17.05.2009.

E ono, kreativna blokada. Novi dizajn ne pomaže, i ne znam šta bi stavila u box. Najradije bi sve izbrisala, i ostavila prazno. Nema ništa. Eurosong je gej. Al ono skroz. Kreativna blokada mi je postao prirodno stanje. Želim nešto a ne mogu se izrazit. Jednom sam išla odgovarat likovni i nisam se ničeg mogla sjetit, i onda mi je profa u imenik napisala blokada i nije mi dala ocjenu. Onda sam imala ocjenu blokada, al na kraju sam ipak imala pet, jel. Kako otjerati kreatvinu blokadu. Kužiš nema ništa, sve je bezveze i tako. Štekam i ne želim pisat al ne mogu prestat, inače je prazno. Boxevi su prazni, moram pisat. Nisam više smiješna. Želim bit smiješna, al to ne ide tako, jer ne želim pisat a pišem. Ništa me ne zanima, ništa. Dobro ima stvari, al ne zanima me ono što vas zanima jer nitko ne želi slušat šta John Mayer radi sada. Ne znam ni ja, izbrisala sam twitter. Više me ni to ne zanima. Štrajk je bio idiotan, al bar me nije pitala u srijedu povijest, al zato onda kad me trebala pitat dođu studentice. E ne mogu više učit to isto isto isto isto stalno. I onda novo novo novo novo uz to isto. Želim samo slušat glazbu i uhodit ljude na fejsbuku cijeli dan, ne valja to. Želim kopat po stvarima i nalazit stare bilježnice i slike i smijat se i onda skenirat i sramotit ljude. Al ljudi to ne vole. Misliš kako je dobra, sjetit će te se nakon tolko godina, al nema pojma tko si ti, to je tako tužno. Ljudi vole zaboravljat prošlost, zašto, prošlost je lijepa, ili ako nije, onda nemoj pamtit ono ružno, pamti ono lijepo. Onda se kao prave haha da kao sjeećam see, daaa, a kako se ti tog sjećaaaš. Jer imam super moći i sjećam se svega. To se tako ne zove, učili smo to, al neću vam reć kak se zove. Zašto zaboravljaju prošlost, ne kužim, osim ako nije nešto strašno, ili ako nije povijest, onda oke. Možda je ljudima njihova prošlost kao povijest, ono sramim se, neću to pamtit, ne želim, ne želim. Isto tako povijest, to moram pamtit, zato neću. Kužite? Ne žele pamtit, ne sviđa im se to. Ili se prave da ne pamte, kao imaju oni pametnijeg posla. Nikad ne znam tko se preserava a tko je stvarno zaboravio. Jer i to se dogodi. Bilo je lijepo i to, al neke stvari ti promaknu, ipak.