Klik - Po Europama

subota, 30.09.2017.

Linijom manjeg stresa


Tko je u Austriji ikada vozio autocestom E59 prema Beču s juga, suočio se mjestimično s četverostaznim prometom i "austrijanskom" dinamikom vožnje koja više nalikuje slalomu nego ležernom primicanju ležernom gradu kakav je Beč.
I kad napokon, nakon više takvih žrvnjeva čovjeku "pukne film", onda mu i drugačije, ruralne cestovne varijante dolaska i odlaska postanu mile.


Ceste jugoistoka Beča koji graniči s Madžarskom i ponegdje je dio njenog prijašnjeg teritorija imaju (skoro) sve karakteristike "tipičnih" madžarskih regionalnih cestâ - u nedogled su ravne poput špage i obrubljene su lijepim dugim drvoredima. A stanje asfalta im je, za razliku od..., besprijekorno!


U tom dijelu pokrajine Burgenland ponegdje se usput vide i neki ruralni "elementi", pa i arhitektura atipična za Austriju (mađarska secesija npr.), koju međutim Austrijanci, pedantni (i bogati!) kakvi jesu, obično održavaju bitno bolje nego "oni preko granice".


Oko golemog a plitkog Nižiderskog jezera (Neusiedler See) nalazi se nekolicina manjih jezeraca sličnog tipa obrubljenih šašom, ali i staništima ptica močvarica.
Na jednom od njih, čak nedovoljno velikom da se na njemu potegne veslačka staza od 2 km, tzv. Zicksee-u, uređena je i odlična plaža, no u ovim jesenskim danima kupače su zamijenili promatrači i snimatelji prirode...


... a da se o ljubiteljima mira i nadahnjujuće "atmosfere u dvoje" i ne govori.

[Burgenland/Gradišće - rujan 2017.]

© • 30.09.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



nedjelja, 24.09.2017.

"Zanemarena" ljepotica



Povijesna jezgra Škofje Loke pretvorena je, po novim standardima uljuđenosti, u pješačku zonu tako da su i parkirališta za putnike namjernike i autobusni kolodvor organizirani izvan njenih zidina.
A autobusni kolodvor kao autobusni kolodvor! Ne može proći bez osebujnih likova, vjerojatno dobro poznatih "lokalaca"...


Često ovakve gradove sa stražnjom fasadom i balkonima prema rijeci (umjesto ulici) nazivaju "Venecijama u malom", međutim ovdje bi rječica Sora trebala poprilično narasti da se stekne pravi venecijanski dojam. I bez toga (mi) je simpatična na svoj način.
A tzv. Kapucinski most na slici, kažu, najstariji je očuvani kameni most ovakvog tipa u Sloveniji.


Svi srednjovjekovni gradići su po nečemu vrlo slični, po centralnom prostranom trgu usred grada. Ovdje taj trg uokviruju odlično restaurirane i održavane kuće s već poslovičnim nizovima cvijeća pod prozorima... a ima, kako vidjeh, i "Trave"... makar ne znam na što bi se to točno trebalo odnositi. Dućan je bio zatvoren.


Za oživljavanje turističke ponude, ali i za animiranje zdravog provincijalnog života, posvuda se, pa i u najmanjem mjestašcu, danas često nailazi na uklopljene pozornice koje povremeno ugošćuju samo njima znane putujuće umjetnike i "umjetnike". Dok umjetnost nekuda "putuje", pozornica biva mjesto za naslonit' se i odmorit' se...


Kad su prošle "opće opasnosti" zbog kojih je neki grad bio opasivan bedemima, ljudi koji unutar njih žive počeli su, tražeći svjetlo, probijati prozore prema prirodi. Nije to samo specijalnost Splita i njegove Dioklecijanove palače. I ovdje, ako to već nije prozor dnevne sobe, barem je prozorčić za luftanje zahoda ili kupaone.


Ponad grada ustobočio se lijep zamak, i danas u nekoj korisnoj funkciji, a šetnica do i oko njega završava prostranom "ljetnom pozornicom" s "amfiteatrom" koja unatoč održavanom stanju ne odaje neku živahnu upotrebljivost. Osim za eventualnu meditaciju ili intimni razgovor ponekog pâra kojem se dalo "potegnuti do gore".


I na silasku - masivna gradnja, debeli zidovi i nezaobilazno cvijeće.
Čovjek pamti ugodan osjećaj koji neko mjesto odaje od sebe. Da bi bilo "doviđenja" umjesto "zbogom"... iako je malo izvan glavnih izletničkih "koridora" i uobičajenih trajektorija od točke "A" do točke "B". Nasreću ili nažalost, trebalo bi pitati mještane.


A "čovac doborodošlice" ostao je vjeran svojoj "lokaciji" u prostoru, ali je u međuvremenu samo promijenio fiziološku poziciju...
Pa... vidimo se, možda nekom drugom prilikom.

Ipak. nije to baš "lijepa slika" i... moram se pitati "Gdje je tu policija?!". Ne želeći pritom dotičnom liku ikakvo zlo, međutim dobro je poznato da nama "južnjacima", kako nas katkada (neki) Slovenci nazivaju, bilo kakav blizak susret sa slovenskom policijom (pogotovo na cesti!) teško može proći bez posezanja u novčanik zbog kojekakvih, skoro imaginarnih ili isforsiranih objeda i "krimena" (na zahtjev navodim primjer).
Nažalost, u vremenu smo "dvostrukih standardâ".


[Škofja Loka - lipanj 2013.]
Ovime zatvaram svoj kratki krug po Sloveniji.
Nakon nekoliko dana pauze vraćam se... s nekom novom/starom/već nekakvom Europom.

© • 24.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



subota, 23.09.2017.

I dalje bez pompe


U nekim je filmovima "izvođenje svoje cure" na plovidbu čamcem na vesla po jezeru... vrhunac romantike. Poučen time se, na Bledskom jezeru, momak žustro primio posla...


No po povremenom grčevitom držanju cure za okvir čamca doimalo mi se kao da nešto polazi po zlu - ili se čamac počeo puniti vodom ;-) ili je u pitanje došla vještina veslača ili...?
Je li sve skupa prošlo romantično kako je zamišljeno, nisam imao vremena doznati...


Netko drugi je, čini se, "digao ruke" od ispoljavanja svoje vještine. Konkretno popravka automobila "klase Oldtimer".


Tada je, naime, na Bledu bio neki skup ili reli oldtimera... što li (?)... pa je Englez zapeo na parkiralištu hotela, a auto mu se dignute haube motora "nije udostojao popraviti" te je sa svojom ženom, suvozačicom, rezolutno otišao "ohladiti glavu" na obližnje kremšnite.


Malo dalje od razvikanog Bleda, stara jezgra obližnje Radovljice obiluje oslikanim kućama i ostalim živopisnim gotičkim detaljima. Gradić ugodan za polusatni obilazak...
A poslije toga - gostiona, radionica licitara i muzej... sve u jednoj kući! Zašto ne?


A izvan grada, na bedemima poviše Save - park, klupe, pitka voda i sugestija: "Zaustavi se i 'odžedni' se". Pristadoh.


I s vidikovca kao "nadohvat ruke" vidjeh tri roga... glave... Triglava.

[Bled i Radovljica - lipanj 2013.]

© • 23.09.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



petak, 22.09.2017.

S noge na nogu, od slapića do slapa


Priroda stvara kojekakva čuda... i vjerojatno mnoga od njih nisu dostupna prosječnom putniku namjerniku, nego možda tek nabrijanom avanturistu.
Kanjon Vintgar pokraj Jesenica kroz koji se probija rječica Radovna, kao igra vode i kamena zaslužio je da ga se vidi i, srećom, nađoše se ljudi koji ga u popriličnoj njegovoj dužini "premostiše"...






Na samom kraju uređene "staze" i izlazu iz kanjona mnogi ne odole ovjekovječiti svoju nazočnost u tom nesvakodnevnom okolišu, pentrajući se po mokrim skliskim stijenama ne bi li bili u pravom kadru za slikanje s pozadinskim slapom kojim rječica Radovna prelazi iz Vintgara u svoj nizinski tok te nakon 2,5 kilometra "uplovi" u Savu.


Neki se pak, zajedno, samo prepuštaju njegovom huku. Ili možda "šumu"...sudeći po tome kako je službeno prozvan: "Slap šum".


Putnici vlaka na liniji Nova Gorica - Jesenice imaju tu privilegiju vidjeti bar djelić kanjona Vintgar odozgo, s mosta koji ga na njegovom kraju natkriljuje. Ako se snađu pogledati kroz prozor u pravom trenutku poslije izlaska iz istoimenog tunela.

[Vintgar - lipanj 2013.]
Usput... budući da sam svoj post o Vintgaru najavio prije tri dana, pojavu slične teme u današnjem postu blogera Vjetarugranama shvatio sam kao koincidenciju... ;-)

© • 22.09.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



četvrtak, 21.09.2017.

Ime za pajaca



Seoce Gozd Martuljek u dolini gornjeg toka Save Dolinke ima ime koje bi prikladnije pristajalo nekom pajacu ili maskoti na retrovizoru, ali se s krajobrazom kojim je okruženo ne bih tako olako pošalio.
Izađeš u stražnje dvorište i... imaš što gledati/vidjeti... slušati/čuti...


S jedne strane gole stijene u daljini, s druge strane donji, šumoviti obronci Karavanki... Planinari mogu birati do mile volje.
A ti slovenski "kozolci", klasične rešetkaste sušilice sijena protegnute usred "košenica" *, neodoljivo su mi privlačni za uklapanje u skoro svaku ruralnu vizuru. I kad su zimi "goli". Možda pogotovo.
____
* tako se prije i u Hrvatskoj nazivala livada koja se kosi "za sijeno", ali te riječi sada nema u rječnicima!


"Alpsko mlijeko"... Je li vam to poznato? Je li "pravo"? Po svemu sudeći - je.
Kad ste "kod nas" posljednji put vidjeli mljekarsku cisternu koja skuplja mlijeko od seljaka/mljekara... , u Moslavini primjerice? Ja sam itekako vidio svojim očima da je većina "sabirnih stanica" u našim selima napuštena. Razveselite me i ispravite ako griješim!


Ovakav putokaz "na livâdi" ne bi bio pomalo paradoksalan da nije zapiknut u mjestašcu koje osim glavne ceste ima samo tri četiri paralelne uličice. Od petsto-šesto stanovnika otprilike pola su žene... a bojim se da ih nema puno koje u svom redovnom životu nosaju štikle.
Ne mislim da ih ne zavređuju, ali simbol gojzerice u tom okruženju bolje bi mi "sjeo"...


Kako nemam "poštenu" fotku Save Dolinke iz Gozd Martuljka (valjda mi je bila "nesnimljiva") u krugu od kilometar-dva impozantnija je dolina njenog pritoka - Martuljka... s klasičnim nanosima bijelih odlomljenih stijena i "potočićem" koji ovako ljeti jedva "curi".
Da sam otamo pustio niz vodu neki daščani dječji čamčić, on bi, apstrahirajući potencijalne prepreke na Savi u obliku hidrocentrala, tih cca 240 km do Zagreba prešao za jedan dan. Od bistre do mutne.


Mi u Zagrebu muku mučimo ne bismo li spasili barem dio trase bivšeg "Samoborčeka" za neometanu biciklističku stazu do Samobora. Slovencima je to i ovdje bez po muke uspjelo prije dvadesetak godina kad su po trasi/nasipu bivše, ukinute željeznice od Jesenica do Kranjske Gore uspostavili asfaltiranu stazu za "nemotorizirane" rekreativce.
Zamišljate li "spuštanac" rolama po blagoj nizbrdici...? I sve tako u duljini od dvadesetak kilometara!?

[Gozd Martuljek - lipanj 2013.]

© • 21.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



srijeda, 20.09.2017.

Pedeset nijansi serpentina



Na južnom prilazu Vršiću, u Dolini Trenti, netom prije nas stuštila se tuča sa snijegom koja je "potukla" mlado lišće u nanose na cestu. Grupi motorista to je ulilo dodatni adrenalin u žile.


Za Juge je dionica cestovne biciklističke utrke preko Vršića bila valjda najzahtjevnija. Ne znam kako je danas. Vozi li se uopće?
Ali motora... o da, ima ih svake fele.


Poslije dvadesetšest serpentina cesta izlazi na tako miroljubiv prijevoj planine da se čovjek, odahnuvši, zapita jesu li svi ti zavoji i "prešaltavanja" brzina do gore bili samo san?


Ali ni silazak nije ni slučajno mačji kašalj... tim više što je kvaliteta ceste i oštrih "kockanih" zavoja prema Kranjskoj Gori, možda zbog osojne strane planine i žešćih/češćih prolazaka snježnih ralica, mjestimično (bila) jezovita.


Livade Kranjske Gore u ovakvom su ljetnom ruhu skijašima nepojmljive. A meni obratno. Pa i društvancu koje je "na teren" istrčalo u golferskim hlačicama.


Samo mjesto je ubavo, uredno, ali izvan "njihove" (zimske) sezone i pomalo opustjelo. Hoteli i livade vabe sasvim drugačiju klijentelu.

[Trenta, Vršić i Kranjska Gora - lipanj 2013.]

© • 20.09.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



utorak, 19.09.2017.

Krug po Sloveniji u šest postova

U sljedećih šest postova provest ću vas po Sloveniji kako sam ju doživio, ne po prvi put, u dvodnevnom izletu u lipnju 2013.

Danas rijeka Soča, a zatim Vršić i Kranjska Gora, Gozd Martuljek, Vintgar, Bled i Radovljica te Škofja loka...


Boja vode rijeke Soče teško se da(de) opisati riječima. Tko god ju je pokušao opjevati, vidio ju je drugačije.
Nema ništa bolje doli osobnog iskustva.


Sva ta mjestašca oko rijeke, kao i Kanal ob Soči, dovoljno su "pametna" da se izmaknu njenim proljetnim hirovima. I gledati ju s prozora. Svaki dan lijepu.


Iako je (bio) mjesec lipanj, kupanje u njoj više bi sličilo "anesteziji" nego užitku... no, bilo je kandidata. Lokalaca. Naviknutih na njeno "snježno porijeklo". Ne samo putnika namjernika s hrabrošću do koljena.


Tko još uvijek ne vjeruje u potencijalnu snagu Elementa - Prirode - neka se uputi ovamo kad navali proljeće i vode s vrhunaca.
"Um caruje..., ali voda i kamenje valja".


Mnogi se i pentraju na slap Boka (adrenalin radi!), ali mislim da je najljepši ovako, iz daljine i s boka, okupan u svojoj vlastitoj maglici i njenim povremenim duginim bojama.


Izvor Soče, barem tada, nije prštao od neke posebne energije, ali lijepo ga je bilo, bistroga, mrzloga, kurtoazno pohoditi kao i svaku novorođenu bebu.

[Soča - lipanj 2013.]

© • 19.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



ponedjeljak, 18.09.2017.

Žena koja je "štimala" satove










... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

I za kraj priče o Radkersburgu jedna mala crtica o "nama ljudima", makar bili i Austrijanci...

Dakle "obzidana" jezgra Radkersburga, tako malecka, ne vrvi pretjerano automobilima u gibanju, a "promet u mirovanju" (dakle glavno gradsko parkiralište), za one koji u grad dolaze poslom ili, kao mi, znatiželjom, izbačen je u odlično organiziran prostor izvan zidina (s uklopljenim javnim WC-om u izvrsnom stanju).

Bilo je ugodno shvatiti da gradski oci tamo nisu gladni novaca, dakle parkiranje je besplatno, ali... ali... postoji ograničenje parkiranja na tri sata... što se dokazuje jednostavnom napravicom od kartona u obliku dječjeg sata od kartona, na kojoj vozač namjesti vrijeme svog dolaska na parkiralište i ostavi na vidnom mjestu kod volana. Ostalo je stvar matematike i fair-playa.

Ja, kao oksimoronski "dobrodošao uljez" bez tog satića, snašao sam se napisavši naše dolazno vrijeme - "Ankunftszeit" - u analognom obliku "12:20" na poleđini računa za austrijsku vinjetu dajući nam fore parkiranja do 15:20. Svakom razumljivo. I sve pet.

Kad smo se poslije skoro dva sata vratili do auta, primijetili smo pomalo smetenu ženskicu u dolazu, s buntom auto-ključeva u ruci kako nas "mjerka"... i onda je, kako joj nismo bili "opasni", obigrala/otključala tih četiri-pet automobila na parkingu, i u svakome je kartonski parking-sat pomakla za "sljedeća tri sata".

Sve mi daje slutiti da je riječ o sekretarici neke firme kojoj je u opisu posla i "zaobilaženje proklamiranog sustava" (parkinga) za automobile njenih šefova...

Tc, tc, tc...! Ni Austrijanci nisu kao što su nekad bili!

© • 18.09.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



nedjelja, 17.09.2017.

Radkersburški intermezzo

Prije sutrašnjeg posljednjeg posta o Bad Radkersburgu ponukan sam predočiti još nekoliko ne previše povezanih scena s njegovih ulica:



Iako mi je ovo isprva djelovalo kao divno sačuvana destilerija domaćih žestica, bit će prije da je to kotao za vrenje neke bivše domaće pivovare koji, uz ostale poljoprivredne artefakte, čeka izlaganje u lokalnom muzeju.

Vani sam često nailazio na kip ovog jadnog, strelicama probodenog sveca, bit će Sv. Sebastijana, koji se usprkos tome svagdje odlično "drži".


Između nekoliko reljefa sa svake strane podnožja tipičnog Marijinog kipa na glavnom trgu upala mi je u oči vrlo česta slika današnjice, "simpatičan ženski lik u ležernom razgovoru mobitelom"...


Jedan lijep, parkovni trg imenovan je Trgom žena... ili možda Ženskim trgom... tko će ga znati.


Zanimljiva mi je bila logička varijacija oznake za parkirno mjesto za invalide. Kod nas, koliko slutim, ta oznaka je afirmativna, tj. "ovo je parkiranje za invalide" (pa se nađu neki naši mudraci koji se na to parkiraju jer ionako ima okolo mjesta). Ovdje pak ista stvar počinje zabranom (parkiiranja)... osim za invalide. U suštini isto, a u praksi, čini mi se preciznije.

Ovaj sunčani sat ima izvjesnu zanatsku razigranost... no tokom njegovog višekratnog snimanja (iz zaustavljenog auta) shvatio sam da se nalazi(m) ispred vojarne. "Vozilo stranih registracija snima objekt Austrijske vojske"...! U malo paranoičnijim sredinama već bih poodavno završio u bajbuku.


I za kraj... kako je Radkersburg zapravo utvrda na Muri, evo i te mirne zelene ljepotice nešto uzvodnije od onoga što poznamo kod, primjerice, našeg Sv. Martina na Muri.

... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

© • 17.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



subota, 16.09.2017.

Lastavice, rode i pijetlovi










... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Nikad nisam vidio da se lastavicama "izlazi u susret", postavljajući im umjetna (betonska?) gnijezda ne bi li se što manje mučile gradeći ih i održavajući... Ionako s muhama imaju "puna krila posla"... Ovdje, heh, ljudi to valjda "razumiju".

Rodama se, kako je to već godinama i kod nas praksa, pomaže pozicionirati svoja gnijezda na dimnjacima i stupovima javne rasvjete, Da mali "rodići" imaju lijep, širok pogled iz roditeljskog gnijezda, ubrzano stasajući da se zajedno s njima upute za koji mjesec put Afrike.

Simbolika pijetla na krovu je budnost i, kako čitam, da štiti od munje vatre i požara. Zato mu i priliči mjesto na "gradskoj kuli" uz bivša gradska vrata...

© • 16.09.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



petak, 15.09.2017.

Mjesto za stat', sjest', odmorit', ...








... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Pomalo je fascinantno u tako malenom gradiću kao što je Radkersburg u glavnoj ulici naići na lokal duž čijeg se "haustora" nalazi obostrana vitrina s nebrojenim izlošcima porculana i keramike za "guštanje" čaja, kave... ili pak ukusno dizajniranog stolnog pribora za uživanje u blagovanju za stolom. Cijene su za moje pojmove, hm, "boli glava", ali ako ništa drugo - ta raznovrsnost vjerojatno može bar vizualno zaintrigirati ukus nekih "putnika namjernika" poput nas.

A da se ti mali dnevni "hedonizmi" tamo podstiču vidi se i po pretprostoru dućana za živežne namirnice (dakle ne kafića!) znakovitog imena "Die Spezerei" (što'no bi se reklo "špeceraj"!) na kojem je, ispod tende, postavljena klupica s jastucima i... priručnim "mehanizmom" za izdizanje malenog stolića iz sredine klupe kako bi se na njemu moglo bez prolijevanja servirati "štogod za prigrist' ili guštat'...".

© • 15.09.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



četvrtak, 14.09.2017.

Crvena armija ispod crvene bukve






... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Čini se, kako sam već pisao, da su Savezničke sile Austriju pošteno "pritisnule" netom poslije završetka Drugog svjetskog rata zbog njene uloge u tom nacionalsocijalističkom "projektu". U košmaru okupacijskih snaga koji se vrzmao ne samo u Beču nego i posvuda po Austriji, Sovjeti su se isticali sa svojom propagandnom mašinerijom koja je posvuda ostavljala trag u simbolima uloge Crvene armije u pobjedi protiv fašizma.

Ovaj u Radkersburgu, (o)pisan na ruskoj ćirilici kao i uostalom svi po Austriji, pomalo je "stavljen u sjenu" crvene bukve koja se u tih sedamdesetak godina obilato razrasla. A klupe u tom parku, primjećujem, ipak su okrenute leđima spomeniku... i njegovim dominantnim "mašinskim puškama".

© • 14.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



srijeda, 13.09.2017.

Cigle i kamenje












... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Bedem kojim je Radkersburg opâsan odlično je uščuvan... istina, nisam prošao svuda unaokolo te "zvijezde" koja je (kako pokazuje njen tlocrt u centralnoj gradskoj fontani!) tipična za nizinske gradove, poput našeg Karlovca, ali i onih nekoliko uređenih izlaza "na i kroz" bedeme dalo mi je naslutiti da im oni namijenjuju ulogu javnog parka, mjesta rekreacije.

Iznenadio me litopunkturni kamen postavljen na obodu grada. Do tada nisam znao da je otkačeni slovenski konceptualni umjetnik Pogačnik i ondje, kao i u Zagrebu, popikao niz kamenih igala prema ideji kompleksnog iscjeljenja prostora i njegovog sklada s Gajom (Majčicom Zemljom)... kao što, uostalom, i smisleni raspored akupunkturnih igala može nedvojbeno iscijeliti ljudsko tijelo.
Samo što to tamo u Radkersburgu, očito, funkcionira i osjeća se... za razliku od Zagreba u kojem je "lokalni šerif", ljigavac, povadio sve te naše kamene igle sa simbolima, kozmogramima, pod pritiskom kaptolskog lobija i optužbom za "poganstvo"! A taman nam je nekako bilo "krenulo" nabolje...
Srećom (?), barem je (sličan) neovisni dio "instalacije", Plexus Solaris na Jarunu, ostao netaknut.

Ako je netko iole zaintrigiran temom, upućujem ga na odličan post "Nepoznatog Zagreba" s obiljem fotki i podataka (klik).

© • 13.09.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



utorak, 12.09.2017.

Dobrodošlica cvijećem pa ligeštulima (u hladu)








... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Nekome "cvijeće posvuda" može ići na jetra, ali ja se baš lijepo osjećam u nekom još neviđenom gradiću-bombončiću u kojem me umjesto zadaha pretrpanih kontejnera (svaka aluzija namjerna!)... na njegovim ulicama na svakom koraku dočekuju tanahni mirisni valovi usputnih nizova raznolikog cvijeća kojima ljudi neštedimice dekoriraju svoje kuće i dvorišta...

I još kad mi netko, kao putniku namjerniku, bez gramzljivih primisli zarade ponudi na slobodno korištenje i predah svoje ligeštule u hladu... ne treba mi ni "kavica" pride. Do prvog kafića iza ugla.

© • 12.09.2017. u 19:01 • Komentari (9) #



ponedjeljak, 11.09.2017.

Glavno da se kotura!








... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Upravo je "zabavno" kako su Austrijanci barem za dva svoja "Rad"-gradića iskoristili slične maskote biciklista, prikazanu Radkersburgovu na glavnom trgu i Radstadtovu (klik), iz Geomirovog komentara mog prethodnog posta.

Kod Radkersburga ta "fascinacija" kotačem seže i u 19. stoljeće kad je u jednoj lokalnoj radionici izučavao svoj zanat i mladi Janez Puh, kasnije poznatiji kao utemeljitelj firme "Puch", što je obznanjeno na zidu tzv. Puhove kuće.
Firma "Puch" bavila se isprva biciklima, a kasnije i ozbiljnijim vozilima pa je i (nekima poznati) vojni/terenski "Pinzgauer" zapravo produkt njegovih sljednika i partnera - "Steyr-Daimler-Puch".

O biciklističkom "punktu" na glavnom trgu neću trošiti riječi - to je mjesto na kojem osim pumpanja guma (ručnom pumpom) te manjih popravaka priloženim alatom, "nesretnik" eventualno probušene gume za bicikl može u "prodajnom automatu" kupiti (poput kondoma recimo!) "šlauh" svoje dimenzije. A oni sretnici s električnim biciklima i nadopuniti svoju bateriju na "zelenom" punjaču.

© • 11.09.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



nedjelja, 10.09.2017.

Grad kotačâ












... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]

Pored ovog gradića na Muri, ujedno i granici Slovenije i Austrije, prođosmo i više od nekoliko puta, ali prije za njeg' nekako nismo imali "cajta" ili jednostavno "nije bio u planu". Ovoga puta odvojili smo za obilazak njegove povijesne jezgre, opasane visokim bedemima, gotovo dva sata... i nije nam bilo žao.

Mali, pitoreskan, uredan - kako je to uobičajeno kod Austrijanaca... i s gomilom malih "provincijalnih" detalja koji mogu izmamiti osmijeh.

Simbol kotača koji je dominantan u njegovom grbu pronalazi se na svakom koraku... čak i u modernijim varijantama (o čemu će bit riječi u sljedećem postu) pa mi je u jednom momentu sinulo da bi i njegovo ime, Radkersburg, moglo potjecati od nekog pra-kotača (das Rad) koji se tamo "ukazao". Ali bijah u krivu... čini se da je veza bila obrnuta - kotač su, možda, naknadno, s vremenom, "(pro)izveli" kao simbol iz sâmog imena grada.

A "Bad" - toplice dodan je kasnije kad su komercijalno zaživjeli njegovi termalni izvori... poput nedalekih Radenaca, poznatijih po njihovoj "Radenskoj (mineralnoj vodi) s tri srca".

© • 10.09.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



subota, 09.09.2017.

Nakratko na put...






... [Beč/Ne Beč - lipanj 2017.]

U očekivanju... i planiranju skorih, novih jesenskih doživljaja i otkrića u Beču, nakratko ću sljedećih dana "obigrati" jedan drugi djelić Austrije...

A kad smo već "na putu"... ne treba ga potrošiti zatvorenih očiju... I ne treba žaliti što na autocesti ispred nas, kako otprilike piše, "nažalost nije cisterna piva" jer, budimo realni, tko bi to uopće uspio popiti... tih nekih 40.000 krigli?

© • 09.09.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



petak, 08.09.2017.

Usputan izljev spontane radosti




Usputan izljev spontane radosti - [ton-video - 40 sekundi]


Donaukanal s Marienbrücke [Beč - lipanj 2017.]

Potaknut komentarom "Nepoznatog Zagreba" (Vanje) u prethodnom postu koji je kao vrsni poznavatelj Beča itekako imao prilike konzumirati razne oblike "življenja" tog grada, dodajem i jedan svoj mali filmić kao potvrdu naših gledišta o Beču kao "ugodnom gradu".

Naime u Beču nije čudno ni nemoguće da prolaznici zaplešu na taktove muzike uličnih svirača i da pritom pokupe aplauz ostalih prisutnih. A sve počinje od toga da se ljudi, naravno ne generalno, gledaju u oči dok se mimoilaze pa se pritom počesto izmami i uzajaman osmijeh... Kao da su ekstrovertiraniji, iskreniji, otvoreniji od nas.

Onima koji su skeptični oko toga što Beč "pruža" sugeriram pogledati filmsku romansu "Before Sunrise" (vidjeti na IMDB-u ili kao "foršpan")... s Julie Delpy I Ethanom Hawkeom... koja se većim dijelom odigrava na eksterijerima Beča.

© • 08.09.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



četvrtak, 07.09.2017.

Mostovi Dunavskog kanala













Schwedenbrücke - crveni; Aspernbrücke - žuti; Marienbrücke - plavi < [Beč - lipanj 2017.]

Dunavski kanal je već stoljećima (bio) izravna vodena, plovna veza središta grada i glavnog toka Dunava. U posljednje vrijeme njegova spuštena popločena obala postala je i, nagađam prema viđenom, centar (pogotovo noćnog) života mladih... i turista. I mjesto žestokog grafitiranja i inog umjetničkog izražavanja izvan aktualnog mainstreama.

Prolazi vrlo blizu urbanog središta tako da je tih nekoliko mostova koji ga tamo prekoračuju prometno vrlo živahno, a svojom "tipiziranom" večernjom svjetlosnom obojenošću "dodaju živo(pisno)st ionako živom životu" koji se odvija ispod njih.

Na (gornjoj) slici "fotografkinje na mostu" koja, kao i mnogi, ne može odoljeti fotografiranju tog "meteža", na desnoj strani nazire se vršak (s "antenom") jednog od "zanimljivijih" nebodera Beča koji odudara od pukog simbola poslovnog grada..., a o tome će možda biti riječi (i slikâ) nekom drugom prilikom.

© • 07.09.2017. u 19:01 • Komentari (7) #



utorak, 05.09.2017.

Bizaran podsjetnik






Albertinaplatz [Beč - lipanj 2017.]

Pred sâm kraj Drugog svjetskog rata u jednom amerikanskom bombardiranju Beča izravnim je pogotkom totalno uništena reprezentativna zgrada na današnjem Albertinaplatz-u (točnije - Helmut Zilk Platz-u) što je rezultiralo stotinama žrtava, zatrpanih u podrumima kamo su se bili sklonili. Nije im bilo spasa.

(I) u znak pijeteta prema žrtvama odlučeno je taj prostor osataviti neizgrađenim te je tamo tokom vremena niknulo nekoliko skulptura kao podsjetnik na zla rata i fašizma,
Među njima je klečeći Židov koji krajnje ponižen "briše" protunacističke parole s pločnika... kao i simbolično poslijeratno (prepo)rađanje "jedne Nove Austrije"...

© • 05.09.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



ponedjeljak, 04.09.2017.

Bečki intermezzo VII

Današnji intermezzo je u znaku vodâ kojima je Beč isprepleten... Ništa čudno, ionako je (sa)građen na nevjerojatno močvarnom području (što im bi'?)... pa su im dan-danas vrlo česti toponimi koji završavaju na "Au" - nešto kao "naplavno područje": Brigittenau, Freudenau, Krieau (!), Mühlau... Tko zna možda je i Donau (Dunav), koji je zaslužan za to poplavljivanje, isto u toj kolekciji...



Kako Bečani zamišljaju after-work "partijanje"...


Mirna oaza usred grada


Na sunčanoj strani - kupači, na sjenovitoj - kontemplativne duše


Brod-fantom prepušten na milost grafitera i... skvotera (?).


Idealna atmosfera za male tajne


Mama labudica, tata labud i njihovo sedmero djece

Karlsplatz, Türkenschanzpark, Neue Donau, Donaukanal, Donaukanal, Wienfluss [Beč - lipanj 2017.]

Kao da su (i zbog "umirujućih vodâ") "tamo" ljudi manje živčani...
Samo se pitam zašto su svojevremeno gradili tolike sanatorije psihijatrijskog tipa? Ili "oni" barem priznaju...

© • 04.09.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



nedjelja, 03.09.2017.

Naslanjalice








U-Bahn Stadtpark, Graben, U-Bahn Längenfeldgasse [Beč - lipanj 2017.]

Ne znam bi li se za žensku osobu koja se naslanja trebalo reći "naslanjačica" (poput "penjačice" npr.), ali mi ta neka "nepostojeća" (?) riječ "naslanjalica" tako ugodno naginje na "sanjalicu"...

Ne bez razloga.

© • 03.09.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>


gp.zagrebancije@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se