Potaknut postom drugarice Hopey
rekoh, da napišem (prepišem) i ja jedan udarnički
Kako i sebe doživljavam k'o rudara
(doduše u međeđerskom djelokrugu)
evo:
Arif Heralić je bio radnik željezare u Zenici, ulagač u SM peći u čeličani. Umro je ranih sedamdesetih godina u krajnjoj bijedi i siromaštvu kao invalid rada. Imao je 11 djece, od kojih je tek sedmoro preživjelo tužnu romsku sudbinu.
O smrti Arifa Heralića objavljena je sljedeća kratka vijest u beogradskim "Večernjim novostima" od 17. lipnja 1971. godine:
"U Zenici je juče, posle duže bolesti, umro Arif Heralić, radnik zeničke železare i višestruki udarnik, čiji je lik bio na novčanici od 1000 starih dinara. On je u železari radio na teškim poslovima i pre nekoliko godina je oboleo. Zbog toga je penzionisan".
Arifa Heralića se vrlo često mješa s jednim drugim likom s novčanice: Alijom Sirotanovićem koji se nalazi na novčanici od 20.000 dinara iz 1987.
Alija Sirotanović je bio poznati jugoslavenski rudar i udarnik. U vrijeme komunizma služio je kao model uzornog radnika, zbog čega je i završio na novčanici. Taj siromašni rudar iz rudnika u Brezi (BiH) postao je poznat kada je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena koji je dotada držao sovjetski rudar Aleksej Stahanov. Obaranje ovog rekorda je dobro došlo tadašnjoj državnoj propagandi (osobito zbog Informbiroa i sukoba s SSSR-om) koja je Sirotanovića iskoristila za svoje potrebe.
Zbog ovog iznimnog uspjeha sam je Tito Sirotanoviću ponudio ispunjenje bilo koje njegove želje, na što je Sirotanović izjavio da mu samo treba veća lopata. Tito mu je ispunio želju i napravljena je veća rudarska lopata, koja je dobila naziv „sirotanovićka“. Država mu se odužila i kućom koju mu je sagradila u njegovom selu Trtorići.
Ugodan nerad na Dan rada želim.
HASTA LA VICTORIA..........SIEMPRE!!
dan gnjeva
(Slađan Lipovec; zbirka Rijeke i mjesečine; h,d,p/durieux)
jutro je perverzno
blistavo kao u reklamama
za mondena skijališta
i hladno je
za popizditi noću je
nenadano okrenulo na sjever
sledilo se i uzrokovalo
prometni kolaps
nervozu i kaos
predugo čekamo na izlazu
s autoceste previše stojimo
na semaforima ali ti nemaš
vremena tvoj dan radni je
dan točno su ti
isplanirani sati
i minute inače će
sve izmaknuti
kontroli i otići kvragu
pa ćeš popizditi kao
michael douglas
i krenuti u svoj pohod
od periferije
prema središtu
"Nitko od osoba crkvenoga duha nema ništa protiv da se na temelju objektivnih činjenica kritiziraju eventualne negativnosti, ali kad se to ističe bez pokrića u stvarnosti, onda je to zlonamjerno ocrnjivanje i svećenika i Crkve", veli velečasni Ivan Miklenić u svome uredničkom komentaru u Glasu Koncila od 6. travnja godine Gospodnje 2008. Možda sam počinio grijeh propustom iliti previdom – Mea culpa! Mea culpa! Mea culpa! – zbog kojega ću se gorko kajati, ali, evo, za svih onih dana koliko je trajala Koradina krvavija i bježanija, nisam primijetio da se na tu temu oglasio npr. vojni ordinarij, presvijetli nam biskup Juraj Jezerinac. Unatoč šutnji sa Ksavera, nije mi padalo na pamet da popujem jednome biskupu, jer ako msgr. Jezerinac nije osjetio ljudsku i dušobrižničku potrebu da kaže makar riječ utjehe obiteljima žrtava ili da pozove pomahnitaloga generala da položi oružje, valjda iza toga stoji nekakav Božji naum, ovakvome meni nedokučiv.
Znam, znam, netko bi upućen u otajstva Božje administracije sada na to rekao da Korade nije djelatna vojna osoba, pa kao takav valjda i ne potpada pod duhovnu nadležnost Vojnoga ordinarijata, pa bih blentavi ja onda priupitao kakvo je to kršćanstvo kad od poruke Gospodnje izuzima penzionirana vojna lica, pa bi se zametnula priča bez kraja i konca u kojoj bi se češće čula kakva teška riječ negoli Radosna Poruka...
IMENICA
Nu, ne lezi Vraže, u nedjelju, 6. travnja, tri dana dakle nakon krvavog okončanja Koradina zuluma, u 23 sata i dvije minute, u redakciju Ferala iz Vojnog ordinarijata biva odaslan e-mail s pozdravima Jezerinčeva kancelara don Anđelka Kaćunka i sljedećom porukom...
"Poštovani,
budući da će tema 'slučaj Korade' još biti aktualna, premda je drama pri kraju, molim Vas da redovito uvažavate pravopisno pravilo (kojega se rijetko koji medij pridržava):
Korade - kao ime(nica), i Koradin - kao pridjev, u svim padežima sklanja se kao Rade odnosno Radin (a ne Radeov, jer je naglasak na vokalu a; za razliku od imena Rene – gdje je naglasak na drugom e, tj. na kraju, kao npr. u slučaju Mateo, pa genitiv glasi: Renča/Matča, a pridjev u nominativu: Renčov/Matčov.
Dakle, pravopisni padežni slučaj (od lat. casus = slučaj, pad) Korade izgleda ovako:
nominativ (tko, što): Korade
genitiv (koga, čega): Kord (oznaka za duljinu se ne piše)
Zahvaljujem na razumijevanju za ovu gnjavažu (na koju me potaknulo jezično mučenje Korade, tj. jer mnogi NE RADE kako treba) & srdačno pozdravljam!"
U potpisu: Don Angelo.
SKLONIDBA
Da, to je doista to. To je sve što nam je Vojni ordinarijat imao reći o ubilačkom pohodu umirovljenoga generala. Dok se raspištoljeni Korade sklanjao pred policijom, dok su se stanovnici kraja koji je godinama funkcionirao kao Koradin feud sklanjali u kuće, dok je policija čuvala klince u školama i vrtićima od generala-djecoubojice, ksaverski su dušobrižnici, eto, brinuli o pravilnoj sklonidbi imenice Korade. Jer kvragu i sedam smrtnih grijeha naspram sedam besmrtnih padeža!
I što sada na sve to reći, a da u Glasu Koncila ne bude protumačeno kao "zlonamjerno ocrnjivanje i svećenika i Crkve"? Na osnovu iznesenih objektivnih činjenica o angažmanu Svete Matere Crkve i Vojnoga ordinarijata u slučaju generala Korade, ostaje nam samo da zaključimo kako nam sâm Svevišnji posredstvom svojih zemaljskih službenika poručuje da je krajnje vrijeme za sklonidbu. E pa sklanjaj se tko može!
Općenita bizarnost življenja te genijalnost Lucićevog pisanja
namamili su mi
bizaran osmijeh
Taman negdje pred kraj čitanja Ferala
vratile su se doma dijete&žena
(bile u bake)
I tako nekako
kad su sve odlučnije i jedna
i druga
višeglasnoistovremenonevezanovišeslojnokaotično
tražile moju pažnju
u znak protesta
odlučim da im čitam Ljubavnike iz Verone
novu zbirku poezije Predraga Lucića
inspiriranu pogledom na zid rezidecije Capuletovih
koji su turisti išarali i prošarali
potpisima i između plusevima
(ovaj
+
ona
i srce
ili žvaka na zidu
ili Hajduk Torcida)
pa se Predrag zapitao
što li je sa tim silnim ljubavima i ljubavnicima bilo
tj. zapitao se o parovima općenito
pa je prošarao od vijetnamskog groblja i Arlingtona
preko Evrope i Balkana
do Rusije
Newtona
i Fuji-a
(jeste li čitali?)
I tako kad sam
nakon višeminutne šutnje i telećih pogleda
odjednom ustao
prošetao do police
uzeo knjigu/vratio se/ sjeo/ otvorio knjigu
i počeo odlučno i glasno čitati
obje su stale
pa pitale šta mi je
ali kako se nisam dao omesti
popodne je teklo tim smjerom
mala se od početka smijuljila, pa sjela kraj mene
i pratila koliko je mogla
vidjevši da se ne obazirem ni na upadice ni na pitanja
dok je žena
u početku slušala i umpf-mpfljala
pa je rekla daimaposlaidajojpomognemumistodačitampizdarijekaoluđak
i radila je buku
pa je preko ramenu osluškivala
pa se osmjehivala
prvo tajanstveno
pa eterično
pa erotično
pa bizarno (da ne kažem neurotično)
La commedia e' finita
tako da je nakon određene poezije
žena upitala
da šta san sa time tija ja reč (ne mogu ja ovo pisat sa mekim ć i gotovo)
pa je mala pitala
e, Tata,
šta si ti tija reč
naravno da nisam znao što reći
pa sam spremio knjigu
i posvetio se uobičajenom popodnevu
sa posebnim naglaskom na
pranje i češljanje delikatne kosice
moje princezice
sve u svemu, zadovoljan sam
jer žena deklarativno ne voli poeziju
a mala je poezija sama po sebi
i bilo je zabavno
otprilike 35 minuta
pozdravljam
uz
jednu mala pjesmu za malu kćerkicu
(među rijetkim stvarima koje volimo svi troje je Jovanotti)
A jebiga.... čekam i čekam slije sa koncerta
frend koji ih je radio sad je u Madridu, pa eto zapinje
a i tekst koji sam pripremio već je izgubio šarm
u međuvremenu me posao stegao za gušu
ovo govno od Boat & Property Show-a
slilo je u Split miljune ojra
pa je trebalo to povatat
jučer recimo
poslovni ručak sa međeđerima londonerima
svi našijenci sa internacionalnim prebivalištima
gadljiv preserans među škampima, prstacima i iločkom žlahtinom
svi pijano pizde,
svaka druga na engleskom
(moja misao: viđu ih, pravi
B-rockeri s'Moravu)
jedan od tih i takvih
otvoreno me pitao koliko zarađujem
te da na prljavom komadiću papira napišem
cifru za prelazak kod njih
(tj. kol'ko ti mali koštaš, a kol'ko tvoje dupe?)
zahvaljujem, Sir, ali zadovoljan sam vrlo
(naravno, svakodnevno sebi postavljam pitanje: is this the best job for you?
odgovor je, opet naravno,
the best job is no job)
Već dugo mi se vrzma po glavi jedan koncept
kojeg sam igrom slučaja povezao (samo duhovno)
sa likom i djelom
- Znamm Lee -
(anti-heroj nomadske krvi, anti-romantičar ili obrnuto)
koncept, te zamolbu za eventualnom kooperacijom ili sličnim, iznijet ću kasnije
prvo bih, one koji su propustili, upoznao sa likom i djelom ove eterične pojave
neshvaćene, nedosanjane...
dakle:
Ja sam bezukusan
Znamm Lee je iznad ukusa
(on na ukus gleda s upitnikom)
Ja sjedim
Znamm Lee leti
---------------------------
Znamm Lee rođen je par postova unatrag (dijete u vremenu),
slučajno,
kroz zajebanciju (dakle na najčistiji način).
Indikativan je njegov sermon "O Letenju"
Za bolje razumijevanje istog
prilažem tekst pjesme kojom se Znamm Lee
nadahnjuje
"Given To Fly"
could've tuned in, tuned in
But he tuned out
A bad time, nothing could save him
Alone in a corridor, waiting, locked out
He got up outta there, ran for hundreds of miles
He made it to the ocean, had a smoke in a tree
The wind rose up, set him down on his knee
A wave came crashing like a fist to the jaw
Delivered him wings, "Hey, look at me now"
Arms wide open with the sea as his floor
He's.. flying
Whole
High.. wide
He floated back down 'cause he wanted to share
His key to the locks on the chains he saw everywhere
But first he was stripped and then he was stabbed
By faceless men, well, fuckers
He still stands
And he still gives his love, he just gives it away
The love he receives is the love that is saved
And sometimes is seen a strange spot in the sky
A human being that was given to fly
Znamm Lee
bori se protiv užasne sile
koja polako ali sigurno
ubija sva njegova pravila
Znamm Lee
se pita koliko treba
da ga okuju lancima neznanja
koliko treba
da ga smjeste u kavez od zlata
koliko treba
da ga unakaze
Znamm Lee
baca uspomenu
i sa bolesnim zadovoljstvom gleda
kako se raspada
na tisuće komadića
Znamm Lee
bezvoljno odlazi
bez straha, bez htijenja
bez nade
bez
bez
bez
nekamo
nekako
-----------------------------------------
(dijete u vremenu)
znam li
izabrati trenutak
znam li
vagati
znam li
prepoznati bezuvjetnost
znam li
tragati
znam li
i kada se postavim
k'o da sam popio svu
pamet svijeta
znam li
ili sam samo popio
tojest popio to što sam popio
tojest govno
znam li
da znam
(da znam)
da ne znam
(da neznam)
znam li
(i smijem li
delayem
po Sokratu)
U sermonu "o Letenju" Znamm Lee jasno daje na znanje svoj stav o hrabrosti, kao
definiciji čekanja početka pada jednog letenja, u smislu kognitivne svijesti o posljedicama promišljanja "jeke nastale implozijom jezgre misli"
O Letenju
- Pričaj nam o Krajnosti, oj Proroče -
zausti tada pogled nad pogledima
- Krajnost je - prozbori starac nakon trenutka tišine,
pogledom otvorenim ka zalasku jedne mladosti
na istoku
- dakle, krajnost je nestajanje
u sjeni
osobne prepoznatljivosti
i osim svega
tko to zna
ono Važno je, dijete moje, nedostižno,
vječno,
tojest dostižno u prijevodu
hiperuranijskog idioma
kojim mrtva lica vladaju
jezikom teškim i nerazumljivim
pa zaključite sami
mene pustite u kurac jer ovo nije svijet za nas.
aaaaann, da, koncept, jeli
dakle htio sam vas zamolit, ako imate volje/želje/vremena/snage/droge/kave/
da priložite kakav tekst po nekoj od dolje navedenih točki (ili više njih)
ljubazne priloge/prijedloge/subjekte/predikate
šaljite na ajemaj@gmail.com
Koncept
Autori: zaklada Znamm Lee
r/n :
Gradelavanje
ili
kako ne ispast kreten
1.
Što nas navodi da se kurčimo
- Gradelavanje u povijesti
- gradelavanje kao ideja ( u Hiperuranijumu ideja gradelavanja....estetika – čin gradelavanja nije lijep, već mastan.... – filozofija)
- psihologija gradelavanja – nema čovika koji nije najbolji meštar o’ gradel – zablude - životinja - vođa čopora - Što nas navodi da se kurčimo – psihologija -
- Alles Gut – umjetnost kao lijepo - gradelavanje u umjetnosti (knjige/tekstovi/KARIKATURA PREOBRAZBE, muzika/video, blog)
- Možda je odgovor u simbolici mesa ....a možda i nije (simbol, avangarda – Bunuel)
- znam li
2.
Gradelavanje
- Legende o’ gradel – (o poznatim ugostiteljima/meštrima o’ gradel – manjim i većim, kratki zapisi njihovih riječi – )
- schema idealne procedure
- uloga gradela kao zbira objekata (materijali, oblici, razlike)
- uloga drva (kako koje drvo gori, koji miris; mokro drvo – savjeti)
- uloga hrane, a bogme i pića (kratki uvod, pa onda: riba – upute po vrstama; meso – upute po vrstama; salata , kumpir, kruv, vino, pivo, ostalo (gdje ćemo razmotriti ulogu umjerenosti)
- uloga peke (zašto ili zašto ne peka – recepti)
- uloga muškarca (pojedinac/grupa)
- uloga žene
- improvizacije ili kako ne zapalit šumu (priče)
- Kako upalit vatru ili kako ne ispast kreten (ako je ikako moguće) - priče
*mali princ
*galeb Jonathan Livingstone
*crno proljeće
*ana karenjina
*krik i bijes
*66. sonet od staroga Šekspe
*lelek sebra
*aleph
*il libro dell'inquietudine di Bernardo Soares
*The Prophet
*The Garden of the Prophet
*Biblija
*Marxov manifest
*Qu'ran
*Hićine borbe
*Feral Tribune
*Real Estate Investment - a capital market approach
*poduzetništvo - realnost sadašnjice i izazov budućnosti
*svaki put kada slušam mudrog Ramba Amadeusa
