.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (14)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (6)
Studeni 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Opis bloga



xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu

xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave

xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje

xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati


saša matić
kralj izgubljenih stvari

Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim

Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se

Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna

I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju

I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas

Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo

Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari

Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se

Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna


donna ares
ostavljaš me samu

ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu

Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini

Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti

Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude

Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati



XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....

xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene

xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...

xxx
find something to live for
and
something to die for!!!

XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše


učini nešto

da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...


kad vrijeme

kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr

slutim...


slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...


image hosting for myspace

image hosting for myspace




griješila sam mnogo...
sad mi je žao što nisam više,
što nisam luđe...
jer kad umrem
svi grijesi bit će moji,a
sve ostalo tuđe...


anoniman
opet me zoveš...
u kasne sate, kad na san se spremam..
misliš možda da u san ćeš da mi uđeš..
prije sna zoveš me, anoniman i sam..
VOLIM TE I PREVIŠE...
žalim slučaj, ja ne znam tko ste..
anoniman ti si za mene..
osoba nepoznata, bez adrese i broja..
opet me zoveš..dal kaješ se možda..?
sam si želio kraj...želio si nešto drugo,
a to nisam bila ja..
e pa znaj, anoniman si, ali te poznajem..
to što si želio bila sam ja...
neke stvari nisi vido, ali zato jesam ja..
davno već proživjeh takvo što, vjeruj ponoviti neću s tobom..
dobio si što si htio..
stranac si za mene sad..
ono što si htio bila sam ja..
kasno si shvatio..ne tiče me se...
nije da ne bi usne tvoje ljubila, ali
inat je jači od mene..
anoniman i poražen..Myspace

Myspace


ja željna osvete..
slatko li je..bolno li je..
mali, možeš osjećati, da ja osjećam isto..
dokaz davno posijan..
želio si nešto drugo..
to sam bila ja..
za tebe sada,dušo, samo anonimna...

ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..


free image hosting

free image hosting




trebaš mi ti,
snagu mi daj,
budi moj put
kroz trnje u raj,
kad utihnu svjetla i dim...
kad ostarim...

kad si odlazio
poželjela sam ti sreću...
kao da sam znala da te više
vidjeti neću...

XXXX

TI -si -TU
prijatelji moji
noćas odlazim
odlazim daleko,
tamo gdje ga nema
tamo gdje ništa na njega ne miriši...
ništa osim mene...

teško je kad ti je srce vozač
nema puta koji me tebi ne vodi
pomislim
zaplačem
sanjam
ti si tu...

nećeš otići nikad
iako bi voljela...
ponovno slobodna biti
lišena bremena tvoje ljubavi..
prosto i nevino,
volim te još..

ti si tu
bio...
ostao
gost koji nema doma svog..
parazit u srcu mom...
zar nije vrijeme da se odseliš?



Obelezena

U ovom gradu nema ljubavi za mene
ovdje svi znaju da sam nekad bila tvoja
i svaka stopa još me podsjeća na tebe
ma kuda posla ja

U ovom gradu kao nikoga da nemam
svi naši prijatelji sad su samo tvoji
i kad poželim nekom drugom
da se predam za tren to znaju svi
kad iza leđa čujem evo to je ta
pola je nema od kad nije njegova

Obelezena tvojim usnama
na kilometar vidi se moj bol
da niko poslje tebe nikada
vise ne poželi dodir moj

Obelezena kao da mi je
na čelu tvoje ime ostalo
preboljet ću te pre il' kasnije
i slobodna ću biti ponovo
slobodna ću biti ponovo



Kada te svi nerviraju
kada ti mira ne daju
ako si sam i na sve ljut
dođi do mene, znaš ti put
Spremi se, požuri, hajde dodaj gas
zamisli, zažmuri, noć je iznad nas
preskoci kuće i ulice
dođi kod mene na poljupce

Kada ti ništa ne ide
kad oči izlaz ne vide
kad nemaš s kim, i nema š kud
dođi kod mene, ne budi lud


utorak, 31.07.2007.

blizina je kad nisi tu, a živiš u meni......

dragi moji....evo mene...nisam bila duže vrijeme....
stigla sam u svoj dragi grad....uslijedile su brojne davno obećane kave, pa svakodnevni odlasi na more pa večernje šetnje, pa par fešti i jedno vjenčanje, ludi vikendi i pijanke....
sve to u relativno malo vremena....
što da vam kažem....srce mi kuca za osobu iz prijašnjih postova....što je bilo s njim?
više ni sama ne znam...
on je htio jedno, a ja drugo....
kad sam se izjasnila došlo je do laganog, ni sama ne znam kako to da nazovem-"udaljavanja"
zapitam se da li da vjerujem svom srcu ili da ga prozovem lašcem jer me želi uvjeriti da i on o meni misli....
znate onaj osjećaj kad vas nešto jednostavno probode i mislite da baš u tom trenutku ni toj osobi nije svejedno.....
a što ću sa sobom.....
znam da je on jedan do kojega mi je nakon ugo vremena jako stalo...
ali previše smo slični...jebeno ponosni....
e jednu sam večer bila zalomila s frendicom i svašta sam mu izgovorila....
bio je ljut na mene i on je meni svašta izgovorio....i nakon toga je stalo....
ni poruke...ništa....a mene sve to ubija...ali ipak ostajem svoja....neću ni ja napisati poruku....
dosta sam učinila sa svoje strane....
ponuda s drugih strana ima, ali što mi vrijedi kad mi nitko nije zanimljiv,.,....
iako sam sama sebi obećala da ću pružiti priliku drugima, ali ne mogu...jednostavno kao da ne postoje kad je on tu...
možda će sve biti lakše kad se vratim u metropolu i kad ljeto završi....
nemam vam nekih novsti osim da me muči nesanica od punog mjeseca...
budim se kao vještica u 5 ujutro....
ili su to živci...
ma što bilo da bilo bar sad nisam pospana pa ću lijepo nadoknaditi sve ovo vrijeme što me nije bilo i lijepo poročitati vaše postiće...
puno vas voli vaša Kia........



| - 22:55 - ...why?.... (4) | print.... | # |

nedjelja, 08.07.2007.

kakav život.....

evo...opet me nije bilo duže vrijeme.....
ma već 5 dana živčanim zbog ispita...totalno sam neuračunljiva....
odlučila sam uopće ne izaći na ispit....
naime, išla sam prijaviti ispit i po običaju čekala da na internetu objave raspored kod kojeg sam profesora....
ajme majci, kad sam ugledala da sam dopala kod najgoreg profe, živci su počeli raditi svoje....
a ne moram uopće pričati kako je sve to u kombinaciji s pms-om rezultiralo....
uopće se nisam mogla skulirati na učenje, a ni na išta ostalo....
znam da je kukavičluk odustati, ali trenutno niti imam snage niti imam volje izaći na taj ispit....
problem mi je jedino što ću mami reći da sam izašla i pala....nikad joj nisam lagala što se ispita tiče, ali sad moram....
znam da je to samo odgađanje, ali što je tu je....

s best frendom sam se posvađala...joj kako me naljutio...uopće neću da mu se javljam na mobitel niti da mu odgovaram na poruke....
neku večer oko ponoći su me živci toliko prali da nisam znala što da radim..trebao mi je netko u tom momentu da me smiri i da mi kaže da će sve biti ok....naravno, odlučila sam nazvati njega....
i jesam...i tako me on lijepo pita što mi je....
ja kažem da sam luda zbog ispita i da ne znam što ću...
on e inače onako flegmatičan tip i radi sve aljkavo u životu...i tako on meni takvim tonom i kaže : "ma pložiti ćeš"
k vragu, zar ne može bar biti malo uvjerljiviji....
i tako smo nastavili pričati o tome....ja se jadam, on istim tonom priča....ja ludim još više...
i on meni na to kaže: pa što ionako imaš tih nekoh par fasciklića za naučiti...
ajme...kao da me grom iz vedra nega ošinuo....
poludjela sam, svašta mu izgovorila...i na kraju poklopila....
naime radi se o tome da kad je bio kod mene zadnji put ja sam ponavljala neke stvari...
moj je običaj da kad imam neka područja koja mi teže idu da ih skratim i skriptiram pa mi bolje"uđu u glavu"....i tad sam baš to ponavljala...
i on je to sve promatrao...
rekla sam mu , kad već zabada nos gdje mu nije mjesto, da ga zabije dublje pa da vidi pravo stanje stvari, a ne da zaključuje na temelju ničega...
pitala sam ga kako to da je uspio vidjeti te moje fascike, a ne i dvije knjige koje ukupno imaju 1300 strana i koje treba znati od riječi do riječi...
počeo je govoriti da mu je žao i razne gluposti, ali sam poklopila i nisam se javila...
takao je tamo gdje nije trebao, a ja to stvarno nisam zaslužila....
tim više što sam prošli rok propustila jer nisam željela prekršiti obećanje koje sam mu dala....išla sam protiv onih stvari koje su dosta bitne da njega ne ostavim na cjedilu, a on meni ovako...
k tome mrzim kad mi netko podcjenjiva ono što radim...a k tome znam da je to proizašlo i iz činejnice što je njemu na neki način krivo je on jedini od naše ekipe nije ništa nije nastavio studirati i što je na neki način izgubio korak s nama ostalima....
baš sam razočarana....
a nekako i znam da se ovo moralo dogoditi nakon one svađe koja je uslijedila nakon svadbe....posvađali smo se oko toga što se uporno miješa u moj dio života zvani ljubav...
iako sam mu milijun puta rekla da nikada neću biti s njim, opet smo o tome raspravljali...
iako sam prije prelazila preko tih stvari da mi se miješa u ljubav, ovaj put nisam mogla...dala sam mu ultimatum...ili ćemo se družiti, a neće s emiješati u to ili se družiti nećemo...
on je odgovorio indirektnim protu-ultimatumom: ok družiti ćemo se i neću s emiješati, ali onoga dana kad se ti budeš udavala za drugoga, ja ću se ubiti.....
ne moram pričati kako sam tek onda bila luda....
možda je bolje da se ne družim više s njim....vidim da se sve događa s razlogom, pa i ova zadnja svađa...
znam da on ne bi mogao ostati pasivan, a ja i dalje opraštati...
u srcu će mi uvijek biti najbolji prijatelj, ali ne mogu više nastavljati ovu sapunicu....gotovo je....

što se tiče osobe iz prošlog posta....ne mogu vam sad trenutno ništa zanimljivo reći jer još nisam napustila metropolu i nismo bili "oči u očiˇ" iako me od toga dijeli još samo 3 dana....ne brinite neću vas zakinuti za tu informaciju "konačnog obračuna"....jedino što je novoga je da smo se čuli par puta oko toga da se dogovorimo kakav ću mu logo staviti na majicu i te fore....truditi ću se ostati jaka do kraja pa makar i pod uvjetom da ga izbjegavam...jedino je sporan taj dio kako ću mu predati majicu, a da ne stupimo u bliži kontakt....ali već ću ja nešto smisliti....:-)
što je dalje novoga...e, da....zove me jedna školska kolegica večeras i kaže da dolazi u Zg sutra...pitam ja s kojim razlogom....kaže ona: e, znaš stara, idem naštelati ovu svoju vilicu koja mi ide ukrivo....
uopće nisam znala kako da reagiram....rekla sam samo-super....baš mi je drago...
naime, ona i ja se poznajemo od prvog razreda osnovne...ona se uvijek krpala uz ekipu, ali nikad nije bila nešto prihvaćena...meni je bilo žao pa sam ju uvijek vukljala za sobom ikao se ekipa ljutila na mene....nikada mi nije smetala, a njih je užasno živcirala...nisam baš bila načisto zašto je to tako jer većinu vremena je šutjela, a i kad bi nešto rekla, izvalila bi neku totalnu glupost pa bi se znali smijati do bola....no od malih nogu je imala tu deformaciju vilice i tikove...inače je, onako prosječno zgodna, ali ju je to totalno unazađivalo...k tome ima neku bolesnu obitelj pa nije ni odrasla u normalnim uvjetima...stalno neke traume...uvijek joj je bila želja udati se i imati dijete...i ta joj s eželja ostvarila prije 2 godine...koja je to fešta bila...stvarno sam bila sretna zbog nje....ali taj nejzin kreten od muža jhe neodavno našao neku drugu, nju ostavio....i ope tmi je bilo žao...ma cijela storia oko toga...
tražila je tako malo i kad je to uspjela dobiti, Bog joj je to oduzeo....strašno...
no sad kad sam bolje promislila o tome da ide "štelati " vilicu baš mi je drago...e, da ujedno je to prvi put da sam iz njezinih usta čula da je priznala tu svoju deformaciju...inače se to nije na glas izgovaralo...Daj Bože da joj to uspije i da napokon nađe sreću us vom životu...
vjerojatno vas ne zanima ovo što pišem, ali nekako u svoj ovoj mojoj zbrci od života, drago mi je da će netko drugi biti sretan imorala sam to napisati....
e, da ...sjećate se onog "prijatelja" s kojim sam imala neke kombinacije...pa smo bili na li-la hoćemo u vezu ili ne...pa na kraju ostali ipak prijatelji, a on s epočeo viđati s mojom sestričnom...mala ga totalka zdriblala...u biti viđali su se u tajnosti jer ona ima nekog frajera koji živi u inozemstvu, a koji joj nije dečko nego neki povremeni brijač..i sad kad ju je prijatelj pritusnuo da se odluči, ovaj drugi se pojavi u RH, a što mu je ona htjela zatajiti pa nije uspjela...no, dok je ovaj bio tu ona se fačkala s njim...nije se odlučila...povremeno je zvala "prijatelja" da ga drži svježe podgrijanog da ima s kim biti dok s eovaj vrati...u međuvremenu sam ja slušala boljke "prijatelja"...no, sad ju on kao drži na nekoj distanci pa ona kao počinje luditi za njim...iako mu pokušavam objasniti da je to opet njezina taktika i da ako joj je stvarno stalo da bi bila ostavila tog drugoga, ali vidim da će ga opet povrijediti jer će on popustiti...iz kojeg drugog razloga, nego zato što ima za nju jebene osjećaje...eto...
sutra se bacam na čišćenje stana...to je neka tradicija,prije nego što idem na put napravim generalku...razmišljala sam da ove godine to ne radim, ali bolje utrti selo, nego običaj pa sutra je dan G....
dan poslije toga slijedi obavezni shoping i ispijanje kavica sa frendicama, pozdravljanje jer se nećemo vidjeti mjesec i pol...i tako...
dan poslije...nakon što se dobro naspavam, imam proći cijeli grad da pokupim frendice koje će samnom doma....vjerojatno će se popiti kavica prije puta...e, onda po gasu i by by metropola...
počinje ljeto....koje će meni biti 15 dana kraće zbog ovoga kiksa s ispitom, ali nema veze...što je tu je...

najprije ću doći kući i popiti kavicu sam mamom...pa ću posjetiti tetke, ujne, babu i djeda, prabaku i sav bitni rod...
zaboravila sam reći da ću biti polu-teta...strašno...od tetke sin će postati tata...evo prinove u 3-4 mjesecu...baš lijepo...nek se klinci rađaju...još da mi je braću natjerati pa d abudem prava tetka....kad sam već kod njih...u utorak stiže bratova cura tkđ.. iz inozemstva...nije dobila posao u mom gradu nego na moru, ali priroda tog posla je da će ju stalno seliti negdje gdje su im poslovnice...jest da je jebeno plaćena, ali bome se za to i naradi...no sad ispada isto kao da se i nije vratila...opet je neće biti i to nema nikavog smisla...tim više što je buraz totalno nezaniteresiran za nju, a već s egodinu dana viđa sa 15 godina mlađom curom...biti će čuda ovoga ljeta...čisto me strah....stvarno bi ja mogla napisati sapunicu na temelju toga svega...
sad kad bolje pogledam, istina je, život piše romane:-)
sad ću spomenuti još i onoga kuma s vjenčanja koji se totalno zakačio za mene...bila sam s njim na kavi...ma nije moj tip...ali bio bi super ekipa za feštanje...ali on mene tako ne gleda...malo sam ga distancirala od sebe, pod isprikom da imam učiti, a on mi pošalje poruku da će ostaviti curu s kojom je 3 godine...ajme meni....još mi samo to treba...pa rekla sam mu da neće biti ništa od nas, doduše na lijep način, ali on je rekao da je on strpljiv i da će onb polako, ali sigurno osvojiti mene...ajme meni...još je najavio svoj dolazak u moj grad jer ima dolje nekog frenda...stvarno ću morati bježati....

ona osoba x koja ima 37 godina...i njega sam pokušala na lijep način otpiliti..rekoh da je velika razlika u godinama, da bi me s eobitelj odrekla, da je on vezan za svoj grad, a ja za svoj...nisam bila uspješna..on je sve moje argumente pobio...ne javljam mu se već par dana...rekla sam da sam doma i da me ne zove...ma baš me briga, kad se čujem drugi put s njim, reći ću da ništa od nas i da se nećemo više čuti...
svašta sam ja sad vama napisala...nepovezano...tako se sada ja osjećam...kao da sam iznevjerila sama sebe..svoju obitelj...
shvatila sam da sam nepotrebno gubila vrijeme....znala sam provesti par sati pričajući na mobitel s frendicom i slušajući njezine ljubavne boljke...pa tako s best frendom...pa tako s prijateljem...i tako sam vodila računa o svemu i svima samo ne o onome što sam trebala...užas...znam da ne mogu vratiti vrijeme i da se samo mogu potruditi da to popravim u jesenskom roku, ali trenutno se osjećam baš glupo...ali valjda se sve događa s razlogom pa i to....malo ću biti u bedu pa ću se opiti pa ću istjerati sav stres od sebe...onda će doći novi tjedan, a kako kažu: biti će bolje od ponedjeljka pa ću u to slijepo vjerovati...



| - 23:39 - ...why?.... (16) | print.... | # |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se