Ali sve će te saznati. Samo polako. U međuvremenu sam prestala pisati svoj stari blog(iako sam ga često posjećivala, vidila sam da nikome ne nedostajem), i otvorila novi. Tu će te naći sve novo, novu mene. Nema više pjesama, nema više rime. Sad želim s vama podijeliti svaki dan svog novog, ispunjenog života. Moji blogeri, oni stari, ali i oni novi moji prijatelji, postala sam kućanica. Ona prava KUĆANICA! Uh bilo je dosta teško ispočetka. Nova sredina, nova lica. Apsolutno sve novo. Kuća, soba, kupatilo, kuhinja, dnevni boravak, hodnik, okućnica. Samo je on ostao isti, on me vodio kroz novi svijet. Svijet prepun neke nove pjesme, nekog novog života. Istina, i on se teško uklopio, ali ipak je mene držao za ruku da ne padnem. Tako smo zajedno krenuli u budućnost. Prvi tjedni bili su katastrofa. Navikavanje nas je pratilo iz dana u dan. Bilo je plača, vriske, svađa. Ali naravno da smo to sve kasnije okrunili smijehom, radosti, uživanjem. Svaki novi dan baš je bio novi dan. Nismo znali što nas očekuje. Ali uspjeli smo. Otada je prošla godina dana, i još par mjeseci. U toj godini dogodilo se još sve i svašta, ali ne želim se vraćati u nazad. Želim vam pisati svoje sadašnje događaje. Svoje poglede na život koji nam traje. Iz dana u dan, iz sata u sat, iz minute u minutu.
