kijeve moj

utorak, 28.04.2009.

nnni

Polako se pakiram kući, a kući s duga puta nije lijepo doći praznih ruku. Pa sam krenuo u već tradicionalnu nabavku votke i slatkiša. Na putu od faksa do doma je dobroopremljeni supermarket, čiji je odjel s keksima, čokoladama, bombonima,... neizostavna postaja.
U vrijeme kad se približavam pultu i prodavačici za njim, ona briše neke tacne. Pogledi nam se sreću na trenutak, ali ona brzo prebacuje oči u nepoznatu i nedefiniranu daljinu, do koje se dolazi upravo kroz mene. Izgleda toliko ozbiljno zaposlena da ne znam smijem li joj se uopće obratiti. Ipak, skupim hrabrost i nakašljam se. Ništa. Daljina iza mojih leđa još je uvijek bitnija.
"Dobar dan!"
Opet ništa.
Između nas je staklena vitrina s tortama i baš ih sada treba sve jednu po jednu izvaditi i obrisati zrcalno čistu podlogu pod njima.
"Oprostite, možete li me poslužiti?"
Napokon me na trenutak pogleda.
"Ha...?"
"Molim vas kilogram zobenih keksa."
Izvježbanom rukom napuni najlonsku vrećicu na gram točnom količinom, položi je na vagu i zalijepi isprinatnu naljepnicu s količinom i cijenom.
"Što još?"
"Molim vas bombone s makom."
"Nemamo bombone s makom."
"A one s makom nacrtanim na pakiranju...?", pitam bojažljivo.
"U njima nema maka."
"A čega ima?"
"Ničega!"
"Dakle, ti su bomboni od zraka...?!", zaključujem iznenađeno.
"Nisu."
Budući da nema dodatne informacije, moram postaviti još barem jedno pitanje.
"A od čega su, molim vas?"
Ona proguta nezadovoljstvo, okrene očima i preko volje zazove nevidljivu kolegicu negdje iza sebe.
"Elena! Od čega su bomboni na kojima je nacrtan mak?"
"Od čokolade!", čuje se iza jedne od polica za njezinim leđima.
Postaje mi zanimljiv besmisleni razgovor koji vodimo pa nastavljam.
"Od kakve čokolade?"
"Od čokoladne čokolade!"
"U redu. Zaboravite mak. Dajte mi, molim vas, po 250 grama četiriju najprodavanijih slatkiša."
U manje od dvije minute napunila je (opet s nevjerojatnom preciznošću!) četiri paketića traženom količinom, izvagala ih, nalijepila na njih naljepnice i položila na pult ispred mene. Sve bez riječi.
"Hvala. Doviđenja!"
Ali, muk i nepoznata udaljena područja već su je progutali.

- 15:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se