Emisija HTV-a "Kulturni kolodvor", 01.07.2016.


Pred uključenim kamerama HTV-a dvije sredovječne dame sa dvjema knjigama pred sobom.

Nakon čavrljanja (u promotivne svrhe) o jednoj knjizi prelaze na drugu i, iako na koricama knjige koju drže u rukama i o kojoj ne previše razgovijetno raspravljaju velikim slovima stoji ime autora ANDRES, njih dvije u više navrata uporno ga, ni krivog ni dužnog, nazivaju ANDREAS.

Čovjek ne može a da se ne zapita : ako nisu u stanju zapamtiti ime autora o čijoj knjizi javno pričaju, kako povjerovati ičemu što su o toj knjizi izrekle?


****

Emisija HTV-a "Kulturni kolodvor", 15.07.2016.


Ista emisija, iste dvije sredovječne dame i ponovno dvije knjige u njihovim rukama.

Prelazak s čavrljanja o prvoj knjizi na pričanje o drugoj HTV-ova novinarka "odrađuje" na ovaj način - citiram :

"Sljedeći roman koji si ustvari izabrala je nekakvih 18 priča, putovanja, tako nešto jel' tako, od Kristine Gavran?"

NEVJEROJATNO! Kakva rečenica, kakva elokvencija!!!

Jesu li priče, ili je ipak roman, i tko je tu lud, a tko zbunjen?

Odgovor na to doznat ćemo vjerojatno u sljedećem izdanju emisije...

Inače, od iste novinarke do kraja priloga saznali smo i da je Kristini Gavran Miro Gavran stric, a novinarka je također istaknula da je autoričin otac elektrotehničar, i nakon što je taj podatak iznijela popratila ga je smijehom .

Meni stvarno nije jasno zašto se novinarka nasmijala na podatak da je autoričin otac elektrotehničar , a zašto je bilo potrebno uvrstiti u prilog činjenicu da je autoričin otac elektrotehničar vjerojatno nije jasno ni novinarki koja je taj podatak u svoj prilog uvrstila