Roman "Čuvari mostova" govori o izbjegličkom životu bosanskih Hrvata u nekom selu u Hrvatskoj iz kojeg su protjerani Srbi. Kao kulisu jednostavnoj krimi priči o nestanku i traženju starca Joze Petrovića, izbjeglice iz okoline Travnika, Josip Mlakić je postavio teški i mučni izbjeglički život u kojem je i preživljavanje sljedećeg dana često neizvjesno.
Opisana poslijeratna drama ovih ljudi otkriva najniže strasti, pohlepu, zavist, bijedu, strah, ali i činjenicu da u njihovim glavama rat još uvijek traje. U romanu se, takođe, razgolićuju političke igrarije i lažna obećanja upakovana u plašt zaštite "vitalnih nacional­nih interesa", a unutarnji sukob nacionaliz­ma i nostalgije ogoljava se kao izbjeglički "modus vivendi".

Nakon ratnih romana "Kad magle stanu" i "Živi i mrtvi", Josip Mlakić u "Čuvarima mostova" istražuje poslijeratno vrijeme kao prostor nagomilavanja ratnih posljedica i trauma.

U 'Čuvarima mostova' ostaju tragovi dosadašnjeg stvaralaštva Josipa Mlakića: snovi, cinizam, sumorni krajolici, starci čija sjećanja dodiruju stoljeće, a budućnost grobove, Bosna koja se sve više pretvara u imenicu srca. No, sve je manje reminiscencija, izleta u simbolizam i nadrealizam, a realizam stvarnosti gomila poruke shizofrenog ustroja i nelogičnosti. Mlakićev junak ne uspijeva izabrati mjesto života, ali o mjestu smrti odlučuje se mimo politike. Čuvajući most u krajoliku vlastite duše.