Šum vjetra i plava ptica (185)

Ovo je priča koja se nastavlja iz 178. pisma.

Ona stara vrata koja sam zatvorio izlaskom iz onog divnog dvorišta. Više ne postoje. Ne postoji više to dvorište. Ne postoji moje mjesto. Ne postoji jer je izbrisano. Sad je to samo ravno zemljište na kojem će izniknut nova zgrada nova nastabma za neke nove obitelji. A ja. Što samnom, nitko nije ni pitao. Ja sam krenuo dalje nastavio hodat i ici dalje od tog mjesta. I pokušao sam naći dugu pokušao sam naći boje. Stao sam, a srce je bilo uzbuđeno. Ugledao sam prag. Ne to nije bio prag u nešta što je bilo od cigli nešta od betona, stakla ni željeza. Stao sam na pragu svoje mašte. Ogromno polje boja se preljeva iz jedne u drugu. Kao tekućina, lica poznata izviruju, pričaju priče. Pokazajuju snove. A ja se osjećam kao ptica. Letim i osjećam kako je svijet lijep osjećam se kao oblak koji putuje i divi se svijetu. Koji je takav sav čudan i nerazumljiv koliko ga god više svatiš toliko ti mnogo toga postane još nejasnije. Valjda neke djelove treba ostaviti i samo nastaviti se smješiti i divit se što sanjaš. Mene uvijek možeš pronaći iznad duge. Letjet ću i sanajt. Sanajt ću preljepi svjet. Neću dati da snovi mi promaknu. Ti si ta koja mi energiju daješ. Ti si ta koje moje snove posječuješ. Mene ćeš nači u snu uvijek. Kad sam ugledao tebe svatio sam da te volim. Kad si me svatila nisi htjela priznat da postoji takva mašta. Predivan je ovaj svjet. Nije uvijek isti i nije miran i stotine ljudi kroz oči će mi proći al jedino ćeš mi ti zauvijek ostati. I divit ću se svijetu. Što je tebe stvorio. Divit ću se što planine mi nisu granica. Što livade ni kontinenti mi nisu nikakva kočnica. Ja sam gdje god se okreneš. A ti si jedinstven primjer kako je lako voljeti kad imaš tako dobru osobu. Probleme što život donese tvoj osmjeh razbistri. Nije mi ništa teško jer znam da je svijet prelijepo mjesto sa plavim nebom i plešem u mračnoj sobi i vidim te i dodirujem. Sve se može promjenit i ulice i gradovi. Ali ja opet volim tebe, opet vidim tebe i opet osjećam isto. Osjećam se da živim na ovom predivnom svijetu i da svaki trenutak kad pomislim na tebe postane neprocjenjiv. Osjećam i to je vrijednost ovog života. Kad osjećaš onda si bogat. Kad si zdrav i osjećaš. Netreba ti ništa više. Raširiš krila i poletiš kroz život osmjehneš se svakome, plave ptice postoje i šaptat će ti predivnu melodiju. Nije ništa nemoguće, a biti voljen i voljet je temelj mašte, temelj života i zdravlja. Ovaj svjet je predivan samo ga tako treba gledat. A vi to možete. Možete zato jer ste ljudi. Divno je što postojiš. No meni je još bolje. Jer imam čast da se poznamo. Poznavati maštu i uživati. Ti si moja mašta ti si moj dan i noć. Predivan je ovaj svjet ponovit ću to svaki put. Jer nema toga što za tebe nebi napravio i znam da je život mašta koju ću preletjet sa TOBOM :)


Hvala!