|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Nastojim ne izgubiti smisao za humor
jer nas jedino šala može izmiriti s groteskom života
i jer dok se čovjek može smijati još je na sigurnome."
Michal Viewegh
Zašto dišem...:
Adorned Brood, Albert King, Alice Cooper, Arcturus, Bad Company, Beck Bogert & Appice, Black Sabbath, Blood Sweat & Tears, Bloodhound Gang, Bob Dylan, Bobo Stenson Trio, Burzum, Cactus, Canned Heat, Chuck Berry, Code, Corvus Corax, Cranberries, Cream, Creedence Clearwater Revival, Danny Elfman, Darko Rundek, David Bowie, Deep Purple, Dire Straits, Desiderii Marginis, Dropkick Murphy's, Drugi Nacin, Dubliners, Duran Duran, Elvenking, Elvis Presley, Emerson Lake & Palmer, Emperor, Enisferum, Enya, Eric Clapton, Fever Tree, Flogging Molly, Frank Zappa, Garbage, Grand Funk Railroad, Grateful Dead, Gustafi, Haustor, Heol Telwen, Hladno Pivo, Immortal, In Slaughter Natives, Iron Butterfly, Iron Horse, Jeff Beck, Jeff Buckley, Jefferson Airplane, Jethro Tull, Jimi Hendrix, John McLaughlin & Shakti, Johnny Cash, Johnny Winter, Jose Feliciano, Joy Division, Kenny Wayne Shepherd, King Crimson, Kyuss, Led Zeppelin, Limbonic Art, LOTR Sdtr., Lou Reed, Lynyrd Skynyrd, Manu Chao, Meshuggah, Misfits, Modest Mouse, Modest Petrovic Musorgski, Moonsorrow, Motorhead, Muse, Nevermore, Norah Jones, Oasis, Opeth, Pat Travers, Peccatum, Petar Iljic Cajkovski, Pink Floyd ,Pips Chips & Videoclips, Placebo, Pulp Fiction Sdtr., Queens Of The Stone Age, Radiohead, Ray Charles ,Rock n' roll ('50.), Rolling Stones ('64.-'71.), Santana, Sephiroth, Shamrock Rovers, Simon & Garfunkel, Skid Row, Skyclad, Steppenwolf, Stevie Ray Vaughan, Superhiks, Tamara Obrovac, Tangerine Dream, The Allman Brothers Band,The Doors,The Killers, The Spores, The Strokes, The Velvet Underground, Thin Lizzy, Tiamat, Tool, Tom Waits, Ulver, Uriah Heep, Vanilla Fudge, Ved Buens Ende, Warhorse, Whishbone Ash, Yes, '80ties
...
"O ne, nije mi nimalo laskao. Možda mu baš stoga i ne vjerujem ništa od svega tog što mi je govorio."
Slika Doriana Graya, Oscar Wilde
I sve drogirane, pijane i siromašne
Okupi svevišnji jednom godišnje
Pa kaže, dečki sori, za vas nemam bolje dane
Mogu vas pretvoriti iz lopova u kleptomane!
Swen
Petrušićka
Marija
Mala Ana
Sven
Pavle
Eleonora
"Daj mi kino" peticija
PCVC
Banksy
Make Poverty History
U čast Frankinim najluđim i najkul i najčru martama.
"Funeral Blues"
Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.
Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.
He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last for ever: I was wrong.
The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
W.H. Auden
Anders Jormin, kontrabasist Bobo Stenson Tria
Prokleta bila, da prokleta vražja kokoši jedna... Ovo je glupo, i sprečava moj umjetnički izražaj da dođe na površinu, ali budući da sam ja fini bloger, nastavit ću maniju "nepoznatog o poznatome" koju si mi ti, kokoši, namijenila.
Dakle. Nekoliko stvari koje ne znate (a možda i znate, briga me) o meni. Nekoliko jer ne znam unaprijed koliko ću ih napisati.
1. Krsno ime mi je Patricija.
2. Do polovice osmog razreda sam bila šminkerica i izlazila u Gap. I baš mi je bilo dobro. Ali sumnjam da bih se vratila na to.
3. Prvi sam put probala cigaretu u sedmom mjesecu ljeta gospodnjeg 2005. S osmog na prvi razred. (sudbonosni dan, jer sam si vjerojatno zagarantirala rak pluća ili začepljenje krvnih žila, ne) Tada sam pušila samo tijekom izlazaka. Žešće negdje oko zime 2005. (vlastite kutije i to..) Najviše sam popušila prošlo ljeto kad sam bila dosta dugo u Zagrebu i svau večer sam imala novu kutiju.
4. Jako sam zainteresirana za književnost i veoma je cijenim. Ali baš ne čitam previše. Teško nađem vremena i interes za knjigu, a ako uspijem, dopizdi mi nakon nekog vremena. Knjigu koju sad čitam razvlačim od prosinca. A htjela bih studirati književnost. Nisam baš uporna osoba.
5. Obožavam televiziju. Glupa je ko kurac, ali bar joj se mogu smijati, i informira me. Ponekad se i nađe nešto zanimljivo.
6. Iako sam već bolesno (i vjerojatno zauvijek) zaljubljena u jednu osobu, sviđa mi se jedan lik iz škole. Maturant. Tek nakon što sam ga špijala neko vrijeme na hodnicima, sam skužila da je zapravo totalni geek. Kemija mu je život (meni ide nakurac) i šifra na natjecanju iz engleskog mu je bila permanganatko. Mislim OMG. To vam sve govori o njemu. (Inače, rezultati su javni, nisam kopala negdje da ga nađem). Nosi potkošulju. Malo poskakuje dok hoda. I voli mangu, što je valjda jedna od meni najomraženijih stvari na svijetu (mrzim te proklete da proklete retardirane japanske, korejske, vijetnamske il kakve već stripove). Još pušta nekakvu kakti bradicu koja zasad izgleda kao sitna hrpica plavih stidnih dlaka. Al ima tako jebeno divne oči...
7. Imam 63 kilograma.
8. Ne podnosim Guns n' Roses iako znam skoro sve njihove stvari napamet, jer su bend s kojim sam, uz Zeppeline, počela slušati "alternativnu" glazbu. Danas mi se ukus malo promijenio.
9. Odustala sam od sviranja gitare jer sam neuporni kreten koji dosad nije ostvario ni jedan svoj san; ovaj je bio postanak novog Knopflera. Sama sebe uvjeravam da ću joj se vratiti, ali znam da neću. Uvijek sam od svega odustajala i promijenila sam jedno sto hobija. I mrzim to.
10. Smatram svoje crtanje čisto solidnim. Onda vidim Frankine crteže. Smatram svoje crtanje smećem.
11. Za dva dana imam 16 godina.
12. Jako volim latinski i žao mi je što ga nemam 4 godine i 5 sati tjedno. Mogla bih živjeti samo na latinskom, hrvatskom, likovnom, povijesti i glazbenom. Idem u matematičku gimnaziju. (to vam sve govori o moj inteligenciji)
13. Imam onaj mali šaht od vodovoda na radnom stolu kraj monitora. Na njemu piše VODA. (nemoj srat)
Neću više. Ovo je i mnogo dovoljno. Hladno mi je i moram na vece. Neću ovo prokletstvo zadat nikome da radi, jer ne želim da potiskujete svoje umjetničke izražaje. Pišite nešto normalno. A ne ovakve razotkrivajuće stvari kao ja. Patricija, dovraga.
Kao iz Alana Forda...
Zajedljivoj sestri samo faligolemi dlakavi madež na nosu. Deprimirajuće je. A i smiješno, kad tijekom operacije čuješ kirurga kako se dere: "Daj borer četri cijela pet!!". Onda prasneš u smijeh, a anesteziologinja više ne zna što da radi s tobom budući da su ti dali tabletu za spavanje i spinalnu anesteziju, a ti se ne možeš smiriti. Na kraju ipak zaspiš. Probudiš se dok te šivaju u pet do jedan i čuješ Dire Straitse. Dovraga, operacijska sala više izgleda kao školski hodnik. I već ti se bljuje od zelenog. U međuvremenu su te polili vodom iz cijevi za čišćenje rane, pa te sestre uvjeravaju da si sam sebe popišao po prsima. Voze te po longetu u krevetu kao rally, a ti se smrzavaš samo pod plahtom, potpuno goool. Onda se u gipsaoni praviš mrtav s isplaženim jezikom, pa kad kroz jedno poluotvoreno oko vidiš plavookog dvadesetogodišnjaka (za kojeg kasnije igrom slučaja saznaš da se zove..Miško) koji te zabrinuto i začuđeno gleda, naglas zaključiš da nije pametno glumiti smrt u bolnici. Nakon operacije. On ti kaže da imaš tešku nogu držeći je u zraku dok stavlja longetu, a ti odgovoriš da je dugačka i mišićava. Na odlasku se složite da ne bi bilo pametno da se ponovno vidite s obirom na to da on radi u gipsaoni, ali se počastite smješcima.
Kasnije, u sobi, koju dijeliš s pet ženskih, kad popusti anestezija i počneš osjećati noge, više baš i nije smiješno. Koljeno i leđa bole do plača. Dobiješ voltaren intravenozno, zaspiš i probudiš se s tatinom porukom na ormariću (natpis za dobre bolesnike i crtež ožujskog piva). Zgade ti se više i neonska svjetla nad glavom jer se 24 sata ne smiješ pridići iz vodoravnog položaja. Za vrijeme ručka si bio operiran, za vrijeme večere spavaš pa ti je odnesu. Ergo, skapavaš od gladi. Kahlica ti se lijepi za dupe dok obavljaš nuždu. Frendica te mora hraniti. Šalješ sve u kurac i bolnički cinizam pliva na površinu.
Onda još drugi dan nakon operacije vade drenove. Drenovi, prijatelju moj, su dvije plastične cijevi promjera pola centimetra koje se ostavljaju u rani nakon operacije da skupljaju krv. Otprilike pet do 7 centimetara tih cijevi ti se nalazi u koljeno. Zatim dođu dvije sestrice i nonšalantno to iščupaju van, a tebi dođe da im zabiješ drenove kroz šupak na usta van koliko boli. I još komentiraju kako je osjetljiva današnja mladež. Jedna ti se misao vrti kroz glavu: "Vidjet ćeš ti osjetljivo.."
Do kraja tjedna si već na ultramodernim crnim štakama, ali longeta je olabavila, pa vuče šavove prema dolje. I teška je u pičku materinu. Sjediš na klupici pred bolnicom s frendovima s nogom na kutiji od violončela i primaš bombicu brandyja kao želju za ozdravljenjem. Tata ti donese buketić visibaba i u nedjelju popodne završiš ležeći u krevetu, crtajući po nogama, gurajući visibabe u zavoje i vozeći avion i kinder jaja po zraku. Vruće ti je i razmišljaš kako je brzo prošlo vijeme dok ti je prijateljica (*) sinoć bila u posjetama 4 sata i sjedile ste u hodniku od 6 do 10 navečer. Nakon njenog odlaska bio je Ples sa zvijezdama (jej Zrinka!) (bolnička posljedica) (omg) i Zlatni dečki. Dakako, polusatni prekidi za geganje, puzanje i poskakivanje do zahoda. Da bi shvatio da je zahod poplavljen. Otkriješ da ženska kupaonica, koja izgleda kao da je ispala iz 2.svj.r., služi kao pušiona. Navečer gađaš prekidač za svjetlo štakom jer si mu najbliža. Shvaćaš da ni žuti čepići ne sprečavanju prodorni orkestar hrkača inače simpatičnih hipohondarki s kojima dijeliš "sobu" da dođe do tvojeg uha. Kipiš, pizdiš dva sata ležeći u mraku i slušajući. Kap prelije čašu kad ih čuješ kroz Cactuse na mp3-ju navijene na najjače. Izletiš na hodnik i stojiš nasred na rubu plača s jakim osjećajem bespomoćnosti. Sjedneš na plastične stolce i umalo zaspiš. Ali probudi te mjehur, zar ne. Popišaš se i sretneš sestru, koju moliš da ti da konjsku tabletu za spavanje i koja se onda s tobom složi da su nevjerojatne te ženske.
Sestre te ujutro nježno bude u 6 ulaskom u sobu, paljenjem svjetala i deranjem da je vrijeme za buđenje. Svaku večer dobiješ pikicu u trbuh protiv tromboze i svaku se večer sestre iznova čude tvom madežu kraj pupka. Glumiš sobnog zabavljača. Najmlađi si na cijelom odjelu i jedinom ti je dobro. Ne boli, hodaš, ne primaš ljekove. Osim dotičnih za san. Vizite u osam ujutro su vrhunac dana. Prvi nastupa šef odjela, profesor primarius, crnac koji sve govori u infinitivima i nominativima a obožava pričati. Slijedi tvoj kirurg, dr. Benčić, prosijedi 40-godišnjak (slobodna procijena) koji ima kružnu čelu nasred glave, a ostatak kose mu je prosijed i jako čupav, i kojeg nikad ne vidiš nasmiješenog, nego samo namigne ako je dobre volje. Iza njih plava fizioterapeutkinja koja je najsimpatičnija u cijelog bolnici. I kao šećer na kraju hrpa sestara koje kao kokoši trčkaraju za doktorima i objašnjavaju stanje pacijenata. Šef odjela: "Jes dobre?" Ti:"Jesam." On:"Fino." I ode do moje susjede. I to je vizita. Fascinantno je da mi niti jednom nisu previli ranu. Osim kad su na odlasku počupali desetak šavova. A hrana. Dok dođe do tvoje, zadnje sobe, već se ohladi. Nije ti jasno tko smišlja meni, jer samo duboko poremećeni um može nekome napraviti takvu strahotu da za ručak posluži juhu s mahunama, krumpirom, mrkvama i hrenovkama, a za večeru kravlji sir i prst debeli komad poli salame. Bolnička hrana bi trebala biti blagotvorna i lagana, a ne pogodna za svaranje neugodne situacije dobivanja trčkalice dok si na štakama. I ne dobiješ nož. Ne, ne dobiješ nož! Valjda da kuharicu ne gađaš njime.
Dobiješ noćne more, sanjaš da na štakama trčeći bježiš od medicinske sestre obučene kao u pornićima koja te natjerava u invalidskim kolicima da ti zagura čepić jer baš mora. Prijateljica te u posjetama pita umiru li ljudi u toj bolnici. Ti se iskreno nadaš da ne. Ispriča ti o "mumiji" u prizemlju, nekome skroz u zavojima tko nepomično leži sam na krevetu nasred hodnika. Već pomalo žudiš za cigaretom sedmi dan apstinencije. Grčevito se nadaš da te neće poslati u toplice na tri tjedna jer bi onda ozbiljno razmislio o ponudi da pobjebgneš u Timbuktu. Polako dopizde i knjige, i Alani Fordovi, i 82 pjesme na mp3-ju. Nema ovdje koncentracije, bolnica je valjda najprometnije i najglasnije mjesto u cijelom Zagrebu. Zabijaš navedeni avion iz kinder jaja u zavoje. Svrbe te šavovi, i jedva čekaš da ti skinu longetu od pet tisuća kila.
"Je li čovjek na višoj evolucijskoj razini d graška, budući da su iskušavali princezu stavljajući joj grašak pod madrace, a nisu grašak iskušavali stavljajući mu princezu pod madrace. Zašto bi samo oni sa živčanim sustavom bili svijesni? " Nije li vam dovoljno?! Uz Emersona, Lakea & Palmera.
Dakako, četiri sata nakon zadnjeg izleta zahodu, dotični je još uvijek poplavljen. Shvaćam ja taj princip; zašto ne bi pacijentice, kad već idu pišati, usput i oprale noge? Osim toga, vodoinstalater je jako skup, teško ga je naći, i sestre imaju previše posla za to. Uostalom, nedjelja je neradni dan,
Nažalost, primjećujem da se ovdje dosta ljudi drži načela da je svaki dan nedjelja...
Nemate pojma koliko smo sretni što nitko od nas nije trajno na štakama. Čuvajte zdravlje, djeco, ne želite se upoznati s našim zdravstvom.
