ponedjeljak, 21.01.2008.

Image Hosted by ImageShack.us



Je,je... Vratila sam se.
Iako nisam bila bas previše sretna i zadovoljna kad sam dosla u London (ponajprije zbog nedostatka sugovornika) s vremenom je sve lose nestalo.
Dobro sam izgnjavila recepcionara pitanjima i onda sam krenula u šetnju gradom.
I upoznala ljude. I kavu.
Ma nema do Londona. Stvarno je jedinstven.

Image Hosted by ImageShack.us




Najdraža stvar u Londonu : Tube. Kamo sreće da su nam tramvaji tako brzi.
Najdraže mjesto : The Real Greek. Do tad nikad nisam bila u grčkom restoranu. Hrana je super,al mi se najviše svidio vece. Zidovi su bili obljepljeni posterima iz Moulin Rouge-a. Tipično za mene da ostanem 15 minuta u veceu.
Najdraža hrana : Kaj je,je... U Londonu ima tolko piletine da ti se zgadi u tjedan dana i iako sam odlučila malo prestat jest piletinu,stvarno je bila fina. Nema načina na koji je nisam jela.
(Naj)greška : To kaj nisam otišla u Tate Modern. I vidjela rupu u podu kroz koju su ljudi opadali. Bila je to umjetnost. Ljudi si mislili "Tko je tu lud?" i probali s nogom dal je prava. I propali. To je trebalo vidjet.
Najpogled : London Eye po noći. Žao mi je što nemam sliku. Imam samo kad sam bila po danu. Znam da je to tipično touristy mjesto za gledat,al isplatilo se.
(Naj)nešto sto se po meni preuveličava : Stonehenge. Može bit jer je bila subota,a dan prije su se isprobavale sve moguće pive u pubu,pa sam bila umorna,al sam dobila osjećaj da se vrtim oko hrpe kamenja. Mislim,to nije bio osjećaj. To je bila istina. Vladao je osjećaj dosade. Al pogled je predivan bio,ako ništa drugo.
Najosjećaj : Kad znaš da nekoga pokraj koga prođeš,nećeš vidjet drugi put. Blagoslovljeni ogromni gradovi.


Image Hosted by ImageShack.us




E da... Vidla sam Amy Winehouse u Soho-u. Tanja je od Ledo štapića. I blond je. I imala je neku maramu na glavi. Da nema tako dobar glas,ta vijest nebi bila vrijedna spomena.
(Uvijek sam mislila da cu bit u nesvjesti ak vidim nekog poznatog. Drago mi je šta sam ostala prisebna. Odrasla sam.
Ha-Ha.
Ta mi je dobra.)


Image Hosted by ImageShack.us



Sve slike koje ste vidjeli u ovom postu,fotografirane su mojom rukom.
Stvarno. Ne lažem. Kunem se. (Iako mi je mama rekla da se nesmijem kunut nikad.)

- 18:45 - Komentar (23) -

petak, 04.01.2008.

Sretna Nova Dugačka Jedvačekamodaprođe Godina

Ako je doček prošao dosadno,hoće li takva bit cijela godina? Dosadna?
Po tome bi ja trebala biti sama doma. S dječakom. I bilo bi mi zabavno.
ILI... Biti će mi zabavna 2008.?

Počelo je nadasve zabavno. I uzbudljivo.
Sutra ujutro... put pod noge. Sljedeća postaja je London!!!
Vratit ću se sa slikama. Obećavam.
(Novogodišnja odluka mi je bila da nastavim pit,biti prosta i da nastavim ne pisati po gramatici.)

Image Hosted by ImageShack.us


- 14:55 - Komentar (10) -

ponedjeljak, 24.12.2007.

Opet Božićanje!

Pišući ovo,jedem tortu od sira,sirnu tortu,cheeeese cake (koja je završila po tipkovnici,između s i d) i slušam Binga Crosby-a.
Naravno Božićne pjesme koje svake godine pobrišem pa skidam isponova.
Neznam zašto ali da.
Snijeg pada. I znam kako jako. Nisam jedna od onih kaj pogleda kroz prozore i kada razgovaraju nakon toga s nekim na telefon kažu: „Tu je snijeg do koljena!“ NE!
Bila sam vani. Poskliznula se,završila u snijegu gdje je moj pas kopao po meni misleći da sam gruda snijega. Taj pas ima više osobnosti. Ova koja naleti kad snijeg počinje padati je najsmješnija. Baš postane đubre i neda mi da napravim snjegovića.
Baš je sve lijepo nekako. Pravo božićno raspoloženje vlada.
Uglavnom,povod pisanja je da vam zaželim najlijepši bijeli Božić. Bez spoticanja i padanja i uz najfinije moguće mlince!

Image Hosted by ImageShack.us


- 16:02 - Komentar (10) -

subota, 17.11.2007.

Zima. Zube ima.

Image Hosted by ImageShack.us



Probudila sam se i vidim snijeg.
Cijeli dan ovak i onak uvijek prođe u smislu muvanja po kući. Bauljanja. (Sve su to Majčini izrazi. Koje sam ja pokupila naravno.) Ležanja po podu. Jedenja napolitanki. I tako to.

Super su mi ovi dani kad je u četri sata već sumrak,a u pet je mrkli mrak i kad moraš nositi puuuno slojeva vesti na sebi i mama se na tebe dere da moraš nosit štrample,a ti nisi nosila štrample od petog osnovne zato šta te od njih uvijek svrbila guza. (Al voljela sam čupat one mucice koje se stvore na štramplama pa kad ih povučeš onda se sve podrapa i ode sve kvragu. Izluđivala sam svoje s tim.)
Dani u kojima moraš staviti šal,rukavice i kapu i krenut svojim putem.
Dani koji izgledaju kad pogledaš kroz prozor ko da si u onoj kugli kaj se uvijek kupuju kao božićni suveniri u američkim filmovima. Kad snijeg pada.

Danas sam shvatila koliko je blizu Božić i koliko mu se veselim.
Stajala sam nasred livade usred grada (dobro nije točno usred,ali dobro...) i bio je mrak i snijeg je padao kao u kugli. Padao je sa svih strana. Učinilo mi se kao da pada odozdola. Zapravo onda bi se penjao... ma uglavnom...
Sve je bilo nekako žuto crvenkasto od lampi sa nasipa a Cucak je skakao oko mene i grizao mi hlače i lajao jer je bio ljut jer mu nisam htjela bacati grude.
Baš sam zadovoljna današnjim danom. Neću ni van ić. Speći ću kokice i ić leć na pod i gledat teve.

Da me netko nezna i pročita ovo,pomislio bi da doma nemam stolice. Image Hosted by ImageShack.us




- 17:00 - Komentar (15) -

utorak, 30.10.2007.

I opet nisam naučila njemački. Sram me bilo. Opet.

Image Hosted by ImageShack.us



Napokon dođe vrijeme kad prestaneš sa svime.
Pisanjem,Crtanjem;Slikanjem,Komuniciranjem i budeš kao dečko iz Little Miss Sunshine.
Slušaš muziku po cijele dane.
Navlačiš Pesa po nasipu kad moraš.
Buljiš u pod u tramavajima,ne živciraš se zbog gerijatrije bezveze.
Ne pokazuješ zanimanje za ničim.
Ni jesen nije ono što je nekad bila. Ni ljubav nije ono šta je nekad bila.
Nisi ono što si nekad bila.
I fali ti optimizam i smijeh. I svaki dan ti nešto fali.

- 21:04 - Komentar (12) -

ponedjeljak, 17.09.2007.

La vita e bella. Pih.

Image Hosted by ImageShack.us



Kako bih rekla. Ukratko? Da može,jedino tako stignem.

Škola – Počela. Maturantica. Za maturalni rad imam samo neku idejicu. Na kraju mozga je negdje. Nije se ni počela razvijati.

Maturalac – Gaudijeve zgrade. Trčkaranje po Francuskoj i Španjolskoj. La Rambla. Šoping. Našla predobar dućan.
(I zamislite ima jedan takav u Hrvatskoj! Sestra se maznula po glavi kad je čula da nisam znala da ga ima u Zagrebu. Tipično je meni da ne vidim neke stvari.)
I kao šećer na kraju.... Bronhitis. Blje... (Moj pokušaj plaženja jezika i rađenja neke bezvezne face.) Ne volim bolesti. Ne,nikako.

Filmovi (koje sam gledala u zadnje vrijeme) – Junfer u 40-oj. Kasnim,al mi se svidio. Smijala sam se.

Big Brother – Haha! Niste valjda mislili da ću nekaj pisat o tome? Drago mi je kaj sam propustila početak,sad nemoram znat ko je ko. Tralala.

Ljubav – Seli se. Dolazi k meni. Ići ćemo u kina i ljubit se. Još jednom tralalala.

Zubar – Idem opet. Nemoram reć da me strah. Opet. (Držim fige za lasersko popravljanje. Opet.)

Zaključak: Nije ni meni tako loše u životu. Ne žalim se. Puno pjevam. To me održava djetinjastom.
I ispričavam se na ofrlje postu. Čini mi se da nekak radim sve ofrlje u zadnje vrijeme. Radim na tome. Na popravljanju toga tojest.
- 19:01 - Komentar (26) -

petak, 31.08.2007.

Image Hosted by ImageShack.us



Grozno je kad skužiš da je gotovo ljeto. I to onda kad se vraćaš sa sestrom iz kina. A gledale ste herija potera. To vam je kao neka tradicija. Samo vas dvije to gledate zajedno. Niko drugi. Ali film nekako nije više zanimljiv jer već znaš kraj.
I onda ti se čini da polako dolazi kraj svemu. Školi. Prijateljima.
Svemu što te prije veselilo.
I unatoč tome što je sve nekako tužnjikavo,ti si nepopravljivi optimist i misliš da se sve nakraju može srediti i da nema loših odluka... znaš da počinje nešto novo.
Možda i bolje.

Školsku godinu...zadnju... počinjem sa Barcelonom.
Običnu godinu završavam...sa Londonom.
Nekako mislim da će se sve promijeniti.
Neznam zašto.

Vidimo se još.

P.S. Znam da je neprimjereni kraj,al ovaj tjedan sam bila kod zubarice i popravila mi je dva zuba laserskim putem.
Da nemam uši,osmijeh bi mi bio oko cijele glave.
- 23:21 - Komentar (18) -

utorak, 24.07.2007.

Postaja poslije ove je Barcelona.

Image Hosted by ImageShack.us


U nedostatku lijepših i pametnijih riječi (a bogme i vremena,jer za sat vremena moram ić...)
...
Ugodno ljeto,umjereno toplo vrijeme,rashlađujuće more,zanimljive situacije,mjesta i ljude,odmorne dane i neumorne noći želim vama. (A i sebi.)
...
O da. Kupila sam knjigu. Pottera. Baš me zanima kak će to ispast.


- 10:59 - Komentar (18) -

nedjelja, 08.07.2007.

i je veznik sastavnih rečenica

Image Hosted by ImageShack.us


Jučer je bila subota.
I bila sam u kinu nakon dugo vremena. (U zadnje vrijeme blebećem puno o filmovima.)
I bilo je super.
I gledala sam Transformers. I smijala sam se. I bio je dobar. Stvarno. (Iako nevolim pretjerano takve filmove,možda je bio dobar zbog drugih stvari.)
I kokice su bile fine.
I neću se hvalit,al odlično sam se zabavila i jako sam zaljubljena.
I srčeka su mi oko glave.
I imam super dečka. I fino miriši. I pristojan je u kinu. Objasni mi stvari koje nisam skužila i ne smije mi se nego mi to ozbiljno objasni. (I sad sam se službeno počela hvaliti. Neću više. Pardon.)
I bilo mi je smješno kad smo se vraćali doma, nije mi htio izvaditi bubicu iz oka samo zato što se bojao da mi ne iskopa oko.
I držali smo se za ruke.
I zadovoljna sam.
I hvala na pažnji.
(Malo previše i ima u ovoj priči... oprostit ćete mi.)
- 16:50 - Komentar (30) -

nedjelja, 01.07.2007.

Filmovi i ja. Prijatelja dva.

Image Hosted by ImageShack.us



Zašto uvijek imam te sreće sa videotekom?

Kao prvo...normalan čovjek uđe u videoteku,pozdravi tetu,ode si izabrat film,plati,kaže doviđenja i ode. Jel?
E pa nebi baš išlo.
Otkad znam za sebe stalno imam neke „bisere iz videoteke“. To je postalo toliko učestalo da je već i pod normalno. Al je i naporno. Pomalo.
Svaki put se psihički pripremam u videoteku.

Dakle u subotu sam krenula u videoteku i na putu do tamo prolazila sam kroz prolaz jedne zgrade. Naime...kao što je vjerojatno uobičajeno,u većini zagrebačkih prolaza (ne svima, u al većini je) se skupljaju golubovi.
Oniplavi. Oništokrešte. Oništoihzovu"leteći štakori" (ja nebih išla tolko daleko,ali dobro).
Nije da ih nevolim. Daleko (miljama) od toga. Al da se ježim od njih,to da.

Znate... Čovjek bi pomislio da nakon tri godine redovitog hodanja ujutro po trgu na putu do škole privikne čovjeka na golubove. Ali ne. Ja ne.
Ako ikad vidite neku curu kak se grčevito drži za glavu dok iznad nje leti jato golubova...
Oooo da,to sam ja.


I tako se ja šećem bezbrižno kroz spomenuti prolaz i vidim dva goluba koja se čerupaju.
Mislim,ja nebi bila ja da nešto ne napravim.
(Može moj tata meni govorit da je prirodni krug/ciklus/štogod takav da se ptice tuku ili da lav mora pojesti antilopu,al ja to nemogu prožvakat.)
Stanem. Uzmem kamen. Bacam ga na golubove.
Valjda su mislili da sam ih htjela ubit il nešto.
Trčala sam sve do videoteke. Glavom bez obzira.

Krivo ste mislili,ako ste mislili da je priča gotova. Još ne.
Ušla sam u videoteku,osjećajući navalu ushićenja.
(Onu specifičnu,kad držite u ruci 50 kuna koje vam je otac dao da posudite čak tri filma. Tri! A i bio je jedan slatki dječak tamo. Slušao je ajpod. S glasnom muzikom.)
Malo mi je bilo neugodno posuđivat onaj tipični glupavi američki tinejđerski film pokraj takvog dječaka. (Nisam rekla da je imao naočale. I izgledao je jako pametno.)
To je onda značilo da sam morala izabrati nešto intelektualno. To vam je kao da pošaljete talijana da vam prevodi engleski. Možda izgleda dobro u teoriji (jer nećete morat engleski prevađat vi,nego on),al u praksi ne funkcionira. (Nije da nijedan talijan nezna engleski,al sa svima s kojima sam ja pričala znali su reć : „Do you have a boyfriend?“ I to bi bilo to.)

I znate šta sam nakraju izabrala? Crtiće. Happy feet i Sezonu lova. O da... i Little miss sunshine.
Upravo pokraj tog dječaka. I nasmijao mi se.
(Svi mi duboko u duši volimo gledati ono što drugi posuđuje. Stoposto.)
I bila sam zadovoljna.
I flimom i crtićima. I tim slatkim smješkom. Možda će to promjenit moju sreću sa videotekama.
Držmo fige.

Update
Filmovi ne koštaju 50 kuna. Tolko sam potrošila jer sam išla kupit čips. Nešto se mora žvakat uz film. :)
- 22:40 - Komentar (17) -

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se