"Ovo nije knjiga. Ovo nisu ni memoari, a sve vam to pričam zato što mi se slučajno motaju po glavi toliki događaji iz mojega djetinjstva... Ponekad su to djetinjasti zapisi, takvi zbog osobne nemoći, ali takvi i zato da očuvaju drage misli – premda pomalo i lude – tek uhvaćene u strahu od slaboga pamćenja i u poniranju do same bîti moje umjetnosti. Prema tome, kad bi umjetničko djelo bilo tek slučajno djelo, onda bi sve ove bilješke bile posve nekorisne... Uostalom ovo i nije knjiga, ovo je tek brbljanje..."

Tako slavni slikar Paul Gauguin "brbljajući« iznosi svoje »bilješke razasute bez ikakva reda, nalik na snove, nalik na život, napabirčene iz raznih dijelova..." nastale za boravka u Francuskoj Polineziji. Gauguin se 1901. doselio na tamošnji otok Hiva Oa i izgradio "Kuću užitka", kako ju je nazvao, gdje je slikao i bilježio svoje doživljaje, razmišljanja i ispovijesti, poslije objavljene u knjizi "Prije i poslije". Uz bilješke o umjetničkim i životnim nazorima tu su i zanimljivi autobiografski zapisi, od kojih posebno izdvajamo one o druženju s Van Goghom – "o nama dvojici, i to o nekim zbivanjima prikladnima da se rasvijetli zabluda koja se širila u nekim krugovima..."

Danas svatko zna za "Gauguina-umjetnika" i njegova neprocjenjiva umjetnička djela, a ovdje nam se otkriva manje znani "Gauguin - čovjek" i njegov osebujan pogled na svijet i umjetnost. Tako, primjerice, zagovarajući umjetničku hrabrost, on "rokerski" poručuje: "Upri svoje snage, upri ih uporno; trči, trči sve dok ti ne ponestane daha i umri ludo! Razboritosti... kako si mi beskrajno dosadna!"