29.04.2006., subota
Ulica bez heroja
 Jeste li u mlađim godinama imali društvo u ulici s kojim ste provodili vrijeme po cjele dane?Što se događa sa tim društvom kada odrastete? Moje mišljenje je da malo takvih prijateljstava potraju...Kad gledam po sebi vidim da sam imao ok društvo (nas desetak) i svi smo se međusobno dosta dobro poznavali, igrali nogomet, videoigre i sl. Nakon osnovne škole postali smo stranci koji tek slučajno žive u istoj ulici i jedino što smo izustili u nekih 2-3 godine bilo je "bok" ili dogovori koji ostanu na "Da doći ću do tebe ovaj vikend, ma sigurno..." Prije nekoliko godina dobili smo strašnu vjest kada smo doznali da je jedan vrlo zabavan no pomalo i podcjenjen prijatelj tragično preminuo.. Nakon toga kao da je sve palo u vodu i oni mali kontakti postali su zrak. Neke od njih danas srećem no više nema ni onog "bok" koji nas je barem malo povezivao... Pošto je danas bio tmuran dan a svi moji dogovori za izlazak van su otpali počeo sam razmišljati o tome kako sam sreo frendicu koja je također nekad živjela 3 kuće udaljena od mene a danas me jedva prepoznaje..govori mi koliko sam se promjenio pa se opet dogovaramo za vikend ili onaj iza toga no oboje znamo da lažemo... Kako procjeniti pravo prijateljstvo i još važnije od toga kako ga zadržati? Moram isto tako priznati da sam u zadnjih mjesec dva počeo tražiti novo društvo s kojim bih mogao izlaziti van no pošto nisam znao drugog načina eto blog mi je izgledao jako privlačno..ono nešto malo prijatelja s kojima sam izlazio za vrijeme srednje sad nema vremena ili zalaze u klubove koji me ne zanimaju (čitaj vrstu glazbe). Vrijeme je danas tako tužno a ostati doma bez ikakvog društva na subotu mi dođe još tužnije. No eto sutra idem za S.Brod...utopiti tugu :P heh |
26.04.2006., srijeda
My Castle in the sky
 Nakon gotovo godinu i pol čekanja na pravo vrijeme, i nakon prisustvovanja na 3 blogerska okupljanja prisilio sam se da se i ja pridružim blogosferi i počnem sa vlastitm žbrljanjem o vlastitom životu.Skužio sam da ovdje ima izvrsnog društva, pa kad već i idem po "Blogerskim kavama" da se više nemoram švercati uz sestru, već da mogu reći da i ja imam svoj kutak za žuti trenutak  O html kodu još neznam ništa tako da će uređivanje mog bloga neko vrijeme pričekati...hehe Inače moja draga seka je Pamsweetpea pa se nadam da će ona sad kad ovo pročita i mene izreklamirati na svom blogiću jer će meni to dobro doći. Da malo kažem o sebi..hm pa mogu reći da sam optimistična osoba ili barem tako volim misliti o sebi  ..nekima ljudima se to dopadne, nekima ne...pa ipak mislim da su moji prijatelji sličniji meni u pogledu na život pa se zbog toga i dobro slažemo.Ponekad filozofiram bezveze pa ako će netko i čitati nadam se da će mu se svidjeti  Pošto mi je ovo prvi post nebih htio previše duljiti pošto trenutno ionako nisam inspiriran za ništa već se samo nadam da će ga barem netko pročitat i poželjet mi sreću.  |