Klik - Po Europama

petak, 15.12.2017.

Do neke sljedeće destinacije

I prije četiristotinjak-kilometarskog povratka prema Zagrebu vrijedilo je prošvrljati uzduž dijela opustjelog Dunavskog kanala koji je inače, u ljetnim mjesecima toliko napučen "ljudima i događajima" da se "od tih drva ne vidi šuma".


Za one koji nisu čitali moje prethodne bečke putositnice samo malo objašnjenje - Dunavski kanal (s podzidima i mostovima) nekim je možebitno prešutnim sporazumom između bečkog "Magistrata" i supkulturnih društvenih skupina prepušten ovima potonjima na slobodno grafitersko i svako ino supkulturno izražavanje... u ime relativno čistog i "neatakiranog" Grada i njegovih fasada.


Inače se taj potez koristi kao ugodna, poprilično duga gradska šetnica i biciklistička staza, a ljeti (uz zabavišta na Dunavskom otoku) i kao mjesto najintenzivnijeg dnevnog i večernjeg života mlađarije (o čemu je također bilo riječi prije...).


Pričali su mi da se to područje prije tridesetak-četrdeset godina izbjegavalo u noćnim satima zbog "opskurnosti", međutim ne pamtim da se tamo posljednjih godina išta grubo "dešavalo".
Osim eventualno zavodljivog dima s obližnjeg javnog "roštilja za ekipu".


Cijeli pojas uz kanal kao i njegov podzid obiluje kojekakvim umjetničkim i kvazi-umjetničkim ura(d)cima, a koji se svake godine, koliko zapažam, i proširuju za koji novi detalj.


Grafiteri su ovdje "došli na svoje". Pa se i "poigravaju" vizualnim efektima gleda li im se grafit sa suprotne ili s ove obale kanala.


Ljeti ugostitelji ispod zida naspu pijesak, poslažu ligeštule kako bi privukli "ležerne goste" i kokteli se toče naveliko.
Je li ovaj ligeštul zaostao od prošle sezone ili je to već bio pokušaj ispitivanja tržišta, neću nikad doznati.


Zidne slikarije variraju od nadahnutih...


... do katastrofičnih: "I onda će nas Majčica Zemlja sve pojesti", uz spominjanje tsunamija, tornada, ptičje gripe i ostalog "arsenala"...


Jedan od grafita silno me podsjetio na uratke našeg majstora - Lonca... (i njegove (bivše) slične ribe u pothodniku zagrebačkog remetinečkog rotora), ali mislim da sam u ovom slučaju propustio podrobnije potražiti njegov "paraf"...


I... za kraj iz Beča, nešto naoko "completey different". Ali kako se taj divni "penthouse", krovni ostakljeni stan, nalazi upravo na suprotnoj obali (iznad) kanala, mogu si zamisliti neke ljetne noći u kojima društvance gore, uz rastvorene prozore, vedro nebo i žamor s kanala ispija svoja vinčeka poslije zajedničke večerice...
Živjeli!

[Beč - travanj 2010.]
Do neke sljedeće destinacije...

© • 15.12.2017. u 22:42 • Komentari (2) #



četvrtak, 14.12.2017.

Dok kiša ne prestane

Neki su spominjali na blogu kako im putovanja po kiši otmu dio užitka. Slažem se, donekle je tako jer je umjesto bistrih obzora i neometenih 360° na koju god stranu se poželi promatrati, čovjek suočen s kupolom vlastitog kišobrana i pozornošću prema izbjegavanju žešćih lokvi po ulici.


Da ne bih ostavio nedorečen prethodni post i čovjeka koji se muva među stupovima, citirat ću uklesani 1. članak "Opće deklaracije (UN-a) o pravima čovjeka" koja ovih dana navršava ni više ni manje nego 69 godina potpisivanja. Koliko je od tada do danas toga "pogaženo"... procijenite sâmi.
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«


No da... dvadesetak minuta kasnije zadesili smo se ("sasvim slučajno") na jednom od simpatičnijih trgića Beča, Freyungu, gdje smo zatekli posljednje trzaje "Sajma uskršnjih jaja". Naime pri kraju tog podedjeljka bilo je, valjda, prodano što se moglo prodati i promočeno (od kutija za jaja) što god je kiša mogla promočiti.
A boja, šara, ornamenata... još uvijek na pretek.


Prolaskom preko Židovskog trga s depresivnim i pomalo zagonetnim izričajem tamošnjeg Memorijala holokausta koji je izgrađen na "skoro slučajno" otkrivenim temeljima bivše sinagoge... na mjestu namjerno nepostojećih kvaka na vratima (i to je, kao, neka metafora), netko je ipak zataknuo tulipan... Za Uskrs i njegovu simboliku.


Zanimljivo mi je bilo vidjeti što se sve Austrijancima nudilo kao "vrhunski užitak u slučaju milijunskog dobitka" na reklami za europsku / nacionalnu lutriju, oslikanoj po cijelom tramvaju:
- Jahta
- Otok i vlastiti avion (jet)
- Dvorac na moru

...
Čovječe, to je kao da su konzultirali Todorića! I kao da su svrnuli pogledom prema Jadranu...


I tako dalje... I tako dalje...


U ovom običnom, tihom, praznom, ni po čemu "tipičnom austrijskom..." restoranu bez neke pretenciozne klope (i cijena), dozvolismo kiši da prestane... I da ne kolabiramo od gladi "usred Beča".


Poslije nekoliko "Wienershnitzel"-a moglo se nastaviti dalje, pustim ulicama i "zaokruženju" tog dana "u tuđini"...

[Beč - travanj 2010.]

© • 14.12.2017. u 20:10 • Komentari (3) #



srijeda, 13.12.2017.

Bečke kišne usputnice



Kišne gradske šetnje obično teže "smucanju" što bliže fasadama i natkrivenim prolazima zgradâ tako da je ovoga puta u vidokrug, tik uz glavnu bečku katedralu, dopro i tragični JFK koji, nekako čudno, po mom mišljenju, (na tom mjestu, u nekom "poluprolazu" postavljen) gleda u "neku krivu stranu".
I... svjestan sam ideje "in memoriam"-a da se "prisjeti" njegovog grubo prekinutog predsjednikovanja, ali odraslom preminulom čovjeku "pripisati" (samo) raspon od 1961. do 1963. godine, doima mi se krnjim.


U nekom sljedećem izlogu pak, stoji uredna inflacija vitkih, bijelih, "stojećih Buda" u pozi ohrabrivanja i pozitive. Ako sam dobro interpretirao i kipić i stav!?
Nježno i suptilno. A sve to nekom brončanom lokalnom zaslužniku iza leđa.


Izvedba ideje da reklamni slogan ili "poruka" atraktivno prelazi fizičke okvire propagandnog panoa sve više mi se dopada. A ovo i ovakvo probijanje "okvira" (izloga čak) prodavaonice još je korak dalje i kao takvo nije mi (bilo) novo na tim "germanskim prostorima".

****** mala digresija *****************

Vidjeh nešto slično i u Deichmann-ovoj prodavaonici u Münchenu,
Bilo je to još davnije 2006., pri čemu je za "probijača" izloga bila iskorištena masivna, tusta maskota slona...
Tek tako - kao paralela...
****** kraj male digresije ************


Neke od prodavaonica bijahu zbog neradnog dana "zablindirane" klasičnim roloima kakve se sve rjeđe nađe u praksi. A ovoj antikvarnici pak, sa srebrnim svijećnjacima i pozlaćenim pladnjevima iza stakla, dao je dodatnu patinu "prošloga"...


Izbavivši se iz urbane matrice ulica, pogled se, kao što mnogi znaju, otvara prema Austrijskom Parlamentu i njegovoj zgradi grčkog arhitektonskog stila (skoro rekoh grčko-rimskog, inače hrvačkog, stila) načičkanoj s brojnim statuama.
Ona s anđeli(ca)ma (opet) u konjskoj zaprezi, kao alegorija, nekako je indikativna - "Za napredovanje, da ne kažem 'napredak', katkada nije potreban bič, nego mahanje lovorovom grančicom slave". Recimo.


Kombinacije statua oko Atenine fontane ispred zgrade pričaju, vjerojatno, ponešto iz grčke mitologije, no meni se dopalo karikirati ih...
Primjerice: "Loše izgledaš! Jesi li prehlađena? Pa naravno, kad si tako golišava i sjediš na mokrom hladnom kamenu...!"


Ili: "A što si mi ti ono htio predložiti?!".


No, šalu na stranu, impozantnost zgrade ne može se poreći! Kako i dolikuje otvorenom prostoru na kojem je sagrađena.

[Beč - travanj 2010.]

© • 13.12.2017. u 19:01 • Komentari (7) #



utorak, 12.12.2017.

Prema kišnom Beču

Iako se od prethodne slovačke lokacije, Devina, skoro može kamen dobaciti do Austrije trebalo se vratiti skoro do Bratislave za prijelaz Dunava i... nastaviti put Beča.
Kad si samo zamislim kako je prije sto godina postojala aktivna tramvajska linija, pazi ovamo, Beč - Bratislava! Brat bratu pedesetak kilometara tramvajem (kao što bi, primjerice, bila linija Zagreb-Karlovac)! Vozila je, čak do 1938., sve nekako... više manje kao i "stara cesta" Beč - Bratislava, uz Dunav.


Uz taj Dunav, hm, sve neke utvrde. Izgleda da je nekad svatko htio ubirati neku "provozninu" kroz "svoj teritorij". Ovaj, Hainburg (an der Donau) je na iznimno lijepom pravilnom pošumljenom brežuljku, ali po kiši koja se spustila nisam se baš iskazao fotkajući ga u vožnji.


I sâmo mjestašce je onako... "austrijski uredno" i glavna međugradska prometnica prolazi mu kroz centar i... (tipično austrijski!) kroz jednu od zaostalih "nizinskih" kula.

**** mala digresija *****************************

Jer, nije to jedini primjer proguravanja prometa kroz kule... Ima toga i južnije, npr. u Feldbachu.
Fotka je od jesenas.
***** kraj male digresije ***********************


No da, i Beč je to popodne bio pod kišom koja se očigledno već dulje cijedila niz fasade.
Što raditi nekoliko kratkih sati na ranoproljetni praznik u kišnom Beču? Možda je (bilo) najbolje parkirati na rubu Dunavskog kanala te pod kišobranima zavijugati njegovim centrom bez pritiska tipa "must see". A i prigristi nešto, ako naiđe...


Dobro poznata "secesijska" zgrada Austrijske poštanske štedionice, jedno od remek-djela arhitekta Otta Wagnera bila nam je usput pa nisam odolio jednom "kliku".
Zanimljivo, katkada prođem mimo nje "kao kraj turskog groblja", ali valjda ovako, bez nekog urgentnijeg zacrtanog ili očekujućeg cilja, može se smislenije doživljavati i "ono usput".


Za ove figure na "frizu" (?) zgrade neki kažu da su anđeli, ja bih prije rekao da naginju "anđelicama". I nekako su dobre volje koju svesrdno odašilju od sebe...


Već na nekom sljedećem koraku po Beču naiđoše i "pravi muškarci", na nekom bareljefu (ne sjećam se gdje). Uglavnom - goli radišni tkalci! Kao da su se (kao netom spomenuti anđeli i anđelice) zamijenili sa ženama u njihovoj tradicionalnoj ulozi tkalja.


I onda je postalo zabavno... zagledavalo se u izloge, na oglasne ploče, plakate.
Ova scena u izlogu (ni za to se ne sjećam lokaciju i "razlog") dosta je poznata kao fotka koja tako sveobuhvatno obilježava blaženo doba šezdesetih / sedamdesetih. Samosvjesnost žena, moda "slobode" i nenošenja grudnjaka, karirane mini suknje do ispod guzice... Uglavnom - neko drugačije vrijeme.
I škicanje golog "frajera" u retrovizoru (za one koji malo sporije opažaju!).
Sinoć me kći (hvala!) upozorila na "krivu atribuciju" ovog plakata jer ne pripada razdoblju šezdesetih / sedamdesetih, nego ohoho kasnijih devedesetih budući da je na plakatu Kate Moss. "Kate Moss? Tko je to?"
I fakat - Kate Moss!
Ali mene i nadalje tako neodoljivo podsjeća na šezdesete!


Par koraka dalje - Twiggy na plakatu. Možda njen najbolji portret. Kao mamac za Galeriju portreta.
Legenda!

[Hainburg an der Donau; Beč - travanj 2010.]

© • 12.12.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



ponedjeljak, 11.12.2017.

Povijest na ušću

U gradu me zaintrigirao putokaz "s ne previše kilometara" za "gradinu" Devin pa smo posljednjeg dana, već spremni za put prema Beču, skoknuli i do tamo, lošem vremenu unatoč.


Cijelo to selo, nekih 11 km od Bratislave, prostrlo se oko utoka nevelike češko-moravske rijeke Morave u Dunav (onaj vodotok zdesna).


Kako je rijeka Morava granica prema austrijskom teritoriju na bliskoj suprotnoj obali, čini se da se to za vrijeme "Hladnog rata" pokazalo kao primamljivo mjesto za pokušaje ilegalnog bijega, tada Čehoslovaka, "na Zapad".
Ali, što su "znali" prebjezi, to su znali i "milicajci"!


Ukratko, navodno je čak četiristotinjak ljudi baš na tom potezu "osujećeno" u prelasku granice (vodenim putem!) ne baš nježnim metodama, čemu svjedoči i ovaj dirljiv memorijalan spomenik.


Na obali Dunava tik do ušća stoji potpuno napuštena zgrada nepoznate namjene. Je li to zamrlo neko "radničko odmaralište" ispod obližnje utvrde Devin ili je objekt imao "vojno stratešku" ulogu koja je zamrla raspadom ČSSR-a (i kasnijim "Schengenom"), teško je reći. U blizini nije bilo nikoga da ga se pita.


U svakom slučaju neke uzburkane emocije vezane za to mjesto vidljive su po "umjetničkoj instalaciji" postavljenoj usred ničega - "zakašnjelim simbolom ljubavi".


I neka čudna kamena konstrukcija kraj obalne ceste s uklesanim natpisima na mađarskom jeziku, od čega je jedan dio "preklesan" do neprepoznatljivosti teksta, govori da tu i inače "nije bilo baš sve štimalo"!
Čak ni ironiziranje napisanog, vjerojatno "gerilskom" postavom (sada naherene) tablice "Zabranjeno skakanje u vodu!", nije uspjelo tog kišnog dana popraviti nelagodni dojam mjesta.

A da je granica blizu, dapače - usred Dunava na vidljvo postavljenim bovama uzduž rijeke, svako toliko upozoravaju i kopneni kamenovi-međaši s "pomakom valjanosti" od preciznih 95,1 metara.


Danas ondje uz Dunav postoji i molo za pristajanje golemih riječnih brodova koji turiste dovode na obilazak stvarno impozantne tvrđave Devin povrh obližnjeg brda... Pa su i obližnja "živuća" restauracija i ukomponirani svjetionik (?) očito dijelovi riječne plovidbene infrastrukture.


A za ljubitelje obilazaka starih gradina, ostavljam ih ispred glavnog ulaza u dojmljiv kompleks tvrđave Devin.
Dalje idete sami.

[Devin - Bratislava - travanj 2010.]

© • 11.12.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



nedjelja, 10.12.2017.

Razbij brigu...




Glavni trg pred kazalištem obrubljen je brojnim kafićima i njihovim ljetnim terasama, ali i dalje je zadržao svoju prostornost i volumen - "ima zraka" i za turiste i za goleme žardinjere pelargonija (?)...


Fontanu pred Narodnim kazalištem čuvaju u podnožju anđeleki (što li?) koji se hrvaju s ribama dok po njima odozgo kaplje neka nježna vodica.
Dovoljno za osvježenje i jedan selfie, kao "dokaz" samosvijesti i trenutačnog dobrog osjećanja.


Očito prepoznavanje "uperenog objektiva" samo je malo, popraćeno afektiranom grimasom, pomutilo taj stav.

"Napoleonke" pak, bile su otvorenije za komunikaciju s "gostima njihovog grada".


U pokrajnjoj ulici je jedna od nekoliko šahovska partija na stolovima u nizu (i pivama u nizu, također) pobudila neskriveni interes (zamalo adrenalin!) okolnih kibicera... pa i supruge jednog od involviranih aktera.


A stotinjak metara dalje, veselju studentarije uz neki rock-sastav na pozornici nije bilo kraja. Kao ni točenju piva u plastične čaše...


Usredotočeni ping-pong čistih amaterki usred veselice učinio mi se u cijelom tom očaravajućem košmaru poput "vica" iz nekog paralelnog svemira.


I pred kraj... mali skok na obalu Dunava gdje je na brodu-teatru znakovitog imena "Tanker" priređena "predstava" gusarske borbe koja mi je po koreografiji sličila našoj korčulanskoj "Moreški", ali očigledno bez pretenzija ka nekom "umjetničkijem" izričaju. I tu je pivo, čini se, bilo važniji faktor i moderator zabave.


Sunce je zapadalo... i valjalo je krenuti "natrag".

[Bratislava - lipanj 2014.]
Sutra se vraćam(o) u 2010. godinu i putujem(o) put Beča.

© • 10.12.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



subota, 09.12.2017.

U mreži Donjeg grada


Zbog neke, vjerojatno sugestivne "konstelacije" bratislavskih ulica, i ovoga puta smo se spontano "našli" u uličici koja izravno izbija na "Prašnu baštu"... gdje je "bašta" zapravo "bastion"... kula (?).
Pogled na familiju ispred mene mogao bi se nasloviti kao "Od gena se ne može pobjeći".


Sâm bratislavski "old downtown" teško se može jednostavno opisati. Ima u njemu kombinacije, primjerice, našeg baroknog Varaždina, pa "garnizonskog" Karlovca, pa Siska sa svojim novijim interpolacijama... ili tako nekako.


I ovdje ponegdje, tu i tamo, ima zgrada u raspadu i, kao reakcijâ, "vapaja" ispisaniih stencil-grafitom* na zidu: "renovirajte me!".
____
* zaključujem - postoji potreba / želja / praksa višekratne upotrebe "šablone"


Kao i svaki grad današnjice koji je donekle okrenut (i) turizmu, pojedine ulice pješačke zone odabrane su za povremene "sajmove" te su porazmješteni štandovi relativno malenog "volumena" i posebne konstrukcije (i ideje!).


Jer, i dok na njima nema prodaje, primjerice noću, postoji staklena ploha kroz koju se stalno pruža pogled na standardnu ponudu zakupnika.
A ponuda... huh... toliko je već uobičajena u tom tipu prodaje (i kod nas) da se možda samo bratislavski "lokalni" vizualni detalji (tipične zgrade, tornjevi, dvorci, spomenici) artikala razlikuju od onih npr. u Splitu.
A šalice, tanjuri, privjesci, broševi, "magneti"... sve je to, više-manje "već viđeno".


A kako to obično biva u "turističkim obilascima" po nekom stranom gradu, neke ljude (jeste li ikad primijetili?) viđa se u istom danu i nekoliko puta na različitim mjestima. Kao da (nam) se putevi isprepliću oko iste ideje vodilje.


Ovome gospodinu nešto nije štimalo u deklaraciji sadržaja "novootvorene boce", koliko pamtim - "jedne u nizu", a ja sam mu bio zahvalan za "ulov sjene" na zidu.


Ne sjećam se da bi postojala neka zabrana vožnje biciklom po pješačkoj zoni grada (što potkrepljuje i ovaj sugestivni parking-okvir), no uopće nisam (bio) svjestan nekog živahnijeg prometa biciklista, a kamoli nekog "euforičnog" sustava biciklističkih staza.
Dozvoljavam, možda se samo nisam nalazio na pravim mjestima.


A umjesto fontane, na ovome trgu pješačke zone neki relikt bivšeg bunara iskorišten je kao prilika za još jedno isticanje simbola / grba Bratislave, ukomponiranog u pokrovnu, skoro bih rekao - secesijsku "rešetku".

[Bratislava - lipanj 2014.]

© • 09.12.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



petak, 08.12.2017.

A ljeti... malo drugačije

Prije nego što iz te 2010. izložim posljednji post i krenem put Zagreba preko Beča, prisjetit ću se jednog kasnijeg popodnevnog obilaska Bratislave, iz ljeta 2014. godine.
Kada jednom i po prvi put čovjek pohvata "koordinate" i orijentire nekog "novog" grada, svaki sljedeći posjet je "piece of cake"... čista uživancija, bez gubljenja po "bespućima"...


Bratislavski grad sada je sjajio na suncu, bez okolne "teške mehanizacije" i dizalica koje su bile dovršavale renoviranje.
Još je, ipak, velika površina platoa oko dvorca bila razrovana zbog arheoloških iskapanja i restauriranja. A kako to nije posao "od danas na sutra", očekujem se suočiti s tim i za sljedećeg nekog posjeta. Ako banem.


"Visoka pozicija" terasâ oko dvorca sa slobodnm pogledom u daljinu nekako nadahnjuje. Ljudi valjda ovamo, u relativnu tišinu i mir, pobjegnu iz grada - srediti misli i... obaviti neizostavne razgovore mobitelom...
Pomislih: "Jadna cura s njim...!"


Bilo je gore i "sporadičnih" turista i "turistica" koji su izvirali s različitih strana.
Svi su se, kao po zapovijedi, mašili svojih "kamera". I ja skupa s njima, naravno. Samo u suprotnom smjeru.


Ni UFO-most, ovako "blizak", skoro nadohvat ruke, nije mogao izbjeći ulogu pozadinske kulise... za sjećanje.


Statua moravskog kralja Svatopluka, otprilike suvremenika našeg kralja Tomislava, nekako sa stražnje strane daje naslutiti da ima problema s ravnotežom i da se jedva održava u sedlu... ali, eto, po tome kako ga Slovaci smatraju i svojim (kraljem?), čini se da nije doživio neki takav "debakl".


Sâma unutrašnjost dvorca, kvadratično dvorište s mjestimičnim voltama, pusta je i neinteresantna do bola. Bar za sada!
Planiraju li u njem' kakve "živahne", smislene sadržaje, ne znam!
Čut će se. Valjda...


I prije silaska u "urbani grad" samo da se osvrnem na "čovjeka koji je bio mobitelizirao" - ispalo je da je skupa s "kolegicom" (koja se, naslonjena na zidić, dosađivala) čekao da se neko društvance pojavi ne bi li ih fotografirao, tako "upicanjene"...


Dunav je u to doba dana i pod tim svjetlom odozgo izgledao prilično "pitak", ne baš "plav" kako ga veliča poznati Straussov valcer, ali dovoljno "apetitlih" da po njemu uživaju i veslači.
A promet dolje na mostu u pravcu grada, u doba završetka radnog vremena, bio je totalno začepljen. Na izlasku iz grada pak - dva-tri auta.


Valjalo je, dakle, spustiti se i vidjeti kako grad živi - ljeti...


A u silaznoj ulici je ovoga puta "na terenu" uz prozor, umjesto "poznate" krhke konobarice, operirao "klasičan", naoko uštogljen konobar. Nije plijenio pažnju.

[Bratislava - lipanj 2014.]

© • 08.12.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



srijeda, 06.12.2017.

Bratislavski intermezzo I

Po običaju i u realnom svijetu intuitivnog turista, neke od fotki nemaju dovoljan kontekst za "širu priču" pa ju, priču, "stvorite" sâmi.


Kad je čovjek na "dvorcu", UFO-toranj na mostu iskače iza svakog ugla.


"Prašna bašta" bi kod nas bila od mnogih zaobiđena u velikom luku - ovdje kotira odlično!


Ne mogoh se otresti one: "Sve bi seke ljubile mornare...". Pe makar i Napoleonove.


Ulice s popločenjem u staroj jezgri prave (su) "petolomke"-


Blizinu Beča netko je obilježio baš klimtovski...!


Pješačka zona s tramvajskom prugom zahrđalih tračnica. Jednom uletih autom i odvezoh cijeli kilometar njome... uz "smijuljkanje" prolaznika: "Ah ti turisti!".


" 'Hodci'... pređite na drugu stranu...".

[Bratislava - travanj 2010.]

© • 06.12.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



utorak, 05.12.2017.

Triput naje'nput!

Došla je na red i obećana pričica o granicama država, čak njih tri odjednom, u blizini Bratislave.


U blizini bivšeg cestovnog graničnog prijelaza iz Mađarske u (Čeho)Slovačku, Rajka, nalazi se usred polja (!) točka u kojoj se ("katastarski") dodiruju tri države, Slovačka, Mađarska i Austrija.
Koristio sam se GoogleMaps-om kako bih to pokazao u 3D varijanti.


Do kada je između "Istoka i Zapada" tamo postojala stroga "Željezna zavjesa", kao pojam striktne fizičke, ali i "grde" političke linije razdvajanja, ne znam, ali izgleda da je skoro istovremenim stupanjem svih triju država u "Schengenski krug" krajem 2007. svaka fizička prepreka postala suvišnom.
Akt "oslobođenja" od prepreka ponukao je za sobom umjetničke duše svih triju država da stvore park simboličnih skulptura na tom "vrlo konkretnom" prostoru tada već labavo obilježene tromeđe.


Obližnje zgrade "starog" graničnog prijelaza "Rajka" potpuno su izgubile funkciju i pretvorene su u svojevrstan "spomenik" krutim i nepopustljivim carinskim i pograničnim policijskim kontrolama "Nekog drugog vremena".
Osjećaj kojeg predaju razvaljene rampe, betonski blokovi i razbijena stakla toliko je neugodan, da sam, ostavljajući auto na pustom "bivšem" parkingu, stalno strepio "da ga više neću vidjeti".


Tisućusedamsto metara dalje, poluasfaltiranim putem preko nadvožnjaka nad dodirom mađarske i slovačke autoceste... s novim "komercijalnim", parkirnim, restoranskim i inim sadržajima... dolazi se do blage uzvisine usred više-manje obrađenih polja gdje je oko tromeđe porazmješten nekonvencionalan park skulpturâ.


Skulptura ima svakakvih i po oblicima i po korištenom materijalu... uglavnom sve nekako "naginju" trokutnoj simbolici.


A neke su i svojom simbolikom izbavljenja iz "bodljikave žice" emotivno popratile pad "Željezne zavjese", nestanak policijskih patrola sa psima... te, valjda, osobnog osjećaja teroriziranosti...


Nešto što je do nedavno bila točka "strogoće i ... sustava", postalo je mjesto mira, tišine, umjetničkih ekspresija i uzoranih polja. I jedva ostvariv pogled na Bratislavu u daljini, petnaestak kilometara na sjever.


A na putu natrag do parkirališta (Hoću li "naći" auto!? - pitah se) po kojoj su nekad vjerojatno itekako jurcali patrolni džipovi, kratka kombinacija bijelih linija, morseovo slovo "K", daje namjernicima ideju... lijevo Slovačka, desno Mađarska, ma što to kome sada značilo.

[Rajka - Tromeđa Slovačke, Mađarske i Austrije - travanj 2010.]

© • 05.12.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



ponedjeljak, 04.12.2017.

Apolon na Dunavu

Danas je na redu bliži pogled na ljepotana koji se izležava preko Dunava, malo nizvodno od centra Bratislave. Taj, tzv. Apollo-most vrijedilo je prijeći "nanoge".


Već spomenuh kako mu ime ne potječe od fascinacije lijepom konstrukcijom (za koju je dobio neku prestižnu titulu tipa "Most godine"... te neke 2005. kad je postavljen), nego po nekoj naftnoj kompaniji koja ga je, rekao bih, financirala.
I kvart u kojem je izgrađen sav je nekako "fensi"... Po ovoj češerolikoj zgradi načas imaginirah da sam u Londonu. Gdje nisam nažalost bio godinama pa možda loše procjenjujem dimenzije i oblik slične zgrade - očitog uzora.


Most je sâv u sivoplavim tonovima, a prilaz pješacima i biciklistima je na obje strane rijeke izveden dvjema komotnim spiralama.


Ne znam je li dotičan kvart "na zlu glasu", ali malo me iznenadilo kako se toleriralo vandaliziranje njegovog lifta za "starije i nemoćnije" te stvarno loše stanje automata za prodaju voznih karata lokalnog autobusnog prometa, na njegovoj stanici na mostu.
Zapišano, presprejano, prljavo... nakratko je zasjenilo dojam mosta u cjelini.


A on je, barem meni, iznimno oku ugodan...!


Lijep pogled prema Bratislavi spojio je vidikovac UFO-mosta (1800 metara uzvodnije) s gradom na brdu!
Svojevremeno sam ovu fotku objavio na nekom foto-portalu sa "svemirskim" nazivom koji se stalno latentno nametao: "Apollo's calling UFO"


Iako je most zapravo pješacima "izvan ruke" i dio je izravne južne cestovne poveznice prema 15 km udaljenoj Mađarskoj, na mostu je osim nas bilo, začudo, dosta prolaznika i biciklista.


I za kraj, kako sam bio obećao, prilažem "arhivsku" fotografiju postavljanja Apollo-mosta na njegove stupove. Zbilo se to 2004. godine nakon što se kompletan most godinu dana sklapao na lijevoj obali Dunava - tada su ga "jednostavno" zarotirali preko rijeke na njegov usred-riječni stup-nosač... "grozdom" plovila (vidljivima na lijevoj strani fotografije).
Ne znam je li to presedan u gradnji, ali ta rotacija bila je, neosporno, doživljaj. "Sad ga nema, a za dva-tri (-pet) sati... most je preko...!".

[Zahvaljujem CC-autorizaciji fotografa Bratislavcan85 koja mi je omogućila objavu ove (tuđe) fotke!]

[Most Apollo - Bratislava - travanj 2010.]

© • 04.12.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



nedjelja, 03.12.2017.

Sveprisutna...

Politika. Nju rijetko gdje, pa ni u Slovačkoj, ne može čovjek izbjeći ni kad bi bio običan, apolitičan putnik namjernik. Njen odraz, povijesni ili aktualan, može se iščitati skoro na svakom koraku.


Bratstvo kao nadahnuće upravo izvire iz konciznog teksta ove spomen-ploče. Počelo je kao "Zemlja dvaju bratskih naroda", a prestalo je, srećom, "Baršunastim razvodom", bez prolivenih krvi 74 godine kasnije.
O onom između može se možda pitati... i slušati one koji su to proživjeli na svojoj koži.


U međuvremenu se "dogodila" i Rusija, ali se ni poslije 1993. nije na tome stalo, barem prema porukama nekih stencil-grafita poput ovoga.
Grafita općenito ima po bratislavskim fasadama i betonskim plohama sva sila. Po mnogim "vanjskim" promatračima - i previše. Pogotovo bezveznih črčkarija...


Netko bi lakomisleno, dočekan na ulasku u grad ovakvom parolom na nathodniku pomislio: "Što fali 'krutosti'...?".
No ako to znači, a vjerojatno na slovačkom znači "okrutnost", onda je za zapitati se koju to i kakvu okrutnost žitelji Bratislave osjećaju? Ili doživljavaju?


Na jednom od mjesta, kojem ću za koji dan posvetiti cijeli post, nađoh i tipičan primjer revolta "proteklim politikama", ma kakve one u ovom primjeru bile.
Rušenja spomenika, "preklesavanja" nepoćudnih uklesanih doktrina ili imena... Ništa novo pod suncem.


Iako su "de iure" granice Slovačke prema Zapadu prestale biti itekako-"željezne" pa i "de facto" tamo nema bodljikave žice, ipak je ovim nježnim upozorenjem (komu, čemu?) obilježeno njeno postojanje.
Ali o tome za koji dan u cjelovitom postu.


Mi bismo se mogli, možda, ovdje poigravati sa sličnostima i različitostima naših jezikâ pa se pitati "Tko je tu lud...?". Ali po dvije "primijenjene reakcije" na propagandu ove političke figure, po pokušaju trganja plakata na dva mjesta odnosno po ucrtavanju suza pod okom dotične..., očito je nekima nepodnošljiva, a nekima "za plakat'!".


Kod nas već dugo ne vidjeh ovakvu "zamolbu" romantičarskog "kolektivizma". U smislu: "Ajd'mo...!", "Nemojmo...!"...
Srećom, ova bratislavska nije politička.

[Bratislava - travanj 2010.]

© • 03.12.2017. u 19:01 • Komentari (1) #



subota, 02.12.2017.

Odapetija strana Slave

Izvan ustaljenih itinerara po kojima "plahuta" onaj crveni turistički autobuščić dade se u "našoj" Bratislavi naći zanimljivih detalja...


Naopačke postavljenu Keopsovu pramidu Slovačkog radija već sam pokazao, onako kako se vidi s brda Slavin. A čini se da je u nekoj fazi povijesti fascinacija slovačkih arhitekata "kontra-oblicima" bila upravo neodoljiva. Ne sjećam se da sam igdje na tako malom prostoru vidio čak tri takva primjera... a možda ih u stvarnosti ima i više.


Ne znam kome se ovakva grdosija na sâmoj fronti prema Dunavu dopada, ali po nekim novijim fotkama "na netu" vidjeh da su ju većim dijelom pokrili "reklamnim ekranom"... Jer, valjda, ni za njih to čudo "ne da gledat u se"!


Zanimljivo je, tek kasnije "shvatih", da i stilizirani grb Bratislave (original sam pokazao koji post ranije) koji je apliciran (i) na mesinganim cestovnim gljivicama, ima bočne strane (zapravo "dvorca") ozbiljno nakošene, slično ovim zgradama. Kao po lokal-patriotskom obrascu.


Niti na stupićima pješačkih zona nema ponegdje neke simetrije, uniformnosti... Kao da se netko zainatio - "E baš neće biti jednako!".


Smiješno je reći, ali ni tramvajska pruga nije (mi) se pokazala kao neko oličenje očekivane pravocrtnosti.


Ovdje pak je vjerojatno sve u redu, "kako bog zapoveda", ali nama strancima je ta "sićušna" razlika u "inskripciji" slovačkih izraza za ulaz i izlaz tako neupadljiva da bismo bez odgovarajućeg popratnog prometnog znakovlja bili vjerojatno "izgubljeni u prijevodu".


I ova "kućna numeracija" je dio nekadašnjeg standarda proširenog po Mitteleuropi. Ta Beč ih je prepun, a i Zagreb bogme, odnedavno pretežno na Gornjem gradu.
Jedino što me fakat zbunjuje je to da se ista nalazi na slovačkoj kući usred Slovačke... a ne u Mađarskoj (utca) ili Austriji (Gasse)!

[Bratislava - travanj 2010.]

© • 02.12.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



petak, 01.12.2017.

I Čumil i paparazzo!

Iako Bratislava ima sigurno nekoliko "must see" punktova, nisam ni jednog unaprijed po nekom / nečijem naputku tražio. Kako su naišli... dobro su naišli.


Već spomenuti, uočeni spomenik s Davidovom zvijezdom pokazao se kompleksnijim od neke uobičajene, a ovdje pomalo zbrčkane "statue"... Na povelikom zidu prekrivenom uglačanim crnim mramorom i "ugraviranom" silhuetom raskošne zgrade ogleda se omalen trg na kojem je do šezdesetih godina postojala židovska sinagoga točno-tog oblika. Ne mogoh shvatiti što joj se desilo, jer na slovačkom jeziku rekoše (u prijevodu) "srušena", a u engleskoj verziji na židovskim oficijelnim web-stranicama: "destroyed", što mi djeluje malo opakije.
Uglavnom, budući da se taj kompleks tretira kao memorijal na žrtve holokausta, čini se da povremeno i privremeno na tom trgiću erektiraju cijevnu konstrukciju (skelu) koja s pokrovom od "printanih" cerada vjerno reminiscira "realni volumen" tog srušenog objekta!


Malo vedriju notu (od ovoga) urbanoj ornamentici daje i vjerojatno najpoznatija "odapeta" ulična skulptura "kanalizacijskog radnika" Čumila (hvala Luki...!), koji upravo izlazi / viri iz podzemlja kroz "šaht".
To je, vidim, mnogima nezaobilazno mjesto naslikavanja i prigodne zafrkancije.


Dodirivanju njegove simpatične pojave teško je odoljeti. Pogotovo što vršak njegove zaštitne kacige (neke) podsjeća na zvonce za dozivanje recepcionera na pultu hotela.


Na jednom od prostranijih trgova, ne znam je li baš "glavni", postavljena je uz standardnu klupu i statua Napoleona (neki kažu Napoleonovog vojnika) pa se na klupi izredavaju "procesije" turist(ic)a željnih ovjekovječenih scena zagrljaja, poljubaca (!) i maženja s "likom".
Vedro i zabavno!


Još je jedna skulptura postala zaštitnim znakom Bratislave - fotograf koji "vreba" neku uličnu scenu napola skriven iza ugla kuće, s uperenim teleobjektivom fotoaparata. Tipični "paparazzo".
Čak je i lokal tik do statue odabrao ime u skladu s njim... samo mi nije jasno zašto je taj naziv u množini! Zar po gradu ima još nekih takvih... paparazza?
I, plus toga... nisam siguran "što je (ovdje) kokoš, a što jaje", tj. statua ili lokal? Bit će najvjerojatnije da je vlasnik lokala, lukavac, nabrijavanjem "imena" želio pobuditi interes kod turista, pojačano fluktuirajućih mimo statue na svom "vuglecu".


Iako mi je "inkorporiranje" tog lika u stvarni gradski milje vrlo duhovito, on sâm je, čini mi se, izveden tako da izgleda pomalo zločesto. Bad guy! Valjda u skladu s općom percepcijom o "njima".


Pored dodatnog izbora živih skulptura, tj. pantomimičara i performera, što je sad postala moda u svim iole turističkiji osvještenijim gradovima, ipak sam se (ovdje) "odlučio" za duhovitu prezentaciju "raštimanog" kvadropoda / quadrupeda.
Njihove / "njegove" pokrete zamislite sâmi.

[Bratislava - travanj 2010.]

© • 01.12.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



<< Arhiva >>


gp.zagrebancije@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se