< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Krenimo s ovim! Nadalje, naslov iz 24sata od prije nekog vremena! "Ako ne nađe novi posao premijer u ostavci Ivo Sanader može šest mjeseci dobivati punu plaću (25.000 kuna), a još pola godine polovicu plaće!!" Nekoliko mojih radnih kolega su prije nekih mjesec dana dobili otkaz! Primaju sa biroa naknadu od 75% plaće sljedeća tri mjeseca, zatim četvrti mjesec 50% i ako sam dobro upućena tu priča završava!!! Oni su dobili otkaz i zato imaju pravo na naknadu, ali da su oni DALI otkaz nebi imali pravo na to! E Ivo, Ivo... Kako mogu! ma kako samo mogu i kako ih nije sramota! Ma .... Uživaju sve moguće dok sjede i sijede u tim klupama, a onda kada im dosadi kažu - ja ode a vi se jebite, i onda još primaju naknadu za to! Ma koji će kurac tom čovijeku naknada i jebena plaća od 25 000,00 kn!!!! Njemu treba naknada? Njemu? Ma neka proda koji sat i miran je sljedećih jebenih 10 god!!!! Pa ljudi nemaju od čega živjeti! Ljudi se ubijaju od posla radeći za crkavicu i još mole Boga da im bude isplaćena... A oni gospoda pričaju o krizi i vječito traže izvor odakle uzeti lovu da se izvučemo! Eh... Ma gospodo, srežite plaću sami sebi i u roku par mjeseci krize više nema!!!!! Jebote... moja mama radi skoro godinu dana da bi zaradila ono što će on uživati jedan mjesec nakon što je DAO otkaz! dala bi ja njima svima Big Jelly- a u guzu, a ne toliku plaću! (za one koji neznaju šta je Big Jelly postoji google) Jaooooooooo.... Evo... pozivam sve političare uključujući i gospodina koji nam daje "šok terapiju", i kuharicu koja nam pravi krompir salatu, da dođu kod mene doma! Mjenjam obitelj za političare! Zamijena! Pa da vidim hoće li preživjeti mjesec dana sa našim primanjima! A možda to nije pametna ideja.. Jebo te.. šta ako mi pošalju Čobankovića! Pa umret će mi od gladi i još ću na sudu završiti radi ubojstva izgladnjavanjem! Ali kad bolje razmislim, ma nije smao Čobanković u pitanju... sve njih treba nahraniti! Da mi je vidjeti samo dali bi uspijeli uzdržavati cijelu obitelj, plaćati režije, hranu, školovanje s našim primanjima! Pa moji roditelji, a isto tako znam i masu drugih ljudi, su mađioničari! To što oni uspijevaju napraviti sa primanjima koja imaju... e to političari N E M O G U!!!! To mi nije jasno.. Ta nepravda! Jednostavno nije fer! Ali.. kako ide u pjesmi- All i wanna say is that they don't really care about us Moja pitanja, odgovori i komentari , a Bože moj, na himnu!! 1) Daaaa? Ako ste bili vrijedni i radili noću, zašto je stanje ovakvo kakvo je? Aha... Vidim na čemu ste radili noću! (gledaj spot) 2) Ja nevjerujem u tu izjavu! Ja i svi koje ja osobno znam nemaju skoro ništa, a radimo kao crnci! Pitaj moga dedu kad se sretnete. joj da, neće ići, moje deda je u raju! 3) Da istina, pokrenuli ste Hrvatsku! Na rubu smo i idemo dalje- korak prema naprijed! 4) Ostvarili ste snove naših djedova? Otkupit ćete pšenicu po normalnoj cijeni i unuci (mi) će im imati normalan i stabilan život te plaću za izvršeni rad??!!?? 5) Istina... Vaša stranka ima snagu valova.. Tsunamija!! Nosi i uništi sve pred sobom! Ako se to smatra putem.. onda ok! Istina! 6) Zar se u slobodi nebi trebali osijećati slobodno? Ali kada razmislim... i ptica slomljenih krila je slobodna, ali tko joj je kriv što neleti i što će krepati od gladi! 7) Di idem? U Europu? Ako ima posla i plaće- idem, ali onda netrkeljajte o odljevu mladih mozgova! I ako budem išla u Europu (trbuhom za kruhom) ne idem s vama već idem stopom! 8) Ma gledam ja u polja i u zlatnog žita sjaj, i tu dolazi na snagu ona - nije zlato sve što sja!!! kilu zlata nemoš kupiti za sa nekoliko kovanica! 9) Obale, plavo more.. da sijećam se! imam čak i sliku od tog raja, ali tamo me ove godine neće biti! Bila sma zločesta curica pa moram ostati u paklu! 10) Istina, lijepa li je! Eto, u tome se slažemo... Ali, taj koji "zna" uteče? Šta mu bi? da nije bolestan ili ga jednostavno nisu naučili da nakon vršenja nužde, kada je sve ukakano moraš pustiti vodu i iskoristiti četku da sve ode? Ccccc.. Pa nemože se samo okrenuti i otići, a sve ukakano iza sebe ostaviti! Zločesti dečko! 11) Šta da imamo? Osmijeh i budućnost? A šta je to??? 12) Očevi i majke da se nebrinu... hehehhehe.. A hoće li se pojaviti konačno netko kome se može vjerovati? Ponovi 5, 6, 7 13) Nema trinajstice... E zajeb.... Pizda li im materina.... Kako mogu mirno leći u krevet i spavati nakon svog tog sranja koje rade! Jebali mater svoju dok nedobiju gangrenu na onoj stvari i ne krepaju! U ovoj državi vlada sloboda govora, jel tako? A koliko dugo ćemo mi dobijati.... znate sami s čim i gdje! Nije bitno ime, prezime ili stranka... Svi su oni isti.... |
03.07.2009 Već neko vrijeme hoću tipkati, ali jednostavno ili nemam vremena ili neznam kako ono što se nalazi u meni prenjeti ovdje kao cijelinu koja će biti razumljiva drugima. Jednostavno... nije išlo.. Međutim, danas se potrefilo... Sudar mase stvari u meni je jednostavno izazvao toliku potrebu da se ispraznim i moram sada... Pa tko me bude razumio razumjet će me, a tko ne neka pita ako ga šta zanima i objasnit ću mu! Užasno podnosim gubitke u životu! Ja sam osoba koja plače i cmizdri kada mi mačku pregazi auto i sl. a kamoli kada se radi o ljudima. Sijedim i razmišljam kako jednostavno život nije fer. Prejebena i preokrutna igra. Krenuvši od samog poroda koji je bolan, pa izbijanja zubića, prvih koraka i padova, preko prvih ljubavi i gubitaka, borbe za uspijehom i želje da svojoj djeci osiguramo što bolju budućnost, pa do mirovine i očekivanja onog "zadnjeg" trenutka! Sve su to trenuci boli... Ima tu i lijepih trenutaka, ali nekako kao da ima više patnje nego sreće.... A možda sam sada samo u takvoj fazi, ali jednostavno sve mi se čini takvim. S mamine strane imam dosta tetki i samo jednog ujaka. Vjerujem da bi i mamu, a i tetke na neki način povrijedila činjenica da prema ujki gajim baš onako... pravu ljubav. Baš tog čovijeka volim nekako. Mislim, volim ja i njih, ali ujko mi je onak... nešto posebno. Razboli se čovijek. Ima tumor... držao se dosta dugo dobro, ali opaka je to igra.. U zadnje vrijeme mu se stanje pogoršalo i neslutim dobro... Teško mi je gledati ga tako u krevetu.. Neznam šta bi ga pitala, šta bii mu rekla... ma jednostavno užas. Ali niš se nebrinite, ja sam stvorena za glupe izjave i pitanja. Prilazim mu i jednostavno ... nije lako.... misli rade 100 na sat, kontam kako da mu se obratim, šta da kažem... šta da ga pitam... Jednostavno ne želim ga pitati dali vas boli, pitanje mi se čini glupim jer čovijek je uz tumor dobio i upalu pluća.... nemogu ga pitati "kako ste? Jeste dobro?" kada znam da nije dobro! ali eto.... to sam samo ja.. prilazim i otvorim usta, a ono samo izlazi iz mene- Kako ste ujko? Jeste dobro? Tišina u sobi... kontam ja da sada svi, ali baš svi u sobi vrte u glavi - pa ova stvarno nije normalna! Prvi dan mi je odgovorio nešto, ali bilo je nerazumljivo. Nešto tipa kada nije bolje dobro je i ovako! Nebih se čudila da me stero negdije u sebi Dolazim drugi dan i opet ponavljam u sebi: nega to pitati, ne ga to pitati, ne ga... e jebi ga... samo je izašlo! Ali sam dobila odgovor - Hvala na pitnju dobro je! taj dan je puno bolje izgledao nego kada sma ga prije vidjela. I kontaktirao je sa nama... Jučer se opet stanje vratilo na ono od neki dan kada nije mogao komunicirati sa nama. Bilo mi je baš teško gledati ga. Dali je on svjestan činjenice da polako odlazi, da je to kraj.. Nada li se i on isto kao i ja da to nije tako, i da će biti bolje? Još je i tetka tamo spomenula tako neke stvari dok smo tokom rata živjeli u Brodu... Tja dio je nekako bio potisnut u meni, ali sjetila sam se tih naših druženja tamo... Jebi ga... Volim tog čovijeka i baš mi je onako... Ponekada mi je žao što nisam tip osobe koji će iskreno svim srcem reći osobama oko sebe da ih volim.. Iskreno, ponekada mi zvuči tako glupo da dođem i kažem - volim te... bez obzira dali je to tata, mama, švesterke... aj burkiju tu i tamo kažem - Budaletino jedna, volim te! Ali ostalima ne.... Nekako se podrazumijeva da se to zna! A kada se samo sijetim koliko puta sam to rekla nekome, misleći to i osjećajući to, pa šta sam dobila... Žene... Kako sam glupa... Svaki odlazak iz njegove sobe i svaki pogled u njega mi je onako... hoću li ga opet vidjeti? Baš sam u onoj stvari! Jučer sam pokupila nećaku i dovela ju u Borovo... da im tamo pomognem bar koliko toliko... uz moju klasičnu nesanicu sada mi se još prije spavanja tako vrate slike mojih bake i dede i njihovog kraja na ovome svijetu.... kao vjernik, trebala bi vjerovati da su oni završili ovozemaljski život a tek počeli onaj što sljedi, onaj radi kojega smo i rođeni... Logika mi nekako nalaže da bi u tom slučaju trebala biti i sretna na neki način, ali ne mogu.... Nedostaju mi... Nekako... vječito vrtim po glavi o čemu sada ujko razmišlja, dali je svjestan svega, dali vrti one sretne životne filmove po glavi.. ma ono... A neznam... Ja sama sebi zakompliciram život sa takvim stavrima. Ali onako.... opaka , jebena igra... A nitko nas čak nije ni pitao želimo li se igrati te igre zvane ŽIVOT! ---------------------------------------------------------------------------------------- 04.07.2009. Jutros mi je mama javila da je noćas uko umro. Smirio se.... Za njega... |