petak, 09.02.2007.

ŽIVA...AL JEDVA!

Evo samo da vam se javim... Ispričavam se kaj ne održavam svoje obećanje kaj se tiče bloga i postova, al ovaj put imam stvarno opravdan razlog! Pokosila me gripa zadnjih par dana i lijepo sam ih provela u krevetu nakljukana raznoraznim tabletama, sa šalicom (tj. hektolitrima) čaja u ruci i temperaturom u prosjeku 38 i više! Vjerujte nije nimalo zabavno kad se ne možete pomaknuti u krevetu jer vas boli svaki dio tijela il kad ne možete ni oči držati otvorene, a još je manje zabavno kad ne možete pričati! Pogotovo kad se to meni dogodi koja u prosjeku u danu izgovorim riječi ko normalnih 10 ljudi! Dobro, meni nije bilo zabavno, drugima je...
Al vraćam se ja u normalu! Nakon tolko vitamina c i svaga sličnog, ko nova sam (tj. ko stara!). Temperatura se valjda utopila u tom silnom čaju, pa sam I believe I can fly...
Evo svima velika pusa i uskoro će sve ovo drugačije izgledati!

- 19:46 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.02.2007.

MA KO SE TO VRATIO.... PO KO ZNA KOJI PUT

Evo mene! Da, živa sam, niš se posebno nije dogodilo nego mi je jednostavno sve ovo postalo malo naporno, ko neka obaveza, pa sam se trebala malo odmoriti. I jesam! Lijepo sam, kak se to kaže, napunila baterije i sad krećem u nove pohode! A to bi značilo da ću malo promijeniti dizajn bloga i tako to , pa da sve bude fresh start! I trudit ću se pisati što više mogu, al niš ne obećajem jer fakat sad imam gužvu (ko i svi!), al vidjet ćemo kaj će sve to onda ispasti od toga! Evo, samo sam se htjela javiti i tak da znate da još malo pa sam opet tu! A kaj mogu, počeli ste mi faliti i vi, vaši postovi, komentari... pa sam se vratila! PUSA svima!

- 09:20 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.12.2006.

SRETAN BOŽIĆ

Nakon dugo vremena kaj nisam ništa pisala, eto mene opet. Nemam niš posebno za pisati, ali samo sam vam svima htjela zaželjeti SRETAN BOŽIĆ!!!! Istina da nemamo snijega ove godine i meni osobno to jako fali, al kaj sad... Ne znam kak vi, ali ja ove godine uopće nemam onak osjećaj da je Božić - super mi je ovo vrijeme blagdana, al fakat je sve to izgubilo smisao jer svi samo trče po dućanima i peglaju kartice... U biti, sve se svelo samo na to da se svi dobro ''napucamo'' hranom i kolačima i da dobijemo i kupimo što više poklona! I to je katastrofa! Pa pogledajte sad ovih dana, svi su samo živčani i nikome niš ne smiješ reći...ma ne smiješ ih ni krivo pogledati!
I ne znam kaj bi više rekla na to, ma sve to vi znate... I da ja sad više ne pametujem tu, uživajte u Božiću (kolko možete) i želim vam sve najbolje, kak bi rekla jedna moja frendica puno dobrog seksa, zdravlja, ljubavi, sreće i sve kaj si sami želite (točno ovim redom po važnosti - i kaže ona da ak kažeš ovo prvo niš drugo ni ne trebaš nabrajati jer to onda dođe samo od sebe, kaže da je sve to ''posljedica'' prvog...) Pusa svima!

- 22:56 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.12.2006.

EUTANAZIJA

Sad se ziher pitate otkud sam to iskopala?! E pa, ove godine mene čeka matura, maturalni rad i sve kaj ide uz to, a kao temu za maturalni rad odabrala sam upravo eutanaziju, pa sam se u zadnje vrijeme malo bacila na istraživanje o toj temi i sve više i više me zanima. Iznenadili bi se, al dosta ljudi ni nema pojma kaj je to ustvari. Čuli su za to, ali nisu se nimalo potrudili to istražiti ili barem saznati o čemu je u stvari riječ.
Pri spomenu riječi eutanazija u svakodnevnoj komunikaciji pomisli se na oduzimanje života na smrt bolesnih i neizlječivih bolesnika, ali pomisli se i na kriminalnu radnju kada netko želi ostvariti neku dobit te želi ubrzati smrt oboljelih i nemoćnih. Uz tu temu, odmah se vežu i pitanja morala, vjere, liječničke zloupotrebe svega toga i da li uopće liječnici imaju pravo nekome oduzeti život kad se u Hipokratovoj zakletvi koju polažu obvezuju da neće nikome svjesno oduzeti život. O tim pitanjima se stvarno može puno raspravljati...
Postoji nekoliko vrsta eutanazije, no na kraju sve se svode na isto - oduzimanje života nekome. Također, postoje i različiti pristupi tom problemu i u svakome su izražena stajališta za i protiv, tako da vam neću sad o tome pisati jer ne znam kolko vas to zanima, ali užasno me zanima vaš stav o tome i koliko ustvari i znate što je to? Ak vam se ovo čini zanimljiva tema, obećajem da ću se drugi put malo više raspisati o tome...
Pusa svima, i još jednom sorry ljudi kaj se ne javljam češće.

- 22:13 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2006.

ZAŠTO FETUSI PLAČU

Zapravo su znanstvenici prvo željeli ispitati kako nikotin i kokain djeluju na još nerođeno dijete, kad ono, otkrili nešto posve deseto - cmizdrave fetuse.

Besposleni znanstvenici su izračunali - prosječno senzibilan čovjek isplače u svom životu kadu suza. Nažalost, nakon što je Jeannine Gingras podnijela rezultate istraživanja Sveučilišta North Carolina u časopisu Archives of Disease in Childhood, oni će se morati znatno redigirati.

Naime, što: nakon što je australsko-američki tim maltretirao 11 fetusa u dobi od 28 tjedana (čije su mame pušile ili konzumirale kokain) dubokim, iritantnim i vibrirajućim tonovima, a onda ih snimao posebnim ultrazvucima, nekako su uspjeli skužiti da fetusi ipak nisu nabrijani sto na sat i da ne sklapaju oči cijeli dan kao ovisnici o kokainu u diskoklubu, već upravo suprotno - da fetusi plaču.

Shema je ista kao i kod nas odraslih. Najprije fetus otvori ustašca, zatim im se usnice pretvore u crticu i spuste prema dolje, onda duboko udahnu i započnu s izvedbom: drhtanje bradice, grcanje, suze liju plave oči i psovanje "Što me rodi, majko, na ovu crnu zemlju".

Nego, da ne bi bilo zabune - isto se ponašaju i fetusi majki koje nisu ovisne o nikotinu i kokainu kada se suoče sa uznemirujućim zvucima. Što to sada znači? Da mali fetusi imaju turborazvijen limbički sustav, motoriku, koordinaciju disanja, muskulaturu lica te da u svojim malim glavicama već mogu obrađivati emocije i razvrstavati ih u foldere 'dobro', 'loše', 'manje loše'?

Nego, znači li to sada i da će beba koju je mama maltretirala u svom trbuhu groznim zvucima postati veliki senzibilac ili daj bože umjetnik? Nestrpljivo čekamo kad će nam netko već jednom otkriti zašto plačemo kad, recimo, dobijemo nogu, a u pozadini piči dobra mjuza?

- 14:01 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2006.

ŠTRAJK...HM, DA...

O da, bila je to tak predivna vijest - nema škole, profesori štrajkaju... Svima se na licima odjednom pojavio osmijeh i svi smo onak osjetili olakšanje. Jedino čemu smo se nadali bilo je da to ne potraje samo jedan dan, nego barem do kraja tjedna, ono, baš bi bilo zgodno spojiti si te ''male praznike'' s vikendom. I nadali smo se, gledali vijesti, pratili kaj se događa i još se malo nadali i stvarno - imali smo jedan jako lijepi dugački vikend. Da, imali smo 5 dana raja i sad opet sve po starom...
Prva pomisao koja mi je pala na pamet kad sam čula da štrajkaju bila je to da ću se konačno uspjeti naspavati, malo odmoriti i onak napuniti malo baterije za ovo kaj mi je još ostalo da Božića. Ali, na žalost, to je bila i ostala samo misao! Niti sam se stigla odmoriti, niti sam se naspavala (il me netko stalno budio, il sam nekud išla il ne znam kaj), a kaj je i najgore nisam niš napravila. Imala sam tak prekrasan plan kaj ću sve napraviti za školu, al i to je samo ostalo na riječima. Sve kaj sam napravila kroz ovih 5 dana, može se svesti na jednu jedinu riječ - NIŠTA! Napravila sam apsolutno ništa i sad sam sama na sebe bijesna jer imam tolko posla za sutra, preksutra i ostale dane, a ne znam otkud da počnem. Gledam tu sve papire oko sebe i samo i gledam, i gledam, i gledam... i nikak da ih primim u ruke i počnem nešto s njima! Hm, mogla bi napraviti koji brodić od njih, ždrala il nešto slično... to bi mi još bilo i najpametnije!
Evo, po ko zna koji put događa mi se ista stvar - uvijek sve odgađam za zadnji tren i onda bijesnim na samu sebe kaj nisam sve lijepo polako napravila i sad bi bila mirna. Joj, kad ja to ne mogu, kolko god da se trudim i pišem kaj ja više znam kakve planove koje ću ispuniti, i prije nego ih napišem znam da niš od toga - to jednostavno nisam ja! Kažu da se iz grešaka uči... E pa ja sam očito totalno glupa kad niš ne naučim... Tak je već godinama i uvijek jedno te isto, i tupim već ne znam kolko da ću to promijeniti, al jednostavno ne ide i gotovo. A kaj je najzanimljivije, na kraju mi sve relativno ok ispadne tak da... opet ću ja po svom (ma znam ja sebe)!
Ma sad ću ja sve lijepo laganini, pa kolko stignem, stignem. Neću se previše živcirati ni zbog čega, ionak sam si sama kriva za sve... Al kaj kad je meni tak lijepo u mom neredu, kaosu i gužvi - i to nitko ne kuži! Ja da imam sve onak uredno i na vrijeme napravljeno, pa poludila bi, bila bi izgubljena u svemu tome! Valjda sam se već previše navikla na sve ovo moje spetljano!

- 18:55 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 22.11.2006.

PRIJATELJSTVO

Ajde, budite iskreni, koliko vam se puta dogodilo da vas osoba za koju ste mislili da je pravi prijatelj povrijedi? Mislim da je jedini pravi odgovor na ovo pitanje – BEZBROJ, ali ni ne sjećate se više što se sve dogodilo… Netko će se vjerojatno prepoznati u ovome kad će čitati, pa će valjda nešto shvatiti.
Dakle, kaj napraviti kad vam netko nakon nekoliko godine prijateljstva (tj. ''prijateljstva'') jednostavno kaže da se više ne osjeća dobro u vašem društvu i da to nije to? Ok, ljudi se mijenjaju i sve je to normalno, ali ne možeš se toliko promijeniti da te osoba za koju si mislio da ti je pravi prijatelj tak jednostavno odje***! Ja pod pravim prijateljem smatram osobu koja će mene voljeti i prihvatiti takvu kakva jesam, kojoj neće smetati moje nekad glupo ponašanje, neke glupe upadice i moji loši dani… ili će joj smetati, pa će mi to reći i ja ću se potruditi biti što manje takva. Isto tako, pravim prijateljem smatram osobu koja može prihvatiti moje mišljenje – ne mora isto misliti, nego samo da jednostavno poštuje ono što ja mislim. Pravom prijatelju ne bi trebalo smetati kad mu kažeš neku stvar koja te smeta kod njega… pa to je normalno, ne postoji osoba na ovom svijetu koja te u nečemu ne živcira, koja ti je skroz savršena…
Postoji dosta ljudi koje stvarno obožavam, ali opet postoje stvari koje me užasno živciraju kod njih jednako kao što postoje i stvari koje obožavam – i to je najnormalnije, bilo bi čudno da je sve divno i krasno. Ali te njihove, ajmo reć ''mane'', jednostavo naučiš na neki način prihvatiti i pređeš preko toga jer mislim da nema smisla uništiti prijateljstvo zbog nekih glupih sitnica i situacija koje te ponekad živciraju. Dakle, za mene je pravi prijatelj onaj koji će se moći nositi sa mnom, tj. koji će moći prihvatiti mene, moje gluposti i moju ''dugu jezičinu'' i koje će me i zbog toga voljeti! Ja sam užasno zbunjena, totalna flegma i volim reći ljudima kaj mislim (prije ili kasnije), ne volim se svađati i u principu sam uvijek dobre volje, al kad imam loš dan (ili dane) volim se jednostavno od svih i svega isključiti, pa kad prođe ta faza pričati o tome kaj je bilo, ne volim ljude baš previše zamarati sa svojim problemima, nekad se obožavam praviti pametna, nekad ne doživljavam kaj mi ljudi govore i ne slušam ih jer sam u nekom svom svijetu, nekad znam imati užasno glupe komentare i vjerojatno nekoga s tim povrijedim, a i puno puta stvari koje ja smatram glupiranjem i zezancijom netko shvati ozbiljno, milijun puta ću radije nešto prešutiti i pregristi jezik samo da izbjegnem svađu, tip sam osobe koji onak sve dugo skuplja u sebi, pa onda nakon nekog vremena na neku glupost pukne i to je onda katastrofa (jel da, Aida?) i tak ima još puno toga…. Al ja sam takva i ne želim se mijenjati – to sam ja i gotovo! Mogu neke stvari malo promijeniti, tj. malo se prilagoditi, ali ne može sad netko od mene očekivati da planem na svaku sitnicu kad to jednostavno nisam ja! Znam da imam hrpetinu mana, postoji milijun i jedna stvar koja ljude totalno iritira kod mene, al opet vjerujem i da postoji isto toliko stvari koje ljudi vole kod mene. Isto to vrijedi i za sve moje frendove i ljude koje znam! Ko me može prihvatiti takvu kakva jesam, svaka čast – znam da nije lako, i takve ljude ja nazivam svojim PRAVIM PRIJATELJIMA, a onaj koji ne može… A žao mi je, ali nitko ne zaslužuje da ja zbog njega izgubim svoje ''ja''. Nitko ne zaslužuje da se mijenjam zbog njega… Jedna od važnijih stvari u životu je biti takav kakav jesi, prihvatiti sebe i biti svjestan svojih mana i vrlina – ja mislim da sam ja to uspjela, ili nisam još do kraja, ali na pravom sam putu i kome ne odgovara Kika kakva je, nek produži dalje… Naići će netko kome će odgovarati!

- 10:50 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2006.

HELLO!

O da, još uvijek sam živa i nisam odustala od ovog svog škrabanja... Užasno mi je žao kaj sam sve ovo tak malo (malo više!) zapostavila, al ne znam - ja jednostavno nikak da se malo organiziram, pa da imam barem malo vremena. Al sad sam odlučila da ću nešto napisati barem par puta tjedno - ono, kad ulovim malo vremena. I užasno mi fale vaši postovi - fakat zadnjih mjesec, dva uopće nisam ni dolazila na blog, nisam praktički ni bila na netu, tak da... Uglavnom, samo sam vam se htjela malo javiti i tak da znate da uskoro se vraćam u velikom stilu (ili ne - to ćete vi procijeniti) i nastavljam tam di sam stala. Eto,velika pusa svima i čitamo se!

- 11:39 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.10.2006.

THAI BO'

Se sjećate možda one moje faze kad sam krenula trčati? Ak se sjećate, dobro, ak ne prošvrljajt malo po arhivi, pa će vam biti jasno! Uglavnom, tog trčanja i svega kaj sam rekla držala sam se pa otprilike nekih tjedan dana! O da, to je puno za mene!!! A sad me ćopilo nekaj drugo - THAI BO! Ne znam otkud mi to, ni kak sam čula za to ni ništa, al eto, upisala se ja na to i fakat mi je super! I to je jedan od razloga zakaj imam još manje vremena nego inače! Obično kad kažem ljudima da idem na to, prvo pitanje je kaj je to uopće. E pa evo da vas malo obrazujem...

Thai Bo' je bezkontaktni sustav vježbanja koji kombinira tehnike Muay Thaija (Thai boks) s brzinom i gracioznošću Teakwondoa uz jednostavne elemente aerobika. Iliti ga, onak kak se kaže ''zdravo seljački'' - mlatiš ko kreten na prazno (u biti, zamisliš si da tučeš nekog i super), al ful je zabavno!Oslanja se na borilačke pokrete u aerobic koreografiji uz ritam glazbe i usavršavanje tijela u estetskom smislu.
Thai Bo' je prvenstveno namijenjen osobama koje, iz bilo kojeg razloga, ne žele trenirati kontaktne borilačke sportove, a uživaju u pokretu i glazbi. Mogu ga vježbati i svi oni koji žele steći kondiciju, izgubiti višak kilograma ili se žele osjećati sigurnije.
Za vježbanje vam nije potrebno nikakvo predznanje ili posebna oprema. Obično se vježbači podijele u grupe prema dobi i sa svakom grupom radi po jedan instruktor koji vodi trening step-by-step metodom. Ne postoji sustav ocjenjivanja niti pojaseva.

Uglavnom, ak netko ima volje, nek proba - meni se jako sviđa! Pusa!

- 07:45 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

TRI, ČETIRI - SAD (PO KO ZNA KOJI PUT)

Evo mene - vratila se iz mrvih! Ne, nisam ja zaboravila na blog, al jednostavno nisam ni imala vremena išta napisati. Dobila sam hrpetinu ideja o čemu sve pisati, al nisam stigla - prošli tjedan bila sam na netu sve skupa nekih 10-ak minuta, taK da vama je valjda jasno... U gužvi sam, uopće me nema doma i, žao mi je, al ne stignem vas sve posjetiti i komentirati, niti napisati post! Al dobro, sad sam se već lagano ufurala u svu tu gužvu, pa ću se tak nekak i organizirati da se i vas malo češće sjetim. Sorry ljudovi, znam da sam puno toga propustila, al ok - nadoknadit ću ja sve to... OBEĆAJEM! Evo, samo sam vam se htjela malo javiti - da znate da sam još uvijek tu negdje - ne pada mi na pamet brisati blog ili odustati od svega ovoga jer, ruku na srce, falili bi mi... Ništa, svima šaljem jednu veliku pusicu i čitamo se!

- 18:39 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Pa ništa posebno-o svemu po malo. Ima tu dosta mene i mojih stavova, frendova, škole, obitelji, španjolskog... Ovisi o raspoloženju i inspiraciji.

FRENDOVI...

A najvažniji ljudi u mom životu - umrla bi bez njih! Sve ih obožavam! A kak bi ja to rekla - moji miceki... Evo, ak jednom uspiju u životu nekaj napraviti od sebe (a ja vjerujem da hoće!) mogu se pohvaliti da sam je prva dobila njihove autograme!!! Pusa svima!

Dame imaju prednost...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ak netko ovo uspije pročitati svaka čast!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us


A sad prave dame...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se