|
|
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
dok sam neki dan listala svoj dnevnike uočila sam jednu stvar...uvijek sam si postavljala neke ciljeve...neke sam ispunila u potpunosti, neke djelomično, a jedan nikako...a to je da smršavim na svoju staru težinu....zadnjih 4 godine sam si stalno zapisivala cilj smršavjeti 10 kg...i tako čitajući shvatila sam neke pogreške....iz početka bi krenula s velikim elanom, a na kraju uopće ne bi bilo spomena o planovima prehrane ili nešto...i tako sve do ponovnog postavljanja cilja....bila sam smršavjela prošlo proljeće i to drastično, ali to je bilo zbog tragedije u životu tako da se tog dijela ne želim ni sjećati...
sad godinu dana kasnije stvari su se opet vratile u normalu, a kilaža u "ne-normalu"...
što vidim kad se pogledam u ogledalo?
ne, neću za sebe reći da sam slonica i takvo što jer se ne smatram takvom...rekla bi ovako: pa ne izgledam loše, nekima čak i zavodljivo, ali sebi osobno ne pašem u koži u kojoj se sada nalazim...ne želim biti ugodno popunjena, ne želim biti žgoljava....želim biti lijepa sebi..
možda da krenem sa pričom kako sam uopće dospjela do kilaže na kojoj sad jesam...
tj. najprije ću reći osnovne podatke. imam 173 cm, težina 70, godine 22, prijašnja težina 60-62..naravno na nju se želim vratiti...
da krenem malo o povijesti svega nagomilavanja kilograma:
sve je krenulo kad sam prekinula s dečkom...najprije sam bila jako smršavjela jer sam prekinula s dečkom i bilo je puno živciranja...u to vrijeme još sam bila vegetarijanka i kilogrami mi nikada nisu predstavljali problem jer je moj jelovnik bio sadržan od voća i povrća...ok bila sam slaba na slatko, ali ne uvijek..kad bi imala dan D jela bi samo čokoladu i ništa drugo i onda je moglo proći nekih 15 dana da ne kušam ništa od slatkoga....pms i takve stvari...imala sam užasno bolne mjesečnice pa sam obavezno 5 dana u mjesecu bila na jakim lijekovima zbog čeka mi je obično patio želudac...
osim toga što sam prekinula s dečkom i što me je to dovelo do ruba, završila sam srednju školu i upisala fakultet...slijedila je selidba u novi grad....poanta je bila što od moje generacije nitko u Zg nije upisao faks pa sam ostala sama na svom putu...poznavala sam neke ljude, ali to mi nisu bili prijatelji i često su me znali povrijediti tako da sam ih neko vrijeme i izbjegavala...
no unatoč svemu ja sam bila sretna jer sam došla ostvariti svoj san...studirati u Zagreb...kako sam samo bila puna ideja, želja, ideala...koji snovi..
sve je to palo u vodu kad sam vidjela gdje ću živjeti...šok...ne želim se ni sjećati sobe u kojoj sam živjela jer budi ružna sjećanja..koliko sam samo puta plakala u njoj...sama...bez prijatelja...daleko od doma..a ni na faksu nisu cvjetale ruže...
no nešto u vezi te sobe moram spomenuti...nije imala kuhinju, a glupa gazdarica mi je stavila rešo u kupatilo....to mi se apsolutno gadilo tako da ga nikada nisam ni upotrijebila...
navikla sam doma jesti kuhano svaki dan i naravno znam kuhati samo što tad nisam imala gdje....upisala sam se kao izvanredni student pa nisam imala iksicu da idem u sc...
živjela sam tako u stresu par mjeseci....hraneći se čevapima, sendvićima, pecivima i naravno slatkim jer više nisam imala uvjete za svoju vegetarijansku prehranu...nakon torture tom hranom kad bi pojela juhu uslijedili bi nepodnošljivi bolovi...
agonija je prestala kad sam se preselila....bar što se kuhinje tiče...novi stan je bio prekrasan...jedino što je falilo je bila svjetlost jer je bio blagi suteren, ali to mi tad nije bilo toliko važno...
u stan do mene se uselila jedna poznanica iz djetinjstva....
prvih godinu dana s njom sam prolazila apsolutne muke...
došao je 7 mjesec i ja sam bila na rubu živčanog sloma...
i nisam toliko jela koliko sam imala osjećaj da sam se sva napuhala od živaca...dodatni razlog je bio i pad godine...stvarnost me lupila u glavu...
no tad sam došla kući...normalno okruženje, ekipa, moj stari život ponovno...u roku od 20 dana skinula sam 6 kg, a da se nisam ni trudila....jednostavno su otišli...
9 mjesec-povratak u Zg....bila sam jača...uvidjela sam sve pogreške koje sam radila...odlučila se nastaviti boriti....i uspjelo mi je....
i dalje su mi falile mnoge stvari od mog života kojeg imam doma i dan danas mi fale, ali živim s tim i trudim se promijeniti situaciju...
tim putem izgubila sam dosta samopouzdanja kojeg sam prije imala...
napokon mi je krenulo na faksu pa sam bila sretna...izlazila nisam nikuda jer nisam imala s kim, to mi je jako falilo, naravno i sad...održavala sam svoju težinu, kakva god da je bila...bilo mi je važno da ne ide dalje iako je postojala želja da ju smanjim...
najveća tragedija mog života dogodila se kad je tata preminuo....
nisam jela, nisam spavala...doslovno sam se sasušila...bilo je to mučno razdoblje...
no pokosilI su me blagdani i slatko...i prežderavanje...i minimum aktivnosti...nisam bila sretna nikako,a k tome zbog svega opet je patio faks...
dovoljno sam jaka ili ojačala da krenem ponovno...s dna...ovaj put DO KRAJA....
osim ovoga želim ostvariti i druge ciljeve...promijeniti život generalno...ojačati karakter i ne dopustiti više ničemu da me slomi...
imam svo vrijeme ovoga svijeta i planiram to iskoristiti...
obično realno gledam na sve stvari...i shvaćam da je za mršavljenje potrebna volja i znati imati svoje granice...potrebno je vrijeme i trud...ali ne samo ovih 3 mjeseca, nego i dalje u životu...usvojiti taj način prehrane i naučiti se samokontroli...
ja to želim postići....
zašto ova dijeta? nisam ljubitelj mesa...nikako...volim voće, povrće, tjesteninu, salate i slatko naravno....
sviđa mi se što ne gladujem već u biti jedem više namirnica biljnog podrijetla no što bi inače pojela...osjećam se zdravo, poletno, lagano...nije mi naporna...vjerujem da ću uspjeti s njome postići svoj cilj..
kad sam već kod rasprave o dijeti mogu ponosno reći da mi je danas 5 dan...voćni dan je prošao super...jedino čime griješim je kava s mlijekom, ali kavu obožavam...no našla sam rješenje i za to...na prvi dan ću piti kavu s mlijekom i na voćni, a na drugi i treći ću piti bez mlijeka...eto...što se tiče prvih dojmova: sviđa mi se svakako...spremam si ukusna jela, ali pazim na količnu...kupila sam si i knjigu tako da sve štima...
ovaj put stvarno idem do kraja...
to je i razlog zbog kojeg želim u karakter klub...nekako osjećam podršku, a i to da nisam sama...k tome tamo se može pročitati svašta korisno...
u biti nije mi sporno vrijeme u kojem želim smršavjeti svojih 10 kilograma jer planiram i dalje provoditi taj način prehrane....naravno da bi željela da to bude do 7 mjeseca pa da na more dođem zadovoljna, ali ja ću polako pa sigurno....
što da vam kažem za kraj?
sutra je moj 6 dan dijete....veselim se....
jedini problem koji imam je što mi dolazi frendica, a kojoj se baš ne sviđa moja ideja da smršavim...rekla sam da sam na dijeti i da mi do sada odlično ide i da ne želim kršiti i da ću spremati sve po jelovniku za to...shvatila sam da bi voljela da prekršim kad je unatoč tome što sam rekla, ona rekla: pa možeš preskočiti jednom voćni dan...idemo cugati navečer...a dobro zna da je to u dijeti zabranjeno jer je i sama pokušala provoditi pa je odustala....moram ostati jaka i prestati biti pristojna po tim pitanjima....ako sam ja nju poštovala kad je ona bila na dijeti onda može i ona mene...
svakako vam javim rasplet događaja..nadam se ostati karakter....
toliko od mene za ovaj put...
priča plus:
što se tiče"prijatelja" ipak je nazvao..nešto malo kasnije no što sam napisala post...pričali smo tri sata i zaključili ništa...totalna zbunjola...zvao me je i večeras, a i sad ponovno čekam poziv je rje otišao do grada s prijateljem na cugu...
ipak vrijedi ostati kod svojih princima...
kad me nazvao bila sam sretna jer je na neki način prošao na mom testu...smijala sam se zato jer je skužio kojuigricu igram pa je popustio i nazvao...rekao je da kad mu se nije čekalo toliko dugo da ga nazovem pa je to ipaknapravio on...da je prošla ponoć i da me tad nazvao sigurno mu s eviše ne bi javila...tako sam si bila odredila...no ipak je nazvao prije ponoći...sam kaže da se je razmišljao bi li nazvao tad ili ujutro...uf za dlaku...
da malo bolje pojasnim situaciju njega i mene:
evo ovako: iz početka ga uopće nisam simpatizirala...nikako ga nisam baš imala u vidu za nekoga s kim bi brijala...onda je došao par puta kod mene doma na ručak...pa sam bila jednom kod njega na ručku kad nije bilo njegovih...pa ponovno za Uskrs...u međuvremenu smo se počeli stalno čuti mobitelom i spikati po par sati...puno smo si toga osobnog rekli u tim razgovorima...čak sam mu nabavljala broj od jedne cure koja mu se svidjela i koja je btw moja sestrična...savjetovala ga kako da ju osvoji...Hvala Bogu što me nije poslušao..naravno svojom taktikom nije ništa postigao, a moja bi ga sigurno dovela do cilja...no dobro...
no ja sam prošli vikend došla doma...odmah smo se čuli...izašli vanka...počelo se cugati...dajte zamislite niti jedno od nas ne pije juice-votku, a tu is lijedeću večer smo ih ispijali kao ludi...još sam se ja šalila kako je slatko-gorkog okusa...
no naravno te dvije večeri je alkohol učinio svoje i zabrijali smo...
hm...pisala sam već o njegovim dvosmislenim signalima...jednako je i sad...
ne zna se tko pije, a tko plaća...
nikako se ne možemo sporazumijeti što smo: prijatelji, brijači ili pak za vezu...
totalno ludilo....i to toliko da vam sad konkretno ne mogu reći o čemu se baš raspravljalo ta tri sata jer na kraju ni sama nisam znala o čemu pričamo...kome je stalo, kome nije...tko će bitipovrijeđen, a tko ljubomoran...ajme majci...luda totalno..
dogovorišmo se na kraju prespavati cijelu stvar i večeras raspraviti o tome..i trebali smo...naravno hoćemo ako ja ne zaspem pa ne čujem poziv...
no kad me večeras zvao rekao je da je bio na fešti i da je malo popio..malo smo se uhvatili teme, ali je tad morao po prijatelja pa nismo do kraja riješili...
jedna stvar je jasna...shvatih to danas....ja nisam trenutno za vezu...brijati ne možemo jer to povlači druge stvari pa ništa od toga...ako smo samo prijateljinaravno da to ne može štimati kao do sada jer kad on spomene drugu ili ja drugoga postoji opasnost od ljubomore...
ajoj....cijela komplikacija...svakako ju planiram riješiti do sutra....znači samo prijatelji...hm...
ma iskreno glupo mi je što mi neće iskreno reći bi li on vezu ili ne...možda bi ja čak i probala, ali kad se tako ponaša onda ću i ja istim tempom...
rekao mi je da sam mu pomutila sve planove koje je imao jer sam mu kao uletjela u život....da ga je strah da tu ne bude povrijeđenih, a povrijeđen sigurno neće biti on...da osjeća pritisak jer da što god da učini da ima osjećaj da me vara...ja sam bila malo popizdila na te stvari jer mi je ispalo kako momak smatra da je meni u biti puno više stalo nego njemu...heloooo?
onda sam udarila kontru:rekoh mu da ću ga riješiti tog nejgovog pritsika i nek samo reče kad?
on mi je odgovorio : znam ja tvoj način...otići ćeš i biti s bivšim...
ja sam rekla da nije bitno kako ako on to stvarno želi da ću to i napraviti...naravno nije mu se svidjela ideja...
onda sam mu rekla neka nastavi svoj život, neka se nađe i brije s tom malom ( koja ga je btw zvala i to nakon što je vidjela nas dvoje skupa u gradu...naravno ja sam joj potvrdila da je ok momak i da može s njim na kavu i da između nas nema ništa...samo susjedi...a u sebi gutala knedlu )no sad odjednom nije ona više tako važna...
nema smisla nastavljati više pisati cijeli scenarij jer ne vodi nikuda...meni to sve ide na živce..u biti, oboje isto mislimo,a previše filozofiramo...ne želim trošiti vrijeme na to...just friends...i to je to..
a ja fino do ljeta planiram mnoge stvari na sebi promjeniti na bolje i naravno naći frajera malo za faćkati se...biti zavodljiva..hraniti svoj ego...
naravno da ću vam pisati report kako to podnosi...eto sad je već kasno...vrijeme je da spalim cigaretu i grem pajkiti...
svima laku noć...kisss
