.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | rujan, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
o da, Kia je čitala stare dnevnike.......
nekako kad čitamo te stare dnevnike kao da opet
proživljavamo davno proživljeno....
tako je i Kia to napravila.......
markiranja, prva pijanstva....jedinice....maturalac....
velika prijateljstva...
opet je bila zaljubljena u onog malog radi kojeg si je
žiletom urezivala njegovo ime na ruku.....jedno je sigurno :
za to sad sigurno ne bi imala hrabrosti, a niti bi mi palo na pamet...ali ljubav svašta radi od ljubavi......
Kia je opet proživjela udarce i ružne riječi koje joj je
priuštio njezin otac...nekad je bila kriva, nekad
nije....boljelo je i ostavilo trag,.....ne samo u vidu plavica
već i na srcu....
kia je opet proživjela onu jesen kad se ludo zaljubila u
osobu koju je voljela narednih 5 godina....sve lijepe
trenutke....svu bol preboljavanja....kia je bila jako
osjećajna....
kia je opet proživjela upis na fakultet, privikavanje na
Zagreb, rastanak od rodnog grada, obitelji i
prijatelja.....bijeg od nesretne ljubavi od koje nije toliko
pobjegla jer je nije izbacila iz srca....snalaženje i susret s
ljudskom pokvarenošću...pad prvih ispita..bio je to veliki
preokret...bilo e
kia je puno plakala kad je saznala da se njezina ljubav
ženi i postaje tata.....i bila je dugo usamljena zbog toga....
kia je dugo vremena bila razočarane u sve, ali je još
uvijek imala snagu moliti i hvaliti Boga....imala je puno
vjere....
kia je bila snažna usprkos tomu što se svijet okomio
protiv nje....imala je cilj u koji je vjerovala.....
kia je puno plakala kad je tata otišao....bol,
bijes..ogorčenost...nijekanje istine.....
kia je znala je kuda put kojim hoda i preskakala sve
prepreke bez obzira koliko bilo trnovite....
znala je Kia...
zna Kia i sad....samo je bila malo skrenula s puta....
opet se zaljubila kao nekada davno, opet se bori da
postigne davno obećani cilj....sebi i tati.....
opet preboljeva ljubav.....
opet crpi snagu iz malih stvari.....opet stječe
prijatelje....neke gubi.....
opet pruža šansu nekoj osobi za koju "nema nekih
osjećaja...."
još uvijek pati jer je tata otišao....
i Kia je još uvijek tu i živi.....
Kia vidi da život tvori put sa nekoliko smjerova...većinu
puta je išla onim "naprijed, samo pravo".....par puta je
izabrala smjer lijevo ili desno....svaki od njih je prošla i
obećala se ne vratiti na njih.....ali opet je i zabasala....
i sad je opet našla onaj pravi "samo naprijed"...samo je
ovaj put našla snagu tako da se prisjetila onoga što je bila
prije....vratila se na "početak početaka"....vidjela kako
završava priča svakih od onih "smjerova " i odlučila se
okrenuti i vratiti na pravi put jer jednom proživljeno -nikad se ponovilo....
kia je već obrisala sve njegove poruke iz mobitela.....izbrisala je i njegovo ime i broj......
prekinula svaki kontakt s njim....
danas je Kia obrisala svoj profil s iskrice i s netopolisa ..kia je osim njega imala i neke druge drage ljude s kojima se tamo čula....otišla je bez pozdrava i
možda nije fer, ali tako je moralo biti..
kia je odlučila opet staviti svoj ponos na prvo mjesto....
odlučila je uspjeti na faksu i staviti to kao prioritet....
i Kia je odlučila dati šansu osobi koja ju je
zavrijedila...osobi čija poruka joj jutri stavlja osmjeh na
lice....čija poruka joj poželi slatke snove...osoba čiji glas
voli čuti....ne voli ga Kia na način kao što voli NJEGA, ali
će pokušati.....
eto...Kia je napravila sve drastične mjere da ga
zaboravi....jedino što nije u njezinoj moći je da ovlada
svojim srcem....ali će se truditi i njega stišati.....svim
silama...
Kia će živjeti svoj život....neće trčati za sudbinom jer zna
da je neće stići....ovaj put će čekati da ona dođe njoj....
a Kia je čudna u ovo predjesenje vrijeme....kad cijela
priroda umire.......u bojama....Kia osjeća zbivanja....i ne
griješi....
i još jedna odluka.....Kia je odlučila opet pisati dnevnik....onaj rukom pisani......voli kia svoj blog, ali joj je porebno nešto konkretno...što će za par godina uzeti u ruke i opet proživjeti......