KICKBOXING

utorak, 20.03.2007.

Uzgoj mediteranskog bilja niskog rasta

i makije u Tirolu



Ne znam što bih rekao je li moj izvan-jski suradnik Nevidjeni iz 8a je izvan sebe ili izvan pameti. Ne znam, ali znam da je izvan-redan. Pročitajte i nasmijte se kao i ja.

Veleštovani!

Kako sam več napomenuo, a da se ne vračam na početak nadam se da će Vam moje izlaganje proteči u ugodi, zadovoljstvu te osobitom zanimanju.

Napisao sam mnogo toga pa se sjebo, izbrisao tekst. Sada pišem ponovo, ali sa istim žarom, usudio bih se reči entuziazmom.

Kao što znate, u Kufsteinu (po Nikoli Kupfsteinu) se održao Austrian Classic, klasičan kickboxing tournament, na kojem su između inih 16 zemalja nastupila i poneka pozvana i samopozvana imena hrvatskoga kickboxinga. Samopozvana imena su bili šaka jada i jadnika iz Zagreba, Kutine, Jalžabeta, Poznanovca, Slunja, Pakraca i Novske.

Na put smo krenuli iz Lipovljana nakon što su nam dobri ljudi nasuli dobro gorivo u naša dva jadna kombija te nakon što je Nikola uz svesrdnu pomoć Begana nakon 138 pokušaja uspio upaliti novi (19234 km prijeđenih) Hyundai H-1 SV. Nešto na prvom zubu ga je zajebavalo. I tako uz prekrasno sunce pržili smo nezaustavljivo prema EU tj. Sloveniji.

Brinuo sam se, jer poznat sam po brižnosti, da li će nas razni šengeni pretraživati i tražiti kupljenu i švercanu djecu, Kurde i imigrante po limenkama, poklopcima motora i rezervara. Na hrvatskoj granici dočeka nas cura u plavom sa plavom šljivom ispod oka. Prebroji putovnice i nas u kombiju te nas pusti. U drugom kombiju zastoj, cura sa šljivom primjetila je da je dečku u plavom Tihomiru Pakračkom istekla putovnica. Ništa čudno, svi ok osim vlasti. Uz svesrdnu gestikulaciju, pokazivanje raznih iskaznica i mišića, a osobito isticanje "pa mi smo kolege", a sa kapom internešnl polis fors (podsječa me na Iliju), Tihomira puste. Ali ćekaju nas na Bregani Slovenci. Nikola smanji gas, da ne bi probudio radnike treče smjene u Jesenicama koji su se odmarali nakon posla i prolazimo granicu, na upit kuda idemo Nikola kaže u Ljubljanu, a na što, Nikola veli na kikboks. U drugom autu, da bi Tiho mogao proći sa osobnom Beganu kaže da idu na kikboks ali u Maribor! Moš si mislit, preko Bregane iz Zagreba!

Kako uvidješe Slovenci, a da ne bi pravili buku, da smo mi šaka jadnika i samoprozvanih avanturista, propustiše nas u ime dobrih odnosa nas i njiha.I tako prašimo mi, autoput, tunel, most, vinjeta, most, put, tunel, Njemačka, Austrija, most, cesta i dođosmo za tren u Kufštein, nakon samo 8 sati vozikanja. Cijelim putem postavjao sam pitanje kuda i gdje mi idemo i gdje ćemo bivati u tom hladnom Tirolu. Nikola je rekao nebrini, i ja se nisam brinuo, više.

Nakon uspješnog progurivanja na vagu, prođošmo vagu i gledašmo kako razni leteći Olandezi, Englezi, Švicarci i ini lete zrakom u glasbenim formama. Odma se sjetih svoga kolege i prijatelja Vedrine. On je samo nekih 12 godina iz njih. Ali napreduje i stići će ih siguro. Kada su nam dosadili leteći ljudi odlučišmo, priznajem ja sa strepnjom, otići potražiti naš hotel. Bad Goering, kaže Nikola. Neki naši zemljaci, radnici i Hrvati odvezli su nas nekih 10 km u Bad Herring.

Uto Romeo cimne Nikolu na mobil i kazuje da će kasniti te da to prenese Krukenhojzeru, Michaelovom starijem bratu Petru, zvanom Top Ten. Dijeličem oka vidjeh prvi puta nekakav dokumenat na kojem je pisalo da naš glavni tajnik i njegova pratnja spavaju u hotelu u Kufsteinu, centru, pljuneš na dvoranu Kufstein Arena. I vidjeh cifru od 77 ojra. A mi spavamo i doručkujemo za 22 ojra. Kuda nas Nikola vodi? Da li je zato Romeo glavni tajnik? Hotel u centru, pljuneš na dvoranu? Da baš zato, to je razlika između nas i vrhovnika.

Od druge smo našli naš bivak, čudo, sline i iščekivanja nestaju, spavamo u pekari!!!!!! Dočekuje nas pekar!!!!!! Sav u brašnu i germi!!!! Posloži nas po sobama i ode frkati perece. Kazuje da je doručak u 7.ujutro.


< Hotel-pekara u kojem smo mi jadnici bivali.

Smjestili smo djecu i Burmu, koji nas je umorio sa svojim fektanjem bombona i čipsa od djece, te smo jadni izašli nešto pojest popit. Zločesti kakvi jesmo raspravljali smo kako smo jadni i kako nemamo sreče. Što smo smješteni u pripizdini, a naš glavni tajnik je u centru grada u hotelu sa 6 zvjezdica. Legli smo puni jala i zavisti u 2 ujutro da bi se budili u 6 te požurili na doručak. Nikola je platio i potpisao, a Rahmani se nije mogao diči koliko se najeo buhtli, kolaća, krafni i pisanica. Sve je to zalio vrhunskim kakavom.

No vrijeme je neumoljivo i mi krećemo put dvorane. Pred dvoranom nalazimo Petru, lijepu curu, sutkinju i estetu. Pušila je svoju cigaretu i bila kao puna sebe. I ona je u ekipi glavnog tajnika,čuh šuškanja mojih zavidnika.

Kako nisam mogao doći do informacija u kojem su bili hotelu pomislih da istražim te sam intuicijom zakljućio da su bili u ovom. Jal je rasla veličinom hotela dvorca, a mi smo bivali u pekari, u pretoplom apartmančiću sa pogledom na svoje kombije. Vani je bilo hladno, pa nam je bilo žao naših vozila, jadni oni.


Kako i dalje nismo mogli doći do pouzdanih informacija da utažimo svoju glad za informacijom gdje su bili naši glavni tajnik, nazvah svoje izvore i paparazzije pa se zamalo sruših kada sam dobio informaciju.




Informaciju koja je potvrdila naše najcrnje zamisli gdje su spavali naši gt i svita njegova. Istinitom se potvrdila informacija da su spavali toliko blizu dvorane da pljuneš na Arenu, ali nisam ni u snu mogao zamisliti da je hotel -privatni, sa klimom, namještajučim ležaljkama, da je u blizini Krankenhaus ili ti bolnica, dom zdravlja, klizalište te dučan vrhunske športske opreme Top ten. Evo kao dokaz nekoliko fotografija o hotelu i popratnim objektima. Upozoravam djecu, ljude sa slabim srcem i viškom ljubomore da su paparazzi snimke, malo je reči užasne i strašne. Vidimo hotel Jetta, u blizini hitna (erste hilfe), kranken haus (bolnica) i dučan Top tena, a pljuneš na dvoranu.










I eto rezultati nisu toliko bitni, a mi smo naučili da smo mi mali jadni i nikakvi, a da bi i mi mogli živjeti u takvim ekskluzivnim hotelima blizu dvorane moramo se družiti i uvlačiti gt-u. Pozdrav Mariu, Kristini i Petri, a osobito gt Romeo.

Bilježimo se sa štovanjem.
Neviđeni 8.a

P.S.
Evo i nekih izjava jadnih ljubomornih i kod pekara spavajućih

Nikola:sve je bilo u redu, osim što je bilo malo pretoplo u apartmanu
Burma: Pretoplo, vam kažem....
Šimunović: ok, puno doručka, samo je bilo malo topličko u sobama.....
Tihomir: ludilo, vrhunski, da se izrazim policijskim riječnikom, malo nas je lovila fjaka, toplo u sobama...
još neki: bilo je toplo, a na pogledu na naša vozila, žalio sam ih bilo im je sigurno prehladno.......
Neviđeni: da mi je znati kako je samo bilo toplo gt i sviti ako smo mi spavali takoreći goli zbog ugode u apartmanu. Kada ćemo i mi imati 77 ojra i mi ćemo do dvorane da pljuneš na popratne zgrade......
- 18:06 - Komentari (24) - Isprintaj - #