Nisam nestao. Sve je u redu. Živ sam i zdrav. Bez brige.
Jednom davno, kad sam još bio član izviđačkog odreda, naučio sam kako tišina ne mora nužno značiti da se dogodilo nešto loše. Naprotiv, nedostatak informacija može biti pokazatelj kako se sve dobro razvija. Dakle, buku bi trebalo smatrati lošim glas(nik)om.
U skladu s tim, objavljujem još jedan već objavljeni zapis. Usporedbu, paralelu, metaforu,... možete (pokušati) pronaći ili ignorirati.
"...TKO BI GORI, ETO JE DOLI, A TKO DOLI - GORI USTAJE."
Kad sam zbunjen i nesretan, pišem. Ako ne znam kako objasniti vlastite misli i osjećaje, opet pišem. Ne uspijem li protumačiti tuđe riječi i postupke, pogađaš – pišem. Kao i kad se brinem, s razlogom ili bez njega.
Terapija uvijek djeluje!
Toliko željene stvari odjednom su nadohvat ruke, a svijest o neželjenima i ne postoji; tek naslućene mogućnosti razvijaju se, a požaljeni postupci nestaju. Dobro pretpostavljaš, ružnu stvarnost zamjenjujem lijepom uobraziljom, odnosno ne živim u stvarnom svijetu, ili – još jednostavnije: nisam normalan!
Ako je, pak, sve onako kako bi u idealnom svijetu trebalo biti, ne pišem. Kada nema strahova i nedoumica, sumnji i očaja – samo šutim. Kao i kad mislim da će sve biti u redu.
Čudan splet okolnosti učinio me ove godine šutljivim. Još ću povjerovati da su drastični rezovi i novi počeci stvarno mogući. Jer, čini se da će uistinu sve biti u redu; nema ni najmanjeg razloga za zabrinutost.
Upravo se zbog toga najviše brinem!
link za to isto, ali na drugome nekom mjestu
