kijeve moj

Već je tjednima na zaslonu mog računala mapa istog naziva. Podsjeća me na nezavršen put, neotplaćen dug. I iako su nakon toga puta uslijedili još neki, Petrogradu se uvijek vraćam. Prepričavanjem dogodovština, pokazivanjem fotki,... konačnim objavljivanjem na blogu (ako baš hoćete!).
Dakle, otvaram napokon "petroblog" i izvlačim iz njega fotografije.

(Vlakovi se iz Moskve prema Petrogradu upućuju više od nekoliko puta na dan, i to s Petrogradskoga kolodvora /kao što se i vlakovi za Kijev otpravljaju s Kijevskoga!/.
Koristili smo već mnogo puta isprobanu varijantu noćnoga putovanja. Plan je bio spavati u vlaku do Petrograda, provesti tamo cijeli dan, obići sva važna mjesta, okusiti djelić bijelih noći i odmah se sljedeću noć vratiti u Moskvu. Tako je i bilo.)

Od kolodvora do gradskoga središta vodi glavna ulica Nevski prospekt.


"Kopija" moskovskoga Hrama Vasilija blaženog



Ermitaž i pošta na Carskome trgu s golemim kamenim obeliskom koji se, bez temelja i ostalih učvršćivača, drži o milosti Božjoj i vlasitoj težini


Ljetni vrt


(Na kućicama za prodaju ulaznica pokraj Isakijevske crkve ispisan je cjenik. Ne, nećemo se penjati na krov jer je loše vrijeme, kupujemo obične ulaznice. Po mogućnosti za Ruse i građane ostalih zemalja bivšega Sovjetskog Saveza, jer su tri puta jeftinije od onih za strance. Plan je dati teti na kasi točan iznos za "ruske" ulaznice i izgovoriti tek: "Tri."
Što manje riječi - to bolje. U svakom drugom slučaju ona može primijetiti strani naglasak i odlučiti nam prodati skuplje ulaznice.
Ipak mi se obraća i osjećam kako moja upravo uvježbana uloga nestaje u strahu izazvanom mogućnošću otkrivanja "vješto" smišljene prevare.
"Molim, nisam čuo...?"
"Jesu li i ostali ljudi s vama - Rusi?"
"Da, naravno."
"U redu. Izvolite ulaznice."
"Hvala, doviđenja!" Uh!)


Isakijevska crkva


Mala Neva ulijeva se u Veliku Nevu i tako nastaje Neva, a postoji i nekoliko kanala te mnogo mostova.




A s druge strane rijeke - Petropavlovska tvrđava.




Hodali smo i hodali. Cijeli dan. Osim pauze za ručak, nešto duže od uobičajene, zahvaljujući pljusku koji je uspio prodrijeti u našu proljetnu obuću.
Iako je naš vlak za Moskvu trebao krenuti u 1.20, noćni Petrograd nismo uspjeli vidjeti. Jer, prava noć pala je kasnije.
Posljednju fotku snimio je D. nekoliko minuta nakon što se upalila ulična rasvjeta, a to znači nekoliko minuta poslije ponoći!