|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
xxx
ljubav, da bi nas usrećila
ne smijemo shvaćati ozbiljno,
nego ju doživljavati kao
ugodnu u neobveznu zabavu
xxx
jedan kratki trenutak trajanja
u snovima o ljubavi vrijedniji je
od cijelog života slave
xxx
čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni
i još čudnije
koliko često nam baš to
malo nedostaje
xxx
da bismo postigli velike stvari,
ne moramo samo djelovati,
već i sanjati,
ne samo planirati, već i
vjerovati
saša matić
kralj izgubljenih stvari
Ponekad sanjam te
u snovima se gubim
ali se probudim
cim krenem da te ljubim
Vise se tijela tvog
ne osjeca toplota
budim se u hladnim
rukama zivota
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet secas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
I bolje da se ne vidimo nikad
ne zivimo u istom vremenu
ja imam proslost, ti imas buducnost
snovi su izmedju
I bolje da se ne vidimo vise
jer shvatili bi tad u isti cas
da sve je ovo, sve je ovo moglo
da prodje i bez nas
Bolje da nikada
i nista nije bilo
da sam prešutao
sve sto je srce krilo
Zato se ne vracaj
tisinu mi ne kvari
pusti da budem kralj
kralj izgubljenih stvari
Jer sve sto prodje
sve sto jednom prodje
kao po kazni uvijek vraca se
a kad se vrati, jednom kad se vrati
dodje da prodje i opet sjecas se
Svakog si jutra bolje nego sutra
a svaka noc je uvijek presudna
jer hiljadu ti stepenika treba
do vrha a jedan jedini do dna
donna ares
ostavljaš me samu
ostavljas me samu
u tisini sobe
u nasem hladnom stanu
Koliko je samo
na svijetu tuznih ljubavi
ne ja ne mislim
da nismo jedini
Ostavljas me nocas
ostavljas me samu
ne moze se nista
vise spasiti
Kad se svjetla ugase
kada gosti odlaze
kad se spuste zavjese
kad me jednom ne bude
Ti trazit ces me tad
nece biti kao sad
ja te necu vise cekati
XXX
dugo te nema
sve je po starom
još uvijek živim sama
sjedim
i
pušim
sanjarim malo
samo da prođe dan....
xxxx
da li te tješe
da li ti nude rame za plakanje
da li te još u krletki zlatnoj
čuvaju od mene
xxx
stotine godina će vjetrovi
raznositi trnje ove ljubavi
generacije će žaliti za nama
i kao divlja ptica strast me razdire,
a tako malo trebalo mi je do tebe...
xxx
find something to live for
and
something to die for!!!
XXX
iznad svega sjetim se trenutaka nekih
uz osmijeh ili s tugom i naših starih tema...
neki su otišli dalje, a
nekih više nema....
sjetim se godina dugih,
rek sad znam da lete,
tek sam na pola puta
i jučer sam bila dijete...
i
premda vrijeme neće sjećanja da izbriše
ipak od mladosti cijele
tebe volim najviše
učini nešto
da su oči krile
jesu, priznajem
da je moje nesvjesno ja
krilo svjesnom istinu
istina je...
da me sačuva boli sutra
krilo je istinu danas..
kamuflaža..
uplakana stojim
između danas i sutra
ne shvaćam...
zašto toliki teret
nosi moja duša...
duša sam jedna
kao i sve druge,
podnijeti mogu kao i one
a dvostruko plaćam..
nisam toliko snažna
i meni treba netko
ili barem mir..
pogledaj u mene
slaba sam...
ako si očekivao nešto više
žao mi je...
sad me oslobodi..
stavi svoju ruku na moje tjeme
daruj mi snagu ili mir..
učini nešto...
kad vrijeme
kad vrijeme postane jedno
bez boje, okusa i mirisa
kad nas tuđe oči bole
kad je samoća jedini prijatelj
kad sve to dođe
i stane stajati,
a prolaze dani i noći, a
ono i dalje stoji
pitam se gdje smo mi...
gdje su naši snovi
nadanje u bolje sutra
nestali tragom rose ovog prekrasnog jutra?
sunce je, a spuštam rolete
mrak donosi spokoj
osjećam se prozirno,
skoro pa dodirljivo..
virim kroz ključanicu prošlosti
u svijet budućnosti
prag me priječi da prođem tamo
prag nesigurnosti
tereti prošlosti..
vrijeme je kiše,
ali samo u mojoj duši
proljeće čekaj me
dok ne presušim....
Blog.hr
Forum.hr
whatalady.hr
maliuvrnutisvijet2.hr
vjeverica24.hr
slutim...da kraj će skoro..
upijam miris tvoje kose,
okus tvojih usana...
slutim...da zima će biti duga...
iz kamena se ništa ne rađa, a to sam dušo zbog tebe postala...
faliti ćeš mi znaj..svaki treptaj moga oka biti će bolan..
ti nećeš biti tu..
možda već sad nekoj drugoj poklanjaš puste snove...
ponekad se osjećam tako blizu srcu tvome..
vjeruj mi znam kad na mene misliš..
nešto što opisati ne mogu..
zašto mi je stalo, a budućnosti ne vidim s tobom..
sudbina je možda..da mi svejedno nije..
tako smo različiti, a opet me nešto vuče ka tebi..
u svakoj pjesmi tebe nađem..
sve mi je ludo i sjetno, sve je nezaboravno..
pitam se ...što ću kad te vidim ponovno..?
da glumim da te ne vidim...
da okrenem leđa pa ti sluti...
što god da vrijeme donese, trenutak neka ne izbriše...
ti ćeš uvijek pamtiti mene i ja tebe..
ako ništa, imamo prošlost..
bar je nešto za nama ostalo...
slatko moje, osvrni se, tamo ćeš me naći...
oči u oči..dodir za dodir..sve ti dajem..
isto tražim...
slutim da kraj je...
osvrni se zadnji put..
oči što te gledaju...slute..
da i sam slutiš..
oprostimo se u prošlosti...
ako samo vjeruješ u mene,
zauvijek ću te voljeti..
uzmi me za ruku, zagrli me...
nikada te neću napustiti..
hej dragi moji...
pitate se čemu ovaj naslov..e pa reći ću vam...
gledamo TV, čitamo novine, surfamo netom i svakako svugdje možemo čuti o pedofiliji, seksualnom nasilju bilo u obitelji ,bilo van nje..svakakve vulgarije...sve nas to zgrozi na momenat, svi kažemo Bože sačuvaj što se to u svijetu događa i onda krenemo dalje sa za svojim poslom... sve je to dobro dok nas od takvih osoba čuva ekran od TV-a ili monitor kompjutora, protuprovalna vrata i slično...sve je dobro dok se jednom nama ne odgodi takva prljavština...
neki dan sam se dogovorila s jednim frendom na kavi...našli smo se oko nekih 21 sat jer je on kasnio..i tako smo sjeli, zapričali se i već je bilo 23 sata..rekla sam mu da požurimo da ne hvatamo zadnje buseve...moram napomenuti da nisam nimalo strašljiva osoba ,dapače vjerujem da sam i presigurna... imam stav : ne može mi nitko ništa..
no frend i ja smo sjeli na glavnom kolodvoru u isti bus, a na stanici kod Ine:-) smo izašli da on sačeka svoj za Veliku Goricu..taman smo zapalili cigaretu i već mu je naišao pa sam mu rekla da ide..ja sam sjela i nastavila pušiti cigaretu i čekati svoj bus... najednom sam shvatila da smo na stanici ostali samo ja i jedan tip...nisam se obazirala...vidjela sam da je gprilično nervozan jer je šetao amo tamo kao da ga nešto muči..i tako on mene pita : je li slobodno da sjedne kraj mene? tada mi je postalo sumnjivo jer je na toj stanici bilo još bar 2 kućice-čekaone sa sjedalima i bilo je mjesta napretek...imao je crnu kosu, nekih 30-ak godina, oči su mu bile crvene, crna jakna, crne cipele, traperice..i dalje nervozan ..također je pušio cigaretu..
no pita on mene dalje . iz Gorice si ?
ja sam odgovorila NE.. ideš sa posla ? opet je moj odgovor bio Ne, ali sma nadodala da sam bila na kavi s dečkom..ako slučajno pomisli na kakvi upad da odmah prestane... učinila sam to i zato jer mi je u njegovoj blizini bilo nelagodno...
zaboravila sam spomenuti da mi je mobitel bio totalka prazan i da, sve i da sam htjela nekoga nazvati, nisam mogla...
nervozno se ustao kad sam rekla da imam dečka i otišao je van kućice-čekaone tako da ga ne mogu vidjeti, ali sam shavtila da on mene promatra i da nešto radi...u hipu se stvorio predamnom ..sada ću morati biti prosta: izvadio je kurac i počeo ga drkati predamnom...skočila sam se..najprije nisam znala kako da reagiram...nikad se nisam našla u takvoj situaciji..noć, ja i stranac, sami na stanici, nikoga nigdje u blizini, prazan mobitel, a on izvadi svoj kurac i drka ga predamnom ... užas...
onda sam u sebi osjetila bijes...sama od sebe sam jako ratoborna i nikada si ne bi dopustila da se prestrašim i da me to spriječi da se branim...
počela sam se derati na njega, psovala sam ga, rekla mu da ako se približi još milimetar da ću ga ubiti...
njegov pogled bio je bolestan..odvratan..kada je shvatio da ima posla sa krivom osobom, kao da ga je uhvatio strah...nakon što je završio svoju aktivnost, stavio je kurac u hlače i pobjegao...i to dosta brzo...sve mi se to činilo kao vječnost,a u biti trajalo je možda par minuta...
nisam se prestrašila, bila sam zaprepaštena jer sam doživjela, ne u punom smislu riječi ,ali eto djelomičnu, ono o čemu se pričalo na TV, pisalo u novinama , na netu...
sačekala sam svoj bus i otišla ravno u stan..bila sam u totalnoj zbrci...razmišljala sam što bi se dogodilo da nisam onako agresivno nastupila..bi li bio u stanju i napasti me...
još sam uvijek u tom doživljaju...mami i braći nisam ništa rekla jer bi istoga momenta sjeli u auto i došli u Zagreb po mene..a ja opet ponavljam da nisma neka osoba koja se boji i koja će zbog takvih stvari paralizirati svoj život...ubuduće sa sobom nosim ili sprej ili nož...e pa neka se on pomoli Bogu kad ga sčepam..jer neću dopustiti da zbog takvih osoba imam strah šetati slobodno ulicom ma koje god doba dana da to bilo..
interesantno je da sam već 3 godine u Zagrebu i da dok sam živjela kod Maksimira, nikada mi se takvo što nije dogodilo...i kad sam se odlučila na selidbu i vidjela svoj novi kvart nekako sam znala da ću se tu definitivno morati više paziti...ali ovakvo što , za nepovjerovati...
moram priznati još neku stvar...kad sam došla u stan, osjećala sam se nekako prljavo, odvratno...nije stavio ni ruku na mene, samo je to napravio pred mojim očima, ali svejedno to me je nekako zgadilo..sada si na neki čudan način mogu predočti kako je osobama koje su silovane..užas što se to sve događa cestom..i što je to u ljudskim glavama da ih navodi na takvo što..koma...
sad vidim zašto roditelji tako strepe nad svojom djecom...opominju, dosađuju..sad vidim da to sve nije šala nego stvarni život..i da stavrno treba biti spreman na sve..
