09.09.2005., petak
I to ti je neki život
|
Stalno švrljajući po ovim blogovima naletim ne neke anoreksičare i bulimičare. Eto ja sam prošla to sve bila sam dohvatila samo don tog pakla, ali sve sam to prošla sama bez ičije pomoći, tj. bez pomoći doktora, psihijatra ili roditelja. Dobro sam sve sama skrivala, ponekad i sama od sebe. Gotovo znam kako se osjećaju. Još uvijek se sjećam dana kad sam odlučila onak malo da probam smršaviti, kao ništa me ne košta. Vrijeme je letjelo kao ludo, ja sam sve više i više mršavjela. Prije nego sam krenula, sam imala oko 70-tak kg. Kak je vrijeme brzo letjelo, jako brzo. Za kojih 8-9 mjeseci sam se našla na 50-tak kg. Nisam bila na nikakvoj posebnoj dijeti. Nego sam postepeno samo smanjivala količinu hrane. Poželjela sam prestati, ali jednostavno nisam mogla. Počela sam brojiti svaku jebenu kaloriju koju sam unosila u organizam, počela sam proklinjati dan kad sam odlučila skinuti koju kilu. To mi je jednostavno postalo opsesija, bila sam jedna vrsta anoreksičarke, ali ne u potpunom smislu te riječi jer sam bila svjesna da nisam debela, ali opet nisam bila svjesna da možda i imam koju kilu premalo. U glavi mi se vrtio neki film da ako naberem koju kilu da ću opet biti debela kao prije. Mrzila sam tu opsesiju da ne mogu prestat mislit o tim kalorijama. Kad sam se s dečkom u jednoj okladi kladila za čokoladu prvo kaj mi je palo na um je bilo pa kak ću ja pojest tu čokoladu, pa ja ne jedem čokoladu, udebljat ću se. Hallo? Umjesto da uživam s njim i u toj igri jer ionako nije bilo bitno tko će pobijediti već sama šala, ja sam i tu vidjela prijetnju. Bulimija… Ona je bila samo popratna pojava, koja se javila tu i tam dok sam se malo prejela. I u tom začaranom krugu sam bila oko pola godine možda malo više. Sve dok nisam shvatila da možda bolje i koja kila više nego biti bolestan. Bojala sam se i samog posjeta doktoru kad mi nije bilo dobro, kad sam imala kakvu gripicu, glumila sam da mi je dobro jer sam negdje pročitala da to doktor može otkriti preko nalaza krvi kad netko ima anoreksiju ili bulimiju. Malo po malo kad sam to shvatila dobivala sam kile, nisam više vježbala (iako sam trebala to je bilo jedino dobro u tomu svemu) jer nisam imala baš vremena, škola i obaveze. Da i tak sam malo po malo dobivala kile natrag. Sad imam oko 60-tak. Ono sredina svega toga. I držim sad tu težinu, ali opet meni vrag ne da mira i ja bih opet željela smršavit. Samo mi se vrti kako doći do tih 55kg! Eto ja sam sad u tom prokletom krugu. Samopouzdanje? Čista nula, glumim pred drugima da ga imam i da sam sretna, ali sve što mi se vrti u glavi je kako opet smršaviti i biti mršav kao prije. Užaš! Još sad i patim od depresije, eto u kojim sam govnima sad! Imala sam i jedan pokušaj samoubojstva. I zbog čega? Sve zbog tih prokletih kilograma. Drugi me prihvaćaju takvu kakva jesam bez kompromisa, ali ja sama sebe ne mogu prihvatiti. Užas! Zato sve cure koje pomišljate na dijetu, promislite još jednom, jer ne znate kak je to kad vam je to glavna misao u životu. Eh da, da ne zaboravim, sestra mi je bulimičarka, ja to nisam ni imala pojma do nedavno. Ona je u tom bila i prije nego sam ja i počela sa svojom dijetom. Eto koja obitelj, ja patim od depresije, sestra mi bulimičarka. A uzrok svega toga? Ja nemam pojma, mama i tata nisu. Neke traume iz djetinjstva, nisu jer smo imale lijepo djetinjstvo. I sad stvarno ne znam. Imam 19 godina, a već sam prošla i anoreksiju i bulimiju i sad patim od depresije. I sad vi meni recite šta tu ne valja?! |
| rujan, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Život!?
Treba ga živjeti! Ali kako? Recite vi meni
posjetioca do sad
O MENI:
Zovem se: Klara
Rođena sam: 12. 04. 1986.
U znaku: ovna
Moj e-mail je: klaara@net.hr
Naj knjiga: Amanda Quick: Izgubljena čast
Naj film : Sam u kući
Naj glazba: volim sve, kakva me faza uhvati
U slobodno vrijeme: radim svašta, vježbam, čitam knjige, zabavljam djeda (obožavam ga!) ili jednostavno ljenčarim
Škola (obrazovanje): brucoš na ekonomskom fakultetu
Naj boja:roza - nekako mi je to boja puna optimizma, a to mi je potrebno u životu
Životni san: živit svoj život i biti sretan
- ne znam kaj bi više o sebi, iskreno ideju za to sam pokupila na tuđem blogu, ali tiho, hehe
-Jednom će i moj osmjeh tako izgledati, nadam se da brzo-
MOJ E-MAIL:
klaara@net.hr
Blogovi koje čitam:
rubi
pretila
sarchy
ProAna
bringmetolife
daydream
Depresivna Domaćica
...secrets...
vilinskaprasina
ŽIVOT JE PREKRATAK DA BISTE:
*Prepuštali drugima da odlučuju umjesto vas.
*Bili opterećeni time što će drugi misliti o vama.
*Slobodno vrijeme provodili s dosadnim prijateljima.
*Čekali da vas nazove on/a.
*Opirali se potrebi da radite ono što stvarno volite.
*Opteretili se mislima o višku svojih kilograma.
*Uvijek bespogovorno ispunjavali želje drugima.
*Ustezali se reći nekome da ga volite.
*Uskratili si uzeti od života sve što vam on pruža.
*Zanemarili svoje tijelo i svoj duh.
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
NISI SAMA
Želio sam da ti budeš sretna
ali ti i dalje patiš sama.
Želio sam da te obasjava svjetlost,
ali tebe opet prekriva tama...
Jednom si ti mene iz tame izvela
i moje strahove pretvorila u nešto čisto,
pa zašto sada u svoj toj tami
ne učiniš i za sebe isto...
Nisi sama i nikad nećeš biti
duboko u sebi ti znaš da je tako,
hajde priznaj svijetu da ga voliš
i sve će drugo biti lako...
Malena zaroni u srce do dna
povodna bogatstva svoja nađi,
prisjeti se ljepotice tko si
i onda iz te tame izađi...
Čekam te na vrelom suncu
s osmijehom na licu i buketom cvijeća
kupljenim za tebe i zbog tebe
da nisi sama neka te ono podsjeća...
