Klik - Po Europama

četvrtak, 25.05.2017.

Tko to tamo puzi?








Uz Muzej Kampa, TV-toranj Žižkov (i na horizontu lijevo) [Prag - travanj 2009.]

Ne znam jesu li ove skulpture bizarnije kad se na njih nabaše kako puze po parku uz Vltavu ili kad ih se uoči na stupovima nosačima praškog TV-tornja Žižkov komu zapravo pripadaju... i u svojem puzanju po potonjem prkose gravitaciji i fizikalnom svojstvu "trenja"...

Kako god, vrijedilo je svrnuti makar do blizine tornja koji prednjači svojom osebujnošću, a i visinom u gradu koji se na svom horizontu baš ne razmeće nekim visokim zgradurinama.

Tamo nas je, neočekivano, dočekao i "biserčić" arhitekture... ali o tome sutra.

© • 25.05.2017. u 17:01 • Komentari (5) #



srijeda, 24.05.2017.

Ako ikoga iole zanima...








Dvorac Troja [Prag - travanj 2009.]

Ako ikoga iole zanima kako u stvarnosti izgleda "ono" što se iz satelita (posuđeno od Google Earth-a!) doima, možda, poput ornamenata "neke druge civilizacije", pokazujem samo dva "usputna" pogleda preko visokog zida ograde (!) praškog dvorca Troja, smještenog uz Vltavu na njegovom sjeveru.

Jer dvorac u to doba dana uskrsne nedjelje "nije bio raspoložen biti otvoren za javnost"... a ionako bi me, vrlo vjerojatno, besprijekorno održavana "francuska geometrija" njegovih parkova više intrigirala i privukla na obilazak i prepuštanje od standardnog muzejskog postava u njegovim dvoranama...

© • 24.05.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



utorak, 23.05.2017.

Praški intermezzo II




Grb grada Praga; Retro-tramvaj na aktivnoj liniji; Primjeri posvemašnjeg popločenjâ pločnikâ




Natpis na kavani "Mi volimo pse"; Retro-prometalo na tri moto(rbi)ciklistička kotača




Pješački semafor na uskom koridoru do pivnice u dvorištu; Naziv "lokala"; "Nešto" (ne znam što)

... [Prag - travanj 2009. / travanj 2017.]

Još nekoliko detalja koji su me zaintrigirali...

© • 23.05.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



ponedjeljak, 22.05.2017.

Večer je bolja za magiju






Karlov most [Prag - travanj 2017.]

U smiraj dana sve živo se razmili po gradu, "tražeći život", ma što to kome značilo.

Čak i neko neveselo lice vratit će se kući s osmijehom pod rukom...

© • 22.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



nedjelja, 21.05.2017.

Više pedala na rijeci nego na cesti







Vltava [Prag - travanj 2009.]

Već rekoh kako ove godine nisam na ulicama Praga primjećivao bicikliste tako da se ne mogu "pohvaliti" ni jednom "fotkom s biciklisticom", ali te 2009. godine Vltava je, možda zbog izuzetno ugodnog vremena, vrvjela od malih plovila. To me, već ionako prepunog dojmova, ulovilo nespremnog pa nisam pomnije istražio način organizacije te zabave; gdje i kako se unajmljuju, kakve su cijene, koja su pravila plovidbe (još uvijek mi je enigma!) i sl.

Netko može reći: "Pih, kakva ti je to senzacija ploviti pedalinkom!"..., ali za razliku od "naših" koje su eventualno dostupne u "rekreacijskim centrima", ovdje se prilika za odličan provod pruža svakome doslovno u centru jednog grada, poput npr. razgaljenih društvanaca u engleskom Cambridgeu koja čamcima za "punt"-anje također skoro u centru grada mogu uz "šampanjac i klopicu" kliziti satima rječicom Cam.

© • 21.05.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



subota, 20.05.2017.

Zafrkancija - uživancija...








Karlov most [Prag - travanj 2009.]

Tog proljeća prije osam godina Karlov su most upravo popločavali, što li, pa se po njemu stvarala dodatna gužva koja međutim nikom nije išla na živce. Možda je baš ta neka stješnjenost doprinijela i emotivnom zbližavanju razigranih performera i rijeke prolaznika namjernika.

Kao da se sva pjevnost češkog jezika pretvorila u glazbeno-vokalni izričaj (i) ovog ne-baš-mlađahnog "sastava" u kojem je, osim vickastog brass-megafona za vokalista, prednjačio virtouzni svirač na "rifljači", instrumentu vjerojatno zaostalom u ostavštini njegove bake.

A cijenjena publika ("čestný publikum" (?)) prepustila se (meni okuugodno!) tom očaravajućem košmaru "slike i tona"...

P.S. Tražeći danas već spomenutu TV-reklamu za "Staropramen" pivo na Youtube-u, nabasah na nešto slično (klik!), meni jednako simpatično... iako nije snimljeno na sâmom Karlovom mostu, nego prvom uzvodno, vidljivom na trećoj slici.

P.P.S. Nije na odmet ni ukazati da se gore, također uzvodno, po rijeci Vltavi vidljivo mota mnoštvo stohastično usmjerenih malih plovila... no o njima ću malo sutra. Ne mislim pritom na: "Malo sutra".

© • 20.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



petak, 19.05.2017.

Rijeka nad rijekom






Karlov (Karlův) most [Prag - travanj 2017.]

Karlov most je, uz Hradčane, jedna od najeksploatiranijih veduta Praga. Iz nekog razloga je velika uramljena litografija Karlovog mosta, s Hradčanyma u pozadini, bila ovješena u sobi u kojoj sam proveo rano djetinjstvo tako da se prisjećam skoro svakog detalja sa slike... jer mi je bila glavni predmet bunovnog promatranja za vrijeme vezanosti uz krevet zbog kojekakvih prehlada, gripa ili sličnih dječjih boleština.

Kod prve posjete Pragu skoro nisam mogao vjerovati da se po toj neuobičajenoj pješačkoj oazi može odjednom gibati tolika rijeka ljudi uz toliku koncentraciju zabave i opuštanja. Svaki put kad na TV-u pokažu reklamu za "Staropramen" pivo s otkačenim muzičarima i zavodljivim stepanjem glavne protagonistice, pomislim kako ni u čemu nisu pretjerali. Tamo (mi) se sve doima "raspojasanim".
A o tome sutra!

© • 19.05.2017. u 19:01 • Komentari (8) #



četvrtak, 18.05.2017.

A sad prema dolje... i dolje...








Hradčany -> Vltava [Prag - travanj 2017.]

Kako se dan primiče kraju tako i "pritisak" turista na Hradčane vidljivo jenjava i "fokus" se "s povijesti i, recimo, kulture" nizom silaznih uličica i stuba seli u niže dijelove grada... "tamo gdje se živi!".
Uz Vltavu... i šire.

Srećom, taj se posljednji sat dnevnog svjetla potrudio obojati praške krovove "Donjeg grada" i već spomenute stotine njegovih tornjića, kao i daleke kulise od kišonosnih oblaka... Ona dva kratka okopodnevna poprilična pljuska već smo, pod navalom kasnijih dojmova, spontano izbrisali iz memorije.

Uz tok Vltave u području "najžešćeg grada" ostavili su, mudro, nekoliko prekida u obalnom obzidavanju i "pristanišnim kamenim platoima" tako da blagim šljunčanim kosinama pješaci mogu izravno pristupiti rijeci... sa svim sadržajima koji se na taj način "nude"... za hranjenje labudova naprimjer... ili bosonogo brčkanje... kad je već plivanje/kupanje u rijeci izrijekom zabranjeno.

© • 18.05.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



srijeda, 17.05.2017.

Praški intermezzo I




Vyšehrad, Vyšehrad, ..., Hostivar



Vlak-igraonica, Kolumbarij Motol, Libušina lázeň, Vyšehrad

[Prag - travanj 2017.]

Kao i svako mjesto koje se prvi put posjećuje, meni Prag obiluje detaljima možda nedovoljnim za samostojeću "priču za svakoga", ali katkada dovoljno intrigantnim dijelom drugačijeg "svijeta"...

© • 17.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



utorak, 16.05.2017.

Sjeverni zid - južni zid






Hradčany - [Prag - travanj 2017.]

Po mojoj slobodnoj procjeni praški "zamak" Hradčany opâsan je nekom vrstom zida ili bedema u duljini od preko 2 kilometra. Na sjevernoj strani on je povučen na visoravni brijega rubom pomno održavanih i njegovanih (donekle "francuskih") vrtova Ljetne rezidencije kraljice Ane, koja je, zanimljivo, bila po mužu (!), i hrvatska kraljica (u 16. stoljeću).

Na južnoj pak strani brijeg na kojem je grad izgrađen strmo se ruši prema nekoj vrsti Donjeg grada (Malá Strana) i rijeci Vltavi pa su stepeničasti vrtovi, izvanredno hortikulturno održavani, smješteni izvan visokih, nekad obrambenih bedema. Iako još nisam proniknuo kako "na njih" dospijeti, odande se, kažu, pruža gotovo hipnotički pogled nadaleko i naširoko.

© • 16.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



ponedjeljak, 15.05.2017.

Tendencija...







Hradčany - [Prag - travanj 2017.]

Po obelisku "iz prošlog broja" rekao bih da postoji kod Pražana (ako se to tako može generalizirati) neka tendencija da se stvarno (ne)zavidna prostranstva tih "unutarnjih dvorišta" i prolaza, prilično otužna kad nema ljudi na njima, nekako popune... "koječime"... ili mi se to samo čini.

Sve se nekao "brusim" na to što li će me dočekati neke sljedeće godine kad im se ponovno pojavim nad Vltavom.
A rado bih.
I budem.

© • 15.05.2017. u 19:01 • Komentari (2) #



nedjelja, 14.05.2017.

Mutna nagađanja






Hradčany - [Prag - travanj 2017.]

Još pod ne baš očitim, ali vrlo vjerojatnim dojmom pojačanih "mjera sigurnosti" na ulazu u kompleks Hradčana, prva pomisao na niz posebno zastakljenih prozora dvorca bio mi je da je to dodana metko-otporna zaštita na prozore nekih Vladinih prostora kao što je npr. i ona vidljiva na Banskim dvorima.

Ali spoznaja da se zapravo radi o tzv. "francuskim balkonima" dovela me do još žešćeg "crnjaka" - ta sâmi su Česi u povijesti bili ne samo "izumitelji defenestracija", nego su ih i često primjenjivali kao oblik "konačnog obračuna" s političkim neistomišljenicima njihovim bacanjem kroz prozor. Posljednje takvo poznatije bacanje bilo je poslijeratni obračun s "neposlušnim" ministrom vanjskih poslova, Janom Masarykom...

A o "neidentificiranom" kamenom obelisku s mesinganim piramidalnim vrhom koji je kao "šaka na oko" nedavno (između moja dva posjeta) izniknuo na jednom od najfrekventnijih uglova trećeg "unutarnjeg dvorišta", ne bih se usudio razglabati bez ozbiljnog zadiranja u mistiku.
Što im je to trebalo?!

© • 14.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



subota, 13.05.2017.

Čuvari zamka i čuvarkuće, a o metli da se i ne govori






Hradčany - Zlatá ulička [Prag - travanj 2017.]

Teško bi bilo povjerovati da je svoju preko tisućljetnu povijest ovaj "zamak" prošao "lišo", bez nekih previranja, borbi, "opsada"... Lako moguće da je među mnoštvom muzeja u Pragu u nekom to i opisano do "u tančine".
Dvojim zašto su ovi topovi "tvrdo"-pozicionirani u slijepom ćošku Zlatne ulice gdje ništa ne sugerira povijesni taktički položaj artiljerije tog tipa. Možda je samo trebalo viškom izvornih artefakata popuniti neiskorišten plato "cul de sac"-a...

Na jednoj od zamalo bajkovito sićušnih kuća u Zlatnoj ulici uz krovnu plohu nanizani su tegli s nekim sukulentima. Čak i da među njima nema "čuvarkuća", njihova me pozicija neodoljivo podsjetila na naš čest običaj povjeravanja "čuvanja kuće" toj maloj "uvijek živoj" biljčici. Ima li u takvom "magičnom" očekivanju ili nadanju i poneko zrnce istine, ne bih znao.

© • 13.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



petak, 12.05.2017.

Čuvaj se ženske ruke








Hradčany [Prag - travanj 2017.]

Ne izašavši iz "okvira" Hradčana, nakratko mijenjam poziciju.

Palcu splitskog Grgura Ninskog već godinama "hodočasti" mnoštvo putnika namjernika s uvjerenjem da dodir s njim ispunjava svaku (?) želju. Taj mi palac ima neku "simpatičnu" notu, skoro tako simpatičnu kao i hvatanje kipa Julije u Veroni za sisu što neprekinutoj "procesiji" znatiželjnika izmamljuje smijeh u tamošnjem tijesnom dvorištu.

Ovaj hradčanski Apolon, ili kako se već zove, također je u okviru nekog dvorišta i, razumljivo (?), privlači grupice djevojaka i žena koje se uglavnom ne libe međusobno šaliti na račun primijenjene "tehnike " njegovog dodirivanja. Nalikovalo mi je to na javno odigranu igru "Istine" sa sramežljivim, ali iskrenim razotkrivanjem vlastitih iskustava...

© • 12.05.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



četvrtak, 11.05.2017.

Sedam milijuna godišnje






Hradčany [Prag - travanj 2017.]

Vele da Prag godišnje posjeti cca sedam milijuna turista ("prvoposjetilaca")... Dvojim da postoji itko od njih koji, već zbog tipične inercije, ne ode pogledat' Hradčane i opalit' koju fotku, recimo njihove Katedrale. Jedna fotka, dvije fotke... sto tisuća fotki, milijun fotki... sedam milijuna fotki. Dobro, istina, minus jedna fotka, koju ja nisam "opalio".

Eto baš oko Praga... gledam malo tu novu "foto-tehnologiju" na Internetu: 360° unaokolo (primjer!), fotke dronovima odozgo i odozdo, kako valjda samo ptice vide... Fantastično!

Treba li čovjek uopće putovati kad mu se svaki zakutak kugle zemaljske nudi na dlanu?
Ne znam za druge, ali mislim da bez osobnog pogleda "iza očiglednih kulisa" ostajem zakinut za onu vibru koju mi nikakav cyber-space ne može nadoknaditi.

© • 11.05.2017. u 19:01 • Komentari (9) #



srijeda, 10.05.2017.

A sada Hradčany!






Hradčany [Prag - travanj 2009./travanj 2017.]

O brdu Petřín imao bih još pričati i pokazati, iako sam tokom dva posjeta Pragu uspio nogom stupiti i okom obuhvatiti samo nekih 50% njegove površine. Ako uopće!?
U nastavku ću se "prebaciti" nakratko na Hradčane, praški dvorac koji je za mnoge prvenstveni "zaštitni znak" Praga.

Prije osam godina na sâm Uskrs Hradčany su nas "dočekali radno". Kod nas u Hrvatskoj nije neobično da neki "trgovački lanci" uredno rade "i petkima i svetkima", ali baš nije bilo očekivano da na taj dan osim uslužnog sektora u turizmu (što se valjda razumijeva), negdje u "ostaloj Europi" zidarski trojac, mrtav hladan, cementnom masom fugira cigleni zid hradčanske jašione!

Ove godine, opet na Uskrs, zidara tamo nije bilo (provjerili smo - i fuge su bile na svom mjestu!), a doček s te iste strane dvorca bio je malkice više "ratni" nego "radni", s "ježevima"... ako baš ne protiv tenkova, a ono protiv "opasnih vozila". Sada i obavezan "pretres" posjetilaca-pješaka na ulazu prolazi ležerno, bez nervoze i ekscesa, ali nije bilo 100% ležerno vidjeti kasnije i policijske pse protueksplozivnog odreda u ophodnji oko dvorca.

O tempora, o mores.

© • 10.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



utorak, 09.05.2017.

Pravi smjer za bludište






Petřín [Prag - travanj 2009.]

Ovako "eksplicitan" putokaz za "bludište" izmamio nam je osmijeh na lice iako nije bilo teško proniknuti da se zapravo radi o labirintu kao još jednoj turističkoj "privlačnosti" na brdu Petřín, a koji, navodno, sliči našem "Muzeju iluzija".
Pri tom sam se sjetio davnog planinarskog izraza za "situaciju" kada se društvance vođeno nadobudnim ljubimcem nemarkiranih puteva izgubi u šumovitom bespuću te biva skrušeno obaviješteno: "Zabludili smo!"

Kao i na tabli tako i na terenu tik do "Bludišta" postoji razgledni toranj, sagrađen na "labavu" sliku i priliku pariškog Eiffelovog tornja i to samo dvije tri godine poslije njega, s visinom/proporcijama od samo jedne petine svog uzora. Paralela između ta dva "svjetska" tornja govori o podudarnosti nadmorskih visina (!) njihovih najgornjih terasa (negdje oko 360 m n/m) i to je toliko fasciniralo nekog nevještog autora opisa ovog praškog tornja za "Google Maps" da je njegovu nadmorsku visinu proglasio njegovom visinom konstatirajući da je ovaj praški viši (!?) od pariškog: (link na Google Maps opis).

© • 09.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



ponedjeljak, 08.05.2017.

Razigrana klupčad






Petřín [Prag - travanj 2017.]

Što dulje promatram te svoje fotke, sve manje prepoznajem "tko tu koga...!?". Kako bilo, rekao bih da se oko ovog klupka stabala vrti neka posebna energija koja im ne da da se "normalno" vinu u vis. Na radost fotoamatera koji po tim granama vjerojatno često "razmještaju" svoje "modele"... ili kasnih ptičicâ koji se tu i tamo okupe za male noćne razgovore uz gajbu piva.

Zmije mi nisu neka omiljena bića, a mislim da nisam u manjini. Svjesni toga, umjetnici koji ih imaju poriv "modelirati" često pokušavaju ublažiti taj "zazor" nabacivši im smiješak od uha do uha... Budući da ova "skulptura" trenutačno nije pokazivala ikakve znakove "curenja", nisam baš siguran ima li inače funkciju "fontane" odnosno nekog pojilišta za žedne pse šetačâ...?

© • 08.05.2017. u 19:01 • Komentari (6) #



nedjelja, 07.05.2017.

Mâzni?






Petřín [Prag - travanj 2017.]

Nakon što smo krajem šezdesetih imali veselje vidjeti film Miloša Formana "Lásky jedné plavovlásky" ("Ljubav jedne plavuše") i odlično se pritom nasmijali specifičnom češkom humoru, kao da smo postali nepogrešivi znalci ljubavnih nagnuća i navika njihovog nježnijeg spola te smo u svakom sljedećem češkom filmu s nestrpljenjem iščekivali prikazanje tog i takvog olako prihvaćenog stereotipa.

Kako bilo, nije mi čudno da na prostranstvima i zaku(t)cima parka na brdu Petřín oni zaljubljeni (ili pak koji se još vole) budu nadahnuti prirodom, urednošću, tišinom i "mekim linijama" krajolika.
A od nadahnuća do akcije katkada je samo jedan korak.

© • 07.05.2017. u 19:01 • Komentari (14) #



subota, 06.05.2017.

Uspinjača - silaznjača






Uspinjača na brdo Petřín [Prag - travanj 2017. / travanj 2009.]

Uglavnom je poznato da zagrebačka Uspinjača slovi, sa svojih 66 metara pruge, kao najkraća javna željeznica na svijetu (?). Kao primjer onih "normalnijih" uspinjača, koje imaju više smisla, svakako je ona u Grazu u Austriji, meni "nova" u Ljubljani u Sloveniji, a i ova u Pragu koja s platoa grada vodi na vrh brda Petřín u duljini od dobrih pola kilometra i spašavajući namjernike od cca 130 metara visinske razlike.

Činjenica da je vožnja njome (u Pragu) pokrivena dnevnim kartama javnog prijevoza čini ju izuzetno popularnom te se na njenoj donjoj stanici itekako stvaraju repovi turista koji čekaju prijevoz. Interesantno je da na trasi postoji međustanica na kojoj, otprilike na pola puta, uspinjača zastaje te se može izaći (ili ući) uz restoran šaljivog naziva Nebozízek.

© • 06.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



petak, 05.05.2017.

Gradsko poljoprivredno gospodarstvo - GPG






Petřín [Prag - travanj 2009.]

O praškom brdu Petřín već sam zericu pisao, a pisat ću i još. Taj brijeg površine otprilike dvije trećine (2/3) zagrebačkog Maksimira nalazi se ponad sâmog centra grada i toliko obiluje sadržajima i raznim zaviju(t)cima da ga ni u dva obilaska zapravo nismo cijeloga "pokrili" (i "otkrili")...

Osmišljeno je da slobodna, nepošumljena strma površina brijega bude zasađena voćnjacima raznih voćnih vrsta: trešanja, krušaka, jabuka... pa ovako u proljeće dojam koji ti voćnjaci pružaju tokom cvatnje doista je fascinantan. Možda smo ove godine zakasnili nekoliko dana na vrhunac cvatnje, ali prije osam godina, kao što se vidi, "nismo imali primjedaba"!

Pitao sam ljude koji žive u Pragu, tko bere to silno voće koje je, kad sazrije, "na izvol'te" bilo kojem šetaču namjerniku. Nakon prve "zatečenosti", odgovoreno mi je: "Pa tko stigne i hoće... Branje je dozvoljeno". "Ali..." - dodano je - "čini se da nema puno interesenata"...
Interesantno.

© • 05.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



četvrtak, 04.05.2017.

Grad stotine tornjeva






Grafit uz Vltavu; Pogled s brda Petřín [Prag - travanj 2017.]

Priča se da je taj "atribut" grad Prag dobio još u 19. stoljeću zbog neospornog mnoštva raznolikih tornjića, kupola i maštovitih krovova koji su ocrtavali već i tadašnju silhuetu grada. Očito je ta tema pomalo intrigantna za sâme Čehe tako da se kasnije pristupilo definiranju kriterija što je "toranj" te se uz preciznije popisivanje i dokumentiranje danas službeno barata s barem petstotinjak tornjeva ili sličnih arhitektonskih detalja koji "vire" ponad grada.

Pogled koji se prostire s brda Petřín, pogotovo u popodnevnim satima, meni je jedan od ljepših doživljaja razigrane praške arhitekture i nezagađenog urbanizma.

© • 04.05.2017. u 19:01 • Komentari (3) #



srijeda, 03.05.2017.

Usred






Petřín [Prag - travanj 2017.]

Biti "usred" je kao zagrljaj...

Ne može se grliti "iz prikrajka".

© • 03.05.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



utorak, 02.05.2017.

Osakaćeni






Malá Strana - Újezd [Prag - travanj 2017.]

Stanovnici zemalja "Istočnog bloka", iza "Željezne zavjese" neosporno su, pod uspostavljenim komunističkim režimima lojalnim SSSR-u, poslije Drugog svjetskog rata propatili puna četiri desetljeća fizičkih i psihičkih tortura i raznolikih vidova obespravljenosti koji su ih tjerali na najčešće bezdušno sankcioniran otpor ili emigriranje. Ovaj memorijal na te žrtve i na doslovce izjedene i uništene osobnosti potresna je metafora tog češkog razdoblja.

Iako sam svjestan da je današnja potreba "samoslikanja" uz svaki iole "popularan" punkt na svijetu skoro neizlječiva, nekako sam zbunjen promatrao kako pojedine grupe i na ovakvom mjestu imaju želju za vizualnom "pošalicom", i nagnućem prema "gegu".
Možda nisam u pravu... možda oni uopće nisu bili svjesni simbolike tog mjesta, a možda i vrijedi da se tuzi i jadu treba suprotstaviti nekom od "protuemocija".

© • 02.05.2017. u 19:01 • Komentari (5) #



ponedjeljak, 01.05.2017.

Kišni intermezzo






... ; Masarykov kolodvor [Prag - travanj 2017.]

Nebo se bilo opet "zatvorilo" i spojilo s Vltavom pa nas je vijugava trasa nekog nasumičnog tramvaja vozala s jedne strane rijeke na drugu i sve tako..., a kiša je prala i slijeva i zdesna. Po tom vremenu nema se potrebe bahatiti šećući, a kako je to ipak bio samo još jedan kratkotrajan pljusak, tako se moglo "oprostiti" i svim pretrčavajućim putnicima namjernicima koji su žurili na vlak ne ponijevši kišobran.

Naučen na "prolaznost" pruge kod naših zagrebačkih kolodvorâ, posebno doživljavam svojevrsnu arhitektonsku pompoznost "čeonih" kolodvora nekih drugih gradova, u kojima se vlakovi "zapikavaju" u tkivo gradâ, gdje pruga "prestaje", poput ovog u Pragu, budipeštanskog Keletija... ili Nyugatija, ili londonske Victoria-je... ili Liverpoola. Tamo vlakovi dolaze kako bi "ostali", a ne samo "prošli", nekim novim gradovima ususret.

© • 01.05.2017. u 19:01 • Komentari (4) #



<< Arhiva >>


gp.zagrebancije@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se