05.06.2006., ponedjeljak
U predvečerje iznenada
Jučerašnja nedjelja započela je oblacima i vremenom koje je moglo služiti samo za sklupčavanje u postelji i dugačak san do podne  a završila je vrlo lijepo za jedan manji dio blogosfere. Naime šaroliko društvo net generacije okupilo se u kafiću pod nazivom "Argentina" koji je bio više nego dovoljno velik za još jednu od poznatih kava u organizaciji sisters inc. Plavooka malena i Lonely girl .Vidio sam da je Maja već dala jedan post o kavi pa sad onda ja neću nabrajati tko je sve bio već ću reći da mi je falilo ovako pomalo druženja u zadnje vrijeme...previše sjedim doma ili na poslu, a ako i izlazim van to je uvijek s jednim te istim ljudima za koje imam osjećaj da im već dosađujem pomalo. Odmah nakon kave sam se odlučio da ću sutra morati napisati post pa sam se nakon dolaska sa posla sav iscrpljen  sjeo u svoj vrt sa olovkom i papirom kako bih dobio inspiraciju iz prirode..i tako sam filozofirao o Danu Brownu i njegovim knjigama, te znanosti i dokazima za demant istinitosti kršćanstva kako bih na kraju svega toga moj susjed, nadobudni šesnaestogodišnji bubnjar počeo izvoditi jednu od svojih svakodnevnih proba koju imam prilike čuti i više nego dobro  ...sva inspiracija bila je izgubljena i postu na papiru je došao kraj  Zapravo koga bi uopće i zanimao još jedan post o knjigama Dana Browna kad zadnjih dana u novinama o njemu možete pročitati sve pojedinosti čak i one potpuno nezanimljive. Pa se eto nadam da će moj susjed bubnjar jednom svirati u planetarno popularnom bendu i da će mi darovati kartu u prvom redu pošto sam morao slušati ovakvo bubnjanje na prazno koje i nije neznam kako slušljivo.. Možda bih ja trebao počet svirati gitaru...tako bih susjedima pružio užitak praćenja ritmova dvaju instrumenata što mora da bi bilo puno zanimljivije...anyway previše slobodnog vremena je u mojim rukama pošto nemam brige o fakultetu, ispitima, čak niti posao mi nije neki zahtjevan tako da razmišljam o upisivanju francuskog jezika, jer tko to nebi poželio nakon praćenja serije "La vie devant nous" iliti "Život ispred nas" u kojoj izgovor francuskog izgleda kao pjesma a sam jezik kao very cool jer se glumci njime nadopunjavaju iz rečenice u rečenicu.. Pričao sam o odabiru jezika sa prijateljima koji su tu ideju smatrali bezveznom pošto francuski nebih mogao kasnije nigdje iskoristiti...zanima me mislite li da bih trebao poći za nečim što želim iako bi to kasnije moglo ispast novac bačen u vjetar ili investirati u sebe učenjem nekog jezika koji bih kasnije mogao iskoristiti pošto smo mi tako turistički razvijena država   ?? |