Prošli post, kada sam ga izvorno objavio prije tri i pol godine, nosio je naslov "Prvi čin Bratislave"... a da istu nisam ni "načeo"... Prije bi to bila neka "uvertira"... tj. "ono u kazalištu" što se (samo) odsvira u skoro potpunom mraku dok se posjetitelji još meškolje po stolcima i šuškaju papirićima od kauguma ni ne sluteći što ih čeka...
Ni ovim postom neću još ući "u jezgru", što netko možda očekuje, jer mislim da ima nečega (i) u okolišanju tipa "mačka oko vruće kaše".
Ne mislim nikoga zamarati opisom hotela na periferiji Bratislave u kojem smo odsjeli, ali njegovo "znakovito" ime "Color" nekako... kao da je obilježilo ta dva dana boravka u gradu.
Kad se sad prisjećam te opće atmosfere tamo... sva je bila nekako koloritno vrckava.
Možda tome pridonosi pjevnost slovačkog jezika... pa su nam i govor
kojeg smo slušali po ulicama i poneki natpisi upravo bili smijuljkavi.
I ova hotelska "vizija i misija" baš mi je dobro legla.
Poklonik sam ideje da svoju "ulogu" ne treba shvaćati preozbiljno.
Lokacija hotela ne može se smatrati "bajnom" ako čovjek "pati od glamura". Nama su pak apsolutna korektnost smještaja i komfor koje je hotel nudio bili važniji od pogleda kroz prozor na dalekovode i mega-skladišta bratislavske periferije.
I ovaj šareni "vic" u neposrednoj blizini hotela govori u prilog toj nekoj šašavosti.
No, ne lezi vraže... niti desetak minuta nakon što sam se onuda vrzmao i slikao "betonaru", na njenoj porti se iznebuha i žurno pojavio policijski auto... Ne želim pripisivati zasluge, ali intuicija mi je kazala da sam bio "primijećen" kao "destruktivni špijunski element" što je vjerojatno revni portir prijavio "organima". Ja sam, samo iz daljine, promatrao neki nedefinirani "muving" tamo i... možda ostatke procedure NKVD-ovštine u "ležernoj demokraciji Slovačke".
Osim "betonara" i dalekovoda, periferije i ostalih čeških ili slovačkih gradova ugošćuju britanski trgovački lanac "TESCO" za kojeg me vežu ugodne osobne uspomene iz Engleske još iz doba kad su "nama" mega-trgovački centri tog tipa bili nepoznata budućnost.
Zanimljivo je da se u Engleskoj cijela "klasa" potrošača koji su kao svoj redovni izbor izabrali TESCO nazivala posprdno "TESCO-people". Englezi su uvijek pomalo patili biti, što bi Nijemci rekli, "hoch"!
Količina reklamnih panoa svih vrsta, oblika i pozicija uz prometnice predgrađa toliko je napadna, barem u tom dijelu Bratislave, da je to tokom vožnje autom postalo upravo hiper-iritantno.
No ne mogu osporiti vickastost nekih "Jumbo-plakata"... pogotovo što su, ne znam iz kojih razloga, reklamni slogani većinom (p)ostavljeni na engleskom jeziku.
No... prestajem s okolišanjem... Sljedećih dana bacam se "u grad"
A nudi se tako naivno-simpatičan!
Prvi put objavljeno u studenom 2017.
Nastavit će se...
© •
08.04.2021. u 22:01 •
Komentari (8)
•
#