.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->
< | lipanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
kia se zaljubila....kao malo dijete....opet u krivu osobu....
zašto i kako...e pa nemam pojma....
ali moram bježati....
što prije....čim dalje...
je li crno ili bijelo....možda više crno....ali nije sve negativno....
dok sam tako surfala internetom, odlučih pogledati imam li poruka na iskrici...kad ono netko piše...i ta me osoba zna...
par puta sam pitala tko je....nije odgovorio....
no jednom je počeo odgovarati...
i to iz razloga što sam ga podbola s par komentara na račun njegova hobija...
i tako malo po malo i klupko se odmotavalo.....
i saznala sam tko je...
ma frajer je nema šta...
no ima tu i cijela povijest mene i njega....
naime znamo se mi iz srednje škole....
i čak smo jednom trebali i zabrijati...
ali on je bio sav neodlučan...
iz inata njemu, samo njemu ja sam otišla i poljubila njegova prijatelja...
hm...loš izbor...
taj poljubac i dan danas pamtim...još nitko ga nije uspio skinuti s ljestvice najgorih na kojoj nosi no 1...
no vrijeme je išlo....sve se to nekako stopilo s godinama...
i otkud on opet u mom životu....
e ne valja se inatiti....stalno me zeza zbog toga...ili zato što mu je fora ili zato što sam tu večer otišla poljubiti drugoga
vratio mi se kao bumerang u glavu....
ovaj vikend sam nenadano otišla kući....
naravno izašla s prijateljem, malo se popilo iako sam obećala da neću zbog onog zadnjeg pijanstva...no tad sam bila juice votku, a za vikend sam se vratila starom dobrom jack danielsu...i naravno sve je bilo ok...
bio je ovo najluđi vikend u zadnjih godinu dana....
u petak sam otišla s njim....dočekali smo jutro skupa....e, a nije me ni poljubio....
ja sam mu rekla da mi ne bi bio zanimljiv da nije tako kompliciran...pa se on našao inatiti...i tako ostalo...
htjela sam poludjeti...
u subotu sam izašla vanka s best frendom.....opet se došlo kući jako kasno...ovaj put je debelo svanulo....bilo je ludnica vanka....
njega sam čekala...nije ga bilo....
poslala sam mu poruku...i dobila odgovor...
e sad tu slijedi onaj razlog zbog kojeg ja moram bježati glavom bez obzira....
bio je s curom...
to ga nije spriječilo da mi odgovori....
a nije ni neka utjeha...
veza je duga oko 7 godina....o njoj ne želi komentirati...niti voli da se to spominje....
a ja se zaljubila...prosto kao malo dijete...
a ni sama ne znam zašto....
da ne bi rekla da je sve crno evo jedan razlog zašto nije: pa shvatila sam da opet mogu osjećati to za nekoga...
situacija je napeta....
planiram mu sutra reći da ne želim dalje....
u igri su srce i razum...
karta odluke je pala...igram razumom....povrijedio bi me...
ja ga želim cijelog, a on to ne može dati....
a ja ne mogu i neću biti povrijeđena....
da je neki drugi, kao što je npr bio "prijatelj" bilo bi mi svejedno...danas te ima, sutra te nema....ništa ne boli....
ali za ovoga znam da ne može tako završiti....
pa da ne bi bilo povrijeđenih...bolje pobjeći....
bila sam mu napisala preksinoć poruku : ako nekoga ne možeš potpuno imati, bolje ga je potpuno izgubit....
razlog je bio što mi nije odgovarao na poruku i već mi je bilo svega preko glave....ali tad je on počeo pisati..
on me malo bi, malo ne bi...
a moji su živci takni....
uf...bježim...bježim od njega...
nemam što izgubiti....
ako me želi , truditi će se da me ne izgubi...
ako me pustim nije me ni želio....
al je ovo teško pisati, a kamoli izgovoriti....
moram tako napraviti...
a na vremenu je da pokaže svoje....
znam da mu ne mogu davati ultimatum na temelju ovoga svega...pa nismo se ni poljubili....samo smo puno pričali...
i znam da je teško prekinuti dugu vezu....
ali znate kad je ono nešto u vama...jače....gore...spremno na sve...
e taj dio mene moram ovaj put zaključati pod okove...
jer bez obzira na taj dio, teško da bi dobila bitku....
a ovako mogu ili dobiti rat...
ili sramotno pobjeći....ali ne patiti...
biti će ovo dugo i vruće ljeto...
uf....