< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Promjene radi, a i promjena u mom životu, ajmo ispočetka...
Znači... ja sam Kristinka, to već znate! Rođena sam 3.6.1992. godine. Po novom, članica sam famoznog 1.a razreda Opće gimnazije Bjelovar. Isto tako sam i ponosna građanka tog grada, iako zapravo živim u Ždralovima-najboljem mjestu na svijetu (pati Vlatka! Pati!)
....ovaj put prvo obitelj...imam mamu i tatu (vauuu) i sis Renatu... e, to je divno stvorenje, časno-sestrinskog stila(ubit će me!)... s vremena na vrijeme naporno, ali ipak najdraže mi na svijetu...moj ponos...
...kad smo kod ponosa... ja sam najponosnija teta na svijetu, a imam ih čak četvero od svih bratića i sestrična, a obožavam ih kao da su mi pravi nećaci i nećakinje... ma oni to i jesu...znači, od najmlađeg to su: Borna, Lana, Nika i Mateo...
...a kad smo kod klinaca, tu je i moja najdraža susjeda Katja...moja mala pjevačica...
eto, a sad dalje...
...hmmm... prijatelji... moj najbolji prijatelj, na cijelom ovom svijetu, kojeg volim do mjeseca i nazad je Dario... a zatim slijede Domi, Zrinko, Marko, Hud, Ile, Šoc, Fix, Špehar, Deni, Gašo, pa ovi noviji malo- Sabo, Jurina, Tony, Kozić, Seba, Peky, Marko, Sven...
...hmmm... prijateljice... još teže... pa kao prvo želim istaknuti da nemam najbolju frendicu, niti ju želim više... ali ima netko tko zna sve moje tajne, a to je moja Antonela koju obožavam... e onda moja dva komada- Nana i Tena-cure koje me zbilja poznaju i kojima se beskrajno divim.... zatim moja Helena, ludica moja... moja Petra U., Ivana T. Monika, Anja, Dorothy (PIMDAK), Petra P., Nika, Iva, Dijana, Marijana, Ivana Ž., Dora, Tamara- cure iz razreda...pa iz ostalih razreda-Marty, Anja, Dalija, Musta i Vale; Lucija, Lorna...Ines i Mateja... itd.
...ovo uvijek zaboravim stavit...
MSN- kiky0306@hotmail.com
Free Counter
...e, ljudi molim vas, samo posjetite ove stranice... i pomozite mojim (ludim) frendovima u čemu god... hehe... ni ja ne kužim, al bit će dovoljno samo da otvorite stranicu...please.......
KLOKOCITY
MIMARINA
GORNJI-DONJI
JUBITO
...Ponekad nam netko toliko nedostaje, da ga poželimo izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.....
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali prijateljice ostaju tu,
koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Trebalo bi ubijati prošlost
sa svakim danom što se ugasi.
Izbrisati je, da ne boli.
Lakše bi se podnosio dan što traje,
ne bi se mjerio onim što više ne postoji.
...Ovu pjesmu ću posvetit osobama koje su uvelike uljepšale moj život... mojim prijateljima... svaka riječ ove pjesme govori o tome koliko ih volim...hvala vam na svemu...
FAITH HILL- There you'll be
"...ako TO se zove ljubav, onda ja te ne volim..."
Pitam se često...kojim principom je Bog birao ljude kojima je dao sreću? Čime su oni to zaslužili? I što sam ja... što smo mi učinili da nas je tako zaobišao? Možda jednostavno sreću vidimo u krivim stvarima... Ali zašto mi onda netko ne skrene pogled na PRAVE stvari?
Ako sreća nije u mojim prijateljima koji su uvijek tu za mene, u čemu je?
Ako sreća nije u ljubavi, pravoj, istinskoj i velikoj, u čemu je?
Ako sreća nije u obitelji ispunjenoj ljubavlju i potporom, u čemu je?
Recite mi... u čemu je? Želim je i ja vidjet'... Pa makar trajalo samo sekundu...Želim znati u čemu je. Želim skrenuti drugima pogled na nju, kad već ja nisam zaslužila da ostane kraj mene.
Odlučila sam Ti dati sve... Sve sam ti ponudila. Sve! Svoju sreću, zdravlje, život! Sve! Sve sam Ti htjela dati za njihovu sreću. Sve...
Zar moja žrtva nije dovoljno dobra? Trebaš više?!
Da, i onda su ljudi pohlepni...
Često se uhvatim kako razmišljam o "glupostima". O toj sreći i kako bi nam lijepo bilo da je imamo. I pitam se... što je to sreća zapravo?
Ali nikad ne nailazim na odgovor. Čak i kad pomislim da je napokon pokucala na naša vrata, ONA me razuvjeri.
Što je sreća za tebe onda, mala moja?
Možda ja ne znam šta je to, ali ti si debelo zalutala u definiciji te stvari.
I...ja ti iskreno, i od srca želim da jednom otkriješ svoju definiciju sreće.
Jednom...kad ja ne budem tu, bit' ćeš osuđena sama na sebe...i želim da tog dana, kad se to dogodi, da se upoznaš sa srećom. Da napraviš rez, da zaboraviš i mene i sve i kreneš dalje... samo to...
I da... tu sam... i kad me ne čuješ... i kad me ne vidiš... čak i onda kad ti budem lagala... čak i onda kad ti budem rekla da za tebe ne postojim...želim da znaš da sam tu... i da mi na ovom svijetu ništa nije bitnije od tebe...
...i...da je moja najveća želja da nađeš svoju definiciju...i da ju ostvariš...
A dotad... prepuštam te sudbini... makar to značilo da se ja moram maknuti... možda i znači... jer u ovom trenu nemam snage ni tipkati više...
...volim te...
VVP-hvala vam... volim vas...
...by kiky4ever...missin' someone...