(Experi)Mental pop

29.03.2007., četvrtak

Pop ( - ) the shiny baloon

Mala vijest je da je ove godine Modest Mouse na prvom mjestu Billboardove top liste. 130000 prodanih komada u tjedan dana. Što to znači? Spadam u grupu ljudi koja jako voli muziku, i kritički sluša sve što im se servira. Među normalnim ljudima postoji naziv za takve ljude, a to je "indie snob" ili "glazbeni hitler". Modest Mouse je na Sonyjevoj podetiketi i samim time oni više nisu indie, kao ni My Morning Jacket, ali njihova prva etiketa je K Records i samim time Modest Mouse se može donekle svrstati u indie obrazac. Činjenica je da je ogromna masa ljudi glazbeno primitivna. Glazbeno primitivni ljudi slušaju glazbu po principu "što ih snađe". Top40, cajke, boy bendove, opake hip hopere, dance....Što je zanimljivo sve te žanrove najčešće krasi golema količina sjaja, blještavila i šarenila, spojeno sa nikakvom porukom i refrenom kojeg čovjek registrira njasnažnije u paleokorteksu. Naravno te pjesme(ili cijeli žanrovi) dijele se na "tužne" ili "vesele". I to je to. Prazna omotnica. S obzirom da je glazba umjetnički izraz, trebala bi i projicirati puni i kontinuirani spektar emocija kao i svaka druga razvijena umjetnička forma poput likovne umjetnosti, filma ili kazališta. Glazbeni primitivac, zbog toga što mu glazba ne znači mnogo, od nje ništa drugo i ne očekuje stoga on kupuje najšareniji omot i stavljanjem tog CDa u plejer, njegovo slušanje glazbe u stvari - prestaje! Glazbenih primitivaca ima daleko više nego indie hitlera ili pogotovo ljudi koji su zainteresirani za još uže obrasce poput folk glazbe(ne mislim na cajke) ili npr. glazbu razdoblja romantizma. I tako je glazbena industrija prestala podržavati glazbene znalce i okrenula se puno većem tržištu (ne i manje zahtjevnom) glazbenih primitivaca. Glazbeni primitivci su zahtjevni na svoj način. Reperi moraju biti obloženi zlatom. Britney mora imati 500 plesača i tvornicu šminke. Boy bendovi troše bogatstvo na frizera i moraju dat guze stilistu. Zahtjevi su još uvijek veliki, ali nisu okrenuti prema glazbi. No, odjednom se pojavila rupa. Muzika je slobodna za download. Gotovo slobodna. E sad, glazbeni primitivci skidaju muziku koju znaju - Hit s radija, top40, nove Boyse - uništavajući tako profit glazbenoj industriji. I tako glazba koja je bezvrijedna konačno devalvira i pretvara se u bezvrijednu monetu poput negdašnjih jugodinara. Bez obzira koliko nula dodali na kraj, vrijednost je i dalje - nula. I tako je glazbena industrija dovedena do točke u kojoj mora dobro promisliti vrijedi li umotavati govno u zlatni papir ili će morati pronaći manje smrdljivu sirovinu. Tu dolazi do izražaja drugi aspekt downloada. Glazbeni znalci također downloadaju. Golemu količinu glazbe. Slušaju i po 60 albuma mjesečno. Svatko od njih pronađe određeni broj bendova koji odgovara njihovom ukusu i oni jednostavno kupe CD onih izvođača koji im se svide. Znaju da time podržavaju svoju glazbu, svoj ukus, izvođača, a neki imaju i pravi fetiš na fizičke nosače zvuka. Za njih je download ustvari ciljani marketing. Naravno, situacija je daleko od tako crno bijelog opisa, ali odnos Jina i Janga je otprilike takav. I što se sad događa? Modest mouse i My Morning Jacket, pa i Flaming Lipsi izbijaju iz hrpe smeća i pojavljuju se kao lučonoše svjetla za diskografe, jer njihove pjesme se još uvijek kupuju. Možda je sve ovo samo anomalija, a možda se i bliži vrijeme vladavine onog što je još jučer bilo underground i nepoznato. Čim se nekoliko takvih potrpa u top40 pojaviti će se i inercija među prosječnim konzumentskim društvom i kupovat će se "indie" kao žanr. Upravo u tom trenutku počet će i njegova deterioracija dok se ne dogodi neka nova kriza......

- 16:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #