ponedjeljak, 08.10.2007.

mjesec pun rođendana


Sretan rođendan draga Trill, doživjela ih još barem 44 !!





- 08:10 -

Komentari (35) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.10.2007.

Sretan rođendan Vilma!

Prije točno godinu dana Vilmina mama okotila je Vilmu. K meni je došla kad je imala dva mjeseca. Taj smo dan imale prvi foto session. Usporedbe radi evo par slika slikano kad je tek došla i danas - na istom mjestu da vidite kakva je mrcina nastala iz onog malog slatkog stvorenja.

prije
Image Hosted by ImageShack.us


poslije
Image Hosted by ImageShack.us


pa opet prije
Image Hosted by ImageShack.us


pa opet poslije
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Umorna od foto sessiona
Image Hosted by ImageShack.us


Bez obzira na to što me često probudi u 4 ujutro i što me zna iživcirat do krajnjih granica, ona je moje najdraže malo stvorenje. Sretan ti prvi rođendan Vilma!

- 08:00 -

Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.09.2007.

Mita mata na Marsu

Sigurno niste znali da je moja Vilma jedina mačka koja je bila na Marsu. Ne trkeljam, evo Vam dokaza.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


- 19:44 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

Naopačke i naglavačke

Svaki radni dan city center na Jankomiru me vidi najmanje dvaput. Ujutro prije posla dolazim po doručak, a oko 10-11-12 po gablec. (Jel i Vas riječ „gablec“ podsjeća na zeca?) Moja rutina je uvijek ista. Pri samom zvuku kruulj iz mog želuca ostavljam sve, gasim sve otvorene chatove, gmail čavrljanja, skajpanja i ostale službene stvari, stavljam komp. na sleep poziciju nek si malo odronda dok me nema, uzimam kolegicu za rukav i odlazimo. Kad dođem na parking pred Interspar i osjetim miris mesine ništa me ne može spriječiti i stati mi na put. Ni djeca ni trudnice ni babe s kolicima (a niti one s kolačima) ni prokleta vrteća vrata koja se blokiraju svakih 20 sekundi i stanu jer neki kreten uskoči u zadnji tren ne misleći da negdje ima senzor za to. Kad pak dođem do mesine ne želim da itko dođe na red prije mene jer postoji mogućnost da mi taj netko uzme zadnji sočni cordon blue ili moje najdraže pileće friteze. No, ono što najviše mrzim je kad dođem do pulta, a tamo me nitko ne doživljava. Na osamsto strana trčkara jedan čovjek-on slaže kebape, skida piceke sa štange i reže ih, daje salate... dobro da još ne opere prozore i podove prije nego mene posluži! Živčana kakva jesam (pogotovo kad sam gladna), viknula sam nešto što me najviše iritira kod drugih: HALOOOOO?? Dobro, ja to smijem govoriti, to sam ja. Nigdje nikoga. Već na rubu da preskočim staklo i sama si nabodem vražji cordon blue siktala sam i mislila kako ću oprati nekoga kad se konačno pojavi i posluži me. Smišljam ja tako što ću reći nesretniku koji me pustio da čekam jelo već minutu i 40 sekundi i u tom trenu se pojavi on. Pogledao me lijepim zelenim okama koje su tako skladno izgledale na njegovoj preplanuloj faci i rekao OPROSTITE MLADA DAMO NA ČEKANJU (trep trep)...Mogla bih reći da sam mu odbrusila i da moj bijes nije oslabio. Mogla bih reći da sam mu u facu istresla sve psovke koje su se u meni nakupile. Mogla bih...al ne smijem lagati, obećala sam popu da neću. smijeh JA BIIIIH....HM... (kao nisam već u glavi 24 puta ponovila svoju narudžbu)..A DAJTE MI JEDAN CORDON BLUE-OVAJ LJEPŠI (nepristojni pokaz prstom-kažiprstom). Odgovor dotičnog: ZA LIJEPU DAMU NAJLJEPŠI KOMAD MESA (trep).U tom trenu nisam skužila kako je to ustvari nešto najpatetičnije što sam čula cijeli dan pa sam se samo zacrvenila, zahvalila i put pod noge. Tj. po salatu, sok i čokoladu.

Odmah sam požurila na odjel kaladonata i praškova za rublje jer mi tamo radi frendica. Šit, nema je. Zvr zvr na mobitel ja nju i eto nje u tren oka. Objasnim joj situaciju i pokažem dečka skrivajući se iza reda s paštetama, a ona kaže: PA JESI TI NORMALNA? UPOZNALA SAM TE S NJIM PRIJE SKORO GODINU DANA I NIŠ NISI REKLA DA TI JE SLATKI. I sjetim se. Fakat me bila upoznala s nekim tipom kad smo jednom klafrale kod škrinje za sladoled (najbolje mjesto za ragovor),al taj je bio neki obični bezvezni tip koji je pričao kako je odselio u hoto ville i kak je skupo održavanje. Kao da me briga za to.

Dakle, da rezimiramo. Istog sam frajera vidjela u dva različita okruženja. Među praškovima se činio obični svakodnevni seljo, a među mesinom se činio kao Božji dar meni.

Poanta : Muškarčevo pravo lice ja ne mogu uistinu vidjeti ako je u blizini hrana.Točka.

- 11:44 -

Komentari (28) - Isprintaj - #

petak, 14.09.2007.

Jebeš post bez slika i mene koja nemam fotić uz sebe kad treba

Sinoć smo bile na nastupu sestara Husar i moje Tajčice u Piranhi. Ne da sam oduševljena, nego sam bez riječi što će svi koji me poznaju shvatiti kao jedan jako rijedak fenomen. Tajčica je prateći vokal sestrama Husar. Ne, nije ona jedna od 5 kokoši koje pjevaju u pozadini, ona je JEDINI prateći vokal i na bini su cijelo vrijeme skakutale samo njih tri. Marija Husar mi je od prvih dana bila najsimpatičnija Divasica, a sad vidim da je uživo još bolja. Najbolje od svega je što Tajči poznaje sve žive pa smo tako između ostalih upoznale i Luku Bulića koji je sladak i šarmantan kao na tv-u.

Nastup je počeo malo iza 23 h. Prva pjesma bila je «Božji dar»…jedna od najboljih na njihovom novom albumu. Tamo negdje oko 23.45 vrhunac večeri. Oujes!!!! Pojest ću sve kolačićeee tebi u inat postat ću debelaaaa sveeee djevojkeeee neće biti slatke kao jaaaaaa!! Meni najdraža pjesma. Tajči se razbacala po pozornici ko prava zvijezda i tancala sve u 16. Mi smo bile odmah uz pozornicu s lijeva tak da mogu bolje pratit slatkog dečka na električnoj gitari smijeh
S desne strane bila je moja Nena koja je svako malo završila u oblaku dima-onog kojeg puštaju na pozornicu. Mjerila sam, točno svakih 8 min izgubila sam Nenu iz vida. Gost na dvije pjesme bio je Luka Bulić, a na jednoj Jelena Radan. I ona je simpa. Ili možda vip. Ne znam i nije me briga.

Na zadnjoj pjesmi odjednom su se svi počeli penjat na zadnji dio pozornice pa sam mislila da je to neki običaj na kraju nastupa i skoro sam se i ja popela. No, nije bio običaj, to je bio zbor koji ih prati na pjesmi «Ljubav zaslužuje to». Isto jako lijepa pjesmica. Mogla bih sad još pisat, al mi se spava pa to ostavljam za neke bolje dane.

Nismo kasnije išle u Mekić jest kao što je bio dogovor samo zato jer sam ja bila karakter. A da, i zato kaj smo ostale bez love. smijeh

Bravo Husarice, bravo Tajčica, jedva čekam sljedeći nastup !!

- 08:54 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.08.2007.

Idealan dan i ovo drugo

Četvrtak je naravno. S obzirom da je jučer bilo izvlačenje lota-sedmice lijeno vrtim po teletekstu i gledam jesam li kaj dobila. Jesam! I to 6+1. Nećemo pretjerivati sa sedmicom, novac kvari ljude, a ja sam tako dobra yes Ne vjerujući odlazim do kioska lota u blizini i molim da mi provuku listić kroz onaj strojček. Čak sam i Vilmu od uzbuđenja zaboravila nahraniti. Nije greška, dobila sam 1.444.444,44 kn. Jupiiii. Odlazim na posao jer se ne smije skužiti da sam dobila taj novac. Odmah mafija sazna i ostaneš bez toga. Treba nastaviti normalno živjeti dok se to malo ne stiša. Dolazim na posao i svi su sretni, slave i viču. Pitam se kog vraga slave nadajući se da nisu nekako saznali za moj dobitak. Kolegica dolazi do mene i ispijajući šampanjac i bacajući tu čašu u zid kaže mi: R je otišla s ljubavnikom živjeti na Aljasku i nikada se neće vratiti!! Ne palim komp. uopće, cijeli dan jedemo i pijemo. U 17.00 h odlazim u zgradu Hrvatske lutrije jer moram podići lovu. Inače to ne ide tako brzo, al ovaj put ide. Kad sam već tamo ostružem srećku za auto i dobijem novu Toyotu RAV 4 D-4D. Putem kući svratim do čivava shopa i kupim četiri komada te ih prvim transportom šaljem dragoj Greentei. Navečer konačno dolazim doma i pred ulazom vidim hitnu. Pitam susjedu što se dogodilo, a ona mi kaže da je baba iznad mene potrgala obje noge i sele je u starački dom. Ulazim u stan i konačno nahranim Vilmu. Odlazim spavati ranije, sutra je novi dan. Treba naći prostor za moju novu firmu i kuću za stanovanje naravno smijeh

Aha da..kojeg bih blogera povela sa sobom? Ima ih više. Nećem nabrajati.


Ovo upućujem:

Tinman-u (sam ti rekla da ću ti bit inspiracija?) sretan
Djevibajnoj
Kokici i
Marsijanki

Stat ću na 4 jer Vas nemam dovoljno za 44 ....

- 09:44 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

utorak, 28.08.2007.

Seks je poput snijega

Mišljenja sam da bi trebalo ići u mirovinu sa 22 godine. Odmah po završetku škole/faksa išlo bi se na burzu prijaviti gdje bi se dobilo rješenje o penziji koje stupa na snagu odmah. Mjesečna premija bila bi za sve ista i pokrivala bi sve realne troškove (kredit za stan, auto, hranu, režije i još malo za trošit). Osobe bi se po zakonu sa navršenih 60 godina morale zaposliti i raditi do smrti. Zašto tako mislim? Pa pogledajmo realno. U najboljim godinama radimo, mučimo se..čekamo tu penziju, a kad ona dođe više nismo sposobni za raditi stvari koje bi htjeli. Ja bih recimo voljela obići svijet. Vraga će mi to bit na pameti sa 70 godina. Ako i bude, vjerojatno će me neka bolest spriječiti u tome. A kad ljudi ostare ionako im je dosadno. Zato lutaju gradom bez cilja, zatrpavaju tramvaje, parkove, pametuju i sve im je teško. Pa nek idu oni radit onda.

Prednosti ove ideje:

Žene više ne bi odlazile na porodiljni što je dobro za poslodavca
S obzirom da stariji ljudi ionako ne mogu spavati i dižu se u 4 ujutro bez budilice, ne bi bilo kašnjenja na posao, čak bi vjerojatno dolazili ranije
Djelatnici se ne bi bavili zivkanjima telefonom, surfanjem, chatanjem, sms-anjem i sl. glupostima tijekom radnog vremena. Radni učinak bi bio veći.


Nedostaci ove ideje:

Kad bi baba od 80 godina u dućanu pokušavala prebacit gajbu s jednog mjesta na drugo vjerojatno bi i ona odletila skupa s njom. Znači, češća bolovanja.

Sve u svemu, više je prednosti nego nedostataka i kad dođem na vlast ovaj ću prijedlog odmah usvojiti. I znam da će npr. KLonZ biti prvi moj pristaša
smijeh

- 09:44 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 22.08.2007.

Sve je to zbog sira

kažu..objavite novi post da bi Vam proradili komentari..ma super..dobar posao gospodo s bloga... bang

evo onda jedan od srca...


Ti si...

Ti si trenutno nešto najdraže što imam
Toliko si mi sladak da nemrem skinut pogled s tebe
Uvijek si uz mene i ne mogu zamisliti dan bez tebe
Ti si jedini na koga mogu računati da me neće iznevjeriti i zaboraviti ujutro probuditi
Čuvam te ko oko u glavi da ti se nešto loše ne dogodi
Podsjećaš me na sve važne događaje jer ti je bitno da nešto ne zaboravim
Ti si sve što trebam u jednom


Obožavam te. Ti si najljepši mobitel na svijetu i ne dam te za ništa.

- 16:37 -

Komentari (24) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.08.2007.

Crni post

Bila sam na godišnjem dva tjedna. Inače, po prirodi sam optimist i rekla bih da se u dva tjedna ne može dogoditi puno loših stvari. Krivo!

Danas sam saznala da se sinoć žena od kolege objesila. Zašto? Nepoznanica. Nisam ju osobno poznavala, al sam par puta s njom telefonski razgovarala jer mi je diktirala recepte za tri najfinija kolača na svijetu. Kolega ih je jednom prilikom donio u firmu i bili su fantastični pa sam ju molila da mi da recepte. Ima odraslu kćer mojih godina koja ju je jutros pronašla na tavanu. Prestrašno.

Drugo. Znate da imam šeficu, gđu. Rospiju (odsad nadalje R) koja je u matičnoj firmi u Ausriji, a jednom mjesečno dođe na par dana vidjet da li svi zaslužujemo svoje plaće i da nas malo izvrijeđa. Imala sam i hrvatskog šefa. On je stalno tu. U ranim tridesetima, zabavan, simpatičan, duhovit pa čak i pomalo zgodnički. Bio je uvijek za šalu, čak i kad mi ostali nismo bili. Kad god sam trebala slobodan dan ili ranije otići s posla pa čak i otići za vrijeme posla obaviti nešto nije bilo upitno. Šef kakvog samo možeš poželjeti. S vremenom je R i njega počela vrijeđati i prozivati za kojekakve pizdarije dok on nije prošli tjedan poludio i dao otkaz. Nenadoknadiva šteta.

Ima i treća stvar koju sam maloprije saznala, ali o njoj neću pisati jer toj osobi možda to ne bi bilo drago tu čitati.Postoje svakakvi ljudi, to znam, al me uvijek iznenadi kako ljudska zloba nema granica. Da je meni netko takvo što napravio ja ne bih mirovala dok ga ne bih vidjela ispod kotača viličara. Onog kaj ravna asfalt.


Zaključak: Više nikad ne idem na godišnji jer se tada događaju najgore stvari.

Zaključak drugi: Nabavit ću si pištolj jer sad već postoji nekoliko ljudi koje treba maknuti s lica Zemlje.

- 20:04 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 03.08.2007.

Divlji šiptar na zapadu iliti zašto volim lubenicu

14.00.Odjava. Zasluženi godišnji. Moram ići. Čekaju me sunčeve zrake koje žele ocrtati moje tijelo brončanim nitima…dobro, serem već smijeh .. lijep provod meni, a Vama ugodan ostanak. Budite mi siti, pametni i debeli.

- 14:00 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.07.2007.

Sunce se rađa

Otišla je. Život opet ima smisla. Stvari se polako vraćaju u normalu i čaša je opet napola puna. Jelo ima bolji okus. Piće također. Moram se odviknut od cole, al to sad nije bitno. Ptice ponovo veselo cvrkuću, više ne zijevaju ispuštajući nervozne zvukove. Sunčeve se zrake probijaju i polako, ali sigurno razbijaju tmurne oblake. Kvaliteta života je naglo porasla. Svijet gledam drugim očima. Trnci olakšanja mi bez zaustavljanja putuju tijelom. Ne staju ni na crveno. I...nisam luda...to kaj mi se golub jutros posrao posred šajbe (iako bih po veličini govna prije rekla da se radi o orlu) znači samo jedno-sreća. Neopisiva i neizmjerna sreća :)

- 08:34 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.07.2007.

Loše, lošije, R

Crni oblaci dolaze. Nad gradom se nadvila tama. Točnije, nad zapadnim dijelom grada. Zlokobne misli izbijaju na površinu u obliku kapljica znoja. Tamna strana svakodnevice pokazuje svoje očnjake. Krnjave. Gorčina u duši postaje sve veća. Zadnja je kap prelila čašu. Životinje su potražile siguran zaklon jer znaju da se nešto loše sprema. One to osjete. Ono što je bilo bijelo, sad je prljavo sivo. I nikada više neće biti bijelo. Osjećam da gubim volju za životom. U glavi mi je blijeda kopija slike iz sretnih dana. Ni dobitak na lotu sada ne bi pomogao. Svi se životni užici stavljaju na čekanje. Crni oblaci dolaze…. Dolazi mi R (šefica) na dva prokleta tjedna!

- 08:40 -

Komentari (36) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2007.

'ko je reko da sam lijena napisat post? a?!

Evo, na :)

Lazanje:

Sastojci :

250 g kuhanih lazanja, 500 g mijesanog mljevenog mesa, 4 kasike maslinovog ulja, sol i biber, 1 vezica persina, 1 veca glavica luka, 3 reznja cesnjaka, 400 g rajcice, 400 g sampinjona, 1 kasika pirea od paradajza, 1 kasika origana
Umak: 60 g glatkog brasna, 60 g maslaca, 1 l mlijeka, 1 lovorov list, 1 grancica majcine dusice, 100 g ribanog parmezana.

Kako pripremiti :

Ociscene i oprane sampinjone narezite na listice. Sitno nasjeckajte luk, kao i oprani persin. Rajcice ofurite vrucom vodom, ogulite i narezite na vece komade. Za besamel umak na maslacu lagano poprzite brasno, pazeci da ne potamni. Zalijte ga mlijekom stalno miješajući metlicom za snijeg. Umak zacinite solju, paprom, lovorovim listom i majcinom dusicom te lagano kuhajte 25 minuta na sasvim blagoj vatri. Potom besamel umak prema potrebi protisnite kroz fino sito, a biljne zacine izvadite. Mljeveno meso zacinite solju, paprom i origanom. U većoj tavi na dobro ugrijanome ulju najprije svijetlo poprzite luk, potom dodajte meso i zajedno pirjajte. Kasnije pridodajte cesnjak, rajcicu, pire od rajcice, persin i sampinjone. Nadjev kuhajte jos oko pola sata dok se visak tekucine ne ukuha, a smjesa postane prilicno gusta. Prema potrebi umak dodatno zacinite solju ili paprom.
Pecnicu ugrijte na 200°C. Dno vatrostalne zdjele premazite masnocom i tankim slojem besamel umaka. Na njega stavite red lazanja pa zatim naizmjence nanesite umak, mesni ragu i parmezan. Ovaj postupak ponavljajte dok ne utrosite sve sastojke, a zavrsite slojem mesnog nadjeva prelivenog besamelom. Povrsinu obilno pospite parmezanom i nakapajte rastopljenim maslacem. Lazanje pecite 40 minuta u donjem dijelu pecnice, zatim ih jos tople narezite na porcije u posudi u kojoj su se pekle.

uf, sad sam gladna ....

- 13:34 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.07.2007.

od A-Z (u nedostatku inspiracije za napisat pravi post)

Moji prijatelji i ice, do kojih mi je stalo. Ima ih nekoliko s bloga koje nisam nikada upoznala, ali svejedno zaslužuju mjesto u ovom postu (big dil) wink

Abecednim redom…

A.-moja micica, najdraže stvorenje koje sam igrom slučaja upoznala chatajući prije tri godine i od tada ne mogu zamisliti život bez nje. Uvijek tu kad mi treba, jedna od nekoliko osoba na koju znam da mogu računati bez obzira radi li se o ozbiljnoj stvari ili o nekoj bedastoći za koju trebam partnera. Ne smijem se na njoj previše zadržavati jer će to postati jako dugi post

A. (druga) -draga prijateljica iz osnovnjaka, bile smo poznate po glupostima koje smo radile pod odmorima i zbog kojih smo nerijetko završili kod pedagogice ili čak ravnateljice. Ne dam ju za ništa jer kad ju vidim dobijem volju za spačkama

A. (treća) -prijateljica iz srednje, bile smo nerazdvojne, a sad se vidimo jednom mjesečno. Nema nekog posebnog razloga, jednostavno je takav tempo života. Bez obzira na to, draga mi je kao i onda kad smo bile nerazdvojne

B.- moj špijun koji je uvijek tu kad treba nekog pratiti ili jednostavno saznati par korisnih podataka o nekome. Rođena detektivka

D. i D.-dvije kolegice s posla koje su drage, svaka na svoj način. Uz njih dan prođe brže (nekad, kad smo si dobre), a nekad su baš one zaslužne za moj bijes. Sve u svemu, ne želim druge jer mi dan ne bi bio isti bez njihovih gluposti yes

D.-bivša susjeda i dobra frendica od srednje škole. Otkad se udala malo se manje družimo, al zato kad se vidimo nadoknadimo sve i taj susret nikad ne traje ispod tri sata

D. (na blogu K)-onaj koji uvijek ima nešto za reći na situacije koje se događaju u našoj državi i to radi na simpatičan način. Inače, živjeli smo u istoj zgradi, a da to nismo niti znali

E.-pomagač pri selidbi, sviđa mi se kaj je jak ko bivol pa ja ne moram ništa nositi uz njega wink

E.-bivša profesorica, ali ujedno i prijateljica (da, kod mene i toga ima)

G.-na blogu (ne znam joj pravo ime)-simpatična Slavonka, sviđa mi se kako piše i ne bih imala ništa protiv da je upoznam uživo

H.-skroman i samozatajan, lijep ko slika. A najjači adut mu je što toga nije niti svjestan. Ili je, ali to ne pokazuje. Što je još bolje. Da je malo stariji mam bih pošla za njega. I bez miraza smijeh

I. (na blogu DB)-ona koja i najdosadniju stvar može opisati s toliko žara da me trbuh boli od smijeha. Nepresušan izvor zabave za sve oko sebe. Dugo nisam upoznala nekoga s toliko energije. Zbog nje sam shvatila onu izreku «Ti da ne progovoriš na usta, na guzicu bi…»

J.-draga prijateljica iz srednje škole koja se udala i odselila na more, čujemo se rjeđe nego što bih htjela, ali često je se sjetim i uvijek mi je jednako draga

K.-kad me god nazove obje prasnemo u smijeh bez nekog posebnog razloga. Kao i kad se vidimo. Često smo se znale dovesti u neugodnu situaciju u bircu prepunom ljudi jer se jednostavno ne možemo smiriti. Mislila sam da će to s godinama proći, al vraga…

M.-onaj koji mi snima brdo filmova, serija, muzike i svega što poželim. Sve što je ikada igdje objavljeno, a ja to ne mogu pronaći-on sigurno ima. Zahvaljujem na trudu uloženom u moje prohtjeve koji su sve samo ne rijetki. Petica za živce

M.-najdraži muški kolega s posla. Toliko lijen, a toliko dobar da mu se sve oprašta. Možda malo i predobar. Inače, radi prekrasnu djecu i to svake 22 godine

M.-jedna od poslovnih suradnica, predraga osoba (da je muško sigurno bi se zvala Predrag). Dosta starija od mene što se po njenom duhu uopće ne bi reklo

M.-predsjednikov dečec, zanimljiv, umiljat i dobar. Jako dobre predispozicije s obzirom da se još nikad nismo vidjeli uživo

M.- zvana Roza jer uvijek nosi nekaj rozo na sebi. Jedina osoba koju znam da je bahatija od mene. Explozivna i luda ko kokica, al to joj baš super stoji

bate, kaj ovih na M ima....

M.-kao muljatorica. Najbolja za istračati nekoga ili za kriminalne radnje tipa šverc

M.-radile smo skupa preko sc-a. Ne dugo, ali dovoljno da zasluži mjesto na ovoj listi

N.-kolegica s posla i jedna od najboljih frendica. Uvijek spremna za zabavu i pratiteljica u mnogim svakodnevnim stvarima. Neodlučna je i prepoštena i zbog toga joj se događaju nepravedne stvari. Da mogu učinila bih je zločestom i bahatom kao što sam ja smijeh da joj se to više ne događa

N.-frendica iz srednjoškolskih dana, uvijek nasmijana i spremna za saslušati moje jadikovke. Kasnije im se skupa smijemo

P.P. (na blogu)-otkad je postala šefica nema je baš na blogu, ali nadam se da će se i to promijeniti i da će shvatiti da nema koristi od pozicije ak nemre visit na internetu po cijele dane

S.-Više ga volim zvati nadimkom. Dobar, pošten, duhovit, simpatičan, sladak, vrijedan, uvijek tu za svoje prijatelje. Netko poseban

S. (na blogu T) – nadasve, da - nadasve zanimljiva osoba. Prvobitno mi se svidio njen način pisanja, a kad smo se počele mailati oduševila me još više nego postovima. Za nju same riječi pohvale jer i da hoću, nemrem joj naći neku manu. wink Želim joj da joj se što prije ostvari najveća želja

T.-bivša kolegica, ali ne i bivša prijateljica. Jedna od onih osoba koje su toliko slatke i neiskvarene da ih jednostavno želiš samo grliti i tepati im. Ponekad izvali takvu glupost koje ona nije niti svjesna, a ja joj se smijem danima. Ne viđam ju toliko često koliko bih htjela

T.-dečkić koji se bavi informatikom i tu je uvijek da mi objasni sve kad imam neko glupo pitanje na tom području. Posebno drag jer me nikad ne otkanta kad ga zovem na kavu i jer voli istu pizzu kao i ja pa se ne svadimo koju ćemo po pola

T.-zabavno društvo za odlazak u autopraonu jer je jedini u stanju više od sat i pol glancati svoj auto pa ne ispadam jedina luda tamo

I na kraju, Z. –Mislim da svatko ima svoju zvijezdu vodilju u životu koja će mu pokazati put. I dobre i loše strane života. Za mene je to ova osoba. S moje strane nema zamjerki i želim joj svu sreću u životu.

- 14:04 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 29.06.2007.

Kakav je to post bez baba?

Zašto bih kombajnom pregazila sve babe?

Evo nekoliko razloga:

1. Iznad mene, na trećem katu živi ili bolje reć vegetira jedna baba. Ujutro ustaje oko pola 4-4 i hoda po stanu. U klompama. Naravno da nema tepiha koji bi ublažio njeno nemilosrdno ubrzano hodanje sim-tam. S obzirom da sam prije godinu dana uselila u novi stan mislila sam kako nemam pravo svađati se s nekime tko tu živi duže od mene pa sam par puta pregrmila (iss koja riječ) i budila se kad i ona. Pošto ja nisam baš strpljiva osoba nije puno vremena prošlo dok joj nisam bijesna u pidžami otišla gore i počela zvoniti (u 3.50 ujutro). Slabašnim glasom pitala je TKO JE? Nisam odgovorila jer vikanje nagluhoj babi u 4 ujutro mi nije bilo ni na kraj pameti. Pa sam još jednom pozvonila. I još jednom. Otvorila je vrata tek toliko da svoju ružnu nosinu gurne van i vidi tko je. Pitala sam je jel može smanjiti malo buku i ponudila se da joj kupim tepih ili nove šlape. I ozbiljno sam to mislila. A baba je na to rekla JA NOSIM ORTOPEDSKE ŠLAPE I ONE MORAJU LUPATI, A LAMINAT MI JE JOŠ NOVI, MORAT ĆETE SE NAVIKNUTI. Ok, mislim si. Nek ti bude stara. Ako ćeš ti mene buditi ujutro, ja ću tebe navečer oko 11-12 kad dolazim doma. Ali vraga! Taj vrag stari nije kao ostale babe koje idu spavati s kokošima! Ova je budna (to čujem jer mi njeno hodanje odzvanja po glavi) dulje nego ja. Kad legnem i tonem u san čujem ju kako trčkara po stanu, ali me umor svlada pa ipak zaspim. Ujutro ista priča. Drugi put sam obukla donji dio trenirke i opet išla zvoniti. Bilo je 4.15. Lupala sam joj šakom dok nije otvorila. Kad je otvorila rekla je ŠTA HOĆEŠ TI OPET? Pokušavajući biti mirna rekla sam OVO JE ZADNJI PUT DA VAM DOLAZIM GORE, HOĆETE LI SE VI SMIRITI ILI ĆETE NAS I DALJE BUDITI U 4 SATA? Baba mi je kratko rekla ODJEBI. Da, baš to. Toliko o milim jadnim staricama. Nakon što sam se spustila u stan ona je počela nešto teško vući po podu, valjda da mi pokaže da je se nije dojmio moj drugi dolazak. Od tada radim sve kako bi babi zagorčala život. Prvo sam joj počela vaditi režije iz sandučića (još u školi sam naučila kako ih vaditi iz zaključanog sandučića). Mislila sam ako joj ih ja izvadim, ona ih neće platiti pa će joj početi stizati opomene koje ću ja opet vaditi pa će joj isključiti grijanje, a onda će joj u stanu biti toliko hladno da se neće htjet ustat i šetat po njemu (tad je već bila zima). Izgleda da je neki put ipak uspjela doći do svog sandučića prije mene i platiti režije jer nikakve opomene nisu stizale. Danas, godinu dana nakon useljenja radim sitnice da pokažem babi da ju mrzim. Kad objesi plahtu koja dođe do mog kuhinjskog prozora ja ju naglo povučem i bacim dolje u travu ili dignem Vilmu u zrak i pustim je da se kandžama uhvati za plahtu i polako klizi dolje. Sa sandučića joj redovito trgam papirić sa prezimenom, drugi dan ona nalijepi novi papirić koji ja skinem. Kad je počela prezime pisati sa markerom po sandučiću ja sam ga počela brisati acetonom. Čekam da se promjeni poštar jer ovaj i bez prezimena zna kaj kuda ide. Ponekad kad dođem kasnije doma stisnem joj portafon i držim ga par minuta. Iskreno, kad dobijem na lotu (računam na to uskoro) ovaj ću stan pokloniti nekome, ali će jedan jedini uvjet biti da ta osoba mora do kraja života maltretirati babu danonoćno. I to ćemo potpisati kod bilježnika.

2. U zgradi gdje sam prije živjela prva susjeda mi je bila jedna prokleta stara vještica. To je jedna od onih koja je cijeli dan na svom stolcu na balkonu i promatra tko kome ide, tko je s kim, tko je došao s kakvim autom i tko nosi više vrećica iz dućana-jer taj je očito lopov ili kriminalac kad ima novaca za toliko stvari. Kad smo bili manji igrali smo se na igralištu kod škole. U 22.01 ona je zvala policiju jer je prošlo 22.00, a netko nabija loptom po igralištu. U početku su dolazili i govorili nam da se maknemo kad već vidimo da je stara luda i zove ih svaki dan pa da mi popustimo pošto smo pametniji. I maknuli smo se sa igrališta. Pod njen balkon. Pjevali smo joj, zvonili na vrata i bježali, stavljali zemlju, opuške i pijesak na tepihić pred vratima, bacali kamenčiće u njen prozor, zimi smo ju grudali i tak. Baba se nije smirila nego je išla našim roditeljima i govorila što joj sve radimo. I roditeljima je već dosadila pa kad više nije znala što bi, počela je ubacivati prijeteća pisma u sandučiće. Anonimna. Kao da nismo znali tko je. A mi smo njoj odgovarali da ćemo je ubiti, zapaliti i objesiti na prvo drvo. Nismo se tada niti sjetili da je to mogao biti dokaz u slučaju da joj se nešto stvarno dogodilo. Bez brige, neće grom u koprive. Tada nisam znala što znači ta poslovica. Sada znam.

3. Sljedeća baba je Suha. Tako sam ju prozvala jer izgleda ko osušeni bakalar. A i miris nije daleko. Trenutno prodaje lubenice na štandu pred Raiffeisen bankom u Zaprešiću. Ako je netko blizu neka prođe kraj nje. I baci na nju petardu, dvije. Ona je živjela na mom katu i također je sa balkona pratila što se događa. S obzirom da joj je kćer u životu ispala najgore što je mogla, valjda je tražila satisfakciju što nema muža niti normalno dijete pa je živjela tuđim životima. Često sam čula da trača cure i dečke iz ulaza, al nije me diralo dok nisam čula da priča i o meni. Nije mi se više dalo baviti dječjim podvalama (ipak sam tad već imala 20) pa sam joj došla na vrata i pitala IMATE LI VI MENI ŠTO ZA REĆI? Zbunjeno me gledala i rekla ZLATO, KAKO TO MISLIŠ. PA O TEBI IMAM SAMO NAJBOLJE ZA REĆI. Rekla sam joj SLUŠAJTE ME DOBRO, ZNAM KAKVA STE TRAČARA, ALI AKO JOŠ JEDNOM ČUJEM BILO ŠTO O SEBI POŽALIT ĆETE ŠTO STE ME IKAD UPOZNALI. Naravno, isti dan je baki koja je živjela ispod mene rekla kako sam bahata i bezobrazna i da sam joj prijetila. Tu je počelo. Prvo sam joj skupa sa frendicom ubacivala pseća govna u sandučić (nešto se ja često osvećujem preko sandučića…hm). Morala su to biti pseća govna jer je frendica pametno zaključila da ako joj stavimo svoje govno mogla bi ga odnijeti na policiju i po DNK skužiti čije je. Zamolila sam kolegu s posla da mi donese psećih govanaca od svog psa i objasnila mu u čemu je stvar. Drugi dan ih je donio. Punu vrećicu od DM-a. Onu malu. Sad se pitam tko je tu bio blesaviji, on ili ja. Dok smo ih ubacivali u sandučić umirale smo od smijeha, ali nas je iznenadilo koliko to smrdi pa smo skoro i povraćale. Sjele smo na njen (frendičin, ne babin) balkon i čekale da se pojavi. S obzirom da stara vještica nigdje nije radila, a dnevno je izlazila 30 puta po pive nismo dugo čekale. Čule smo kako je ušla u ulaz i za pola minute viknula PROKLETI DROGERI SVE ĆU VAS POBIT . Drogeri su bili dečki s prvog kata za koje je ona tvrdila da dilaju drogu. To jutro je s njima imala okršaj pa je bila sigurna da su joj to oni ostavili. Bila sam zadovoljna, ali ne dovoljno. Čekala sam drugu priliku. Nekoliko tjedana kasnije čuvala sam jednu malu curicu od susjede. Nikad do tada nisam sama mijenjala pelenu, ali znala sam kako se to radi jer sam nju gledala. Kad sam maknula pelenu skoro sam se srušila od smrada. Mislila sam kako bi bilo dobro da Suha malo osjeti taj smrad. Znala sam da su joj vrata od stana otvorena, a ona je na balkonu jer joj ne smije ništa promaknuti. Tiho sam došla do njenih vrata (da, bebi sam već promijenila pelenu) i isula sadržaj pelene na njen tepih u hodniku. Otrčala sam u stan i čekala kraj vrata. Prošlo je dobrih pola sata dok nije počela vika. Dok je ona urlala psovke koje ne želim niti ponavljati, a imaju veze sa hitlerom (namjerno malim slovom), majkom, krvi i konjima, moja mama je ušla u stan i sa vrata začuđeno rekla SUHOJ JE NETKO BACIO…… kad je vidjela moju facu i lice puno suza nije trebala dovršiti rečenicu. Samo je rekla da nisam normalna. Ni ona nije voljela Suhu. Odselila sam od Suhe, al kad god je vidim u meni se javi želja za osvetom. Već će mi pasti nešto na pamet.

4. I na kraju, ali ne manje važna-moja šefica. Takozvana R. Skraćeno od rospija. Vražja baba spremna za penziju, al se ne da jer bi joj bilo dosadno. O njoj neću puno jer mi kolegice s posla znaju za blog pa da ne bi bilo… To ću dovršiti kad odem iz ove firme ili kad konačno dobijem na lotu.

Post je postao duži nego što sam mislila, zato odoh.Ispričavam se na pretjeranoj upotrebi riječi «govno». I za kraj - živjeli poštanski sandučići party

- 09:30 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2007.

dnevnik.hr

Evo me. Funfundcvancih jare jung. Danas. Sretan mi rođendan. Hvala svima na preuranjenim čestitkama :) Cijeli dan jedemo i svi me ljube i nose poklone. Da mi je bar svaki dan rođendan :)
Ovako bi se dalo....

- 12:45 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga


Ako vam sve izgleda super...strpite se, proći će


Ovo je forum od najstrpljivijeg dečka na Zemlji :)

forumčić


Kritike i pohvale (al kritike odmah brišem) :)

kerefeka@gmail.com


Moj dobri prijatelj Matija jako voli egzotične životinje i odvažio se na otvaranje firme za prodaju opreme za iste. Iz tog razloga zaslužuje mjesto na mom blogu.I to počasno.

www.exoticum-anima.hr

Jedna mudra


Prije milijun godina bilo je malo grafita jer je bilo teško popeti se na piramidu jer nije bilo lifta, a nije bilo ni piramida

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se