kuca srce (186)

Pitate se a čemu ja pišem o toj nekoj ljubavi o tim nekim osječajima. Zašto uopće misliti o drugima kad je vrijeme kapitalizma i suhih eura. Čemu se ja to sa uvijek istom strašću obraćam. Čemu sve to? Pa nije to bez razloga zapravo sve ovo radim radi zbog toga što mene vesele ovakve priče ovakva razmišljanja i što vidim ljude oko sebe koji vole, koji su osječajni koji kad ih pogledaš i dotakneš izmjeniš toliko informacija, a da ni slova ne progovoriš. Predivna stvar je što pišem u mnoštvu drugih ali uvijek me možeš prepoznati. Jer ljubav nije stvar nema matematičke vrjednosti i nemože ju nitko isto opisat. Naši osječaji nisu zbroj vitamina a i vtamina b. Naše prijateljstvo naša povezanost sa drugim bićem ne svodi se na to koliko toga si zaradio ni koliko otga si potrošio na nekoga. Osječati da nekog voliš je teško pojasnit jer svi nemogu voljeti. Istina je ima ljudi koji nemogu voljet i nikad i neće. Jer nitko im to nije pokazao ni dao. Zato ja pišem. Ljudi su živi kada vole i djele sebe, a ne svoje novce. Ljuav je kada svoje vrjeme svoj znoj i svoju strast pokloniš i netražiš za uzvrat ništa. Nije isto biti živ i bezosječajan i živ i osjetiti svoje prijatelje svoje voljene. Mnogi će reči pa di je tu ljubav u današnjem društvu sex i novac je dans sve. A ja ću vam reći to je sve i ništa. Sve ako ste sebični iskvareni gad i ništa ako ste osječajni, voljeni i volite. Ima trenutaka kada je teško u životu. Ima istina je. Ima trenutaka kada bi ste pobjegli od svega. No to nije rješenje. Rješenje se gradi ako imaš vjere, ljubavi i povjerenja. Mnogi će reči, a jesi kikiriki. Pa ko ti danas ne mulja. Ma nek muljaju, ntko nikada ne mulja druge. Nikada. Svi koji muljaju kad tad sami sebi će doći na naplatu. Iz modernog svjeta i vijeka možeš jedino zaključit račun uvijek dolazi poslje bitke. Junaci obično ostanu u sjeni, heroji ostanu zaboravljeni. Ljubav pobjedi sve neprijatelje jer ima snagu jer ima karakter. E ta ljubav hm. ta ljubav, ljubav grije srce dokle god ono junački kuca živo.