< | lipanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Većeras, oko 18:45 moj Kiki je po posljednji puta zaklopio svoje okice. Zadnji put zahrkao... Zadnji put izdahnuo.. Nakon 17-est godina neizmjerne ljubavi ostaje praznina.. osjećam se kao izdajica koji ga je odnjeo i uspavao... to malo predivno srce puno ljubavi sam zauvijek slomila... probola... Ljubavice, oprosti mi... Oprosti mi za sve... sve kada nisam bila s tobom, a mogla sam... kada ti nisam pomogla. a mogla sam... Volim te... jako te volim... čuvaj me odozgora.. kao što si me i dolje čuvao.. trči sada.. trči sa Ružom i Perom, sa Rođkom, Berny, Srećkom... i nikada nemoj zaboraviti da te neizmjerno volim.. i jedva čekam trenutak kada ću te ponovno zagrliti i poljubiti... Znaj da te volim... jako te volim... i nedostaješ mi.. jako... trči ljude... Otišao su u šetnju bez povodca... Zadnji put sam rekla Idemo... Samo što si ovaj put otišao sam... na put bez povratka... |