...AVE TEBI, LEGIJO JUDEJSKA!...121
|
Tjedan dana je Lehi Manuel otkrivao uvijek nove čarolije. Jednom je pronašao đurđice u travi, drugi put sklupčanog ježa; našao je veliku ružnu žabu i nazvao je Trola; pao je u potok poskliznuvši se. Jednoga dana osedlao je konja i krenuo sam prema Velikim jezerima i Crnom lugu gdje bijaše grob Strahimira Oreba. Tamara ga je dočekala plačući. Lehi je na grob odnio poljskog cvijeća kojeg je bilo posvuda uokolo, jer je ljeto već kucalo na vrata. Šuma je imala jasno zelenu odoru, tek pred mjesec dana olistalu. Na grobu Strahimira Oreba Lehi je pronašao dvanaest svojih kamenčića koje je nečija ruka poslagala u obliku križa i utisnula u svježu zemlju tamo gdje je bila glava Orebova, dok je kožna kesica, sačinjena rukom "krvave" Hamat, ležala postrani mokra od noćne rose. To je stavila ona ista ruka koja je na Lehija bacila val sa Tirenskog mora; bijaše to ruka anđela Gamalijela. Plakao je Lehi Manuel, plakala je i Tamara. Lehi podigne tužne oči i ugleda prekrasnu djevojku crne kose kao gavranovo krilo. Stajala je pored razgranatog javora, pa ju Lehi nazove Javorka. U njegovom srcu plane ljubav kao nikada do tada. Iako već u godinama, sposoban je eto, da još uvijek voli. Bilo mu je pomalo neugodno što ga je vidjela kako plače. Kada joj je prilazio djevojka se ne ukloni s puta, već mu pruži kruh i sol u znak dobrodošlice. - Dobro nam došao, viteže sa Istoka. Mene su poslali pred tvoje svijetlo lice, a kći sam Jusi Urse Oreba, starješine plemena Oreb. Lehi prihvati ponuđeni mu kruh, umoči ga u sol i kaže: - A svoje mi ime nisi rekla, ljepoto djevojko. - Ime mi je Jasenka - odgovori ljepotica kratko. - Lijepo ime i dobro ti pristaje, ali u mom srcu ćeš biti Javorka, jer te prvi put ugledah pod razgranatim javorom. Tamara nije marila za te riječi. Ona je sada bila gospodarica kuće, a Lehi Manuel se kroz te godine nije mnogo mijenjao. Bio je div rastom, plave kose do ramena, plemenite crte lica kao isklesane u kamenu lapidu, a ruke pune ožiljaka. U njegovu čast je priređena svečanost uz mnogo dobrog jela i pića, kakvo samo oni umiju pripremiti. Kada su već svi bili pomalo pijani, Tamara je zaspala pored vatre, omamljena pićem koje je Lehi donio sa sobom. Bilo je to piće spravljeno na Istoku po specijalnom receptu iz Joridskog kraja, a zvali su ga "božji grom". |
