Jedan moj fejsbuk-friend (riječki pisac i urednik Milan Z.) na svom se fejs-profilu požalio zbog svoje neispavanosti te zbog čestog buđenja i teškog uspavljivanja svoje bebe.

Pa ga komentatori krenuli tješiti, a jedna gospođa čak ustvrdila : "Pa to je predivno!".

Jbg, ja se ne uspjeh suzdržat pa odgovorih ovako :

"Ma što je u tome predivno?
Pa dosta više laganja o navodnim "divotama roditeljstva"!
Roditeljstvo ima svojih lijepih strana ali činjenica je da je to najteža moguća čovjekova uloga u životu. I to je neoboriva istina. A ljudi se boje to javno priznati, ljudi se boje priznati da je roditeljstvo užasno teško i da roditeljstvo ima i ružnih strana jer se boje da će ih se zbog toga smatrati lošim roditeljima ili lošim ljudima.
Glupost.
Ako ja kažem da je roditeljstvo užasno teško, to nimalo ne umanjuje moju ljubav prema mojem djetetu.
A to što ja priznajem da roditeljstvo ima i ružnih strana dokaz je da ja realno promatram život i ne uljepšavam stvari. A kao takav sam puno korisniji svom djetetu od nekoga tko npr.površno promatra život".

Po mojem mišljenju najveća teškoća roditeljstva je STRAH.

Točnije, 3 vrste straha :

1. strah od mogućnosti bolesti djeteta
2. strah od mogućnosti roditeljeve bolesti a zbog koje bi dijete bilo lišeno prisustva tog roditelja tokom odrastanja
3. strah od besparice i nemogućnosti pribavljanja svega što je djetetu potrebno.

A da svoja razmišljanja o roditeljstvu zaokružim, dodat ću prethodno napisanome i svoj tekst ovdje već objavljen u rujnu 2016. s naslovom ODGOJ DJETETA U KAPITALIZMU, a u kojemu pišem sljedeće :

Mediji javljaju da ove godine prvi razred osnovne škole upisuje 1375 prvašića manje nego lani.
Ako je tako, zašto se onda svim prvašićima čiji roditellji imaju potrebu za tim, ne osigura mjesto u produženom boravku u školi?
Što da radi roditelj čijem prvašiću nastava završava najkasnije u 11:35 h?
Da da otkaz na poslu?
Ili da cijelu svoju plaću izdvaja za plaćanje nekog tko će mu čuvati dijete?
A ako je roditelj nezaposlen a ima dijete koje pohađa prva tri razreda osnovne škole, on posao ni ne može tražiti, jer ako ga nekim nevjerojatnim čudom i nađe, tko će mu čuvati dijete nakon 11:35 kad djetetu nastava završava?
"Baka-servis" kažete?
Pa i bake rade, u današnje vrijeme, do svoje 65. a uskoro i do 67.godine.
A ako je baka u mirovini, to ne znači da ne radi i da je u mogućnosti čuvati unuče, jer od penzije ne može preživjeti pa ili čisti staračke guzice u Italiji, ili čisti kuću kakvog liječnika ili odvjetnika u susjedstvu, kako bi preživjela.
Ili pak skuplja boce po kontejnerima.
Ili ima starog i onemoćalog muža o kojem mora brinuti.
A s druge strane, kako je tek djetetu koje je, ako ima sreću da dobije mjesto u produženom boravku, već od prvog razreda osnovne osuđeno da u školi čami od 8 ujutro do 16:30 h?
A da ne govorimo o tome da kapitalistički poslodavac svom radniku grdno zamjera što s posla odlazi točno u 16 h (kako bi mogao pokupiti dijete s produženog boravka u školi do 16:30 h).
Jer, kakav je to radnik koji na poslu ne ostaje duže, dragovoljno i neplaćeno, bar do 17 h?
Lako zamjenjiv i uskoro otpušten radnik, eto kakav!