| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
filozofija, film, politika, autorefleksija....
Linkovi
www.mi2.hr
www.malmoe.org
www.liberation.fr
www.radicalphilosophy.com
www.aldaily.com
http://www.heise.de/tp/
www.boo.mi2.hr/~ognjen/
multitude
critical secret
technikart
political theory daily
postmarxist studies
translate!
www.radiofrance.fr/chaines/france-culture2/sommaire
www.diezeit.de
kontakt
jameson@net.hr
les esprites distingues
http://gulistan.blog.hr/
anaximandrake
infinite thought
charlotte street
la philosophie en france
kleeon
"krhkost trenutaka ukinutih u vremenu"
- 12:40 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Svaki čin putovanja možemo zamisliti kao zakrivljavanje potke našeg svakodnevnog iskustva. Ulaskom u vlak, prelaskom na autocestu ili ukrcavanjem u avion, iza sebe poput zmije ostavljamo staru kožu vremenske jednoličnosti. Potpuno običan krajolik koji vidimo kroz prozor vlaka odvlači nas u najdalja unutrašnja prostranstva. Vrijeme se intenzivira. Već za desetak minuta osjetit ćemo bespovratnost procesa koji smo pokrenuli. Slijedi beskrajno odmicanje slika, i svaka je ekvivalent druge, stapaju se u ogromnu jednoličnost. No, ono što nas odaje da smo doista odmakli u putovanju mali su znakovi tjelesnog otpora: iznenada nam vjetar tuđine osuši usne, nokti postaju lomljiviji nego kod kuće, sunce nam lakše zacrveni lice. Ali nas tek promjena prehrambenog i probavnog režima koja se javlja nakon faze konzumiranja sendviča uvodi u novi svijet. Novi svijet međutim nikada se ne može svesti na jedan zajednički nazivnik: on je istodobno sačinjen od svih onih stranih imena koja zjape s reklama, hotela, prehrambenih proizvoda i trgova kao i od mnoštva lica čije fizionomije uspoređujemo kako bi ih stavili u jednu cjelinu. Kada smo na putu, naš se pogled teže iscrpljuje i kadar je svaki predmet, ime i lice povezati u najnevjerojatniji sklop. Tada doista shvaćamo da je svaki svijet, bio on domaći ili stran, heterogenost uhvaćena u neki teritorij. Putovanje nam tako denaturalizira sve okoštale nazore. A ponekad to čini sve do raspadanja njihova nositelja. Prvi čimbenik raspada je umor. "Krhkost trenutaka ukinutih u vremenu", piše Chris Marker u svom filmskom eseju Sans soleil. osterreiche bahn: fotelje lijepe tamno plave boje s malim ruzicastim, crnim i bijelim kockicama. Naslonjač za glavu je ugodan skaj tamno plave boje. Vrlo lako se prilagođava pokretima glave. Tu su i dva čista ogledala iznada naslonjače za glavu, s obje strane. Rasklopiva polica za komjuter ili piće, duža je nego inače. Pod je od crne gumasto plastične mase. Naslonjači za ruku od istog su materijala kao i naslonjači za glavu. Trenutno sjedim na sjedalu 56, odmah do prozora. I pitam se hoću li nakda upotijrbiti opis ovog kupea. Treba pamtiti te neke stvari. A pitam se istodobno, tko je ovdje sve sjedio.Vlak suklja i njiše se, kao da se želi istrgnuti iz tračnica. Još jedan raskorak između života prije nekoliko dana i onoga koji treba početi večeras, još jednom, opet, kada se iskrcam iz vlaka. Koliko će mi trebati da se uhodam? Želim li to? Hoću li biti žalostan? Stižemo u Dobovu. Na granicu. Tako je grozno vratiti se u hrvatsku, a sve je započelo kada su iz kupea izišli stranci, a unišao hrvatski bračni par, sa svojim hrvatskim glagolima, pridjevima i imenicama. Ali već je prošlo gotovo 24 sata od kad sam napustio taj kupe. zaborav je učini svoje. Pada kiša. |