< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
filozofija, film, politika, autorefleksija....

Linkovi
www.mi2.hr
www.malmoe.org
www.liberation.fr
www.radicalphilosophy.com
www.aldaily.com
http://www.heise.de/tp/
www.boo.mi2.hr/~ognjen/
multitude
critical secret
technikart
political theory daily
postmarxist studies
translate!
www.radiofrance.fr/chaines/france-culture2/sommaire
www.diezeit.de

kontakt
jameson@net.hr

les esprites distingues
http://gulistan.blog.hr/

anaximandrake
infinite thought
charlotte street
la philosophie en france

kleeon
12.01.2007., petak
patetika

Posljednjih dana sporim se prijateljem o suvišnosti i svrsi patetike. Ne želim je se tako lako riješiti. No, treba isto tako jasno reći koje je to dijete koje ne želimo baciti zajedno s vodom iz jedra u kojom se kupalo. Ona je očito upravo onog mirisa koje svako dijete ostavlja u svojim pelenama. I zato doista možemo reći većini onih koji nas obasipaju svojom patetikom: odite na toalet!
Ako patetika ima svoju genealogiju ili razvojnu liniju, onda je ja zamišljam ovako:
postoji najprije naivna patetika, patetika adolescenata, weltschmerz, prvo bolno razdvajanje mlade duše od neposrednog životnog okrilja, sa njezinim sluzavim i zavijajućim riječima... Ona je obično kratkotrajna. Osima ako se ne bave, bit ću malo zlurad, egzistencijalizmom ili Kierkegaardom.
Onda postoji patetika prvih zaljubljivanja, svih vrsta mačizama, samozastiranja i vulgarnih emocionalnih egzibicionizama koja je sveprisutna, vječna, nepobjediva...
Postoji ipak jedna patetika do koje mi je stalo i želim je braniti. Ona se javlja kada počnete upoznavati svoje slabosti, pa čak i graditi na njima život. Riječ je o nečemu nezacijeljenome u vama (ne mislim na ljubavnu bol), jakoj žudnji koja je privatna i nju si dužan štititi jer je samo tvoja. Odustati od nje znači emocionalni konformizam. Postoji riječ Helen Cixous koja sve to objašnjava jednom riječju, (uvjetno rečeno): no(s)-blessure(s) (nos blessures = naše rane/ noblesse=plemenitost). Najveći problem s tom vrstom patetike jest mjesto njezina izricanja i osoba(e) koju joj povjeravamo. Ako je rabite u javne svrhe, uplićete u svoje teorijske, književne ili esejističke tekstove, riskirate naravno da se sve pretvori u najgoru pornografiju... ali. ali, što god značio pojam samorefleksivnosti, koji je uvijek na djelu kada bilo sto pisete ili govorite, ona ne znaci nista ako ne izvire barem djelomicno iz nekog bezdana intimnog samopromišljanja. Derrida je često podsjećao da rana ima oblik usta, usta koja govore ili šute u svojoj otvorenosti.
Pitam se na kraju, zašto upravo blogovima toliko patetika uzima maha? I to svih vrsta, ne samo prve dvije.

- 15:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se