Klik - Po Europama

ponedjeljak, 07.05.2018.

Oštro ponad Une

Svim putnicima namjernicima iz smjera Kladuše i Cazina, stari grad Ostrožac ukazuje se kao "logična destinacija". A onima koji za njega nikad nisu čuli - kao divno iznenađenje...


Kad se u Bosni naleti na lokot na nekom interesantnom zdanju jer je prošlo "radno vrijeme", vrijedi se "pogađati" s lokalcima, pogotovo ako je njihov broj mobitela objavljen na nekom zidu.
Iako nekako "blago preko volje", imalac ključa je stigao autom za jednu minutu (!) te otvorio "kapiju" i za nas i za sve one koji su kasnije, kao magnetom privučeni navratili.
Da smo to bar pokušali, nekako, i u Kladuši, nekoliko sati ranije!


Prizor prostranog i pitomog unutarnjeg dvorišta Ostrošca premašio je sva moja očekivanja, bazirana na stereotipu stečenom obilaskom sličnih utvrda po Europi...


Umjetnici, kojima se već desetljećima daje šansa da tokom "ljetnih umjetničkih kolonija" organiziranih na tom tihom prostoru izraze svoj "senzibilitet", stvorili su zanimljivo polje umjetnina na otvorenom.


Nađe se tamo "svega" - od apstrakcija do stiliziranih "idila" i... recimo erotike.


Povijest "starog grada" Ostrošca dugotrajna je, burna i bila je pokatkad intrigantna... Umjesto mojeg prepričavanja, znatiželjnicima sugeriram da na webu o tome pronađu nekoliko divnih članaka.
Sadašnjost pak, kako to obično biva, nije baš sjajna tako da "dvorski, gospodski aneks", izgrađen u "relativno novije" doba, pokazuje ozbiljne posljedice zanemarivanja.


Krovovi, fasade i drvenarija su uglavnom potpuno oronuli...


Interijer je opustošen i uglavnom vandaliziran...


Konstrukcija "kao takva" na više se mjesta opako urušava...


No kroz "šuplje" prozore na nekad ponosnom "dvoru", može se dolje, u uskoj dolini, vidjeti još uvijek čista, bistra i zelena rijeka Una.

[Utvrda Ostrožac (BiH) - travanj 2018.]

© • 07.05.2018. u 10:11 • Komentari (5) #



petak, 04.05.2018.

Kao bezveze (I)

Za predah - malo nevezanih, asocijativnih... Iz Bosne.


Trebamo li se sekirati?!


TOI-TOI sa srčekom...


Vozačica auta sa švicarskim registarskim oznakama.


Samo kupi - sâm će se odvesti tačkama!


"Stara škola pedantnosti".


"Kad ja pođoh na Bembašu..."


I za kraj, da slučajno ne promaknu KOLAČI!

[Cazinska Krajina - travanj 2018.]

© • 04.05.2018. u 19:01 • Komentari (7) #



četvrtak, 03.05.2018.

Do Selme... i dalje

Cazin me, iako se smatra središnjim mjestom cijele jedne Krajine, one Cazinske, nije pretjerano oduševio. Možda, dozvoljavam, nismo "napipali" njegov pravi dio... niti dušu.
Kako god, dobro se jelo.


Propadanje lokala nije samo bosanska stvarnost. Ima toga napretek i "u nas". Slušam sinoć na TV - u centru Zagreba, u Ilici i njena prva dva kilometra, "diči se" čak 76 napuštenih (i ujedno zapuštenih) lokala. Piši kući propalo!
A kad se propada, propada se, vidim, s ambasadorskim stilom.


Eto, čak ni "polovna roba" više nije na cijeni.
Zapravo, nisam siguran je l' se to mislilo na "Second Hand" ponudu ili pak o robi "ŽLJ"-kvalitete... No i tu je, čini se, već neko vrijeme "ključ u bravi"!


E zato (mi) je najpitoreskniji dio centralne cazinske "saobraćajnice" bio štand s odličnom ponudom sadnica, presadnica, cvijeća...
Odličan lajtmotiv uz parolu "Više cvijeća, manje smeća". Jer smeća, fakat, nije bilo.


Dobrostojeći "butici", međutim, nudili su nama sasvim nekonvencionalan izbor. One najluksuznije modele u izlogu nisam ni želio snimiti - nekako su mi previše odskakali od ostale, jednostavne "atmosfere".


U obilasku gradića nisam mogao ne primijetiti i relikt "jednog prošlog vremena" - dizel-agregat "ARAN", djelo vrle riječke tvornice "Torpedo" posvećeno liku i tadašnjem djelu druga Aleksandra Rankovića koji je, kasnije, izvisio kod Tita daleke 1966. godine.
Bila je to pouzdana "makina"...


Uz improvizirani teren za "igranje rata" - "paint-ball", na obronku nekog klizišta došlo mi je upitati se zar nekima nije (bilo) dovoljno rata (devedesetih)...?


I za kraj (Cazina), na njegovom Autobusnom kolodvoru uglavio se fast-food kiosk znakovitog naziva "Selma"... Onima koji ne poznaju opus "Bijelog dugmeta" to ništa ne znači, no mi ostali znamo da su ju, Selmu, zamolili da "putuje (na faku-ul-tet!)", ali da se "ne naginje kroz prozor".

E pa otputovasmo i mi dalje, bez naginjanja... I ostavismo tako "Selmu" na tom cazinskom kolodvoru, već neko vrijeme očigledno "mrtvu".

[Cazin - travanj 2018.]

© • 03.05.2018. u 19:01 • Komentari (4) #



utorak, 24.04.2018.

Od lokomotive do igle

Iako nadomak Zagreba imam(o) razvikani "Hrelić"... točnije "Jakuševac", kao pojam za mega-"buvljak", prvu pravu i jedinu kupnju tamo (više manje na istoj geografskoj širini) obavio sam davnih godina kupivši svoje prve očale, točnije okvire, za "Lennonice". Otada mi je on bio samo površna, usputna i prolazna "destinacija".

Pokraj Velike pak Kladuše postoji slična "pijaca", koju je vrijedilo obići, ako ništa drugo, zbog uvida u aktualne modne trendove tamošnje mlađarije...


Trapke i majice, gdjegdje kao "lažnjaci" nacifrane svjetskim markama i simbolima, činili su te nedjelje većinu konfekcijske ponude.


A "pupâ", lutaka odjevenih prema sugestivnoj otkačenoj "modi", bješe na svakom koraku. Dalo se naslutiti tko im je ciljana klijentela.
Jer su "ancugi" i "čehle" za sredovječne bili diskretno izloženi, točnije nagruvani, tek u mraku pozadine.


Nisam poznavalac takvih placeva, ali mi je u Kladuši bio nekako zamjetan odlazak njihovih štandova u "treću dimenziju" - visinu.


Osim ponude kojekakvih obleka i "šuza", meni su nekako najzanimljiviji bili štandovi s nevjerojatno širokom ponudom željeznarijske robe. Rekao bih da nije bilo "ideje" koju revni prodavači svakodnevnih praktičnih sitnica ne bi uspjeli ispuniti... prodati i naplatiti.


I... nešto što se tamo pokazalo zamalo dirljivim - ta neka ležerna životna svakodnevnica koja se uspijeva realizirati i kroz zajedničko okupljanje - kafenisanje skoro pa "usred ničega".

[Velika Kladuša - travanj 2018.]

© • 24.04.2018. u 19:01 • Komentari (3) #



nedjelja, 22.04.2018.

Muški svijet - ženski svijet



Uređenje velikokladuškog turističkog kompleksa "Stari grad" počelo je "iz sredine", od restorana s prostranom terasom koja ne gleda baš prema Kladuši (kako pišu), nego prema pitomijim pejzažima njene okolice. Ugodno, relativno tiho... uz pozadinske tonove bosanskog melosa i senzibiliteta.


Iako se, u društvu, razglabalo o kontekstu naziva lokala "Mejdan", tek poslije vidjeh da taj prostor nazivaju "mehana", što me odmah asociralo na sadržaj tipično "muške" kavanske pjesme iz nekih drugih doba - "Na kraj sela čađava mehana".


Toj "muškoj" atribuciji je na nedalekoj kućici, uz klupske prostorije lokalnog moto-kluba, suprotstavljen i amaterski izrađen "ženski reljef"... vjerojatno kako ih, žene, tradicionalno (i praktički) doživljavaju tamošnji muškarci.


Kao "osnaženje" te muževnosti pa i nacionalnog ponosa, u nekom čudnom staklenom kavezu izložen je i već prašnjavi old-timer primjerak motocikla "(NSU)-Pretis".


Ovdje je on bio simbolom "oktana", dok ga nježniji spol i manji adrenalinci češće doživljavaju kao marku "ekspres-lonca", kojemu je postao sinonimom (pretis-lonac)... poput Kalodonta.

[Velika Kladuša - travanj 2018.]

© • 22.04.2018. u 19:01 • Komentari (3) #



subota, 21.04.2018.

Potamnio sjaj Staroga grada



Već na sâmom izlazu s lijepe šumske staze dočekuje nas neugodna slika očigledno devastiranih objekata nekadašnjeg turističkog naselja sagrađenog na proplancima oko Staroga grada kladuškog.


Od šesnaestak kućica izgrađenih u "krajiškom stilu" i pokrivenih šindrom, neke trpe i žešću devastaciju. Žalosno ih je i pogledati.


Čak i središnja kula Staroga grada, sa svojim razbijenim staklima ne doima se previše održavanom.
Cijeli Grad bio je zaključan sa svih strana tako da ne znam kako to doista izgleda "unutra". Zapravo, moglo se možda zamoliti djelatnike dijela "naselja" koje još funkcionira da nam otvore "kapiju" za razgled, ali se toga nekako "nismo sjetili". A i pitanje je bismo li uspjeli.


U svakom slučaju, cijeli kompleks je istinski impozantan, prostran... i nije čudo da je to "Gazdi" već spominjanog "Agrokomerca" i inicijatoru turističkog kompleksa, Fikretu Abdiću Babi, navodno bio dio reprezentativnog "carstva".


U "smirenoj atmosferi" iznenađujuće urednog okoliša ugodno je prošetati, ali čovjeka zabole riječi iz ustiju njihovog sadašnjeg direktora (s web-a):
"Danas je omiljeno izletište, gdje rado dolaze svi, i domaći i turisti. Međutim, iako je veliki potencijal, Stari grad je neiskorišten. O njemu zapravo danas ne vodi brigu niko, ni lokalna zajednica ni Kanton ni entitet Federacija ni Bosna i Hercegovina iako je upisan u registar svjetske baštine"...

[Stari grad - Velika Kladuša - travanj 2018.]
Srećom, bar polovina objekata tamo vraća se u funkciju i to popravlja cijelu sliku... I dojam.

© • 21.04.2018. u 19:01 • Komentari (1) #



petak, 20.04.2018.

A preko rječice...



Meni ljepši dio gradića počinje s one strane rječice Grabarske koja sigurno poznaje i više vodostaje i žustriji protok, ali i ovako, sa razraslim šašem, donekle razbija varošku "definiranost".
Ne vidjeh neku ozbiljniju orijentaciju gradića "prema rijeci"; kao da ju zapravo "ne uzimaju za ozbiljno".


Postoji narodska izreka "kao pokraj turskog groblja", a ovdje stvarno prođosmo mimo muslimanskog groblja, nekako očarani njegovom nerigidnom, ležernom uklopljenošću u okolnu prirodu.


Putokaz odlično označene (iako logične i nedvosmislene) pješačke staze prema starom gradu svježe je vabio putnike namjernike poput nas na kratak uspon do "gradine" koja se s brda dičila na sve strane.


Potrudiše se, stazu, opremiti s onim nužnim minimumom za održavanje urednog okoliša i stvarno, sve je bilo čisto "kao u apoteci".


Štoviše, ovakvim detaljem čak su odskočili od uobičajenog, standardnog uređenja parkovnih zona.


S par usputnih vidilica ukazivala se i ruralnija okolica Kladuše... s tako tipičnim i humanim "pravom na vidik" pri planiranju izgradnje kuća.


I u tom času mujezinova molitva preko razglasa na minaretu razlegnula se dolinom...

[Velika Kladuša - travanj 2018.]

© • 20.04.2018. u 19:01 • Komentari (0) #



četvrtak, 19.04.2018.

Kako varoš "diše" nedjeljom

Teško mi je nešto meritorno reći o samoj Kladuši. Velikoj.
Jer proći njome na sat vremena, u usporedbi s njihovim životima koji tamo traju i traju, nedovoljno je za ikakve dubokoumnosti. Ali biti otvorenih očiju... može se.


Umirujuća mi je bila perspektiva središnjeg parka, s "netaknutim" NOB-spomenikom... i, kad smo već kod obilježja, sa spomenikom poginulima u, kako kažu, "Odbrambeno oslobodilačkom ratu u periodu 1992.-1995."... nepunih sto metara podalje, u okrilju džamije.


U to nedjeljno jutro "poduzetniku s prikoličicom" možda se ukazao kakav poslić? Jer "protok robe" ne bi trebao poznavati nedjelju.


A ovaj čovjek, naslonjen nehajno na vatrogasni hidrant, možda je baš odlučio "slatko ne činiti ništa"!


Ipak, kako je Kladuša, navodno, međustanica za migracije prema Europi, ponegdje su se mogle vidjeti grupice izbjeglica u tumaranju... ili spavanju po klupama... U cijeloj toj nevolji jedno njihovo dijete našlo je odmak od nevoljne situacije dirljivom igrom rascvjetalim maslačcima...


Obližnji sam prometni znak... u cijelom tom kontekstu "iščitao" kao: "Nema zaustavljanja, nema povratka"! Ma šta to njima značilo.

[Velika Kladuša - travanj 2018.]

© • 19.04.2018. u 19:01 • Komentari (2) #



utorak, 17.04.2018.

Agrokomerc iz svake paštete



Život Kladuše u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća očito je bio sav u znaku "Agrokomerca". Kako drugačije protumačiti da je i tadašnji autobusni "terminal", sada napušten i devastiran, nosio dominantniji sponzorski naziv tog krajinskog "kombinata" u smislu "Kladuša? To je 'Agrokomerc'!".


Čak i središnja robna kuća u gradu koja je vjerojatno u "voznom stanju" (nisam zagledavao), na krovu nosi neonsku reklamu kojoj ne samo da je prošao rok trajanja, nego noću, slutim, svijetli i nakaradnim "gr k n rc"-om.
Kako bilo... i na sâmo spominjanje njegovog "diše", Fikreta Abdića Babe, usputni su se prolaznici, vjerojatno zbog njegove uloge u ratu devedesetih, nelagodno osjećali te sam odustao biti znatiželjan i dalje zapitkivat'...!


A "raja" je tamo i dalje, vidjeh na svakom koraku, održa(va)la tradiciju zajedničkog ispijanja turske kave - kafenisanja. Natenane.
Došlo mi je da im se priključim.

[Velika Kladuša - travanj 2018.]

© • 17.04.2018. u 19:01 • Komentari (5) #



<< Arhiva >>


gp.zagrebancije@gmail.com