četvrtak, 20.09.2007.

Naopačke i naglavačke

Svaki radni dan city center na Jankomiru me vidi najmanje dvaput. Ujutro prije posla dolazim po doručak, a oko 10-11-12 po gablec. (Jel i Vas riječ „gablec“ podsjeća na zeca?) Moja rutina je uvijek ista. Pri samom zvuku kruulj iz mog želuca ostavljam sve, gasim sve otvorene chatove, gmail čavrljanja, skajpanja i ostale službene stvari, stavljam komp. na sleep poziciju nek si malo odronda dok me nema, uzimam kolegicu za rukav i odlazimo. Kad dođem na parking pred Interspar i osjetim miris mesine ništa me ne može spriječiti i stati mi na put. Ni djeca ni trudnice ni babe s kolicima (a niti one s kolačima) ni prokleta vrteća vrata koja se blokiraju svakih 20 sekundi i stanu jer neki kreten uskoči u zadnji tren ne misleći da negdje ima senzor za to. Kad pak dođem do mesine ne želim da itko dođe na red prije mene jer postoji mogućnost da mi taj netko uzme zadnji sočni cordon blue ili moje najdraže pileće friteze. No, ono što najviše mrzim je kad dođem do pulta, a tamo me nitko ne doživljava. Na osamsto strana trčkara jedan čovjek-on slaže kebape, skida piceke sa štange i reže ih, daje salate... dobro da još ne opere prozore i podove prije nego mene posluži! Živčana kakva jesam (pogotovo kad sam gladna), viknula sam nešto što me najviše iritira kod drugih: HALOOOOO?? Dobro, ja to smijem govoriti, to sam ja. Nigdje nikoga. Već na rubu da preskočim staklo i sama si nabodem vražji cordon blue siktala sam i mislila kako ću oprati nekoga kad se konačno pojavi i posluži me. Smišljam ja tako što ću reći nesretniku koji me pustio da čekam jelo već minutu i 40 sekundi i u tom trenu se pojavi on. Pogledao me lijepim zelenim okama koje su tako skladno izgledale na njegovoj preplanuloj faci i rekao OPROSTITE MLADA DAMO NA ČEKANJU (trep trep)...Mogla bih reći da sam mu odbrusila i da moj bijes nije oslabio. Mogla bih reći da sam mu u facu istresla sve psovke koje su se u meni nakupile. Mogla bih...al ne smijem lagati, obećala sam popu da neću. smijeh JA BIIIIH....HM... (kao nisam već u glavi 24 puta ponovila svoju narudžbu)..A DAJTE MI JEDAN CORDON BLUE-OVAJ LJEPŠI (nepristojni pokaz prstom-kažiprstom). Odgovor dotičnog: ZA LIJEPU DAMU NAJLJEPŠI KOMAD MESA (trep).U tom trenu nisam skužila kako je to ustvari nešto najpatetičnije što sam čula cijeli dan pa sam se samo zacrvenila, zahvalila i put pod noge. Tj. po salatu, sok i čokoladu.

Odmah sam požurila na odjel kaladonata i praškova za rublje jer mi tamo radi frendica. Šit, nema je. Zvr zvr na mobitel ja nju i eto nje u tren oka. Objasnim joj situaciju i pokažem dečka skrivajući se iza reda s paštetama, a ona kaže: PA JESI TI NORMALNA? UPOZNALA SAM TE S NJIM PRIJE SKORO GODINU DANA I NIŠ NISI REKLA DA TI JE SLATKI. I sjetim se. Fakat me bila upoznala s nekim tipom kad smo jednom klafrale kod škrinje za sladoled (najbolje mjesto za ragovor),al taj je bio neki obični bezvezni tip koji je pričao kako je odselio u hoto ville i kak je skupo održavanje. Kao da me briga za to.

Dakle, da rezimiramo. Istog sam frajera vidjela u dva različita okruženja. Među praškovima se činio obični svakodnevni seljo, a među mesinom se činio kao Božji dar meni.

Poanta : Muškarčevo pravo lice ja ne mogu uistinu vidjeti ako je u blizini hrana.Točka.

- 11:44 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga


Ako vam sve izgleda super...strpite se, proći će


Ovo je forum od najstrpljivijeg dečka na Zemlji :)

forumčić


Kritike i pohvale (al kritike odmah brišem) :)

kerefeka@gmail.com


Moj dobri prijatelj Matija jako voli egzotične životinje i odvažio se na otvaranje firme za prodaju opreme za iste. Iz tog razloga zaslužuje mjesto na mom blogu.I to počasno.

www.exoticum-anima.hr

Jedna mudra


Prije milijun godina bilo je malo grafita jer je bilo teško popeti se na piramidu jer nije bilo lifta, a nije bilo ni piramida