kijeve moj

četvrtak, 05.03.2009.

za i protiv

Počelo je sasvim bezazleno. U jednom običnom razgovoru o vizama, pozivnim pismima i ukrajinskim propisima o boravku stranaca - kakve uglavnom vodimo - M. M. je spomenuo kako postoji mogućnost da strane lektore presele iz studentskog doma u kojem sada žive. Kako, molim? Kamo? Zašto?
Sve je to pod velikim upitnikom, ali jedan će se dom uskoro obnavljati pa njegove stanare treba nekamo preseliti. Dom koji će vam najvjerojatnije ponuditi neko je vrijeme služio kao hotel i, iako je prije bio u lošem stanju, sada je gotovo nov. U redu, brinut ćemo se o tome kad se upitnik nad temom pretvori u uskličnik.
Već dva dana nakon prvog razgovora, M. M. me zamolio da ostalim lektorima kažem kako nas sve zovu na sastanak u Crveni korpus.
Zašto?
Zapravo ne znam, sve će vam reći u ponedjeljak.
Budući da smo tada bili na putu prema policijskoj postaji, u kojoj smo trebali (napokon!) službeno prijaviti moj višemjesečni boravak u Kijevu, i da je pred nama bilo još mnogo stajanja u redu, ponovno sam pitao što je sa selidbom u drugi dom.
Znate, ja o tome ništa ne znam. Na sastanku u ponedjeljak dobit ćete sve potrebne informacije... (Dakle, tu smo...)
Iz ostalih odgovora zaključio sam da je novi dom bliže centru, suvremeniji, sa sobama hotelskog tipa, dakle, bez kuhinje. Fakultet je čak spreman organizirati autobus za našu selidbu.
Ali, nije li to tek jedna od opcija o kojoj se razmišlja...?
Da, u pravu ste. Reći će vam u ponedjeljak.
Na moju kratku poruku Hristo je (kao i obično) uzvratio paničnim pozivom, Flo (kao uvijek) nije pokazao što misli o tome, a Kaša je (kad smo se vidjeli) slegla ramenima i nasmijala se.
U ponedjeljak nas je u velikoj i šarenoj dvorani za svečane prigode pozdravio novi ravnatelj Ureda za međunarodne odnose. Želio nas je upoznati s novom situacijom u kojoj se našlo sveučilište. Dakle, ponovio je sve ono što smo već znali. Nakon njegova kratkog uvoda, postalo je jasno da Kineskinja o tome nije znala ništa. Ne samo to, nije ga uopće razumjela. Pa joj je još jednom p o l a k o objasnio.
Hristo nije izdržao i odmah je rekao kako on ne jede ukrajinsku hranu i ne može živjeti bez kuhinje. Osim toga, svakodnevno se dopisuje sa svojom liječnicom homeopatkinjom pa ne može živjeti ni bez interneta. Na to su se probudili i ostali. Nitko ne može živjeti bez interneta!
U "novom" domu postoji bežični internet, vece i kupaonica (i to prilično veliki) u sklopu su svake sobe, tamo je i mali hotelski hladnjak, ali kuhinje, nažalost, nema. Moguće je urediti zajedničku kuhinju na jednom od pet katova te zgrade. Općenito, na novoj možebitnoj adresi uvjeti su bolji i zato su to prvo predložili nama.
Flo je podsjetio da bi mu to bila već četvrta adresa u Kijevu i polako se umara od tolikog seljakanja. Da, to je razumljivo.
Pitao sam za točnu adresu i mogućnost posjeta spomenutog mjesta prije konačne odluke. Da, fakultet može organizirati zajednički posjet. A kada bi se to moralo dogoditi? Znate, to je tek jedna od mogućnosti koju zasad razmatramo, željeli smo prvo čuti što vi mislite o tome, ali najkasnije za mjesec dana.
Zatim je još jednom ponovio sve naše zamjerke (nedostatak kuhinje, selidba tijekom semestra, nedovoljno mjesta za sve naše knjige i osobne stvari,...) i obećao kako će naše mišljenje prenijeti Nekome Gore, a o sljedećim nas aktivnostima obavijestiti.
Hvala, doviđenja!
Preseliti se ili ne? Bliže centru je primamljivo. Kraći put do posla. Ipak, ovdje već živimo neko vrijeme, imamo dobre susjede i zanimljivo društvo. I kakav-takav dom.
Hristo je tražio upute od svog ministarstva, a žena mu je rekla neka se vrati kući. Flo je slegnuo ramenima, Kaša se nasmijala. Ja sam se zamislio.
Jučer je u domu bila komisija koja je, navodno, obilazila sve strance koji u njemu žive. Mene nisu posjetili.
Ujutro sam se probudio s mišlju da preostalih nekoliko mjeseci mogu preživjeti bilo gdje pod sljedećim uvjetima: samo moja (besplatna) soba, vlastita kupaonica, internet.
Ipak, bojim se da na kraju ne završim kao ona jadna retardirana djevojčica iz vica o tri želje. Želim se preseliti! Ne, želim ostati! Joj, poludjet ću!
Za to vrijeme Hristo traži rabljeni hladnjak i rešo za kupaonicu.

Photobucket

Photobucket
- 12:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se