ALKOHOLizam

utorak, 27.02.2007.

Alkoholizam i obitelj


OBITELJ je osnova društva i svaki pojedinac potječe iz neke obitelji. Ima ljudi koji nemaju, iz tko zna kojih razloga, vlastitu obitelj pa za njih kažemo da su oni samci. Za svaku je obitelj najvažnije da funkcionira kao zajednica i da se svaki član te zajednice osjeća siguran, poštovan, ravnopravan, voljen... i da može u okviru svojih mogućnosti doprinositi blagostanju sebi i svojima najbližima. Svi mi bi željeli da nam u obiteljima vladaju ljubav, sloga i zajednišvo, ali neki puta se sve te vrijednosti nađu ugrožene.

ALKOHOLIZAM je bolest ovisnosti i jedan je od najčešćih uzroka nefuncioniranja i na kraju raspada obitelji. Alkoholičar u obitelji djeluje različito negativno ovisno o tome koliko je alkoholizam uznapredovao. Jako je važno naglasiti da su posljedice pijenja uvjek negativne. Alkoholizam se u ranim fazama najlakše liječi i njegove posljedice je moguće sanirati i obitelj rehabilitirati. U slučaju da bolest izmakne kontroli i da alkoholičar ne pristane na liječenje već nastavi i dalje piti može doći do raspada takve obitelji .

KAKO prepoznati alkoholičara u vlatitoj obitelji? Naravno da alkoholičar često pije alkoholna pića, ali najvažnije je da takva osoba nema kontrolu nad količinom popijenog alkohola već i dalje pije jer ne zna i ne može prestati piti. Slijedećeg će jutra, svjestan svojeg stanja, obećavati da nikad više neće piti, ali će prvom prilikom i nakon jednog popijenog pića nastaviti s istim ponašanjem.
Alkoholičar se ne ponaša tako namjerno i zato jer je loša osoba već zato jer je ovisan o alkoholu i ovisnost određuje njegovo ponašanje, a ne zdrav razum. Da bi takva osoba zadovoljila svoju ovisnost poslužiti će se svim sredstvima. S takvim je osobama teško i skoro nemoguće živjeti i oni zbog svoje ovisnosti uništavaju vlastitu obitelj.

ŠTO se može i treba učiniti da se obitelj spasi i vrati u normalan život? Osnovni uvjet da bi se nešto promijenilo je da se prizna da u takvoj obitelji postoji problem alkoholizma. Obitelj i alkoholičar se moraju suočiti s problemom i nagovoriti alkoholičara da se pristane liječiti u nekoj zdravstvenoj ustanovi koja se bavi liječenjem alkoholizma. Najbolji se rezultati mogu očekivati kad alkoholičar dobrovoljno pristane na liječenje svjestan problema. Ako takvu ili sličnu situaciju imate kod kuće moj savjet je da ne čekate jer se situcija neće sama od sebe popraviti već će postati sve lošija i neizdravija. Trebate reagirati jer svaka obitelj ima pravo živjeti bez alkoholizma i svega što on nosi .

Za neke konkretnije savjete možete se obratiti: svojem liječniku, najbližem klubu liječenih alkoholičara ili nekoj udruzi za rad s ovisnicima o alkoholu kao što je Udruga Kreni. Oni će vam drage volje posvetiti svoju pažnju i pružiti pomoć i savjet. Vjerujte da se to može i da je moguće. Moja obitelj živi bez alkohola a ja nepijem alkohol preko deset godina. Proživjeli smo sve gore navedeno i još mnogo više ali našli smo snage da se uz pomoć dobrih ljudi riješimo zla zvanog alkoholizam i spasimo našu obitelj.

- 01:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Alkoholizam i rehabilitacija žene



Tradicija u našim krajevima označava ženu kao stup obitelji starom izrekom "žena drži tri kuta u kući". Istinitost tvrdnje možemo pratiti kroz "ženski alkoholizam". Razvojem alkoholizma žene, cijela obiteljska situacija pokazuje raspad, disfunkciju i kaotičnost.

Žena u svom alkoholizmu, brže se suočava sa posljedicama alkoholizma i uključuje se na liječenje nego muškarac u "muškom alkoholizmu". Posljedice su za ženu toliko otrežnjavajuće, da za razliku od "muškog" alkoholizma, odmah aktivno prihvaća svoju apstinenciju. Odlučnija je u svojoj apstinenciji.

Radeći u KLA sa ženama apstinentima, uočila sam veliki broj složenih poteškoća na koje nailaze na svom "trijeznom putu", no naglašavaju da to "nije razlog za povratak alkoholizmu". "Nikad više" na početku apstinencije kod žena ima posebnu težinu, što dokazuju svojim načinom života.

U obitelji "muškog alkoholizma", ako supruga i ne sudjeluje u liječenju, apstinencija je olakšana činjenicom da žena ne pije. Kod žena apstinenata to uglavnom izostaje, jer suprug "nije alkoholičar" i ne vidi "zašto ne bi imao alkohol u kući" s obzirom na vlastitu sliku tradicionalnog muškarca, bez obzira na godine i društveni status.
Klub za ženu ima jednu od najvažnijih uloga i često predstavlja njezinu jedinu potporu.

Klub liječenih alkoholičara (KLA)

Danas ne možemo niti zamisliti liječenje od ovisnosti o alkoholu bez klubova liječenih alkoholičara. Pokazali su se uspješnima za dugogodišnje apstiniranje budući da se ta ovisnost, kao i druge, nikada ne može potpuno izliječiti, već se može samo "zaliječiti", tj. držati pod kontrolom.

Bolničko liječenje od alkoholizma traje od 4 do 8 tjedana. Sasvim je jasno da se bolest koja je trajala godinama ne može "izliječiti" za to vrijeme. Tako je bolničko liječenje samo prvi korak na tom putu. Svi ostali koraci vezani su uz tjedne sastanke u klubu. Već za vrijeme bolničkog liječenja, pacijenti se upućuju u KLA u mjestu svog stanovanja i dužni su ga posjećivati jednom tjedno. Tako se već na početku svog liječenja upoznaju s načinom njihova rada. U bolnicama postoje terapijske zajednice u kojima se kroz razgovor nastoji doći do uvida u bolest svakog pojedinca individualno, no zbog velikog broja članova to nije moguće realizirati.

Klubovi s druge strane, pružaju mnogo intimniju atmosferu, zbog malog broja članova (do 12 obitelji). U KLA, uz terapeuta, važnu ulogu imaju i višegodišnji apstinenti, čije je iskustvo od izrazite vrijednosti za tek pristigle apstinente. Važno je naglasiti da je u klub pozvan, i preporuča se da dolazi, bar jedan član obitelji zajedno s apstinentom (bračni partner), kako bi se i on educirao o bolesti alkoholizma, te tako bio bolja podrška liječenoj osobi.
U klubovima vlada prijateljska atmosfera u kojoj si članovi međusobno pružaju podršku u apstiniranju. Osim o problematici alkoholizma, razgovara se i o mnogim drugim životno - važnim područjima. Kroz klub, članovi rade na sebi, upoznaju sami sebe, kristaliziraju svoje stavove o mnogim bitnim stvarima u svojem životu, te i na taj način profitiraju jer se često ponovno uspostavljaju kvalitetni obiteljski odnosi koji su bili narušeni zbog prisutnosti alkoholizma u obitelji. Nerijetko se članovi kluba druže i izvan tjednog sastanka u klubu te tako nastaju brojna prijateljstva. Nova prijateljstva su dragocjena članovima kluba, jer su se nakon liječenja morali odreći mnogih lažnih prijatelja s kojima nisu imali ništa zajedničko osim pijenja. Preporuča se dolaženje na klub najmanje pet godina, a najbolje bi bilo da se s tim ne prekida.

Za proces liječenja, apstinentima je važna podrška njihove obitelji. Stoga je potrebno uključivanje članova obitelji u sastanke KLA. Pri tom se ponajviše misli na bračne partnere budući da su se njihovi odnosi i uloge bitno poremetile zbog postojećeg alkoholizma, te je bračni partner - ovisnik, gotovo ostao bez svih nekadašnjih uloga, jer se na njega nije moglo računati i jer je kod njega dominirala uloga alkoholičara. U procesu liječenja, potrebna je ponovna podjela uloga u kojoj će ravnopravno sudjelovati i liječeni bračni drug. Zato je važno da to prihvati drugi bračni drug i ustupi mu neke svoje prisilno preuzete uloge od bračnog druga – ovisnika ( npr. uloge i majke i oca u jedne osobe). Na odnosu s djecom također je važno raditi, jer su djeca mnogo propatila zbog alkoholizma u roditelja. Lakše je razumjeti ponašanje roditelja - ovisnika u vrijeme pijenja, ako djeca nauče i shvate da on nije namjerno pio, nego je pio zato što je postao ovisan, tj. bolestan i svoju bolest nije mogao kontrolirati bez stručne pomoći.

Što više reći, osim da je potrebno osnivati čim više takvih klubova i educirati stručnjake za rad u njima jer se radi o sve raširenijem problemu. Također je važno inzistirati na uključenju obitelji u proces liječenja od alkoholizma, jer je apstinentima neprocjenjivo važna njihova podrška i znanje o toj bolesti. Osim toga, suočavanjem s tom bolešću, preveniraju se mnogi drugi društveni problemi poput maloljetničke delinkvencije, budući da djeca često prihvaćaju obrazac roditelja, te se ponašaju asocijalno
Zablude svakodnevnog života


Važna stvar u liječenju alkoholizma je sudjelovanje bračnog druga u resocijalizaciji. Najviše smutnje, u početku liječenja stvara misao "što žena ima s tim, pa nije ona pila". Prije nego sam počela djelovati u klubu, o puno stvari nisam razmišljala na način koji danas razmišljam. Bitno je pročistiti stavove i djelovati u skladu s njima. Razgovarajući tako o temama koje se tiču trezvenosti i kvalitetnijeg načina života, došla sam do uvida o raznim zabludama koje haraju našim životom. Iznenadila sam se uviđajući koliko ih ima u mom načinu razmišljanja. Pa tako npr. stupila sam u život vjerujući da će se djetetu nešto loše dogoditi ako ne popijem alkoholno piće u njegovo zdravlje na dan krštenja. Pa se počeh pitati (i sebe i druge), da li možda rakija učvršćuje djetetovu vjeru ili će možda dijete biti zadovoljnije samo sobom kad odraste ukoliko ispijem piće. Da li je dovoljno jedno piće ili možda treba više? Ako mi bude zlo od pića, hoće li to doprinijeti njegovu zdravlju i u kojoj mjeri. A svadba? Hoće li mladenci bolje živjeti ako se napijem? Kako nikome nije palo na pamet da im u njihovo ime na dan vjenčanja npr. omaljamo stan, uredimo vrt ispred kuće ili izgradimo kućicu za psa.

Uzmimo dalje stav o "alkoholu u kući". Osnova je zapravo da ukoliko ne pijemo nemamo potrebu držati alkohol u kući. No opet stupaju na scenu zablude. Kakva je to kuća u kojoj nema alkohola! Mnoge žene (bračni drugovi) i nakon nekoliko godina smatraju da je "normalno" piti alkohol i da svaki muškarac pije. Naravno treba znati piti, ali njezin suprug to ne zna. Kakve veze ima piće sa znanjem? Znanstvena istraživanja pokazuju da piće nema veze sa znanjem. Za držanje čaše u ruci ne treba nikakva škola, čak niti tečaj. To nas uče još dok smo jako mali i pokazuju nam da kad budemo veliki smjet ćemo piti ono što roditelji piju. Ako piju nešto što se pjeni, počinjemo vjerovati da odrasli ljudi trebaju piti nešto što se pjeni i kad to budemo pili više nećemo biti mali...

Aha, kuća. Što ako dođe kum? Kum pije alkohol, a u kući nema alkohola, onda znači da mi kuma ne poštujemo. Rijetko tko se priupita da li kum poštuje mene kad traži alkohol, a dobro zna (imao je sigurno prilike vidjeti i čuti) da je alkohol nešto što razara mene i moje bližnje, nešto što za mene predstavlja pakao. Krenimo od sebe i svojih zabluda. Da li bih ja kad bih npr. znala da moj prijatelj ima alergiju na ciklame, a jako ga volim, u njegovu kuću donosila ciklame i tvrdila da nema veze što je on alergičan, "ali svaka poštena kuća ima ciklame pa tako mora i on" - pa makar umro. Da li nismo dobro procijenili ljude koje smo izabrali za oslonac u životu ili im zapravo ne vjerujemo, misleći da je onima drugima teško bez alkohola kao nama. Obitelj u kojoj je alkohol postao način života, bez obzira na posljedice, drži alkohol na važnom mjestu u svojoj glavi. No, zapravo, možda to drugima uopće nije važno. Možda će nam taj isti kum doći sretan na vrata s osmjehom na licu i čestitati na odluci, jer i tako mu je išlo na živce svaki put odlaziti svojoj kući "natankiran" jer nije znao kako da mu kaže da baš i ne bi, a da ne ispadne nedruželjubiv. Naravno, bit će vjerojatno i nekih ljudi koji će malo rjeđe dolaziti, ali tu se možemo pitati da li je problem u nama ili možda ipak u njihovom odnosu prema alkoholu i prijateljstvu. Da li je nama važniji alkohol ili prijatelj?

Osnovu promjene čini razmišljanje o samome sebi i svojim stavovima, a ne o drugima i njihovim stavovima.
Jedno od vjerovanja je da je dobra žena žena koja drži kuću u redu, brine se za djecu i za svoga muža i preuzima sve obaveze koje muž nije u stanju izvršiti. Mnoge žene doživljavaju da njihova patnja pokazuje njihovu vrijednost. No da li je tome tako? Ako je brak zajednica, kako je onda žena zadovoljna kad samo ona u toj zajednici funkcionira? Uglavnom nije zadovoljna, ali mora se žrtvovati za obitelj. Nakon dvadeset godina žrtve, pokaže se da djeca poštuju oca, ali ne i majku. Kako to? Djeca to drugačije gledaju. Smatraju majku odgovornijom za njihovih dvadeset godina života u alkoholu nego oca. Majka je bila trijezna. Otac je pio i on i tako nije bio svjestan procijeniti što radi, a majka je bila trijezna i živjela je u paklu i dozvoljavala da djeca žive u tom paklu i učila ih da to tako mora biti, a onda se jednog dana jako razočarala kad je sin sa maturalne zabave završio na otrežnjivanju zbog prekomjernog konzumiranja alkohola.

Kad razgovaramo općenito i zamislimo da imamo izbor izgleda kuće i mira u kući, većina će nas kao iz topa reći da je najvažniji mir u kući. Kad usporedimo koju smo energiju uložili u izgled kuće, a koju u mir u kući, redovito dobijemo rezultat da smo više vremena posvetili izgledu kuće. Kad vjerovanja i djela nisu u skladu rezultat je nezadovoljstvo samim sobom, a pokazujemo ga tako da smo nezadovoljni drugima. Lakše je ljutiti se na druge, jer njih ne možemo mijenjati. Puno je teže priznati da smo nezadovoljni sami sa sobom. jer sebe ipak možemo mijenjati, a to je jako naporno.
Ono što je jako vidljivo kad razgovaramo u klubu o svojim zabludama i neusklađenim vjerovanjima i djelima, kad ih osvjestimo, stvari se mijenjaju i to s puno manje energije nego što trošimo na uporno održavanje nezadovoljavajućeg stanja izmišljanjem koje kakvih prepreka.

Zabluda naravno ima još. Svaki od nas ima neku svoju zabludu koja mu se mota po životu i svako malo napravi zbrku.

- 01:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Tko je alkoholičar?



Alkoholičar je osoba
• koja ne može bez alkohola
• opsjednuta s pijenjem, stalno ima razlog za pijenje; npr. proslava rođendana, imendana, rođenje, pobjeda ili poraz sportskog kluba, obilježavanje nečije smrti, završetak bolovanja ili godišnjeg odmora, svađa sa suprugom, bolest roditelja, loša politička ili šira ekonomska situacija
• koja ne može normalno funkcionirati dok ne popije
• koja može izdržati najdulje do šest mjeseci bez alkohola, a onda nadoknađuje propušteno
• koja ima trajni gubitak kontrole pijenja

SOCIJALNI ZNAKOVI ALKOHOLIZMA
(bračni, obiteljski, radni, društveni)
• gubitak kvalitetne komunikacije u braku; udaljavanje od supruge, ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti, javljanje alkoholne ljubomore, svakodnevne ili učestale svađe, "tihe mise", fizički obračuni, prijetnje rastavom ili rastava
• udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata sa djecom zbog grižnje savjesti u pogledu lošeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci – nepoznavanje njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak komunikacije
postupno formiranje bolesnih obrazaca ponašanja kod svih članova obitelji - međusobno optuživanje, traženje krivca za nastali kaos
• problemi na radnom mjestu; degradiranje, nekompetentnost, osjećaj manje vrijednosti zbog opadanja kvalitete rada, otkaz-traženje isprike u neslaganju sa šefom, nečijem "smještavanju"
• ponašanje ispod očekivanog obrazovanog, socijalnog i kulturnog nivoa

FIZIČKI ZNAKOVI ALKOHOLIZMA
• crvenilo lica, alkoholičarski nos, ispucale kapilare na obrazima
• miris alkohola, iako je čovjek trenutačno trijezan zbog "natopljenosti" kože alkoholom
• "hod klauna" radi održavanja ravnoteže
• tremor ruku, nesanica
• mučna buđenja, jutarnja povraćanja

TKO MOŽE POMOĆI ALKOHOLIČARU DA ZAPOČNE LIJEČENJE?
• bračni partner
• roditelj
• dijete
• braća/sestre
• prijatelji
• obiteljski liječnik
• socijalni radnik
• svatko tko primjećuje njegov problem i spreman je o njemu otvoreno govoriti

Kako mi možemo pomoći?
• dođite u Klub
• javite se na naš mobitel

- 01:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Alkoholizam



Svi se uglavnom slažemo da je alkoholizam zlo, predstavlja veliki problem u društvu i "svi" trebamo učiniti "sve" da se problem alkoholizma rješava.

To "sve" što ćemo učiniti, uglavnom proizlazi iz naših razmišljanja o alkoholizmu i problemima koji su s njim vezani. Većina ljudi o alkoholizmu razmišlja na način da se "pravi alkoholizam" događa nekome drugome. Neke predrasude koje vladaju o alkoholizmu doprinose da se problemi ne prepoznaju na vrijeme, ne pridaje im se dovoljna važnost sve do trenutka dok alkohol ne preuzme kontrolu nad osobom i ne ostavi neizbrisivi trag na cjelokupnom životu.

Neke od predrasuda kojima najčešće "opravdavamo" vlastiti alkoholizam ili alkoholizam naših bližnjih:


ALKOHOLIZAM – nije bolest nego porok, svatko može prestati piti kad hoće, poslije liječenja ionako svi ponovo piju... Da li ste kada pokušavali dokazati navedenu tvrdnju i uzdržavali se neko vrijeme od alkoholnih pića? Možda sada – u vrijeme korizme? Istina je, većina ljudi može prestati piti kada to odluči i "izdržati" do šest mjeseci bez alkoholnih pića. Međutim, oni koji imaju problem alkoholizma, neće nastaviti dalje sa nepijenjem, već će brzo nakon toga nadoknaditi sve propušteno. Olakašani svojim vjerovanjem da nisu ovisni, tonut će dalje u ništavilo alkoholizma. Ne zato što nisu "čvrsti karakteri", već zato što bolest alkoholizma preuzima kontrolu nad pijenjem alkoholnih pića. Ovisnici imaju želju za prestankom pijenja alkohola, ali oslabljeni narodnim vjerovanjem nemaju potrebnu snagu za samostalan prestanak. Muče se psihički, duhovno i tjelesno u toj boli, a mi ih osuđujemo.

ALKOHOLIČARI su – stalno pijani, klošari, neuredni, bez novca, bučni agresivci, ostavljeni od svih, niže stručne spreme, bez društvenog ugleda.... To je onaj dio koji najčešće vidimo. Vrijeme kad je alkoholizam ostavio takve posljedice na nečiji život, često su nepopravljive. Ono što ne vidimo, a što je isto "alkoholičar" je osoba koja uredno ide na posao i poštovan je na svom poslu i dobar radnik, ali ako ne prije posla, a ono za pauze, a najčešće poslije posla ide s prijateljima na jedno piće... Dolazi doma umoran i mora se odmoriti.... Za to vrijeme žena je bez muža, dijete bez oca i svi su jako sretni ako ne viče i ne tuče ih! Zajedničke aktivnosti su sve rjeđe jer oca često nema kod kuće. Ako je kod kuće, uglavnom je jako umoran ili radi nešto jako važno da se iskupi za jučerašnji kasni dolazak doma. A i bolje je da se u kući puno ne razgovara jer je već neko vrijeme izgubljena nit zajedništva, a i nema nekih tema za razgovor. Važno je da je "mir u kući" pa makar bio svima nepodnošljiv... Ima mnogo alkoholičara koji umiru od alkohola dobro situirani, uz obitelj, sa dobrim društvenim statusom, često su i javne osobe.

ŽENE ALKOHOLIČARA su – jadne, ne mogu tu ništa, žrtvuju se radi djece i obitelji, ne smiju ništa poduzimati iz straha od agresije...Žene alkoholičara imaju jako težak život, a za kvalitetu svog života i života svoje obitelji je suodgovorna. U takvoj obitelji jedino tko može nešto poduzeti je žena koja je trijezna, koja uviđa problem i koja odbija živjeti u takvoj zajednici. "Žrtvovati" se za obitelj koja ne funkcionira, ne znači ništa. Prava "žrtva" za ženu je uviđanje problema i traženje pomoći za njegovo rješavanje. Onaj koji je trijezan u obitelji to duguje sebi, svojoj djeci za koju se obvezao brinuti i partneru koji polako ulazi u bolest ili je već posve obolio. Uglavnom se slažemo da bolesnima treba pomoći, no najčešće odbijamo vjerovati da je osoba ovisna o alkoholu bolesna i produbljujemo bolest na način da se borimo sa bolesnikom kao da je potpuno zdrav i ravnopravan partner, kao da ima snage. Kad bi partner bolovao od alergije na neko povrće, izbjegavali bismo servirati to povrće i obavijestili sve najbliže da to ne stavljaju u hranu jer partneru škodi. Kod alkohola je uglavnom druga priča. Stoički podnosimo svaku čašu koju popije, srameći se i pateći i u sebi molimo Boga da nam pomogne. Teško da ćemo Boga moliti pomoć da dijabetičaru ne "skoči" šećer kad mu serviramo kremšnitu. Ako nam je stalo do osobe, nećemo mu je servirati. Žena ima velike mogućnosti ako ih želi prihvatiti. Samim uvidom u problem mijenja se način ponašanja i otvaraju nam se novi putovi.

Pravovremeni uvid i rano otkrivanje problema zbog alkohola postiže se informiranjem, promatranjem sebe i obitelj...pitajmo se imamo li obitelj kakvu si želimo.



- 01:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Osnovne informacije i preporuke (liječenim alkoholičarima i članovima njihovih obitelji)


Svi koji imaju problema s pijenjem alkoholnih pića, ako žele riješiti svoj problem, moraju naučiti nove riječi, nova pravila i držati se tih pravila. Sve što racionalno nauče pomaže im da riješe svoj problem. Mnogo pomaže emocionalni plan, stara ili nova ljubav ili barem bliskost s nekom osobom. Možemo se zaljubiti u nekoga ili u nešto, posao, hobi… Neki ljudi imaju religiozne osjećaje koji im pomažu u savladavanju problema.

Informacije i preporuke:

1. Alkoholičaru je važno postati svjestan da je osoba koja nema mogućnost kontroliranog pijenja.

2. Mnogim alkoholičarima je potrebna pomoć u rješavanju alkoholnog problema.

3. U Zagrebu postoje moderni odjeli za liječenje alkoholizma u KB»Sestre milosrdnice», KB «Vrapče», i Psihijatrijskoj bolnici «Jankomir». Sve bolnice imaju stacionar, dnevnu bolnicu i ambulantno liječenje, a «Vinogradska» ima i vikend liječenje. «Vrapče» ima individualno, a ostale dvije bolnice obiteljsko liječenje.

4. Gotovo svi liječeni alkoholičari u Hrvatskoj, liječili su se u nekoj od bolnica, istovremeno se uključili i nakon toga nastavili obiteljski program u klubovima liječenih alkoholičara. U skoro svakoj mjesnoj zajednici grada Zagreba postoje KLA. U svim većim gradovima postoje klubovi, a u mnogim bolnicama izvan Zagreba i posebni odjeli za alkoholizam: Split, Rijeka, Osijek, Pula, Rab, Ugljan, Varaždin… Velika mreža klubova postoji u Slatini.

5. Članovi kluba liječenih alkoholičara sastaju se jednom tjedno na sat vremena. Korisno je da liječeni alkoholičar bude član Kluba i da dolazi na sastanke kluba zajedno sa svojom obitelji. Mnogi dolaze jednu, pet pa i više godina.

6. Da bi razumio svoj problem, alkoholičaru je potrebno da nauči smisao riječi: alkoholizam, alkoholičar, dipsoman, liječeni alkoholičar, mokri član, suhi član, apstinencija, recidiv, suhi recidiv, delirijum tremens, alkoholna ljubomora, alkoholna epilepsija, podrška okoline, klub liječenih alkoholičara, stil života, kvaliteta života….

7. Korisno je alkoholičaru pročitati poneku knjigu Vladimira Hudolina ili Branka Langa; naše knjige: Terapijska zajednica od Vladimira Hećimovića, Kako se dobro posvađati od Ljubica Uvodić-Vranić, te prijevode: Zašto je noć bila tako duga od Aimé Duvala, Opijanje – ljubavna priča od Caroline Knap, Pod vulkanom od Malcolma Lowryja, Tužna glava od Nicka Johnstone-a (uskoro izlazi) i druge.

8. Ono što alkoholičar nauči iz knjiga, važno je da primijeni u svom životu i životu svoje obitelji.

9. Dobro je i korisno pogledati neki film koji za temu ima liječenje alkoholizma kao na primjer: Kad čovjek voli ženu, Zovem se Bill W., Pod utjecajem, 28 dana, Barska mušica, Dani vina i ruža i mnoge druge.

10. Svaki ponedjeljak od 21 do 22 sata na II programu hrvatskog radija, alkoholičar koji se želi promijeniti, može slušati emisiju o liječenju alkoholizma tj. «biti član» Radijskog kluba liječenih alkoholičara Hrvatske. Naziv emisije je «Vi i vaše zdravlje». Emisiju može slušati sâm, u društvu, a može se i telefonom u nju uključiti.

11. U «Alkohološkom glasniku», dvomjesečniku, koji izdaje Savez klubova liječenih alkoholičara Hrvatske, Vinogradska cesta 29, Zagreb, mogu se naći zanimljive informacije o liječenju i rehabilitaciji alkoholičara.

12. Odlazak na liječenje je za većinu alkoholičara način izlaska iz krize. Kriza je obično na nekoliko planova: obiteljska, poslovna, zdravstvena. Alkoholičar je u opasnosti da izgubi, ili je već izgubio, bračnog druga. Možda će izgubiti ili je već izgubio posao. Značajno je oštetio zdravlje a neki su ugrozili i svoj život. Izgubio je vozačku dozvolu. Njegov ugled je pao. Napravio je neki veći ili manji prekršaj. Vjerojatno lagao. Varao. Nije se sjećao sebe ni svog ponašanja u pijanom stanju. Često se u pijanom stanju ponašao onako kako se nikada ne bi ponašao dok je trijezan. I još mnogo toga se vjerojatno loše dogodilo ili će se dogoditi. Rijetko, gotovo nikad, alkoholičar nije došao na liječenje sam, svojom slobodnom voljom, bez pritiska iz svoje najbliže okoline.

13. Liječenje se odvija prvenstveno učenjem, promjenom stavova i poboljšanjem kvalitete života.

14. Liječenje lijekovima kod alkoholizma odvija se obično na početku liječenja i zauzima jedan dio liječenja. Vitamine i neke druge lijekove pripisuju liječnici po potrebi.

15. Mnogi alkoholičari podupiru svoju apstinenciju u prvoj godini uzimanjem antabusa (tetidisa ili disulfirama).

16. Alkoholičar očuva svoju apstinenciju mijenjajući svoje navike i svoje stavove.

17. Obitelj alkoholičara pomaže sebi i alkoholičaru mijenjajući međusobne odnose i navike pa alkoholičar «seli» iz do tada uobičajene neskladne kulture pijenja u novu, skladniju apstinencijsku kulturu.

18. Alkoholičar počinje liječenje postajući svjestan da je alkoholičar.

19. Mnogi alkoholičari pričaju o svom alkoholizmu i liječenju drugim ljudima kako bi time proširili krug apstinenata pa tako pomogli sebi i drugima. Govoreći o sebi i svom liječenju treba izbjegavati fraze tj. najbolje je govoriti svojim riječima o vlastitom iskustvu. Takvo objašnjavanje je često trnovit put. Lakše je apstinirati u okruženju koje zna što je alkoholizam i u kojem ima više apstinenata. Alkoholičar je zainteresiran da ne bude bijela vrana, nego da živi u društvu u kojemu je apstinencija od alkohola prepoznata kao dobar način života.

20. Alkoholičar postepeno postaje odgovoran sâm za sebe i za svoje zdravlje te apstinenciju pa sa svojom odgovornošću postaje sve više, ne alkoholičar, nego liječeni alkoholičar.

21. Apstinencija od alkohola obično počinje kao prisila. Često se bude prvo prisilni apstinent da bi se preživjelo, da bi se spasilo život, brak, posao… Kasnije se učenjem i mijenjanjem stavova postaje apstinent iz uvjerenja.

22. Liječeni alkoholičar je svjestan da do kraja svog života neće moći kontrolirano piti alkohol. Svako ponovno pokušavanje (umjerenog) pijenja odvest će ga u isti, ili vjerojatno još veći, problem od onoga u kojem je ranije bio.

23. U slučaju recidiva, tj. ponovnog pijenja nakon prestanka pijenja, liječeni alkoholičar i njegova obitelj će potražiti pomoć kako bi ponovno uspostavio apstinenciju tj. uzdržavanje od alkohola.

24. Pomoć recidivistu može pružiti obitelj, klub ili u težim slučajevima treba ponoviti liječenje u bolnici.

26. Liječeni alkoholičar je spreman pružiti pomoć kako bi prijatelj, koji je u recidivu, ponovno uspostavio apstinenciju tj. uzdržavanje od alkohola.

27. Liječeni je alkoholičar svjestan toga da pomažući drugome pomaže i sebi.

28. U kulturi pijenja u kojoj liječeni alkoholičar živi, svjestan je da je okružen izazovima, poticajima i nagovorima na pijenje pa mnogi ne zalaze, pogotovo u prvoj godini apstinencije, na mjesta gdje se pije alkohol.

29. Bolje je da liječeni alkoholičar ne proizvodi alkohol.

30. Bolje je da liječeni alkoholičar ne drži alkohol u kući.

31. Liječeni alkoholičar ne podržava pijenje kod svojih bližnjih.

32. Liječenom alkoholičaru je korisno družiti se s apstinentima jer takva «dugotrajna prijateljstva omogućavaju dugotrajnu apstinenciju».

33. Liječeni alkoholičar, obnavlja, nastavlja ili pronalazi nove sadržaje života, prati sportske i kulturne događaje, uključuje se u radni i zabavni život zajednice. Prema svojim uvjerenjima liječeni alkoholičari se uključuju i u vjerski život, a po svojoj slobodnoj volji se i politički opredjeljuje.

34. Liječeni alkoholičar odgaja vlastitu djecu u apstinencijskoj kulturi.

35. Liječeni alkoholičar komunicira sa svojom okolinom na druge načine, a ne posredstvom alkohola tj. razgovara, verbalno i neverbalno, nešto zajednički radi, druži se…

36. Liječeni alkoholičar se bori za sebe i nije ni agresivan ni podređen drugima.

37. Liječeni alkoholičar traži i zahtijeva ono što mu pripada kao slobodnom čovjeku.

38. Liječeni alkoholičar ima strpljenja za spore promjene koje se događaju kod njega i kod njegove okoline. On i njegova obitelj nastoje razriješiti stare nesporazume, okreću novi list i što manje se vraćaju na prošle, ružne događaje.

39. Liječeni alkoholičar uči zdravi način prehrane i života i to smatra jednim od svojih ciljeva.

40. Liječeni alkoholičar je svjestan da su emocije veoma važne, ponosan je na svoje emocije, ne stidi ih se pokazati i primiti.

41. Liječeni alkoholičar nastoji pronaći neki kreativni izraz svojih emocija.

42. Liječeni alkoholičar govori o svojim problemima da bi sebe rasteretio, a druge poučio. Pri tom bira sugovornike i zna da postoje i rizici nerazumijevanja.

43. Liječeni alkoholičar s drugima može podijeliti svoje osjećaje i tako prepoloviti tugu, a udvostručiti veselje.

44. Liječeni alkoholičar polako mijenja svoje stavove pa ne podržava više pijenje alkohola ni kao običaj ni kao način zabave.

45. Liječeni alkoholičar smatra da može svoje goste lijepo ugostiti bez alkohola.

46. Liječeni alkoholičar može napraviti slavlje i zabavu uz zdravu hranu i zdravo piće.

47. Liječeni alkoholičar ne podržava «rekreativno» ni povremeno opijanje ljudi koji nisu alkoholičari.

48. Liječeni alkoholičar je slobodan sâm odlučiti da li će svoje stavove prema alkoholu izraziti u užem ili širem krugu, svjestan da su KLA mali otoci okruženi kulturom pijenja.

49. Liječeni alkoholičar može svoj problem pijenja zadržati kao samo svoj problem, može ga dijeliti s liječnikom i obitelji, s članovima Kluba liječenih alkoholičara pa i šire, ako to želi. Mali broj ljudi uspije riješiti svoj problem sâm. Nekima je potrebna kraća pomoć u kojoj učestvuje manji broj ljudi. Nekima treba dugotrajnija pomoć u kojoj učestvuje veći broj ljudi.

50. Ima liječenih alkoholičara koji tek nakon više recidiva uspostave apstinenciju. Alkoholizam ima sličnosti i razlika od jedne do druge osobe. Svaki čovjek ima, naravno, svoje specifičnosti.

51. Liječeni alkoholičar često prevali put u rasponu od odbijanja do ignoriranja alkohola.

52. Liječeni alkoholičar je svjestan toga da neki ljudi ovisnost o alkoholu kombiniraju ili zamijene s nekom drugom ovisnosti kao što su: ovisnost o nekim lijekovima, kocki, nikotinska ovisnost, problemi s uzimanjem hrane: pretjerana mršavost ili debljina, stalno povraćanje… On sâm ne podržava ni jednu vrstu ovisnosti.

53. Liječeni alkoholičar ponekad ima još neke poteškoće osim problema s pijenjem. Uz stručnu pomoć treba vidjeti kojim redoslijedom rješavati koji problem i da li se nešto može paralelno riješiti. Naravno da rješavanje problema pijenja često pomogne u rješavanju i drugih problema.

54. Svaka osoba ima slobodu pijenja i slobodu ne pijenja. Ako posljedice pijenja ugrožavaju život i blagostanje same osobe ili drugih ljudi, to prestaje biti individualna sloboda. Pitanje je da li osoba može imati prava na takvu slobodu koja ima teške posljedice: zanemarivanje i maltretiranje djece, alkoholna psihoza, incest …

55. Alkoholičari su za vrijeme dok su bili pod utjecajem alkohola znali ugroziti zdravlje i sigurnost sebe pa i drugih ljudi. Mnogo krivičnih djela su počinile osobe pod utjecajem alkohola. Sloboda bez odgovornosti nije sloboda nego neodgovornost i opasno ponašanje.

56. Liječeni alkoholičar ne treba dozvoliti da mu se ugrožava kvaliteta života i smanjuje njegovo ljudsko dostojanstvo «lijepljenjem etikete», jer se na taj način još i otežava rehabilitacija te organiziranje novog trijeznog života.

57. Liječeni alkoholičar zna da onaj koji sebe afirmira podcjenjujući drugoga, radi nešto loše i sebi i drugome.

58. Liječenom alkoholičaru je korisno njegovati zajedništvo i solidarnost s liječenim alkoholičarima i njihovim obiteljima, te čuvati svoj i njihov ugled i dostojanstvo.

- 01:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

prof. dr. sc. Vlatko Thaller

Oko šest posto hrvatskog stanovništva ovisnici su o alkoholu, dok se za njih još otprilike 15 posto može reći da se povremeno opija. U Hrvatskoj je oko 300.000 registriranih alkoholičara, a zbog toga trpe i njihovi članovi obitelji. Tako izravno ili neizravno od alkoholizma stradava oko milijun Hrvata.

O problemu alkoholizma uoči mjeseca borbe protiv ovisnosti razgovaramo s prof. dr. sc. Vlatkom Thallerom, predstojnikom Klinike za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu.

• Pijenje alkohola u našoj se sredini doživljava kao oblik socijalno prihvatljivog ponašanja. Je li to razlog zašto je Hrvatska pri vrhu europske statistike po potrošnji alkohola?

- Hrvatska je s 11 litara alkohola godišnje po stanovniku doista pri europskom vrhu, ali ni druge europske zemlje nisu daleko od te brojke. Primjerice, Italija koja je ne tako davno prednjačila u potrošnji alkohola, smanjila je taj omjer s 14 na 11 litara godišnje. S druge strane, u Hrvatskoj je šest posto registriranih ovisnika o alkoholu, dok ih je u Americi osam posto. U Europi je taj broj još viši - devet posto.

Očito je da se na problem alkoholizma ne ukazuje dovoljno pa se tako ni ne govori dovoljno o njegovoj toksičnosti, a samim tim i rizičnosti konzumiranja. Zdravstvene posljedice alkoholizma mogu biti i kobne, a socijalne su neminovne.

• Može li se reći da je alkoholizam danas najrašireniji oblik ovisnosti?

- U Hrvatskoj je među mladima upravo ovisnost o alkoholu na prvom mjestu.
Alkoholizam je jedan od najvećih problema suvremene socijalne psihijatrije, ali i društva u cjelini. Od svih psihijatrijskih slučajeva na alkoholizam otpada 20 posto. Po tome se on izjednačio s nekim drugim vodećim psihičkim bolestima. Doduše, to ne znači nužno da se broj alkoholičara povećao, nego da se ovisnici sve više javljaju na liječenje.
No, ovisnost o alkoholu nije problem samo u Hrvatskoj nego na cijelom Zapadu. Štoviše, alkoholizam sve više postaje globalni problem i javlja se i u zemljama u kojima se dosad nije konzumirao, primjerice na Bliskom istoku. U Kini, gdje je stanovništvo bilo sklonije nekim drugim opojnim sredstvima, u posljednje vrijeme raste potrošnja alkohola. I u muslimanskim zemljama u kojima pijenje alkohola nije društveno prihvatljivo, javlja se ovisnost o njemu.

• U kojoj mjeri alkoholizam utječe na ovisnikov društveni život, njegovu obitelj, posao i na kraju na očekivani životni vijek?

- Oboljenja direktno izazvana intoksikacijom alkoholom po učestalosti su na trećem mjestu uzroka smrtnosti, odmah poslije malignih i srčano-krvožilnih bolesti.
Alkoholizam može oštetiti sve organe u tijelu, a ne samo jetru. Izravno djeluje na mozak izazivajući atrofiju koja dovodi do gubitka moždane mase. Može prouzročiti polineuropatiju, otežani hod u tolikoj mjeri da osoba postaje invalid, maligne neoplazme, najčešće u usnoj šupljini, smanjenje imuniteta, promjene na koži...

Alkohol je faktor rizika za brojna tjelesna i psihička oboljenja. Najčešći je uzrok i ubojstava i samoubojstava upravo alkoholizam. Više od 50 posto samoubojstava počinile su osobe sklone pijenju, bilo registrirani ovisnici ili oni koji zlorabe alkohol. To je zato što alkohol oštećuje kognitivne funkcije, pa je spoznaja realiteta alkoholičarima vrlo otežana. Alkohol je jedan od glavnih krivaca za depresiju i razne tjeskobe. S druge strane, anksiozne osobe često posežu za alkoholom kako bi smanjile osjećaj tjeskobe, ali postižu tek kratkotrajni učinak nakon kojeg tjeskoba postaje još izraženija. Tako se zatvara krug intoksikacije koja izaziva ovisnost.

Disfunkcionalna obitelj, smanjeni radni potencijal i očekivani životni vijek otprilike deset godina kraći od prosjeka drastične su posljedice alkoholizma.

• Problem je i što alkoholna ovisnost često ne dolazi sama?

- Tako je, morate znati da je danas rijetko koji ovisnik ovisan tek o alkoholu. Sve je prisutnija politoksikomanija, dakle kombinacija različitih vrsti ovisnosti, najčešće duhana i alkohola, ali i narkotika i pića. Primjerice, među mladima se sve češće kombinira pušenje marihuane i pijenje alkohola ili uzimanje kokaina i alkohola. Mladi često miješaju alkohol i tablete, bilo legalne ili ilegalne, kako bi što brže i sa što manjom količinom pića postigli željenu omamljenost. Od legalnih tableta najčešće se zlorabe antidepresivi koji u kombinaciji s alkoholom mogu izazvati ovisnost.

• Koji su najčešći uzroci pijenja alkohola?

- Postoji nekoliko razloga. Primjerice, socijalni je razlog što se uzimanje alkohola tolerira, čak i potiče u niz situacija, zatim psihološki jer neke bolesti ili stanja mogu potaknuti pijenje, te genetski jer istraživanja pokazuju da je u nekim obiteljima alkohol zastupljeniji.
Stres također može postati okidač za pijenje alkohola. Jednako tako, ekonomski čimbenici mogu igrati ulogu u konzumiranju alkohola. Treba istaknuti da se alkoholizam javlja u svim društvenim slojevima, među oba spola i u različitim životnim dobima.
Sve je više žena sklono alkoholu. Nekad je omjer registriranih ovisnika o piću bio 7 muškaraca naspram jedne žene alkoholičarke, a danas 4,5 muškaraca.

• S jedne strane pijenje alkohola je društveno prihvatljivo, s druge alkoholičari postaju odbačeni od društva. Tanka je linija između tog socijalno prihvaćenog i neprihvaćenog pijenja. Kako gledate na to?

- Istina je da od glavnog zabavljača u društvu odjednom postaju sramota. Mislim da je pogrešno smatrati ovisnost o alkoholu sramotom koju treba skrivati jer će tako mnoge osobe teže potražiti pomoć. Treba biti svjestan da alkoholizam nije mana, već ovisnost kojoj je potrebno terapijsko liječenje. Terapija podrazumijeva i individualno liječenje i grupna savjetovanja i uključivanje cijele obitelji. Stacionarno liječenje obično traje tri tjedna, a potom je potrebno još šest mjeseci do godinu dana ambulantnog liječenja.

Osobu odmah upućujemo u klubove liječenih alkoholičara koji su od neizrecive pomoći u terapijskom postupku. Liječenje alkoholičara od ovisnosti moguće je jedino detoksikacijom i apstinencijom. Svatko tko je jednom postao ovisnik o alkoholu trajno gubi kontrolu nad alkoholom i zato je potrebna apsolutna apstinencija. Apstinencija se uspostavlja farmakološkim postupcima i terapijom, a cilj je promjena životnih navika koje su i dovele do alkoholizma.
Modele liječenja alkoholne ovisnosti od nas su preuzeli i Slovenci i Talijani.

• Kako prevenirati taj problem, posebno kad se zna da je sve izraženiji među mladima?

- Ponajprije, treba isticati vrijednosti nealkoholne kulture i pružiti što više informacija o štetnim posljedicama pijenja. Te informacije trebaju biti dostupne svim dobnim skupinama, pogotovo mladima čiji je organizam u razvoju posebno osjetljiv na toksično djelovanje alkohola. Osim toga, treba strogo primjenjivati Zakon o zabrani točenja alkohola mlađima od 18 godina. Smatram da bi tu granicu trebalo povisiti na 21 godinu baš kao što je u SAD-u. Upravo se između 19. i 21. godine najviše konzumira alkohol.

Striktno se treba pridržavati i Zakona o zabrani konzumiranja alkohola za vozače jer su mladi pod utjecajem alkohola u noćnim satima najčešće žrtve i sudionici prometnih nesreća. Zakoni mogu biti ne znam koliko dobri, ali ako ih se striktno ne provodi, kao da ne postoje.

Osim zakonskih okvira, obitelj i škola trebale bi preuzeti ključne uloge u prevenciji alkoholizma. Odgovornost bi trebali imati i proizvođači i distributeri alkoholnih pića, ali često to nije tako. Jednako kao što bi reklamiranje alkoholnih pića trebalo biti zabranjeno, ali se to ne poštuje.
Dokazano je da je u sredinama gdje su provedene konkretne preventivne akcije, broj ovisnika i zloporaba smanjen.
Programi prevencije alkoholizma u školama trebali bi biti prilagođeni djeca kako bi ih ona lakše prihvatila. U srednjim školama, kad se najviše počinje eksperimentirati s pićima, svakako treba provoditi program prevencije koji se ne smije zanemariti ni na fakultetima.

• Istraživanja pokazuju da je više od 90 posto adolescenata konzumiralo alkoholna pića, a više od 60 posto pušilo je duhan. Više od 30 posto adolescenata imalo je i epizode teškog opijanja. Kako to komentirate?

- Na žalost, pijenje alkoholnih pića postalo je obrazac ponašanja mladih. Čak 60 % njih tijekom noćnih izlazaka konzumira alkohol. Srećom, neće svi postati alkoholičari jer to bi bila katastrofa. Međutim, u toj dobi oni koji češće piju potencijalni su kandidati da postanu ovisnici. Naime, što ranije nastane ovisnost o alkoholu, prognoze za izlječenje su teže. U mladih koji u dobi od dvadesetak godina postanu ovisnici posljedice su mnogo teže nego u alkoholičara koji je to postao u kasnijoj dobi.


• Nisu svi koji konzumiraju alkohol automatski ovisnici. Kako se definira ovisnik?

- U definiranju ovisnosti, gleda se prvenstveno postoji li žudnja za psihoaktivnom tvari, zatim gubi li osoba kontrolu nad sobom dok pije i trpi li apstinencijsku krizu, dakle reagira li organizam na supstancu koja mu nedostaje. Osim toga, u ovisnika o alkoholu s vremenom raste podnošljivost prema psihoaktivnoj tvari tako da im je potrebna veća količina da bi postigli željeni učinak. Osim toga, zapuštaju radne i životne obveze, pa i dojučerašnje hobije. I na kraju, takva osoba unatoč uočljivim pa i dijagnosticiranim psihičkim i fizičkim poteškoćama i dalje nastavlja konzumirati alkohol. Ako su ispunjena samo tri spomenuta kriterija, osobu se smatra ovisnikom, a ako je zadovoljeno manje od tri kriterija, govorimo o zloporabi alkohola. Tih je slučajeva znatno više i obično se manifestiraju kroz vandalizam i nekontrolirane ispade onoga koji je pretjerao s pijenjem

- 01:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

OSNOVE


Svi alkoholi (metanol, etanol, propanol, butanol) imaju psihoaktivno djelovanje, ali alkoholna pića sadrže samo etilni alkohol, etanol (C2H5OH).
Razlikuju se tri osnovne vrste alkoholnih pića:
- pivo (4-7% alkohola)
- vino (10-14% alkohola)
- žestoka (destilirana) pića (40 — 50% alkohola)
Koncentracija alkohola u krvi može iznositi do približno 5‰ (promila), a koncentracija veća od 5‰ izaziva gubitak svijesti, komu, a moguća je i smrt.

ZAKON

Zabranjeno je prodavati alkoholna pića mlađima od 18 godina, što znači da se niti u klubovima, kao niti u trgovinama, maloljetnicima ne smije prodavati alkohol.
Zabranjeno je voziti pod utjecajem alkohola. Zakonski dozvoljena koncentracija alkohola u krvi je 0.0 ‰. Kako koncentracija alkohola u krvi ovisi o mnogim faktorima, nemoguće je točno reći koliko se pića smije popiti da se ostane u zakonskim okvirima. (Definitivno-niti jedno!)

Već i sasvim male količine alkohola na prazan želudac mogu utjecati na koordinaciju i moć rasuđivanja.

Koncentracija od 0.5 — 1.5 ‰ alkohola u krvi zakonski se smatra pripitim stanjem, 1.5 do 2.8 ‰ pijanim stanjem, a koncentracije veće od 2.8 ‰ teškim pijanim stanjem. Kazna za vožnju pod utjecajem alkohola u Hrvatskoj je 500 kn, 3 kaznena boda i oduzimanje vozačke dozvole na tri mjeseca.

Prema istraživanjima, kod koncentracije od 0.5 ‰ alkohola u krvi vozača dvaput je veća vjerojatnost sudara i ozlijeda, a pri 1.5 ‰ ta je vjerojatnost veća čak 16 puta! Iako se
možda smatrate sposobnima voziti ili vjerujete svojem prijatelju koji vas vozi kući nakon izlaska, možda je ipak bolje rješenje gradski prijevoz ili taksi — jeftinije je.


MIJEŠANJE S DRUGIM DROGAMA ILI LIJEKOVIMA

Neke kombinacije alkohola, droga i lijekova mogu imati manje neželjene efekte, dok te druge mogu ubiti. Jedno je sigurno — miješanje bilo kojih droga ili lijekova štetnije je od droga uzetih pojedinačno i teško je predvidjeti kakvo će djelovanje koja kombinacija imati na pojedinca. Ako uzimaš neki lijek pod liječničkim nadzorom, svakako pitaj svojeg liječnika o interakciji lijeka s alkoholom.

• ALKOHOL + ANTIBIOTICI

Neki antibiotici u kombinaciji s alkoholom mogu izazvati neželjene reakcije, no većina najčešće korištenih ne. Ali, stanje organizma koje je napadnuto bolešću kontraindikacija je alkoholu, jer tijelu šteti dehidracija i dodatno opterećenje jetre.

• ALKOHOL + BENZODIAZEPINI (Apaurin, Lexaurin, Helex, Normabel...)

Benzodiazepini se najčešće koriste za smirenje i nesanicu iako imaju i druge namjene. Alkohol pojačava djelovanje benzodiazepina, a oboje usporavaju rad srca i disanje. Česte su kod ove kombinacije rupe u sjećanju, pospanost i poremećena koordinacija i kretanje. Vrlo opasna kombinacija.

• ALKOHOL + OPIJATI

Još jedna vrlo opasna kombinacija, jer i heroin i metadon (najčešće korišteni opijati) usporavaju rad srca i disanje. Brojne smrti koje se pripisuju opijatima nastupile su upravo zbog miješanja s alkoholom.

• ALKOHOL + MARIHUANA

Miješanje alkohola i marihuane vrlo lako može dovesti do mučnine i povraćanja, uz smanjenu moć rasuđivanja i koordinaciju.

• ALKOHOL + KOKAIN

Kokain je stimulator, alkohol depresor, a iz njihove kombinacije u jetrima nastaje supstanca zvana kokaetilen koja pojačava djelovanje kokaina, ali i pridonosi opasnosti od srčanog udara i prestanka disanja. Također, obje droge mogu maskirati djelovanje druge, pa je mogućnost predoziranja povećana.

• ALKOHOL + ECSTASY

Oboje doprinose dehidraciji i pregrijavanju tijela, tako da je povećan rizik od toplinskog udara. Također, opterećuju jetru i bubrege, a veće količine alkohola dovest će do mamurluka sljedećeg dana, umjesto afterglowa ecstasyja.
• ALKOHOL + SPEED

Kao kod ecstasyja i alkohola, jetra i bubrezi su dodatno opterećeni ovom kombinacijom, tijelo dehidrira, a česte su pojave agresivnog ponašanja i nervoze.

• ALKOHOL + ENERGETSKA PIĆA

Iako se često koriste zajedno, nije ih preporučljivo miješati. U energetskim pićima nalazi se kofein koji djeluje diuretski, kao i alkohol, pa tako zajedno doprinose dehidraciji organizma. Po djelovanju su različiti — alkohol “spušta”, a energetska pića “dižu”, tako da centralni živčani sustav dobiva različite poruke što izaziva nepravilnosti u radu srca, a time i mogućnost srčanog i moždanog udara.

TOČNO/NETOČNO

• Alkohol je stimulans.

Netočno:

Iako prvi efekti alkohola izgledaju euforično i stimulativno, alkohol je zapravo depresor, što znači da usporava rad centralnog živčanog sustava. Najprije utječe na mogućnost pravilnog rasuđivanja i donošenja odluka, a zatim na koordinaciju i motoriku. Vrlo velika koncentracija u krvi može usporiti rad srca i disanje i prouzročiti smrt.

• Alkohol će me ugrijati.

Netočno:

Alkohol širi krvne žile i tako omogućuje većoj količini krvi da dođe do površine kože. Iako se zbog toga osjećaš toplije, zapravo gubiš više topline nego inače i riskiraš
hipotermiju.

• Kava će me otrijezniti.

Netočno:

Ništa ne može ubrzati proces eliminacije alkohola iz tijela. Jetra ga razgrađuju brzinom od otprilike 8.5 grama u sat vremena (2/3 piva od 3 dcl, 1 dcl vina ili 0.3 dcl žestokog pića). Kava je blagi stimulator i možda će te malo razbuditi, ali u konačnici je zapravo nepoželjna jer je diuretik (kao i alkohol) i samo će pogoršati dehidraciju organizma.


• Od piva ću se teže napiti nego od žestice.

Netočno:

Alkohol je alkohol. Jedno malo pivo sadrži otprilike istu količinu alkohola kao i jedna čašica nekog žestokog pića. Znači, ako u istom vremenskom periodu popiješ jedno pivo ili jedno žestoko piće, jednako ćeš se napiti.

• Ako može Pero popiti toliko alkohola, mogu i ja.

Netočno:

Svatko reagira na alkohol drukčije. Kako brzo i koliko će se netko napiti ovisi o masi organizma, spolu (žene su osjetljivije na alkohol), građi tijela, metabolizmu, psihičkom stanju, količini pojedene hrane prije i tijekom pijenja, toleranciji, društvu, očekivanjima... Zato znaj svoje granice i ne srami ih se postaviti u društvu.

• Ako se netko onesvijesti ili kolabira od velike količine alkohola, treba ga staviti na
krevet i pustiti da spava.

Netočno:

Najgore što možeš napraviti u takvoj situaciji je ostaviti prijatelja u nekoj sobi ili autu bez nadzora. Alkohol usporava rad srca i disanje i snižava tlak, što može dovesti
do kome i smrti, ili se pak pijana osoba može ugušiti povraćajući. Postavi prijatelja da leži na boku i redovito provjeravaj njegovo disanje i puls. Ukoliko ti se čini da su preslabi ili nestaju, ne oklijevaj pozvati Hitnu pomoć i budi spreman reanimirati prijatelja - ili nađi
nekoga tko jest, ako ti nisi.

• Dobro je što sam se naviknuo na alkohol, sad mogu više popiti i teže se napijem.

Netočno:

Cijenu toga što ćeš moći više popiti u društvu i biti pribraniji od drugih nakon iste količine alkohola, platit će tvoja jetra. Ako često piješ i trebaju ti sve veće količine alkohola da se napiješ, znači da si razvio toleranciju, a tvoja jetra radi pretjerano da bi izlučila sav taj alkohol iz organizma. Tolerancija također znači i da si možda prešao granicu između povremenog društvenog pijenja i ovisnosti o alkoholu. Razmisli o svojoj navici pijenja alkohola.

• Alkohol nije droga.

Netočno:

Alkohol je psihoaktivna droga. To što je legalan ne znači da je manje štetan od ilegalnih droga. Dapače, ovisnost o alkoholu jedan je od najvećih zdravstvenih problema u svijetu, a šteta koju ovisnici o alkoholu i oni koji povremeno prekomjerno piju čine društvu daleko je veća od one koju izazivaju korisnici ilegalnih droga.



- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neke zablude i činjenice o alkoholičaru i alkoholizmu


Zablude u vezi alkoholizma su:

1. Alkoholičar je samo onaj tko popije velike količine alkoholnih pića i uvijek se opija.

2. Alkoholičar pije svakodnevno jer ne može živjeti bez pića.

3. Alkoholičar je samo onaj tko puno troši na piće, i time dovodi sebe i svoju obitelj u stanje materijalne bijede.

4. Alkoholičar je propao čovijek, koji ne radi, nema obitelj, živi da bi pio, a piće mu plaćaju drugi.

5. Alkoholičar je poročan čovek, obilježen, čovjek sa dna.

6. Alkoholičar je samo onaj tko pijan sudjeluje u tučama, koga privode i kažnjavaju novčano ili zatvorom.

Iskustvene činjenice su drugačije:

1. Alkoholičar ne mora piti isključivo velike količine alkoholnih pića, niti je pravilo da se obavezno opija. Ima alkoholičara koji svakodnevno piju određenu količinu alkoholnog pića. Nikada nisu pijani, ali nisu nikada ni trijezni. Alkoholičar se ne opija uvijek, nego ne može predvidjetii ishod pijenja («Svratim na jednu, a kući se vratim pijan.») Opijanje nije pravilo. I alkoholičar nekada uspije popiti jednu ili dvije čašice. Međutim pijanstvo se «desi» nepredviđeno i protiv njegove volje.

2. Većina alkoholičara ne pije svakodnevno. Ne samo da mogu da ne piju alkoholna pića danima, tjednima, već često i mjesecima.

3. Materijalna situacija alkoholičara je veoma različita i zavisi od niza činjenica, a ne samo od alkoholizma. Tako je, na primjer, sasvim drugačija ekonomska situacija poslovođe od fizičkog radnika.

4. Alkoholičar nije ni «poročan», ni «sa dna», ni obavezno nezaposlen, itd. Alkoholizam ne «bira» ljude ni po polu, ni uzrastu, ni po školskoj spremi, ni intelektualnom nivou, niti strukturi ličnosti.

5. Nije svaki alkoholičar agresivan. Mnogi vole glazbu, pjesmu, šalu i razgovor. Poneko tih večeri kada pije, živi «na visokoj nozi»: pije najskuplja pića, dijeli ogromne napojnice, časti prisutne u kafiću. Neki alkoholičari su šutljivi, nedruštveni, piju sami, često u kući. Pijani odu spavati, bez buke i galame.

Najosnovnije činjenice su:

1. Alkoholizam je bolest, koja se liječi.

2. Liječenje nije poraz, ni sramota, nego potreba.

3. Ne liječe se samo «najteži» alkoholičari.

4. Što liječenje počne ranije, tim bolje po pacijenta. Ne treba čekati najteže komplikacije, pa se tek tada odlučiti na liječenje.

5. Svako pijenje koje stvara bilo kakve probleme jeste alkoholizam.
Problemi su različiti: tegobe, bolovi, kajanje, svađe, oskudica, neraspoloženje, itd.
*Liječenjem se postiže ozdravljenje, odnosno oslobađanje zavisnosti od alkohola. To znači, da s jedne strane popravlja stanje tjelesnog zdravlja, a s druge strane, čim se više ličnost ne nalazi u vlasti alkohola, postaje i duševno zdravija, zadovoljnija i sretnija.

- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #




PRIZNAJTE DA IMATE PROBLEM I POTRAŽITE POMOĆ !



KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA
„Vladimir Hudolin“
OSIJEK
DIVALTOVA 132




Kontakt osoba:
Terapeut ĐURO TOMIĆ
TEL:098 1981520


PONEDJELJAK
1. I 3.PETAK
OD 17-19 SATI


Za klub:
Đuro Tomić
Terapeut bolesti ovisnosti

- 00:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13. MALCOM Lowry-Pod vulkanom
14. Nick Johnston-Tužna glava

- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

CCAROLINE KNAPP: OPIJANJE- LJUBAVNA PRIČA

12. Opijanje-Carolina Knap-ljubavna priča
("Naklada Zadro", 1997; Biblioteka "Z")

Napisao:Silvio Salamon Jazbec

Evo što se dogodilo: zaljubila sam se,
a zatim, kad je ta ljubav stala razarati
sve do čega mi je bilo stalo,
morala sam se od nje rastati.
(iz Proslova)

Stara mudrost poučava: ako vam glava govori jedno, a srce drugo, prije nego išta kažete, morate odlučiti imate li bolju glavu ili bolje srce.
Te dvojbe sam, u slučaju dojmova o knjizi Caroline Knapp pošteđen, jer srce i glava govore da se radi o vrijednom, poučnom i poticajnom djelu, kako za mene osobno, tako i za ostatak populacije liječenih alkoholičara, no još više za sve one koji ne apstiniraju.

Kad su rumunjskog dirigenta Sergiua Celibidachea zamolili da navede najljepši kompliment koji mu je ikada upućen, odgovorio je da se to zbilo dok je još bio vrlo mlad, u drugoj godini njegove karijere, kada mu je nakon koncerta prišla jedna članica orkestra i rekla: Baš tako! Ne prekrasno, ne odlično, ne maestralno ili briljantno, već dirljivo jednostavno - baš tako. U njoj i dirigentu dogodila se kongruencija doživljaja glazbenog djela; a to je upravo savršeno. Pročitavši knjigu Caroline Knapp, i ja sam rekao: Baš tako!

Uskliknuo sam na taj način, ne samo zato što se moja i autoričina Ilijada i Odiseja pijenja, liječenja i apstinencije - s uvažavanjem različnosti spola i sociokulturnog miljea - gotovo poklapa, nego i s razloga dubine zahvaćanja u jedan ovovjeki alkoholizam, zbog veličajnosti njegovog prikaza i snage dobropoznate lapidarne poruke koja iz knjige izlijeće poput repatice: ne pij i rasparaj svoju malu crnu haljinu od streča; odnosno (prevedeno na alkohološki rječnik): apstiniraj i mijenjaj način života.

"Poslije preseljenja, negdje u šestom mjesecu apstinencije, posjetila me je prijateljica Jane, pa smo pristupile obrednom rezanju crne haljine od likre. Bila je to radosna prigoda, i planirale smo je nekoliko dana unaprijed.
Jane je jedna od mojih najprisnijih prijateljica iz AA-a, pametna i promišljena četrdesettrogodišnjakinja s prekrasnim smislom za apsurdno, i kad je toga poslijepodneva došla k meni, oči su joj plamtjele.
- U redu - rekla je - gdje je?
Otrčala sam na kat i uzela haljinu, pa smo je zajedno držale u kuhinji pri svjetlu. Skinuta s vješalice i bez tijela koje bi je proširilo, haljina je bila široka dvanaestak centimetara, nalik na dugu zgužvanu cijev s dugim zgužvanim rukavima koji su visjeli.
Oboje smo se stresle pred tim simbolom vrlo nesretnoga, nesigurnog, alkoholom natopljenog vremena, a kad je Jane posegnula za škarama i obavila prvi obredni rez, osjetila sam u srcu nešto nalik na svjetlost, kao da se dio mene okrenuo prema suncu.
Izrezale smo haljinu na desetak komada i odlučile dati po komad svim mojim najprisnijim prijateljicama da ga bace u moju čast, po vlastitu nahođenju (moja je sestra svoj komad izbacila na autocesti Massachusetts Turnpike). Zatim smo izišle i prišle obrednom spaljivanju kratkog crnog kombinea. Smotale smo taj mali, čipkasti odjevni predmet u loptu, poprskale ga benzinom za upaljače i zapalile na roštilju.
- Aha! - izustila je Jane. - Kraj jedne ere!
Ja sam se smiješila i smiješila, i dok se dim sa zapaljenog kombinea u krugovima dizao u nebo, pitala sam se stiže li dio toga dima do mojih roditelja, vide li me njihovi duhovi, znaju li da sam na pravom putu."
(iz XVI. poglavlja)



Američka novinarka Caroline Knapp podarila nam je u svome recentnom literarnom djelu Opijanje: ljubavna priča- duboko iskreni, gotovo ispovjedni prikaz vlastitog alkoholizma, jednog od 15,3 milijuna USA alkoholizama danas. Raskošnim, počesto epskim fresko potezima, ali i sitnim preciznim vinjetama kakvog novovjekog Julija Klovića, tipično ženski blagoglagoljivo i tipično ženski toplo, no u isto vrijeme žurnalistički analitično uronila je u svoju egzistenciju bremenitu ovisnošću o alkoholu.
Učinila je to s odlučnošću fotografa National Geographica i lepršavom vještinom zrele balerine.
U zemlji gdje "industrija vina, piva i žestokih alkoholnih pića troši godišnje više od milijardu dolara na reklamu" (O'Brien i Chafetz), no gospodarski gubici zbog alkoholizma iznose oko 100 milijardi dolara (prema izvješću National Institute on Alcohol Abuse and Alcoholism iz 1994. god.), a u svako doba, kako otkriva Nan Robertson u svojoj knjizi, pola svih bolničkih kreveta zauzimaju alkoholičari, nimalo nije - sudeći po riječima Knappove - lakše apstinirati nego u razdrtim balkanskim prostranstvima, gdje su rakija i čvarci tvrdokorni miljokazi životnog puta.
Apstinencija se očito slabo cijeni i manjkavo podržava od strane goleme većine društava na kugli zemaljskoj, pa tako i visokorazvijene sjevernoameričke demokracije, u tom smislu ne treba imati iluzija.
Ono što je slično siromašnome hrvatskom i bogatome američkom društvu, a razvidi se iz stranica knjige Caroline Knapp, jest impresivna pokrivenost egzistencije liječenih alkoholičara (u SAD: rehabilitiranih alkoholičara) mrežom klubova liječenih alkoholičara, tj. AA klubova u Sjedinjenim Državama. Bez obzira na sve različnosti, te apstinencijske oaze nanovo-stvaranja uistinu figuriraju kao klica doslovno zdravijeg društva kojem bismo svi trebali stremiti - opstanka radi.


"Caroline Knapp diplomirala je s magna cum laude na Sveučilištu Brown 1981. godine. Danas je vanjska urednica časopisa New Woman i britanskog Cosmopolitana, kao i kolumnistkinja Boston Phoenixa u kojemu je četiri godine uređivala rubriku o suvremenom načinu života. Uz ostale, njezine su članke objavljivali i Madmoiselle i The Utne Reader. Njezina prva knjiga, Alice K.'s Guide to Life, objavljena je 1994. godine. Živi u Cambridgeu, u saveznoj državi Massachusetts. "
(iz Bilješke o piscu)

Eto: Caroline Knapp, kako to - da parafraziramo Gorkoga - gordo zvuči! Ono što ne piše u gornjim recima, sadržano je posve sigurno u autoričinoj duši - i najvrednije je apsolutno pregnuće čitave njezine osobnosti - apstinencija. ("Odluka da prestanem piti bila je možda moja prva prava zrela odluka uopće." /str. 200/)

Caroline Knapp rehabilitirana je i resocijalizirana alkoholičarka; Caroline Knapp napokon živi život, bez isforsiranih vilenjaka i pustopoljina snoviđenja; pijanih, mamurnih ili ekscitiranih putešestvija tragično izgubljene američke intelektualke na razmeđu tisućljeća. I baš kao što su Inke bez poznavanja kotača, luka, aritmetike, pisma, žbuke i željeznog oruđa sagradile 23 tisuće kilometara cesta preko čitavih Anda, tako i Caroline Knapp ispisuje knjigu o sebi, a da se još pravo nije niti upoznala, te nam se čini kako tek u posljednjih tridesetak stranica njezine ispovijedi i sama naslućuje pravu sebe, do čega je moglo doći tek nakon poštenog osvještenja i otrežnjenja.

Sve govori protiv toga da su Inke mogle sagraditi Machu Picchu, a one su ga ipak izvrsno sagradile; sve govori protiv toga da bismo mogli pisati knjige o svojem životu nakon par godina apstinencije - a mi ih eto ipak izvrsno pišemo.

Na tragu Bilješke o piscu: tko smo zapravo svi mi - pijani i trijezni, bolesni i zdravi. Jesmo li, dakle, ubuđala titula, ispis na bankomatu, genealoško stablo, izlizana fotelja, domovnica, prignuto koljeno pred mramornim oltarom, zlaćana burma ili smo ipak samo krhka bića kojima su stotine tisuće godina u nejake lubanje utisnule goleme misli i razdiruće osjećaje.

Taj bedem racionalnih piramida i nepregledne emotivne vode, uz jedno sveprisutno no predaleko sunce, srž je svakog identiteta, a sve ono što nam daje sumnjivi blagoslov obitelji, nacije, religije, znanja, bogatstva i moći, tek je tijesna krabulja što nas skriva pred samima sobom, baš kao što su svi osim Lude i Cordelie podržavali kobnu samoobmanu kralja Leara.

Za mene, takvog kakav već jesam, najzanimljivija je odrednica Caroline Knapp kao moje kolegice u apstinenciji: ja sam jedan od cca. 28% onih koji apstiniraju duže od 18 mjeseci, a ona je jedna od cca. 15% onih koji apstiniraju duže od četiri godine.
I time smo u alkohološkom smislu gotovo jednoznačno određeni. No to dakako nije sve što nas povezuje i razlikuje, ako ne i razdvaja. Moj i njezin alkoholizam; moja i njezina apstinencija - slični su i drugačiji, u mnogočemu oprečni. No, umjesto da ovdje po trideseti put do iznemoglosti govorim o tom "samome sebi", uronimo radije u jednu prekrasnu ljubavnu priču.


A ta ljubav počinje kao ljubav prema alkoholu, da bi - pretrpjevši preobrazbu ravnu posljednjem činu antičke tragedije - postala ljubav prema samome sebi.

Sama knjiga podijeljena je na Proslov i šesnaest poglavlja: Uvažavajući starorimsku uputu "ne sutor ultra crepidam" (neka cipelar ne ide dalje od cipele), neću se ovdje baviti svime onim čime se bavi autorica u svojoj knjizi - iako to nipošto nije nebitno - već ću nastojati raščlambu ograničiti na obradu alkoholnog problema.

Proslov

Već u Proslovu, knjiga - rekli bismo - maltene započinje krajem priče, preciznije: početkom kraja jedne dvadesetogodišnje opsesivne ljubavne veze (s alkoholom kao pseudopartnerom), tri mjeseca prije zgasnuća samoga tog razornog odnosa. Spisateljica priča što ju je to neposredno ponukalo da ozbiljno porazmisli o prestanku pijenja. Caroline opisuje nezgodu, kada si "u dvostruki klokanski zagrljaj" nakrca Elizabeth i Juliju, dvije kćerkice svoje najstarije prijateljice Jennifer, i potom s njima pada na pločnik. Djeca prolaze neozlijeđena, a Caroline lomi koljeno. Shvativši da je jedini uzrok nesreće njezino potpuno pijano stanje, počinje ozbiljno razmišljati o potrebi prestanka svojeg pijenja, što tri mjeseca potom i realizira.

1. Ljubav

"Ljubavna priča. Da, ovo je ljubavna priča. To je priča o strasti, putenu užitku, jakoj privlačnosti, pohoti, strahovima, požudi. O jakoj, neutaživoj potrebi koja te kida.
O opraštanju od nečega bez čega ne možeš zamisliti život." Caroline priča o svojem zaljubljivanju u alkohol. Spominje susjedu Elaine, koja joj je dugo vremena služila kao negativni uzor i generator obmane. ("Od piva se udebljala, a od votke postala neuredna. Sjedila bi tako na sofi s bocom u ruci i plakala, lica razmazanog od suza i maskare...
Nisam bila tako grozna; nipošto tako grozna.") O tome kako alkoholičar počinje ne zapažati; autorica primjećuje drhtanje ruku i popucane kapilare na licu, ali: "Borila sam se da se na to ne obazirem, onako kako se žena snažno i lukavo bori da krivo protumači hladnoću što ju je osjetila u glasu svojega dragog."

2. Dvostruki život 1

Poglavlje u kojem se opisuje tzv. alkoholičar koji izvrsno funkcionira. "Izvana je ležeran i sređen, iznutra uznemiren, nesređen i očajnički tajanstven, ali se to na njemu ne vidi, nikada ne vidi." Autorica piše o svojem dugogodišnjem poslu urednice rubrike Suvremeni način života u alternativnom tjedniku Boston Phoenix; svakog četvrtka izlazila je u tom listu njezina kolumna u kojoj je pisala o svakidašnjici kroz usta izmišljene junakinje Alice K., u stvari: njezinog alter ega, "izmučene i nesretne tridesetogodišnjakinje". Govori o svom uspješnom radu, te alkoholizmu koji je istodobno živjela.
No, priznaje: "Iza moje produhovljene, profesionalne fasade skrivali su se oceani straha, čitave rijeke sumnje u samu sebe. Na jednom sastanku AA čula sam kako opisuju alkoholizam vrlo jednostavno kao 'strah od života' i to mi se činilo kao vrlo zgodan sažetak stanja."

O ekstremima: "Alkoholičar je ružna riječ, bez obzira na nekoliko desetljeća edukacije o toj bolesti.
Izrekneš li je naglas, vjerojatno ćeš još pred očima imati tipičnu sliku ispičuture što se jedva drži na nogama - starije osobe, obično muškarca, kako tetura ulicom, čvrsto stišćući smeđu papirnatu vrećicu. Patetična slika beznađa ili opačine... Zapravo, totalne pijane propalice samo su iznimke, jer čine tek tri do pet posto alkoholičarske populacije, tek mali dio.
Golema većina nas ubraja se u mnogo ranije stadije bolesti: mi smo alkoholičari ranoga i srednjeg stadija, te godinama izvanredno funkcioniramo u većini vidova svojega života." Osamdesete godine, "desetljeće neumjerenosti" poklopilo se s njezinim dvadesetima, kada je bila u porastu tolerancije po Jellineku.
Obožavala je vino, a sredinom osamdesetih, oko njezine 25. preselila se u Boston, baš u vrijeme kada su širom grada nicali otmjeni restorani s bogatom ponudom vina. U fazu baždara ušla je sa svojim tridesetim rođendanom.
Otkriva nam tajnu "klasične logike alkoholičara koji funkcioniraju": "s vremenom piće postaje nagrada, velika naknada za našu sposobnost da preko dana držimo sve konce u rukama, da ih tako čvrsto držimo."

3. Sudbina

Poglavlje o obiteljskoj situaciji i nasljednim faktorima. Analiza pojedinih alkoholičarskih obitelji. Primjer prijateljice Abby: "Iz irske je obitelji, alkoholizam potječe još iz doba krumpirišta, prije nekoliko stotina godina. Majka joj je alkoholičarka, a alkoholičari su i petero od šestero majčine braće. Svi osim Abbyne majke u braku su s alkoholičarima. Od Abbynih dvadeset i osam bratića i sestrični, također su gotovo svi alkoholičari. Ne treba ni reći da je i sama Abby alkoholičarka." Caroline Knapp upoznaje nas sa svojom obitelji.
Otac Peter, ugledni psihoanalitičar iz protestantske obitelji, predavač na Medicinskom fakultetu Bostonskog sveučilišta tijekom 49 godina, gdje je i držao katedru psihosomatske medicine, predavač psihoanalize na Bostonskom institutu za psihoanalizu, predsjednik Američkog psihosomatskog društva.
Majka Jean, akademska slikarica iz židovske obitelji bogatih industrijalaca, potomaka ruskih Židova. Sestra Rebecca i brat Andrew. Polusestra Penny i polubrat Wicky, sin Petera i njegove žene iz prvog braka Shelby, alkoholičarke. (Došavši u njihovu obitelj s 10 godina, Wicky umire s 32 godine, kao žrtva alkoholne embriopatije.)
"Updikeova obitelj, Cheeverov klan: smireni, obrazovani, aperitiv u sedam sati." U kući se neprestano nelagodno osjećala, kao da je na "psihijatrijskom kauču"; sve se analiziralo do besvijesti, zahtijevao se uvid. Jedina mogućnost da uspostavi normalni ljudski kontakt javljala se uz posredstvo pića, martinija ili vina, u kući ili restoranu, što je zarana počelo, već u pubertetu.
Sjeća se zgode kada su otac i ona prvi puta objedovali u restoranu, početnu nelagodu tjera vino: "No zatim je došlo vino, jedna pa druga čaša.
I u neko doba za ispijanja druge čaše, prekidač je škljocnuo.
Od vina sam se stala topiti, glavom mi je prostrujala blaga toplina, činilo mi se da se u toj čaši skupila sva sigurnost istočena iz te boce i prelivena između nas. Ne sjećam se o čemu smo razgovarali te večeri, ali dobro znam da je nelagoda nestala i ustupila mjesto nečemu nalik na ljubav."
("Kao da piješ zvijezde..., kako to opisuje Mary Karr u svojim memoarima Klub lažljivaca... Kao da se veliki suncokret otvara u samom središtu mojega bića.") Hladnoća odnosa. "Kao djevojčica i poslije nisam nikada čula roditelje da kažu volim te, ni nama ni jedno drugomu."

4. Glad

"Dosta? To je alkoholičaru strana riječ, posve nepoznata.
Nikada nije dosta, takvo što ne postoji. Uvijek tražite tu sigurnost, uvijek mislite na nju, uvijek osjećate veliko olakšanje kad s prvim pićem osjetite toplo zujanje na zatiljku, uvijek težite za tim da održite taj osjećaj, da ga pojačate, još, još, da ga ne izgubite.
Moja znanica Liz zove alkoholizam bolest još, misleći time na pohlepu kakvu mnogi od nas osjećaju za alkoholom, nasilno posezanje, opasnost da će nam ga netko uskratiti i uvjerenost da ga nikada nećemo imati dosta. Još je za alkoholičara uvijek bolje; još je potrebno.
Čemu dva pića ako ih možeš popiti tri? Čemu tri ako ih možeš popiti četiri? Zašto stati? Zašto i kako?"
Govori se o specifičnoj vrsti gladi, gladi za alkoholom. ("Većina alkoholičara koje poznajem proživljavaju tu glad mnogo prije negoli popiju prvu čašu, tu čežnju za nečim, nečim izvan njih samih što će im donijeti olakšanje, utjehu i zadovoljstvo.")
"Ako neki ljudi znaju da su dosta popili, a vi to nikada ne znate, onda vam je to jedini, najjači dokaz da je alkoholizam zapravo bolest, da ima snažne psihološke korijene, da alkoholičarovo tijelo naprosto drukčije reagira na piće negoli nealkoholičarevo.
Čim sam počela piti, jednostavno nisam znala kako i kada stati; tomu je pridonijela i potreba, koja se uvukla u sve pore, pa se nisam htjela odlučiti za prekid.
Moj prijatelj Bill objašnjava to svojoj majci, kojoj je vrlo teško prihvatiti alkoholizam kao bolest i koja čvrsto vjeruje da bi se on mogao obuzdati samo kad bi pokazao dovoljno volje, pa kaže:
'Mama, kad budeš slijedeći put imala proljev, pokušaj se obuzdati!'
Možda grubo rečeno, ali jasno." Ovisnik je - po definiciji AA pokreta - "netko tko traži fizička rješenja emotivnih ili duhovnih problema". (vidi str. 47)

2. Tračak

Poglavlje-intermezzo. Tračak nade pruža psihijatar: "U jednom trenutku sam stala, a zatim ga tihim glasom upitala: - Mislite da ću morati prestati piti? Moj psihijatar nije osoba koja daje velike izjave ili nudi izravne savjete. No toga poslijepodneva pogledao me je i rekao: - Da. Mislim da biste morali." Prvi odlazak Anonimnim alkoholičarima u Back Bayu.
"Slušala sam toga mladića kako priča i osvrnula sam se prljavom prostorijom, gladala starce kako piju kavu iz plastičnih čaša i pomislila: ni slučajno. Ma, ne dolazi u obzir. Ovo nisam ja. Ne spadam ovamo. Otišla sam čim je sastanak završio. Mislim da sam bila uvjerena kako se više neću vratiti..."

13. Dvostruki život

Uz neodgovarajuću vezu s Julianom, Caroline si dodatno komplicira život započinjanjem odnosa s Michaelom, slobodnim umjetnikom i ilustratorom časopisa.
U odnosu s Julianom - genetičarskim rječnikom rečeno - Caroline je recesivna, a on dominantan, u odnosu s Michaelom, Caroline je dominantna, a on je recesivan. Naporan i besperspektivan uzajamno kompenzacijski odnos u trajanju od četiri godine; "paralelni slalom" daleko intenzivniji od onog iz prošlosti kada je u isto vrijeme živjela s Davidom, a spavala i s Rogerom.
"Život postaje velik, glomazni skup prizora", kaže autorica, "a ti možeš samo igrati svoju ulogu: uđi lijevo na pozornicu, iziđi desno s pozornice, izgovori tekst uloge, moli Boga da kritičari ne dođu na predstavu." Prva od dvanaest AA-stepenica na putu prema odvikavanju glasi: "Priznali smo da smo nemoćni pred alkoholom, da ne možemo više vladati svojim životom." "Taj dvostruki život kao da me je prerastao, kao da je živio svojim životom."

14. Na dnu

Na dne, piše Gorki 1902. A autorica - vjerojatno parafrazirajući naslov te socijalne drame - propitkuje "kako nisko moraš pasti prije negoli prestaneš. Koliko se sve mora pogoršati?" ("Pa, mislim da tresnuti na dno zapravo znači umrijeti. Treba iskočiti iz lifta prije negoli padneš na dno", odgovara Chris, kolega s rehabilitacije.)
Njezina prijateljica Abby "sunovratila" se nakon silovanja; Janet kad joj se raspao brak; Mary Ellen nakon "astralnog doživljaja" na autoputu; Troy nakon financijske propasti, kad je shvatio da mu je ostao samo jedan "crno-bijeli televizor s ekranom dijagonale 30 cm i boca džina"; Richard nakon pokušaja suicida; Ginny nakon saobraćajke. Caroline je počela padati lagano kao ranjena labudica, nakon smrti oca u travnju 1992. i smrti majke godinu dana poslije.
"No skok u ponor nije i pad na dno. Pravo prizemljenje, prizemljenje koje je tako konačno da shvaćaš kako moraš izići iz tog prokletog dizala jer ćeš inače umrijeti, zahtijeva neuhvatljivu kombinaciju očaja i dostojanstva koju u AA zovu 'darom očaja'." Njezin pokojni otac govorio je: "Spoznaja je gotovo uvijek novi raspored činjenica." Tragom te misli, autorica konačno obrće ukletu jednadžbu: "Uvijek sam mislila: pijem zato što sam nesretna... možda sam, samo možda, nesretna zato što pijem."
Tog poslijepodneva, nakon što je doprijela do dragocjene spoznaje, Caroline moli sestru psihijatricu da joj nađe program liječenja od alkoholizma. Dva mjeseca kasnije, 19. veljače 1994. popila je zadnje piće.

15. Pomoć

Posljednjih trideset stranica knjige (od 183. do 213) posvećeno je liječenju od alkoholizma, tj. kako to u Americi biva: programu rehabilitacije i programu resocijalizacije.
No ne treba smetnuti s uma da je AA-sustav zasnovan na drugačijim načelima: umjesto dogmatičnog "zahtjeva trajne apstinencije" (s kojim smo se mi srodili), nameće se tipično američki, pragmatični "zahtjev apstinencije dan-za-danom", što je samo naoko isto. Također ne treba zaboraviti da na sastanke AA klubova dolaze i ljudi koji nisu prestali piti, kao Caroline pet godina prije svoga liječenja. To su samo neke bitne razlike, kojih inače ima mnogo. Kad je prestajala piti, autorica pušta ploču country pjevača Dwighta Yoakama: "You're The One", osjećajući da napušta "najvjernijeg prijatelja i ljubavnika". Potom odlazi u Centar za rehabilitaciju Beech Hill u Dublinu (alkoholizam i narkomanija). Prolazi sustav 12 trijumfalnih stuba.Mukotrpan proces odvikavanja. Autorica svjedoči: "Kad se počnu tijezniti, neki ljudi doživljavaju klasični 'ružičasti oblak', euforiju koja potječe od osjećaja da napokon nešto ČINIŠ, da prvi put preuzimaš vlast nad svojim životom u vlastite ruke." Na str. 187. opisuje kako se prvi put trijezna nasmijala. Okrutnost statistike: "Pogledajte osobu desno i osobu lijevo od sebe. Od vas troje, samo će jedna uspjeti." (str. 188) "AA-mantre" ("No, odobravala sam osjećaj ispiranja mozga.", str. 191). Nakon Centra za rehabilitaciju, Centar za resocijalizaciju. Nakon toga AA. (U 90 dana 90 puta bila na sastancima kluba.). Svjetlo nove zore.

16. Ozdravljenje

Veliki (ili mali) finale. Priča o "Mitchovoj slavini, trijemu i živom pijesku" (str. 197) Maksima: "JOŠ JEDAN TRENUTAK PREGURAN BEZ PIĆA, JOŠ JEDNO BILDANJE EMOTIVNIH MIŠIĆA." Alkohol sada liči na "tijesne cipele, odahneš kad ih napokon skineš". Ispovijed žene u AA-klubu: "Prije negoli sam prestala piti, imala sam samo dvije emocije, tjeskobu i očaj. Sada ih imam toliko da ih ne mogu niti prebrojiti i neke su od njih smeće, ali su neke doista, doista ugodne." U trećem mjesecu apstinencije prekida s Julianom.
O Michaelu: "Ako sam ja bila u ratu, on je gotovo sve to vrijeme bio zadužen za sanitet." Priznanje: "Čar alkohola ne umire kad kažeš zbogom piću, kao što ne umire ni snaga koja te privlačila bezvrijednom ljubavniku kad ga napokon napustiš." AA-žetoni za apstinenciju: svjetloplavi za mjesec dana, blijedoljubičasti za dva mjeseca, tamnoplavi za tri itd. Od njezinih pet kolega s rehabilitacije četiri recidiviraju. Chris i Caroline apstiniraju. Caroline je navršila četiri godine apstinencije.

Za kraj ovog prikaza, prisjetimo se riječi francuskog pisca i pedagoga Fénelona: "Tko nije patio, ne zna ništa: ne poznaje ni dobro ni zlo, ne poznaje ljude, ne poznaje ni samoga sebe." Knjiga Caroline Knapp "Opijanje: ljubavna priča" - sažetak jedne samospoznaje, u muci iskristalizirane iz egzistencijalnog taloga patnje - daje uputu. Količinu globalnih patnji teško da možemo znatnije umanjiti (upravo da i mučenički žrtvujemo život za taj nesumnjivo plemenit, no utopijski cilj), ali količinu svoje muke i muke naših najbližih sasvim sigurno možemo svesti na prihvatljivu razinu već samom suštinskom preobrazbom vlastitog življenja. Caroline Knapp u tomu nam, kroz prikaz svoje alkoholičarske i apstinencijske povijesti, može umnogome pomoći.

Pročitajmo stoga knjigu "Opijanje: ljubavna priča", i mijenjanjem sebe - mijenjajmo svijet.

- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

LITERATURA



1. Branko Lang: "Ne piti i biti slobodan",
2. Vladimir Hudolin: "Klubovi liječenih alkoholičara",
3. Vladimir Hudolin: "Alkoholizam",
4. Vladimir Hudolin: "Alkoholizam mladih"
5. Aimé Duval: "Zašto je noć bila tako duga".
6. Ignace Lepp: "Psihologija prijateljstva",
7. Viktor E: Fankl: "Zašto se niste ubili",
8. Vladimir Hudolin: "Istina o alkoholu i alkoholizmu",
9. Robert Jonson: "On-Ona".
10. Vladimir Hećimović: Terapijska zajednica
11. Ljubica Uvodić –Vranić: kako se dobro posvađati

- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.02.2007.

Klub-znate li?

ZNATE LI .......
- da je sve više mladih ljudi koji se kreću stazama smrti odnosno alkoholizma
- da je sve više razrušenih brakova i obitelji upravo radi alkohola
- da alkohol ne bira dob, spol, socijalni status, naobrazbu, vjersku pripadnost, nacionalnost
- da smo mi svi dio tog društva-sredine u kojoj se to sve odvija htjeli mi to ili ne
- da u Klubu svaka osoba ima priliku liječiti se besplatno i u diskreciji

****AKO IMAŠ PROBLEMA S ALKOHOLOM U KLUBU SU ZA TEBE OTVORENA VRATA!!!

****ODLUKA JE TVOJA!!!

****NEMOJ SE MIRITI SA SVOJIM STANJEM !!!

****AKO MISLIŠ DA NEMA IZLAZA IZ TVOJE PROPASTI - VARAŠ SE!!!!

****ZNAJ DA GRIJEŠIŠ!!!!!

****POKUŠAJ UČINITI NEŠTO ZA SEBE (I SVE OKO SEBE)!!!!

****DOĐI U KLUB!!!!

- 23:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

EUROPSKA POVELJA O ALKOHOLU


Svi ljudi imaju pravo na zaštitu obitelji,
zajednice i radne sredine od incidenata,
nasilja i drugih negativnih posljedica alkoholizma.

Svi ljudi imaju odmalena pravo na
vjerodostojnu i cjelokupnu obaviještenost i
odgoj o posljedicama pijenja alkohola na
zdravlje, obitelj i društvo.

Sva mladež - djeca imaju pravo odrasti u
sigurnoj sredini, slobodnoj od negativnih
posljedica pijenja alkohola i biti
zaštičeni od promidžbe alkoholnih pića.

Svi ljudi koji rizično - prekomjerno piju alkohol
kao i članovi njihovih obitelji
imaju pravo na dostupnu skrb i liječenje.

Svi ljudi koji ne žele piti alkohol ili
koji to ne mogu iz zdravstvenih ili drugih razloga imaju
pravo da ih se ne nagovara da piju alkoholno piće i
treba ih pomagati u njihovu apstinentskom ponašanju -
sustezanju od pijenja alkoholnih pića

- 23:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iz tiska...

ALKOHOL JE KRALJ:ALKOHOLIZAM, BOLEST BROJ DVA U SVIJETU, UZIMA SVE VEĆI DANAK I U OSIJEKU, U KOJEMU SE, PREMA NEKIM PROCJENAMA, ČAK 60 POSTO OBITELJI BORI S TIM PROKLETSTVOM

U Osijeku živi 10. 000 alkoholičara!


Autor: Ljiljana KOVAČEVIĆ

Ovisnost o alkoholu od pamtivijeka je jedna od najraširenijih ovisnosti u svijetu kojoj se mnogi nisu uspjeli othrvati. Alkohol ne bira žrtve i ne poznaje društvene slojeve. Mnogi alkoholičari odbijaju spoznaju o vlastitoj ovisnosti, dok više od 90 posto alkoholičara smatra kako pije samo umjereno. Neki pokazatelji govore o čak 10.000 alkoholičara u gradu Osijeku, a prema procjeni Kluba liječenih alkoholičara “Vladimir Hudolin” iz Osijeka, više od 40 posto Osječana su alkoholičari, dok je 60 posto osječkih obitelji zahvaćeno problemom alkoholizma.
“U Osijeku čak i djeca piju već od svoje devete godine, i to pretežito ona iz obitelji alkoholičara ili djeca imućnijih ljudi. Svaka druga osječka obitelj pati zbog alkoholizma i ne zna kako izići iz tog labirinta. S liječenjem alkoholizma treba početi što ranije. U Klub se mora redovito dolaziti, jer čim netko prestane dolaziti znači da je u recidivu, odnosno da je nakon prestanka uzimanja alkohola ponovno počeo piti”, upozorava Mijo Korman, predsjednik Kluba liječenih alkoholičara “Vladimir Hudolin”, koji je naziv dobio po imenu najpoznatijeg hrvatskog alkohologa, prof. dr. Vladimira Hudolina. Riječ je o jedinom Klubu takve vrste u Osijeku, iako ih je prije rata bilo petnaestak. Osnovan 2002. godine Klub trenutačno okuplja 31 člana za koje se organiziraju grupne terapije ponedjeljkom, obiteljske petkom, kao i individualne terapije koje provodi terapeut. Svaki član Kluba dobiva člansku knjižicu u kojoj se vodi točna evidencija o dolascima na terapiju.

PIO SAM KRADOMICE
“Ja, alkohol, kao prokletstvo prirode i prokletstvo vjekova, tvoj sam najveći neprijatelj i ubojica. Ako ti duboko uđem u krv, živce, dušu i postanem strast, moje žrtve moraju uživati, trpjeti, patiti i propadati. Bježi od moje opojnosti ako hoćeš biti sretan čovjek. Od svih strasti na svijetu, najružnija sam strast iz koje izviru i druge zlokobne strasti. Ja sam najkrvavija, najstrašnija i najbezobzirnija zvijer koja napada i upropaštava ljudski rod. Razaram ti srce, mozak, živce, cijelo biće. Razaram ti snagu, dostojanstvo, čast i dom. Moj zloduh goni te kada zamijeti da si u nevolji, kada ti duša pati, i ako si nerazuman, lakomislen i malodušan, neosjetno padaš u moj vrtlog”, citira Mijo Korman riječi iz teksta pod nazivom “Krvava istina”. Riječi su to koje svjedoče o proživljenom paklu iz kojeg se teško pronalazi izlaz.
“Ostao sam kao kamen na drumu. Svi su me ostavili. Prestao sam piti, ali alkoholičar u našem društvu uvijek ću biti. Ostao sam kao drvo u šumi bez lišća, rijeka bez vode. Nemam kome da se žalim što mi alkohol uzima sve”, citira Korman riječi iz ispovijesti bivšeg alkoholičara. Dodaje kako alkoholičar ne bira što će popiti, od rakije, piva, vina ili konjaka, čega god se dohvati. Čim se probudi, pijanac, kaže, odmah ujutro odlazi u gostionicu. Napomenuvši kako već sedam godina ne pije, predsjednik Kluba Korman priznaje kako je godinama pio kradomice. Zbog problema s alkoholom ispaštala je njegova supruga i obitelj. “Uvijek kad bih pijan došao kući tvrdio sam kako “nema šanse” da sam nešto popio. Kao tesar radio sam 22 godine u “Gradnji” i tada sam imao hrabrosti penjati se po skelama”, kaže Korman napominjući kako se polako počeo trijezniti kada su mu sinovi krenuli u srednju školu. Nakon odlaska u mirovinu odlučio je “stati na loptu”. “Već sedam godina ne pijem ni kapi. Sada me ni najmanje ne vuče želja za alkoholom, čak ni u svatovima ili nekom drugom slavlju. Za mene je najbolji način liječenja u našem klubu u kojem se družimo, pijemo sokove, prelistamo mjesečnik “Alkohološki glasnik”, dok na obiteljskim terapijama pričamo tko je što radio proteklog tjedna, tko je kome otišao u posjet, pročitamo neku temu te provjerimo je li netko u recidivu”, kaže Korman ističući kako je u svemu bitna obiteljska potpora.

STRAH OD ŽIVOTA I ODGOVORNOSTI
“Znao sam koja se gostionica ujutro prva otvara, a sada su sve te gostionice u Retfali zatvorene. Umjesto kave u šalici pio sam “hladni čaj”, a ono unutra votka. Na kraj nam nije mogla stati ni gradska “prohibicija”, odnosno pravilnik o zabrani točenja alkohola prije devet sati ujutro donesen u vrijeme Kramarićeve ere, priča bivši liječeni alkoholičar Ivan Orgulan koji je sada jedan od šestorice počasnih članova Kluba “Vladimir Hudolin”, u koji povremeno dolazi kako bi se, kako kaže, uvjerio u pojedinačni napredak drugih u liječenju.
“Uvijek se nađe neki razlog i dobar povod da se “zalije” neki događaj. Kad pijuckanje krene i “ventil” se otvori, alkoholičar ne poznaje granicu. Kad čovjek izgubi kontrolu, nema biranja što će popiti, samo nek' se toči”, priča Ivan Jović, član Kluba, napominjući kako se u nedostatku pravog pića, primjerice, u zatvoru ili nekim drugim ustanovama zna piti i losion za brijanje “Brion”, ali i alkohol za dezinfekciju rana ili čak antifriz, ako je pri ruci. “U noći kad vas stiska kriza, ne možete spavati, znojite se, strah vas je, a ne znate od koga i od čega, ujutro kao štene čekate pred vratima koja će se trgovina prva otvoriti. Trgovkinja se još nije stigla ni presvući, a vi odmah tražite alkohol”, priča Jović o paklu ovisnosti kroz koji je i sam prošao, dodajući kako je on za razliku od alkoholičara koji su bili inventar po osječkim “birtijama”, nakon posla odmah išao kući. “Odmah “letim” do boce, pijem malo-pomalo i tek onda mogu nastaviti s poslom. Kad “nalijem” svoju dozu, onda se smirim i opustim”, priča Jović napominjući kako je počeo piti iz obijesti jer mu je alkohol uvijek bio na dohvat ruke, dobivao ga je od drugih pa je u svojoj kući uvijek imao zalihe. “Bio sam više kućni alkoholičar jer sam uvijek radije pio u svojoj kući nego u gostionici. Alkoholizam je bježanje od istine, strah od života i odgovornosti. Kada sve zanemarite zbog alkohola, pate svi oko vas, a obitelji propadaju, upozorava Jović koji kaže kako je prestao piti prije godinu dana i sada kod kuće toči samo drugima. No, podsjeća kako je nakon dvije godine apstinencije ponovno počeo piti i zbog trovanja alkoholom završio na Hitnoj, a zbog liječenja dio vremena proveo i u psihijatrijskoj bolnici u Popovači.
“Što je veća kriza u društvu, više je alkoholičara. Svaka četvrta žena pije, a sve je više i učenika petih i šestih razreda osnovne škole koji posežu za alkoholom. Zavlače se po “ćoškovima” i opijaju, a po gradu se vječito može vidjeti mnogo odbačenih praznih boca, kažu naši sugovornici dodajući kako je potrebna veća kontrola prodaje alkoholnih pića mlađima od 18 godina.

GRUPNO LIJEČENJE KAO JEDINI SPAS
Dosadašnja iskustva pokazala su da je grupno liječenje alkoholičara jedina metoda izbora. Osnovu grupnog liječenja čini edukacija, psihoterapija i resocijalizacija. “U grupno liječenje mora biti uključena obitelj i radna sredina. Alkoholičar se mora liječiti sa svojim bračnim drugom i drugim članovima obitelji s kojima živi, jer se ne može liječiti sam. Bolest jednako pogađa njega kao i njegove najbliže, koji su podjednako poremećenog ponašanja koje trebaju izmijeniti, upozorava Đuro Tomić, terapeut za bolesti ovisnosti u Klubu liječenih alkoholičara “Vladimir Hudolin”, napominjući kako se uspjeh u liječenju alkoholizma može postići u 50 do 75 posto slučajeva. “Klubovi su biser u liječenju alkoholizma jer predstavljaju socioterapijsku organizaciju ili zajednicu u kojoj se liječe ovisnici o alkoholu. Iako je ranije zauzimao treće mjesto, alkoholizam je danas bolest broj dva u svijetu. Svjetska istraživanja pokazala su da se ne znaju točni uzroci zbog kojih netko počinje piti, jesu li možda organskog ili psihološkog podrijetla. Od svih bolesti najteže je liječiti ovisnost, upozorava terapeut Tomić ističući nekoliko učinkovitih načina u liječenju alkoholizma: metodu liječenja preko grupne socioterapije i psihoterapije, obiteljske ili potporne terapije, individualne, te medikamentozne terapije - uzimanjem lijekova Apaurin ili Normabel triput dnevno, te pola tablete Disulfirama svakog jutra, koji se uvijek mora piti pred nekim (pred suprugom ili drugima) zbog kontrole.
Članovi Kluba upozoravaju kako se osobe koje ne rade, a žele se izliječiti ne smiju skrivati u kući. “Oni koji su u radnom odnosu nerado se eksponiraju jer zbog toga mogu imati problema na svojim radnim mjestima. Ne možete nekoga natjerati da javno iznosi svoje probleme. Kod nas nema prisile, dolazi se dobrovoljno, a ako netko neće, ne možete ga na to natjerati”, ističu članovi Kluba naglasivši kako je veća sramota biti pijana budala nego se liječiti od alkohola. Za prekid ovisnosti o alkoholu potrebna je čvrsta volja, ali i stručna pomoć koje u Osijeku nema dovoljno, tako da alkoholičari ostaju bez značajnije podrške u liječenju, zaključuju naši sugovornici.


Sedam tipova alkoholičara
Prema tzv. zagrebačkoj školi na području Hrvatske koristi se podjela na sedam tipova alkoholičara: prvi piju svakodnevno, ali se ne napiju, drugi piju povremeno, treći piju samo određeno piće, a četvrti konzumiraju sve vrste alkohola. Peti tip alkoholičara opija se nekoliko puta mjesečno, a šesti više puta tijekom mjeseca, dok sedmi tip alkoholičara pije do besvijesti.

- 23:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

KLAOS


ALKOHOLIZAM JE BOLEST

UPOZORAVAJUĆI ZNACI:
- osjećaj utučenosti nakon opijanja i negiranja ili neprijateljstva zbog pitanja o pijenju alkohola,
- sakrivanje izvora i količine popijenog alkohola,
- slabo podnašanje alkohola - znaci teže opijenosti javljaju se već kod manjih količina alkoholnih pića,
- upotreba alkohola kao sredstva za smirenje ili sredstva za emotivno opuštanje,
- ovisnost o alkoholu, pričanje o piću, traženje alkohola,
- gubitak kontrole pijenja alkohola, osoba prelazi postavljenu granicu, pije bez razmišljanja i uživanja,
- nezgode i promjene u ponašanju: padovi, opekline, posjekotine, modrice, gubitak pamćenja, promjena u raspoloženju, nejasan govor, promjene u odijevanju (zapuštenost ili suprotno - pretjerano dotjerivanje),
- epizode samotnjaštva, izbjegavanja uobičajenog društva, traženje osoba i aktivnosti ljudi koji piju.




PRIZNAJTE DA IMATE PROBLEM I POTRAŽITE POMOĆ!








KLUB LIJEČENIH ALKOHOLIČARA
„Vladimir Hudolin“
OSIJEK
DIVALTOVA 132
TEL:098 1981520
PONEDJELJAK-grupna terapija
PETAK-prvi i treći u mjesecu-obiteljska terapija
-drugi i četvrti-individualna terapija
17-19 H



MJESEC BORBE PROTIV ALKOHOLIZMA 15.11.- 15.12

U Mjesecu borbe protiv alkoholizma, od 15. studenoga do 15. prosinca, stručnjaci upozoravaju na štetnost prekomjernog konzumiranja alkohola





jer je alkoholizam, uz ovisnost o heroinu i duhanu, jedna od najtežih i najtvrdokornijih ovisnosti.

Ovisnost o alkoholu manifestira se u psihičkom i fizičkom smislu.


1. Alkoholizam je bolest, koja se liječi.
2. Liječenje nije poraz, ni sramota, nego potreba.
3. Ne liječe se samo «najteži» alkoholičari.
4. Što liječenje počne ranije, tim bolje po pacijenta. Ne treba čekati najteže komplikacije, pa se tek tada odlučiti na liječenje.
5. Svako pijenje koje stvara bilo kakve probleme jeste alkoholizam. Problemi su različiti: tegobe, bolovi, kajanje, svađe, oskudica, neraspoloženje.
6. Liječenjem se postiže ozdravljenje, odnosno oslobađanje zavisnosti od alkohola. To znači, da s jedne strane popravlja stanje tjelesnog zdravlja, a s druge strane, čim se više ličnost ne nalazi u vlasti alkohola, postaje i duševno zdravija, zadovoljnija i sretnija





Zatražite savjet svog liječnika ili potražite pomoć u Klubu liječenih alkoholičara.

KLUBOVI LIJEČENIH ALKOHOLIČARA pružaju pomoć
-osobama koje imaju problema s prekomjernim pijenjem alkohola
-i članovima njihovih obitelji
jer ovisnik i njegova obitelj ne mogu riješiti problem sami.

Klubovi liječenih alkoholičara su višeobiteljske zajednice koje si uzajamno pružaju razumijevanje, prijateljstvo, solidarnost i ljubav, te pomažu u očuvanje apstinencije djelujući trajno na izmjeni ponašanja i razvijanju zdravog i kvalitetnog načina života svojih članova




Najprije ČOVJEK UZIMA PIĆE potom PIĆE UZIMA PIĆE i na kraju PIĆE UZIMA ČOVJEKA.









PROVJERI IMAŠ LI OZBILJAN PROBLEM S PIJENJEM ALKOHOLA

Mnogi ne znaju gdje je granica između umjerenog pijenja alkohola i ovisnosti o njemu.. Zabrini se…
ako si bio/la pijan/a više od tri puta
- ako alkoholno piće konzumiraš svaki dan
- ako se 'ubijaš' vikendom
- ako lažeš i muljaš o količini popijenog (naravno, to ne vrijedi ako lažeš da si popio VIŠE zato da bi se pred klapom napravio/la važnim)
- ako koristiš alkohol da ti olakša suočavanje s problemima
- ako vjeruješ da se bez alkohola ne možeš zabaviti
- ako ne možeš održati obećanje da se više nećeš opijati
- ako se osjećaš depresivno, pa čak i pomišljaš na samoubojstvo
- ako ti je popustila koncentracija u školi
- ako imaš problema sa zakonom zbog nereda izazvanog pod utjecajem alkohola
- ako imaš rupe u pamćenju
- ako sjedaš u auto s pijanom osobom ili (još gore) voziš pijan!

- 22:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #