|
Ljudi se dijele na dvije skupine. One koji su ksenofili i oni koji su ksenofobi.
Mnogo ljudi mi je reklo kroz moj život kako su se uvijek nadali da će moći zavoljeti ljude, no što dalje grtaju kroz život, shvaćaju kako je to nemoguć, Sizifov posao i kako se svaki put iznova razočaraju. Homo homini lupus u svojem punom sjaju. Vrijeme je bilo da i ja formiram svoje misli.
Svi u današnje vrijeme glume poštenjačine i iskrene osobe. Čak si se i ti, čovječe, ponekad pretvarao da si nešto što nisi. I ja sam. Zašto je to tako, upitam se često.
Ljudi su zoon politicon, politička bića, kako reče Aristotel. Funkcioniraju jedino u zajednici. Bez zajednice ne mogu. Od malena smo učeni socijalizaciji i komunikaciji. Tako se oblikujemo, tako zarađujemo, tako preživljavamo. Odgoj roditelja nas čini boljom ili lošijom osobom. No, i sami ćemo prosuditi s vremenom što je bolje za nas. Znanje je temelj svega, a sami ćemo također odabrati hoćemo li biti inteligentni ili primitivni.
Tu je također i sredina. Urbane populacije su većinom usmjerene na bolje škole, dok seoske zajednice se i dalje oslanjaju na teorije pluga i motike, traktora i starih jugića za vinograde. Sredina će nam diktirati hoćemo li imati komplekse i hoćemo li ih nadomjestiti ili ćemo se prilagoditi svemu i stopiti, ponašati kao civilizirani ljudi koji znaju svoju svrhu i s onime što imaju.
Iskusila sam oba dvije strane sredine. Do osme godine sam živjela u gradu, a potom sam se preselila na selo. Vjerujte mi, selo zbilja opravdava svoju stereotipnu stranu. Ljudi tamo dižu nos kada ih se prozove seljacima sa negativnim prizvucima, no doista ničim ne mogu to oboriti. Naravno, ovdje radim grubu generalizaciju. Selo je 'rekla-kazala' sredina i tamo će se doista brzo saznati tko ste, što ste. A onda slijedi detaljna analiza na prvi pogled. Nema tu dubinskih komunikacija. Vjerojatno zbog sredine se ne bi trebala osuđivati mlađa generacija tamo, jer znaju li oni za nešto drugačije? Nije im tko imao pokazati. Svi će se tamo odnositi prema tebi kao prema bliskoj osobi, a onda će se dogoditi da iza leđa čujete osamdesetu verziju priče. No, svi su oni marljivi ljudi - kada da oni stignu tračati? Bože moj, krivo ste čuli mlada gospodična! Ja nikada nisam rekla da ste vi drolja, pa idem u crkvu i časna sam osoba, veli baba Mara i sakriva rakijicu u kecelju.
Potaknuta jučerašnjim seoskim incidentom sam odlučila napisati ovaj post. Ako netko slučajno naiđe na ovu priču, neka zna da ima i ovakvih balavih i neodgojenih ljudi.
Udaljenost od hrvatske metropole i skupa cijena karte me prislila da se napokon i ja, kao student, smjestim u stan i umjesto skoro četveroznamenkastog iznosa za mjesečni pokaz uložim te novce u plaćanje režija. Moram napomenuti kako sam imala veliku sreću što imam jako dobru prijateljicu koja me primila u svoj stan i smanjila mi iznos za režije i za to ću joj vječno biti zahvalna. Majka i ja se čujemo samo telefonski, jer sam odlaske doma počela limitirati na jedanput u mjesecu.
Majka je nedavno prošla drugi razvod u svom životu, ovaj put od mog oćuha. Moj oćuh je zapravo bio najneodgovornija osoba na cijelom svijetu. Iz tog braka su izišla tri buraza (9, 8 i 7 godina), koje moja majka (a ujedino i ja) pokušava odgojiti na najbolji mogući način u seoskoj okolici.
Rastava je za selo potresna stvar. Učinilo mi se da više o toj rastavi zna cijelo selo nego moja vlastita majka. Selo mene i majku nikada nije prihvatilo. Majka, označena kao ''zelena'', i ja - dijete prvog braka ilitivam ''kopile'' (makar sam im mislila svima kupiti rječnik da saznaju što je kopile, jer ja svom biološkog oca znam...) nisu dobra kombinacija u novom području. Dašak egzotike - da, nova tema za večernje kavice sa susjedama - da. Razumijevanje, pomoć, novo društvo - ne. Preselili smo se na selo uslijed vjenčanja moje majke i oćuha. Jedino s kim sam ostvarila uske kontakte su bili nastavnici u mojoj osnovnoj školi, jer su barem oni vidjeli moj potencijal i inteligenciju. Uvijek su kolale glasine o meni da se drogiram i da se ševim posvuda. Jer sam drukčija. Selo ne voli drukčije, ako se želiš uklopiti slušaj cajke i nosi minjake. Opet, gruba generalizacija.
Kada se pročulo da se moja majka nakon 12 godina braka razvodi, to je nastala opća panika. Oćuh ju je, naravno, varao sa konobaricom iz lokalne birtije. Koja ima još više djece nego što je on napravio mojoj majci. Stvar je utoliko zanimljivija što je on cijelo vrijeme muljao mojoj majci i meni kako on nju ne vara, kako je ona luda. Moja majka je jako snažna žena koja je mene odgojila najbolje kako je znala, samostalno, usput je radila dva ili tri posla da nas uspije prehraniti, odricala se apsolutno svega u životu dok su je drugi pljuvali. Ta žena je najsnažnija žena ikada. Borila se s oćuhovim alkoholizmom četiri godine i plaćala njegove račune, plaćala izgradnju kuće i vadila ga iz groznih dugova.
Da bi on nju prevario, a svoje vlastite klince počeo tretirati kao da ne postoje i udarati ih...
Dakle, u ovoj priči bi u normalnim uvjetima oćuh bio negativac. No, negativac je postala moja majka. Proglašena je kurvom, droljom, svi su je počeli ignorirati, blatiti moju braću.
Bilo je tu visokih kulminacija koje ću zasad izignorirati, jer bi se to oteglo na stranice i stranice.
Jučer je moja majka odvela braću na lokalno igralište, jer njihova draga bakica stalno prosvjeduje i govori kako moji burazi stalno nešto lome po dvorištu. Dobro, maknut ćemo se iz tvog dvorišta.
Na igralištu je zateknula dvije mlade djevojke koje su bile na rolama. Burazi su se počeli igrati, a odjednom se jedna od te dvije djevojke okomila na moju braću. Moja braća su takva da će pristupiti bilo kome i htjeti pričati sa njim. Naime, nisu imali društvo za igru dok su odrastali, te tako pokušavaju kompenzirati socijalnu štetu i nepravdu nanesenu očajnim odgojem drugih klinaca. Spomenuta djevojka je počela mojim burazima psovati sve po spisku, nazivati ih malim kurčićima i kretenima. Normalno, kao svaka normalna majka i moja je urigirala i pitala je djevojku zašto im to govori. Samo da napomenem, moja majka izričito smatra kako se uvijek treba govoriti istina ma koliko boljela i da se sve, apsolutno sve, može riješiti normalnim razgovorom. Spomenuta djevojka se obrušila na moju majku i počela joj je prijetiti da će ju udariti u facu. Mojoj majci od 45 godina se klinka od 16/17 godina tako obraća? Zbilja?
Spomenuta djevojka je nato počela skidati role i zamahnula je šakom prema licu od moje majke. Udarila ju je i razbila joj naočale (pošto smo mi slabog socijalnog statusa, znam da je moja majka prikupljala dosta dugo da si kupi naočale, jer bez njih apsolutno ništa ne vidi). Pred djecom!
Zar zbilja?
No, paradi nije kraj. Moja majka se razljutila jer je ova i dalje nastavila provocirati i udarati. Majka je jako svjesna toga da ne smije udariti tu djevojku, no s druge strane ta djevojka ne prestaje i ponaša se bahato. Pošto djevojka ima lijepu dugu kosu, moja majka joj je omotala tu kosu oko vrata i držala joj kosu tako. Nato je spomenuta djevojka počela plakati i preklinjati da ju pusti. Majka ju je pustila i rekla da će sada zvati policiju, našto je djevojka sa svojom pasivnom promatračicom odjurila doma. Majka je nazvala policiju, a onda je nazvala mene.
Sada, zamislite reakciju. Ja sam se iskreno tresla od bijesa. Samo se stavite u poziciju da netko to napravi vašoj majci, onoj koja vas je odgajala, brinula se o vama, pokušala vas podići u najbolju moguću osobu, priuštiti vam koliko je mogla... Bila sam odlučna da saznam tko je to bio. Opis sam poslala na nekoliko adresa osobama koje znaju te krugove. U rekordnom roku mi je jedna draga prijateljica uspjela sve saznati. Tako su se počele odvijati dvije simultane radnje odjednom.
Danas je na majčina vrata pokucao mladić i djevojka koji su se počeli derati na moju majku i prijetiti joj da iz ovog neće živa izaći, kako će ju zakucati u četiri zida i neće moći izaći iz kuće nikada više.
Zašto, pitate se?
U isto vrijeme sam saznala kako je djevojka svojima ispričala kako je moja majka nju napala iz čistog mira. Nju, jadnu 16-godišnju djevojku, koja je samo sjedila na igralištu. Moja mama psihopat, pa to je najapsurdnija stvar koju sam ikada čula u životu. Djevojka je, dok su ovo dvoje prijetili mojoj majci, sjedila u autu.
Nakon tog sam saznala da je otišla na hitnu pomoć i tamo prijavila živčani slom i poderano koljeno.
Živčani slom! ŽIVČANI SLOM!
Od čega, od laži koje si ispričala i koje širiš po selu? Molim te, od čega?
Sada se ja pitam... Kud je otišao onaj dobar odgoj koji je krasio svaku čestitu djevojku? Što se treba dogoditi u umu da se ideš suprostaviti osobi koja ti može biti majka i ići ju udariti pred djecom i vrijeđati djecu koja su duplo mlađa od tebe? Molim te, objasnite mi - ŠTO?
Jedino logično objašnjenje koje sam ja uspjela izvući je slijedeće...
Tokom bitke za skrbništvo nad djecom, moj oćuh je htio to samo iz tri razloga: da napakosti majci, da ju ostavi samom tako da ju baka može izbaciti iz kuće i da dobiva dječji doplatak koji će moći trošiti na svoje potrebe.
Ljudi koji su danas pokucali na majčina vrata su znali tko je ona. Dakle, ima veze sa rastavom. Ne možeš ti samo tako saznati neke stvari. Ako majka dobije prijavu za ovo, Centar za socijalnu skrb automatski oduzima djecu mojoj majci i moja majka završava na cesti, jer je moj oćuh đubre kakvog nema pa joj nije ostavio onu kuću koja se zdušno gradila 6 godina. Well played, sir.
Kako onda voljeti ljude i uživati u svakodnevnoj komunikaciji ako ti ovako zabiju nož u leđa? Kada će netko u ovoj obitelji dobiti pravo na normalan život, normalno djetinjstvo? Želimo li zbilja odgajati djecu da izrastu u bahata smeća? Pušiti tuđe laži?
Recite mi, jer mene je pamet od jučer napustila...
|
