Web dizajn se čini tako jednostavnim... posložiš par sličica, fontovi, boje... onda naravno moraš skužit gdje to sve ide... a da to skužiš moraš naučiti... php ili biti genije ko ja pa špijunirat kak su to drugi napravili. Što nije lako budući da pola toga ne kužiš. Mora da sam refreshao blog negdje pedesetak puta danas, isprobavajući različite promašene kombinacije, dok nisam našao izgled koji mi paše.

Onda sam se sjetio da izgled varira od browsera do browsera.

Pa sam i to trebao kompenzirat.

Uglavnom, zaključak: ovaj blog najbolje izgleda u rezoluciji 1024x768, na Opera browseru i refresh rate 75Hz. Ako nemate Operu, nabavite ga. Ako vam rezolucija nije 1024x768, podesite je. Zdrava je. Fakat. Moći ćete provesti cijeli dan na kompjuteru bez da izazovete sveopću histeriju zbog invazije vanzemaljaca svaki put kad odete po kruh i mlijeko. Podočnjaci vam garant neće ići niže od gornje usnice...

I tako... kraj (radnog) tjedna se bliži. Počeo sam štrebat za ispit koji imam u drugom. Opet nisam uspio ispunit tjedan zanimljivim društvenim susretima i izlascima kako sam namjeravao.
I have no life.

Druga stvar, nekako mi se čini da su blogeri, barem domaći, i oni koji nisu kolumnisti, nešto depresivni. Mislim, dosta njih mogu zamislit onak, u potkošuljama, raščupane glave sa šalicom hladne kave i čikom u ustima kak kljuckaju po tastaturama ispod škriputavog stropnog ventilatora, u stilu nekog oronulog film noir detektiva.

Pogledah "Return of the King" po negdje 83-ći put. I još su mi neke scene dobre. Razmišljam da odem u Tolkien's House, ja tam dolazim ko Gandalf u Shire, taman kad svi zaborave da postojim. A neda mi se opet ić solo... svi koje znam zaziru od tog puba ko da tam jedu ljude. Možda se boje da im one sjekire po zidovima ne padnu za vrat...

I za kraj, da napišem nešto ovdje, citat koji mi je zapeo za oko dok sam učio:

"Pismo će pospješiti zaboravljanje u dušama onih koji ga nauče jer će zapustiti njegovanje pamćenja. Zbog pouzdavanja u pismo ljudi će se sjećati na izvanjski način, pomoću stranih oblika, a ne iznutra, iz svoga vlastitog pamćenja (...) Nepisane riječi zbore kao razumna bića, no ako ih, željan znanja, nešto zapitaš, uvijek će ti odgovoriti jedno te isto. Svaka riječ koje je jednom napisana ostaje u svijetu - i kod onih koji je ne razumiju, i kod onih kojih se ne tiče. Ona ne zna kome se treba obratiti a kome ne treba.."
-Platon, "Fedar"

Čitajući ovo, zapitah se je li to korijen tog problema da se sve mudrosti na kraju izvitopere... da li je kriv način na koji se mudrost prenosi, ili je ipak korijen problema ljudska ljubav prema gluposti...

Prvo, izgleda da sam opet mjesečario i uspio isključit alarm na satu. Tak da sam zaspao i probudio se taman na vrijeme da se osjetim kriv što sam zaspao i što neću jurit na predavanje jer *znam* da mi je pol sata taman dovoljno da dođem tam na vrijeme da zakasnim debelo, niš ne pohvatam i glumim gljivu ostatak vremena. Što je još gore, volim to predavanje! Bah! Danas će me sto posto kopat osjećaj da nisam niš napravio.

Zatim, moja ADSL veza mi omogući da se na blog.hr spojim sa nevjerojatnih 500bps što je brojka koju nisam vidio još od starih dobrih dana kad sam surfao netom uz pomoć, onda još više nerazrađenog, Carneta. Oh joy. Barem je flat-rate.

I onda, naravno, stara nazove i počne se ponašat ko da sam upravo ubio malog, slatkog peseka. Super, ko da nemam dovoljno problema i bez toga. Kad već govorimo o nabijanju osjećaja krivice... puno fala, much obliged...

Opet noćas nisam mogo spat, digo sam se u pet ujutro i sad mi se spava... a imam predavanja do šest na faksu. Mrzim kad mi se spava na predavanjima... jednom sam zaćorio usred "okruglog stola", jedan poznanik me je navuko da odem slušat one spike o piramidalnim shemama za prodaju osiguranja il čega već, i ja sam fino zahrkao u maloj sobici... ono probudim se i svih njih osam bulji u mene... ostalo mi je samo da pitam...

...jesam li drulio?

Ništa, vani magla, u glavi magla, lijepo ću se uklopit.

Eto nemrem spat. Pa da utučem vrijeme i po mogućnosti se ispucam dovoljno da mogu opet otić na spavanje, da podijelim malo neke zanimljive stvari koje sam danas-jučer saznao.

Kronološki poredano, prvo dolazi otkrivenje jednog malkice otkačenog websajta čiji je autor jedan moj frend s faksa. Link je ovdje, za one koji su raspoloženi za čitanje maaalkice, hm, originalnih tekstova? Nije loše, nije loše... jedino... ona slika na članku "Kibernetički organizmi u zagrebu"? I am not happy. Trebat će mi tjedni da to zaboravim.

Druga stvar jesu... srednjovjekovne mučilice. Ukusi ga baba, koji su to bolesnici bili. Odgovor na pitanje zašto sam uopće to išao tražit - bilo mi je dosadno. Tak da ne bi ljudi pomislili da imam čudne hobije. Ok, imam čudne hobije, al ništa ne mora vrištat pri tome.
Čovjek ne bi vjerovao čega se sve nisu dosjetili. Nebi čovjek vjerovao kakva je nepatvorena okrutnost izumitelja instrumenata i metoda koje se mogu naći ovdje. Hesus und Maria. Mind-curdling.

Izdvajam tzv. "krušku" (na slici) koja se u sklopljenom položaju umetala u usta i, jel, druge tjelesne šupljine već po tome dal ste bili samo sadist ili ste pritom bili i strastveni ženomrzac, te se onda - rasklopila. Polako.
Bastards.
Iako, sudeći po tome što neke žene rade sa sobom u nekim modernim pornićima (nije da sam gledao, naravno... čuo sam :p ), neznam kakvog bi ovo imalo efekta.

Nego, kad već govorimo o komercijalizaciji seksa, da spomenem eto i članak u kojem piše kako je nova stvar, ili možda ne tako nova - prodavanje nevinosti. Naime, izgleda da naši evropski susjedi nevinost drže na visokoj cijeni! I usput sudjeluju u online aukcijama za oduzimanje iste. Pa je eto jedna 18-godišnjakinja iz Bristola svoju nevinost prodala za nekih 90 000 kuna, dok je jedan Englez svoju nevinost prodo za circa 68 000 kuna. Eto nove prilike za oporezivanje. Iako nemam pojma kako je on to dokazao da je nevin. Ustvari, ne želim znati.

I tako, živimo u čudnom svijetu, s čudnim pravilima. Ponekad se osjećam kao riba u WC-u. Može se plivat... but crap keeps falling on your head.

Zašto žene uvijek nastoje vidjet dobro u lošemu a loše u dobrom?

Pitanje za mudrovanje u kasne noćne sate. Tko voli nek izvoli, al ja sam svoje izmudrovao i konačni odgovor je: 42 :p
Da, žene su misteriozna bića. Možda je upravo u njihovoj misterioznosti, u njihovoj nedokučivosti, njihova čar. Jer da nema te nedokučivosti u žena, da nisu obavijene tom vječitom enigmom, netko bi mogao možda i pomisliti da su žene ustvari tek previše komplicirana stvorenja koja bi netko trebao pošteno [insert desirable action here].

Druga misterija dana je ništa manje nego tajna uspješnog življenja. No potrošio sam toliko energije razmišljajući o ženama da sam zaboravio što je to točno.
Nema veze, sjetit ću se ovih dana valjda.

-G.

I know not whence these words come from.
It is the moonlight tonight, my lady, there is none. On such black nights, something stirs deeply in my soul, and the pen thus writes with the glittery ink of starlight upon the parchment of my spirit... beware of me on such nights milady, for I am then a wolf that prowls in the midnight meadow, a beast hungry for things that escape it, always there, always lurking at the edge of darkness, whispering sweet words in the murk of stars that the heart dares not utter under the merciless glare of the Sun.

On such nights you are with me, my lady. You hold my hand in my dreams. Your sweet kisses fall gently upon my secret heart. Your words caress me, warm me against the cold winds of solitude. You are my inspiration, my woe and my joy. You are the beauty to my beast, and I dare not utter thy name. Nay, I hath no breath for it, you took it all away...


Just a little something to spill when the Moon is not looking. ;)


A za one koji se možda prisjete istoimene pjesme:

Lady Greensleeves
Plemići, samo na lovu misle... :p

-G.

..I'm just chillin'.

Nova Godina. Već je ostarjela jedan dan. Eto, proveo sam jedan od najboljih dočeka uopće, a nisam ni kinte potrošio. To je to, nije važno gdje i kako, nego s kim. Enivej, bilo je fenomenalno, opet sam se *skoro* uspio napit, što je za mene ipak podvig; tj. napio sam se ali tek onako... kvazi. Semi. Just a little. ;)

No tokom ovih proteklih sedam dana sam si kompletno zeznuo bioritam, tako da sam se danas ustao u pol tri popodne, and that jus't won't do. Ne može se biti vitezom ako se spava do navečer... na, sunce već na zalazu. Bugger. Nadam se da je svima bilo tako dobro kao meni, da vam nisu bacali petarde za vrat (meni nisu) i da vam nisu pali komadići rakete na glavu (meni jesu).

-G.