Zapravo (193)

Zapravo predugo tu nisam bio, zapravo vrijeme briše puno više od sječanja. Briše i emocije. Čudno je to zapravo. Nešto nestane da bi sasvim nešto drugo pojavilo. No kad si tako netko tko rijetko posjeti ovaj virtualni cirkus iznenadi se napastima i reklamama i naprednim blogerima koji su vrijedno unaprjeđivali svoje popratne sadržaje od silnih reklama, upozorenja o ne komentiranju ovako, onako. Zabrinuo sam se da je nestao onaj duh bloga. Nestala ona sloboda gdje svatko ima svoju slobodu svoju terasu mira i zabave i kojem ništa ružno se nemože dogodit. Možda je to samo slučajnost, možda sam u krivu. Al blog nije više što je bio. Nije pruža onaj osječaj da si napisao nešto sam i da je to nešto što te veseli iz godine u godinu, iz dana u dan. Neki postaju novinari neki postaju poznati od poznatijih jer pišu. Pišu nešto. Što to je, ne znam. Tko to je, ne znam. Ma zapravo tužno baš tužno što moraš "x" stiskat da ti se makne reklama sa bloga. Možda je to samo neko novo vrijeme. Ili više ništa zbilja nije isto :(