Iako Trento ne znači trozubac, to "tre" mi nekako naginje na "tri"... a pogotovo mi je začuđujuće kako se njihov bog (?) mora / vode / čega li takvog nečega, Neptun, našao usred gradića u procijepu između obronaka Alpa sa svojim trozupcem u ruci.
No u svom prvom kontaktu s Trentom nisam mogao preskočiti njihove pločnike iz(g)rađene od nekog crvenkastog mramora ili takvog nekog sličnog kamena. Pomislih, "kakva raskoš!"... a tko zna, možda ga u nekom obližnjem kamenolomu imaju i na bacanje.
Da su u toj urbanoj "galanteriji" posebni, pokazalo se kad su i umjesto nekih novovjekih metalnih "stupića" kao prepreke prometu automobilima postavili kamene vaze...
Osim kamena, ni se biljkama se očito ne šale. Nekome je to možda kičasto, no takva frizura (mi) se ipak odlično slaže s ostalim gradskim "voltama".
I na glavnom trgu, napokon, spomenuti Neptun. Da oni znatiželjniji možda postave pitanje.
Meni se nekako važnijim učinila fontana s pitkom vodom usred grada gdje je okružena kafićima, koji bi (i jesu!) primjerice u Zagrebu ishodili lopovsko ukidanje nekoliko javnih fontana u Tkalči, kao konkurenciji njihovim "pijačama".
Turisti kao turisti... ima ih svakakvih. I imaju pravo na to!
Scena me ipak, ako smijem reći, podsjetila na "onu reklamu" za WC-osvježivač u kojoj mali Japanac mami sa zahodske školjke, stisnuvši nosnice, protestira: "Smrdi - smrdi, užasno smrdi!"
Lokalno društvo u obližnjoj slastičarni nosilo je neke posebne, simpatične kapice. Da ti momci nisu bili toliko "muževni", možda bih ih proglasio "Štrumfovima".
A arhitektura... tja, rekao bih "tipična" za taj dio Italije. Takvih zgrada i zubatog ziđa ima i u Veroni koja, vidi vraga, leži nizvodne iste rijeke koja prolazi i kroz Trento, rijeke Adige.
I za kraj... mi nismo u prometu imali neku kompliciranu zadaću. Bilo je dovoljno vratiti se istim putem prema Lago di Garda, no ovo društvance, Talijani, očito je imalo žešće apetite!
