Kenya in my heart

Kenya in my heart

< lipanj, 2008  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Putopis i fotografije iz Kenije

Za lakše snalaženje:



ili

Karta Kenije

Linkovi
Blog.hr

Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Kog to još zanima Kenija
Statistika :


Click Here

Postovi
ZIMOVANJE U KENIJI
  • Zašto Kenija

  • Prvo buđenje

  • Ali vani je opasno

  • Bamburi park

  • Afrički ručak

  • Shanzu Tour

  • Pripreme za prvi pravi SAFARI

  • Kimana-Zebra safari

    Maasai selo

    Savana

    Kilimanjaro

    Ngulia Lodge

  • South Coast

  • Diani Beach

  • Tsavo East - safari

  • Red Elephant

  • Kwa heri Kenya


  • FROM KENYA WITH LOVE
  • Konačno "On the road again"

  • Malindi

  • Vasco Da Gama

  • Star Dust

  • Silversand

  • Green green grass of home

  • Lake Victoria

  • Hippo Buck

  • Homa Bay

  • Luo ručak

  • Bye Luo Land

  • Africasong

  • Jedrenje

  • Pustinjske lađe

  • Oriti

  • Dholuo


  • Dholuo

    Dholuo jezik ili jednostavnije Luo jezik je treći po broju govornika u Keniji. Njime govori preko 3 milijuna ljudi. Najviše u pokrajini Nyanza. Jezici u Keniji se dijele na Bantu, Nilotske i Cushitic (Afro-azijske) jezike.
    Za razliku od Swahilija koji je i službeni jezik (mješavina arapskog i Bantu jezika), Luo pripada u skupinu nilotskih jezika.
    Iskreno mene su sve te čudne kombinacije i mješavine vjera i jezika u početku samo izluđivale. Taman naučiš jedan jezik, uglavnom riječi ljubaznosti, kad evo ti ga na. Sretneš nekoga tko govori nekim jezikom koji nema puno sličnosti sa ničime što si do sada čuo.
    Da stvar bude gora neke riječi na swahiliju treba ponoviti i po stotinu puta da bi izgovor bio barem donekle. Ponajviše zbog glasova (ng,mb,mt.)
    Onda uletiš u Luo land i slušaš nešto poput (ny,dh,puno ch i puno r) i pitaš se kaj je sad ovo.

    Dholuo


    Ovako to otprilike izgleda. Čitanje je u osnovi isto kao i Kiswahili j = đ, y = j, sh = š, ch = č
    No izgovor i naglasak !?
    Možda najbolje dočarati originalnim Luo pjevačem, jednim od lokalnih i u Keniji dobro poznatim Tony Nyadundom.

    * * *


    Ponekad se čini baš glupo kad spremaš obične račune ili ulaznice, autobusne karte etc. Iako su to samo računi uglavnom plaćeni sretan u prošlosti stvarno je predivan osjećaj kad te taj mali komadić papira može na trenutak odvesti, barem u mislima, na daleko putovanje.

    Put kroz vrijeme


    Imam još nekoliko zadataka koje u silnom tumaranju nisam uspio završiti. Razvrstati slike te vidjeti koje bih mogao razviti za svoj album. Dosta sam ih podijelio i nisam napravio kopiju tako da sada uspoređujem ove indexirane preglednike sa slikama koje mogu naći.

    Slike


    Već sam pronašao nekoliko koje treba razviti. Aj Malindi , aj Homa Bay..... A koliko sam cendrao na onu vrućinu. Ma vratio bih se u roku odmah.
    Samo da mogu.
    No valja odraditi i zaraditi za novo putovanje.
    * * *


    Od ovoga ću si napraviti ogrlicu odnosno privjesak. To je od jednog tiger shark-a kakvih se godišnje ne ulovi baš previše. Legalna trgovina ovime ne postoji, barem ju ja nisam našao, tako da je ovaj suvenir još vredniji.

    Zub


    Kako Lilly sada ima Safaricom vezu sa svijetom čujemo se odnosno smsamo skoro svakodnevno. Ponekad se dogodi da su linije malo u prekidu no to je ipak puno lakše od e-mailanja.

    Preostaje mi samo čekati i učiti one fraze za lakše snalaženje idući put.

    Onaj prsten na ruci usto daje mi i neke dodatne obaveze...
    - 20:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #

    Oriti

    Izgleda da su jedva dočekali da se vratimo pa da počnu navirati sa svih strana. Iako smo relativno blizu vidimo se tek svakih nekoliko dana i onda samo nakratko tako da ne stignemo izmjeniti niti poštenu rečenicu.
    No sada kad znaju da su naši planovi za tumaranje Kenijom završili nedaju nam više priliku za izvlačenje od razgovora. Prvo Leah koja bi htjela znati sve o tome kako nam je bilo u Homa Bayu te da li smo vidjeli neke njoj poznate ljude. Odmah nakon nje stiže i sramežljivi Jacobo. Naš dobri duh. Vodonosac i dobavljač svih onih teško dobavljivih stvari - poput leda, začina, kamenja etc.
    Leah se pobrinula za sukumu i jaja, koje Lilly jako voli. Mene to baš i nije oduševilo obzirom da mi sukuma paše, ne baš previše, jedino uz tilapiu ili nekakvo meso u umaku.
    Vrijeme je da razvrstamo slike i dogovorimo se o slanju nekoliko desetaka komada njenima.
    "Sutra je savršen dan da kupimo one fotelje i kauč" - veli Lilly.
    A meni pada mrak na oči. No hajde da se i toga rješim.
    "Sawa"

    * * *


    Četvrtak - predzadnji dan mog boravka u Keniji. Lilly mi se nekako čini odsutna. Gleda, a kao i da ne gleda, negdje kroz mene.
    Znam kako joj je obzirom da je i meni suza u kutu oba oka no obećao sam si da ju neću pustiti i gotovo. Nije macho stav nego čisto da ne izgleda kao kraj i da joj bude malo lakše.
    Prvo odosmo ujutro pogledati one fotelje i kauč.
    No mene će ostaviti u Nakumattu, ona će sa Leah do Bombolulua.
    Stara priča.
    Bijelac u blizini uvijek znači da će cijena biti viša.
    Malo švrljam po knjižari i draguljarnici, pa do fotolaba popijem sok i pojedem sladoled i već evo ti njih.
    Vele ne spušta cijenu ispod 10000 KSH. Dobro onda kaj je tu je. Odosmo po lovu.
    Ipak neki crv ne da mi mira te odlučih sam probati spustiti cijenu.
    "Dajete li popust na cash?"
    "Ne"
    "Ma hajde barem 10 posto"
    "Ne i ne"
    Ajoj tvrdoglave li prodavačice.
    Ma znaš kaj nisi ti jedina, možemo i drugdje kupiti
    Ne pali.
    "Ma dobro kupljeno. Vraćamo se za pola sata."
    Nažalost bankomat je samo kašljucnuo kad sam upisao željeni iznos.
    "Dosegnut je limit potrošnje i ništa od fotelja.." - rekoh.
    Lice je počelo izgledati poput kišnog neba.
    "Ma šalim se.Pošaljem ti novce čm se vratim doma.Sawa?"
    "Sawa."

    Večer namjeravamo provesti u "Pistaccio"-u i "Safari Inn"-u. No prije toga valja se pobrinuti za poklone. Kange koje sam namjeravao kupiti u South Coastu i nešto drvorezbarija ili koju sliku. Posebno mi zapinju za oko zalasci sunca te sjene žirafa i slonova.
    Ili slike afrikanki sa plemenskim obilježjima.

    Afrička umjetnost


    Karla zatičemo u kuhinji i pokušavam mu objasniti da mi je žao što je proslava rođendana otišla mimo plana.
    "Čudni su putevi Gospodnji" - odvrati. Nada se da ćemo se opet vidjeti.
    "Uzmi nju sa sobom" - pokazuje na Lilly.
    "Vrlo rado" - odvratih sjetno "no ne ovaj put,nažalost"


    Selimo se u bar do jer muzika je malo življa, a imaju i stol za biljar. Lilly me ostavlja samog za stolom na koju minutu i već me obasipaju ponudama.
    Neke djevojke mi se nabacuju i htjele bi doći za moj stol.
    Rekoh: "Pričekaj još minutu pa onda dođi"
    "OK" - reče puna samopouzdanja.
    Nakon minute i Lillynog povratka djevojke su naglo izgubile interes.
    "Zar nećeš doći sjesti ovdje sa mnom?"
    "A ne hvala sa mi je dobro i ovdje"
    Tak' sam si i mislil

    Večer je prošla i vratili smo se u Shanzu.
    Posljednja noć.
    Puni smo planova no vrijeme će pokazati jesmo li dovoljno hrabri i ludi da ih i sprovedemo.
    Pakiram stvari i vidim da mi je prtljaga duplo lakša nego kad sam dolazio. Na žalost onaj kamen koji nosim u želucu nadoknađuje to obilato.
    Lilly pokušava još jednom "Ma daj odgodi let za tjedan-dva"
    Objašnjavam joj da će i nakon tih 7-15 dana stvari opet doći na isto, a usto i moj godišnji je iskorišten u cjelosti tako da ću ipak morati, nevoljko priznajem, letjeti sutra.
    Nadam se da se vidimo uskoro (u mjerilima 6-8 mjeseci). Još jednom čitam poruku sa zida u našoj sobi i punim srce nadom.

    BEZUVJETNA LJUBAV, NE USPIJE UVIJEK

    LJUBAV SA UVJETIMA, NE USPIJE NIKAD


    Kamen sa plaže


    Uzimam si ovaj grumen koji me neodoljivo podsjeća na grudicu ugalija i stavljam ga u mali džepić na torbici. Neka se nađe uz onaj koji nosim iz Međugorja.

    * * *


    Petak ujutro. Taksist je došao po nas na vrijeme.
    Jedem bez teka. Sve mi izgleda poput nekog sna koji naglo želi da se probudim u onom svijetu gdje je teško naći iskreni osmijeh.
    Vozimo se prema aerodromu i gledam kroz prozor zavideći svakom crncu pored ceste koji ostaje ovdje. Na toplom suncu, smrdljivom zraku, okružen bijedom i prašinom.

    Možda ipak ima nade.
    Neki policajac prometnik zaustavlja nas i pokazuje nam na napuko prednje staklo.
    "Ovaj taxi dalje ne vozi!"
    Reče to i uzme papire.
    Aha. To je prilika da mi zbriše avion.
    Nada nije dugo trajala. Za par stotina KSH ovdje se mogu dobiti i bolje stvari od žmirenja jednog policajca na ne baš neki prometni prekršaj.
    Nakon što smo mu bez prevelikog skrivanja udjelili putarinu, belj pita me kao da smo tim činom postali prijatelji.
    "Kuda letite?"
    "U Frankfurt-Njemačka" - ispalih ne želeći mu objašnjavati da sam iz Hrvatske i gdje je to.
    "Ja volim Bayern i Olivera Khana. Pozdravi ga ako ga vidiš."
    Ni sam nisam bio siguran kako odreagirati na ovu glupost.Ne vjerujem ušima ali hajde da ne stvaram neprijatelje sa ovim inače vrlo toplim narodom zbog jednog tupana.
    "Hoću. Kwa heri"
    I to prvom prilikom kad se nađemo na kavi. Sve ću mu ispričati. Moš' mislit.

    Stigli smo.
    Još samo 10 minuta.
    200 m.
    Par zagrljaja i opet ostajemo sami.
    Svak' u svome svijetu.
    Jedino nas tanka žica, nevidljiva oku, povezuje. Žica duga 6000 kilometara.

    Lilly


    Ulazim u čekaonu i počinje još jedna dosadna avantura oko putovanja kući. Sve je prepuno zagorenih njemaca.
    Sva sreća u jednom butiku naletim na swahili phrasebook.

    Phrasebook


    Mislim da bih si time mogao prikratiti putovanje i dosadu u avionu. Ispalo je da sam po prvi puta od kako putujem avionima uspio normalno i čvrsto zaspati. Mislim da još nismo niti izašli iz Kenije, a ja sam već snivao.

    Nakratko sam se probudio na zov ljepotice koja se prostirala ispod nas.
    Sahara.
    Ugledavši je te plavo mediteransko more u daljini znam da smo na svega par sati od sljetanja.
    Tamo me dočekaju nova lica, drugačija klima i kultura.
    Možda mi uspiju vratiti osmjeh na lice!?
    Možda.
    Mada moj osmjeh, onaj iz srca, živi jedino u Shanzuu....

    **Oriti(luo jezik) = kwa heri(swahili)= goodbye.
    - 19:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

    Pustinjske lađe

    Upravo iz razloga kratkih dana u ekvatorijalnom području ponuda koju smo dobili iz daljine nije mogla proći neprimjetno.
    Prošle godine smo u jednom času na 10-15 metara ugledali karavanu i glatko odbili ponudu vodiča deva za jahanje po plaži.
    Iako je ovaj kraj predivan, ovo more i zrak mi ipak nisu ispunjenje mog mladenačkog sna.
    Sna koji bi se možda barem na trenutak danas mogao ispuniti. Naime za razliku od većine normalnih sretan ljudi koji vole zelenilo i morsko plavetnilo ja sanjam pustinju. Žuto-zlatne dine i predivno beskrajno plavo nebo koje eksplodira uvečer na zalasku sunca u tolikom mnoštvu boja da im i sama duga može pozavidjeti.
    Obećao sam si da ću jednog dana otići i provesti nekoliko dana u nekoj od njih. Jasno prva želja mi je Sahara pa tek onda neke ostale pustinje.
    Dakle ono što me nakratko može povezati sa mojim snom su - pustinjske lađe.
    Do nas stiže Somalijac - kako mi je Lilly objasnila i nudi nam jahanje po plaži za 200 KSH po osobi. Nisam se predomišljao niti sekunde.
    Problem je nastao kad sam u svoj naum pokušao nagovoriti i Lilly.
    "Hoćeš jahati na devi?"
    "Ni za živu glavu. A ne ... to nije za mene"
    "Ma daj ne budi takva kukavica"
    Bockanje uvijek pali.
    "Paa ovaj možda..."
    "OK. Dovedi ih!"
    Bez imalo ustručavanja gospodin veli da bi bilo bolje da Lilly uzme veću devu jer mu izgleda poprilično snažna za onu manju.
    Čak ju pita i koliko ima kila i nakon uvjeravanja da sam ja ipak 15-tak kila teži odluči mi ustupiti veću devu. Lilly je na svoju nesreću dobila manjeg 4-godišnjeg prgavca koji ne preza od toga da ugrize jahača ili ljude u svojoj bližoj okolici.
    Pripremivši nam sedlo odnosno veliku hrpu jastuka pokazaše nam kako se uspeti i kako se ispravno postaviti da se ne dogodi da sjašemo prije prvog koraka.
    Po gunđanju, pogotovo manje deve, nisam baš bio uvjeren da im se da razvoziti dvoje umjetnih beduina. Ipak na nagovor svog gazde ustaju se prvo polako a onda naglim trzajem u koljenu isprave se do pune svoje visine.
    Sva sreća ovaj puta sam poslušao savjet i čvrsto se uhvatio za dva štapa ispred mene. Kad je deva digla stražnje noge nagnuh se unaprijed te da se nisam držao prilikom onog trzaja odletio bih postrance i završio bih vjerojatno svoj prvi jahački pokušaj u dubokom bijelom pijesku.

    * * *


    Dakle krenuli smo i osjećam svaki korak ove moćne životinje. Gledam plažu sa visine od kojih 3-3,5 metra i pomislih.
    Pa i nije to jahanje baš toliko mekano kao što sam mislio

    Drži se..


    Osjećam svaki mišić na tjelu. Udarci se amortiziraju na mojoj još uvijek bolnoj stražnjici. Izgleda mi da je ona usporedba sa pustinjskim lađama samo mit.
    Polako sam uhvatio ritam naginjanja sad na jednu pa onda na drugu stranu. Čini mi se da bih ovako, kad ne bih imao druge altenative, mogao koji sat.
    Sva sreća pa je moje krivo razmišljanje prekinulo skretanje vodiča, i deva pod nama, u dublji sipki pijesak. Već nakon prvih nekoliko koraka osjetim odnosno ne osjetih ama baš nikakvo naprezanje, udarce i napor za mišiče i kosti. Kao da sam na jedrenju na umjereno valovitom moru.
    Aha. Zato vas uspoređuju sa pustinjskim lađama
    Gledam u smjeru Lilly i vidim da se je i ona opustila malčice. Rekolo bi se da možda čak i uživa.
    E ovako bih mogao satima i danima
    Pitam se samo mogu li toliko i deve izdržati.
    Došavši na drugi kraj plaže kojih kilometar od mjesta odakle smo krenuli naša mala karavana se zaustavlja radi slikanja.

    Beduini


    Nadam se da znaju što čine. Volio bih imati pokoju uspjalu fotku dok sam u sedlu. Prema položaju odakle je odlučio uslikati nas shvatio sam da brinem uzalud. Ovo su pravi turistički profesionalci. Znaju oni o svemu pomalo.
    Okrenuli su životinje i vraćamo se na točku odakle smo krenuli. Svakim korakom biva mi sve više žao što će ovo predivno iskustvo završiti no opet sa druge strane ispuni me još jača želja za tumaranjem pustinjom i cjelodnevnim druženjima sa ovim ljudima i njihovim plemenitim životinjama.
    Sjahati sa ove ljuljajuće hrpe mišića i nije baš toliko lagano kao što izgleda. Na komandu koja je razumljiva njihovom uhu deva se naglim čučnjem prednjim nogama spušta na koljena. Prilika za salto mortale je i ovaj puta propala jer sam se samo intuicijom uhvatio trenutak prije.
    Prebacujem nogu preko sjedalice i skliznem niz jastuk. Nije me niti pogledala. Samo je gledala negdje prema pučini i preživala nešto. Vjerojatno nekakvu nagradu od svog gospodara po dobro odrađenom poslu.

    Deva u hladu


    Mlađi je vodič pažljivo pregledao i popravio jastuke te se vidjelo da mu životinje vjeruju i u neku ruku ga vole istom onom ljubavlju kojom ih on dotjeruje za iduče jahače.
    Lilly je sada nakon onolikog nećkanja i nagovaranja zaželjela koju fotku dok je još na devi.
    Poželjeno - ispunjeno.
    Pozdravljamo se i tražimo nove stvari koje bismo još mogli raditi na ovoj plaži.
    Inače gospon somalijac deve su vam ajnc A.

    Somalijac


    * * *


    Odlučili smo malo prošetati hladom do mjesta gdje smo okrenuli deve i pogledati onaj štand sa kangama (kikoy iliti pareo). Odlučio sam kupiti par komada ako cijena bude prava.
    Stižemo do štanda i odmah nas obljeću sa svih strana. Pogledajte ove , pogledajte one...
    Inače kanga je tradicionalna odjeća u ovom dijelu Kenije. Dobro rijetko će netko otići u grad u njoj no niti to nije nemoguć slučaj. Uglavnom se ogrne i stegne oko bokova te se jedna stavi preko glave i uvrne tako da sakrije kosu i prekrije ramena i ruke.
    Originalne kenijske kange sadrže i nekakve citate ili mudre izreke. Ponekad boja nije odlučujući faktor prilikom kupnje već poruka koja piše na kangi.
    Slične poruke se često mogu naći na pločicama ili naljepnicama sa unutrašnje strane matatua.
    Dakle počinje razgledavanje i nagovaranje.
    "OK. Bei gani?"
    Na pijesku nogom izravna površinu i štapom ispiše 600. Pogledom je samo prostrijelih. Vidjevši da će se sa ovim mizunguom ipak trebati malo pomučiti daje mi štap.
    Napravih crtu preko 600 (vidio sam to negdje i činilo mi se baš prigodno) ispod njenog broja ispisah bez imalo srama 100.
    Sad me ona pogleda sa podsmjehom i brzo iskriža ovu ponudu te napisa 500.
    Obzirom da sam vidio da te stvari koštaju po 200-300 KSH ne dam se baš tako nasamariti.
    Pišem 150 i stavljam točku. Kao znak moje tobožnje zadnje ponude.
    Nije baš shvatila jer je sad ona ispisala 450.
    Vidim da je ovdje najbolje što mogu ishoditi nekih 300 KSH. Za te novce kupiti ću iste ako ne i bolje u Serena ulici.
    Pozdravljam se sa prodavačicom i ostavljam je u razgovoru sa svojim prijateljicama. Lilly me samo pogledala i rekla
    "Lijepe su, no malo preskupe"
    "Odoh onda do Suada"
    Razveselio se već sa 30 metara kad me je ugledao. Brzo smo se dogovorili. Uzeo sam zdjelu od tikovine koju mi je zamotao u novine te mi je kao poklon prijateljstva darovao drveni nož za otvaranje pisama.
    Ostavio sam stvari kod njega i otišao sam do Lilly u hlad. Sjeo na drvo i izvadio ne baš hladni Schweppes.

    Reklama za izvor kinina


    Ovo je čak i toplo puno ukusnije, a mislim i zdravije od onih tableta protiv malarije. Jednostavno nigdje ne idem bez jedne limenke.
    "Znaš mislim da bismo se trebali vratiti u Shanzu!?"
    "Ako hoćeš možemo još dnas"
    "OK.Hajmo se otuširati pa polako natrag"
    "Ali prije toga popijmo još po jedan Redds"
    "E ta ti nije loša"
    A nakon toga na tuširanje i pozdrav sa Suadom te pozdrav sa South Coastom do neke druge prilike.
    U ovih nekoliko dana koji su mi ostali do povratka želim obići prijatelje u Shanzuu te naći suvenire i poklone za one doma.
    .....

    Negdje oko 19.00 stigli smo u našu sobu na samom početku sela. Vrućina je lagano popuštala
    Hladnoća se počela polako uvlačiti u nas.....

    Još samo par dana.
    - 20:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

    << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


    View My Stats

    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se