blato na LP-u

I T

U firmici za koju sam radio prije postojala su 2 IT sektora. Prvi je bio onaj službeni, informatički sektor, divni momci, genijalci. Drugi je bio jednostavno ured nas nekoliko mamlaza i mamlazica, dio programa koji je u stvari stvarao pare. Svatko je savjesno obavljao svoj posao te je produktivnost našeg ureda zavidno rasla. Rasla je unatoč rijetkom obliku I T virusa, u stručnoj literaturi poznatog i kao Fiacca Spalatensis Vulgaris koji je harao u toj prostoriji i kojim smo se baš svi zarazili samim ulaskom u taj posao. Taj se virus različito manifestirao kod muškaraca i kod žena. Muškarci su u prvoj fazi izgledali sve bolje, oči su im se sjajile, ideje hrlile, ali je tipkanje po kompjuteru često bilo sporo, isprekidano stankama za doradu ideja razgovorom ugodnim. U toj fazi, tek inficirani centar za etičku ravnotežu kod žena je najosjetivljiji na vanjske podražaje koje burno, ali ne i duboko, elaborira. Zato je iznimno opasno po zaraženu ženu imati kraj sebe zaraženog muškaraca u toj fazi. Poslovni učinak je dobar, čak i vrlo dobar, ali i neizvjestan. Druga se faza i kod muškaraca i kod žena najviše manifestira na izgledu. Muškarci se odjednom prestaju brijati, odijevaju se za posao ka0 da idu na ribe, tuže se da su sve umorniji, a oči im i dalje sjaje. Žene se tada odijevaju, tj. razodjevaju u sve oskudnije i raspamećujuće krpice te sve češće, ničim izazvane, pričaju o seksu. I kad ima i kad nema veze s poslom. U toj je fazi je ekstremno opasno ako zaraženi muškarac često boravi blizu zaražene žene. Tada je i laiku lako dijagnosticirati sindrom; sve češće na bilo kakve (osim na hitne i neizbježne, dakako) upite, i muškarci i žene u podjednakoj mjeri, odgovaraju sa: "AJ TI" (hajde ti - u prijevodu; logički nastavak je:...ti to napravi. op.a.).
A posao cvjeta. Utjecaj "Aj ti" manifestacije bio je jako negativan na nezaražene iz ureda do, dok je nama još uvijek cijela ta situacije bila jako smiješna, pa smo čak znali bacit koji Aj ti u krug među nama. U trećoj fazi zna bit gadno. Posao, naravno, donese i stressss, a uglavnom se poklopi sa trećom fazom bolesti, kada je zaraženi najslabiji i najkvarljiviji. O izgledu davno više niko ne mari, odjeneš duge hlače kad MORAŠ. U toj fazi "Aj ti" moraš bolno gušit u sebi, jer ga ili nemaš kome uvalit ili ne možeš nikom drugom prepustit i minimalnu odgovornost. Tada je rizik od mentalnog oboljenja najveći, nerijetko se prve manifestacije rastrojenosti očituju u bijesu zbog glupih stvari (različito od glupost), te kod žena, u napadajima histeričnog plača. Tu treba ostat jak i ipak puštat "Aj ti" ponekad vani, pa makar i u obliku "napravi to,to i to!", što je odvratno, ali neophodno.

Ako izdržiš - iskoristiš priliku, dobiješ para, novi posao i pretvoriš se u zdravog nositelja. Jer taj te virus nikad ne napušta, ne,ne.

Ako ne izdržiš - nezaposleno sidiš na zidiću, piješ pivo iz samoposluge i mo'š cili dan pivat: Aj ti ,aj ti, aj ti....