Kinssay u Hogwartsu

-"Pričaj!" skočili smo harry i ja.
-"Dođite" rekla je i povukla nas iza ugla.Bila je,začudo, sasvim smirena.Nestrpljivo sam je pogledala.
-"Snape je smrtonoša" rekla je tiho.
-"Recimo da smo to znali"
-"Sinsonirala sam se u neku najčudniju prostoriju koju sam ikada vidjela, uspjela sam se sinsonirati komadu..."
Stajali smo pokraj Cho, a harry se naslonio na zid.Bilo je predvečer, a jedino svjetlo bilo je svjetlo baklje sa zida Hogwartsa.
-"Prvo bila sam jako ošamućena no ubrzo sam shvatila da se nalazim tik do Snapa.Vidjela sam ga s leđa i brzo se sakrila iza neke stare kutije.Prostorija je bila kamena, ličila je na smremište i bila je puna šišmiša.Snape me nije primjetio i samo se užurbano spremao.Odlučila sam ga sljediti."
-"Ti?Nisi se bojala? Plašljiva si kao miš! nisi plakala?" rekla sam.
-"Kiny! nemoj započeti svađu" rekao mi je Harry koji je žarko želio da se priča nastavi.
-"Da.Što si ljubomorna? Ili si još na stranio svoga Georga?" rekla mi je Cho.
-"Nastavi" rekla sam joj ljuto.
-"Tada smo izašli van, na neku livadu, više kao puteljak, Snape je ubrzano hodao do nekog kamena gdje su bili naslonjeni još petorica muškaraca. Bila sam daleko nisam im vidjela lica. Razgovarali su, a sigurna sam da je Snape spomenuo ime Timonus."
-"Molim?"
-"To znači da oni surađuju..." rekla sam tihim glasom"Rekla sam vam, ali vi ste ostali pri tome da je Snape draagi profesor..." rekla sam tiho.
-"Harry, tko je Timonus?" upitala ga je Cho.
-"Rekao sam ti. Smrtonoša sa zadatkom."
-"Ali, to da suređuju..." započela je Cho.
-"Da?"
-"Mislim da nema smisla" rekla je, "Napali su Snapa čarolijama i ostavili ga da tamo leži u nesvjesti."
-"I onda?"
-"I onda sam se pokušala sinsonirati natrag. Nije mi uspjevalo. Tada sam,mnogo kasnije, ne znam, čudno, ne sječajući se ničega više, ne svaćajuči ništa, nekako sinsonirala natrag."
Nisam ništa od toga što je Cho rekla razumjela. Kako je dio zaboravila? Ron kada je čuo od Cho što se dogodilo prasnuo je u smjeh i nazvao ju senilnom. Vjest da je Hermiona u prošlosti nije nimalo olakšala već ovako preveliku strku. McGonagall nam je dala zadatak da Amandu Harrison upoznamo s knjigama i lekcijama koje su bile posljedljih dana da može pratiti nastavu. Tada sam je upoznala i čini se skroz simpa. Isprva sam bila skroz u šoku kada sam saznala da joj je Ron prenjeo sve,od Nicossandre do Choina nestanka, o tome kako je Harry opet meta i to, no ubrzo am shvatila da otprije dosta zna cijeloj toj stvari i da se razumije u riješavanje zagonetki poput tih. Danas se svi trebamo naći navečer kraj kamina, a do tada nas je zaokupilo pokušavanje otvaranja vrata ormara.
-"Imaš lijepog zmaja." rekla je Amanda dok smo hodale prema ormaru, gledajući u malo agresivno i superaktivno biće na mom ramernu.
-"Hvala.To je Ziky." Ispred nas Herry i Ron vukli su bravu ormara.
-"Bile smo u knjižnici.Nema ništa o ormaru" rekla je Amanda obraćajući se njima.
-"To je vjerovatno tajna." rekao je Ron već nervozan zbog vrata koja naprosto ne može otvoriti.
-"Ispravak, gospodine Weasley, bila je tajna dok se vi svi niste umješali." rekao je glas iza nas.