counter free hit unique web

KemoTerapija

29.01.2006., nedjelja

RASTE ČADEŽ-TRAVA ZELENA

Bio sam prekjučer na Maloj sceni, gdje je praizveden prvijenac Lane Šarić (1983.). Nisam još ništa napisao jer me je zgromila činjenica da je bolesna i da joj je zbog kemoterapije otpala sva kosa. Toliko. (liječenikatolik 28.01.2006. 17:02)

Eto, to me dočekalo kao komentar beskrajno duhovitog, liječenog ali ne i izliječenog blogera koji nema svoj blog, ali se odnedavno javlja kao liječen i neizliječen čadež.blog.
Zapravo ne kao čadež.blog, nego kao novoosnovana udruga za zaštitu glumca, pisca i režisera Filipa Šovagovića.
Među nama živi i liječi se stanoviti Tomislav Čadež, također još neizliječen, koji je svojedobno pisao nekakve kazališne kritike. Budući da u tom zvanju nije stekao autoriteta, odnedavno se okušava kao ničim izazvan recezent tekstova, objavljenih na Blogu, na portalu Jutarnjega lista. Otprije poznat kao tip koji mrzi čitati, gledati, slušati... sve što nije sam proizveo, uhvaćen nekoliko puta u nespretnom izmišljanju, i kao samozvani recezent, odnosno ocjenjivač, pokazao se nepouzdanim. Na dosad ocjenjivanim blogovima pokazuje stanovitu nervozu, – bože, kako ću zaraditi za lijek?! - sklonost izmišljanju i dopisivanju onoga što su autori, može bit’, zaboravili napisati.
Takvim je pisanjem otjerao neke s bloga.
Naime, zahvaljujući njegovim brzopletim i zločestim izmišljotinama, jednoj se našoj blogerici našlo dijete u opasnosti, pa je stvar predala tamošnjoj policiji. Prijetnje koje je primila nisu baš bezazlene. Tamošnja policija ozbiljno se primila posla, tim više što doista živimo u ozračju globalnog terorizma.
Naša se blogerica preselila iz ovoga stana u drugi. Za njom su otišle još neke stanovnice bloga.hr, meni posebno drage blogerice. Na ovoj adresi nisu bile sigurne, jer je ovdje nastavio svoju terorističku spisateljsku djelatnost neizliječeni katolik, čadež.blog ili Tomislav Čadež, ne znam točno o kome je riječ.
Naravno, oprostio sam se od blogerica-prijateljica i blogera-prijatelja na svoj način.
Tekst ste ovdje mogli pročitati, reagirali ste onako kako ste reagirali i život teče dalje.
Nekoliko sati nakon što sam napisao novi tekst, slučajno sam zapazio da se komentarom javio i bolesnik. Dakako, nije pročitao ono što sam napisao. Ipak je, ničim izazvan, dao svoje liječeno a neizliječeno mišljenje.
Nazivajući u komentaru prilično obrazovane i uspješne dame neobrazovanim tukama (jer on zna da postoje i obrazovane tuke, odnosno purice), taj je liječeni a neizliječeni tukolog pokazao pomankanje bilo kakvog odgoja.
I to sam obznanio, ne pridajući komentaru neku posebnu važnost.
Naravno, duhoviti i britki neizliječenik odmah se nervozno ritnuo. I ni manje ni više, naznačio da je nekoj mladoj kazališnoj spisateljici zbog liječenja kemoterapijom ispala sva kosa. A ta bi kemoterapija imao biti ja, toliko. Zbog čega on ne može, jadan, pisati. Kao da će, jadan i zgromljen, morati pisati medicinsku recenziju o kazališnom prvijencu!
Kaj god.
Iskreno se nadam da će mlada autorica ozdraviti, jer kemoterapijom se liječi.
Možda bi bilo dobro da u tretman, kao KemoTerapija, uzmem i liječenog a neizliječenog rečenika. Ali, ne da mi se. Nisam stručan za njegovu bolest.
A morti će biti dovoljno da mu pošaljem, po Filipu Šovagoviću, 100 kuna, e da bi mogao uživati dok u nirvani sluša pjesmu koju tako milo pjeva Seve-Nacionale – Raste trava zelena.
- 23:03 - Komentari (36) - Isprintaj - #

28.01.2006., subota

PRIČE IZ ZENA

U Malnarovoj Noćnoj mori, koja se svake subote emitira, od 22 do dok ne završi negdje pred zoru, na Televiziji Z 1 - a dostupna je na Internetu i onima diljem svijeta, od Japana i Australije do zapadnih država SAD u Sjevernoj i Chilea i Perua u Južnoj Americi i od Aljaske, Tromsea i Nord Capa na sjeveru do Novog Zelanda, Rta Dobre Nade i Patagonije na jugu, na web adresi http://www.online.hr/live/- vodila se zanimlljiva zen-diskusija između nadahnutog Stankeca i boemčine Laky-a.
Tema diskusije je pitanje što treba učiniti ako vam se zec nađe na nišanu lovačke puške upravo u trenutku kad bi trebao nestati u polju pšenice?
Hoćete li ga ubiti prije nego, možda premršav, nestane u žitu ili ćete ga pričekati da se vrati nakon desetaik dana, možda dobro uhranjen?
Budući da Laky i Stankec nisu završili diskusiju, možda bismo mi ovdje mogli pokušati pronaći pravo zen-rješenje.
Ja ću večeras, kao Blogomobil, pratiti Malnarovu emisiju uživo. Zato vas molim da se u komentarima javite s mogućim zen-rješenjem.
A da bih vam pomogao na putu do odgovora na lovačko-zečje-žitno referendumsko zen-pitanje, ovdje donosim dvije zanimljive zen-priče, kako biste se pokušali ufurati u zen-razmišljanje.

RAZGOVOR
Poznati učitelj zena Zuigan svakog se dana obraćao sam sebi riječima:
- Učitelju!
- Da, gospodine, uzvratio bi samome sebi.
- Probudi se, probudi se!
- Da gospodine, odgovarao je.
- I ne dopusti da te drugi varaju.
- Da, gospodine, prihvaćao bi. Da, gospodine.

UBIJANJE
Gasan jednoga dana savjetovaše svoje poklonike:
- Oni koji govore protiv ubijanja i koji zagovaraju poštedu života svih svjesnih bića, u pravu su. Dobro je čak štititi i životinje i insekte. Ali što s onima koji ubijaju vrijeme? Što s onima koji uništavaju zdravlje? Što s onima koji uništavaju državno gospodarstvo? Ne bismo ih smjeli previdjeti! Naročito, što je s onim koji propovijeda bez prosvjetljenja? Taj ubija budizam.
- 09:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.01.2006., utorak

IN MEMORIAM

Kad sam počeo blogati, tamo početkom kolovoza 2004. godine, na naslovnici je pisalo da nas je svega oko osam tisuća.
Kad sam počeo blogomobilati, svibnja mjeseca prošle godine, bilo nas je, mislim, oko dvadeset tisuća ili nešto manje.
Sad nas je više od 60 tisuća. Od vrhunskih majstora pera, recimo Majetića, nesumnjivo najuglednijeg hrvatskog književnika, do osnovnoškolaraca koji muku muče s običnom rečenicom, a da o smislenom sadržaju i ne govorim.
I kako god smo se širili, tako su sa ovih stranica odlazili neki od naših najbližih sublogera.
Papa Raco, Pripadnici Šumske Republike, Keš pičkice, Vibi, pa evo i Njujorčanka i LA Womanica i što ja znam koje sve ljupke Blogerice i šarmantni Blogeri nestali su iz ove naše Blogosfere.
Kod mene su još uvijek među favoritima neki koji odavno nisu napisali tekst. Tako se nadam da će se vratiti.
Što je s Annie de Svima Nama? Što s malim velikim zajebantom Eugenom bezbrojnih prezimena? Gdje se izgubio vrlo talentirani Konte, kako sam zvao Kontemplativu vulgaris? Itd. da ne nabrajam mnoge virtualne prijateljice i prijatelje koji su ovdje s nama dijelili svoju radost i tugu.
I nadu... i nadu...
U posljednje vrijeme nema ni ljupke komentatorice Megi.
Ni Kupusice nam nije bilo tri mjeseca.
Sad su nam otišle dvije naše Amerikanke.
Mislim da su malo požurile. Prijatelji se ne ostavljaju baš tako, mile moje.
Ali, kad ste već otišle, onda barem da vam se ovako zahvalim na lijepom druženju. Vi ste me na poseban način podučile o životu tamo gdje živite. Uvele ste me u svoj svijet, svoje strahove, zgode i nezgode... gotovo u svoj krevet. I na tome sam vam zahvalan, tkogod štogod mislio o vašim razlozima odlaska.
Ljudi se rađaju i umiru.
Isto tako se u ovoj našoj Blogosferi pojavljuju novi i nestaju stari stanovnici.
Zblogom, mile moje...
- 22:29 - Komentari (22) - Isprintaj - #

MILČEC

Ako vam nije teško, pogledajte na Blogu ovu adresu: http://bukovac.blog.hr/ i nećete se razočarati.
Na toj adresi, naime, stari dobri Milčec - ili ako hoćete: dobri duh Zagreba - piše lijepe i tople zagrebačke priče. Rijetko doduše, ali piše.
- 02:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.01.2006., subota

GRČKA PROLJEĆA MILANA BEOGOVIĆA (2)

I mislim si mislim, pa si lijepo smislim da ovdje objavim i ostalih 14 soneta Milana Begovića. Najviše zbog Udoja Krasnorječivog, Ruže U Haustoru, friškog Leba, Lopticeskočice (koja se tako slatko smije), meni dragih Boruta, Markiza De Sadea iz Zapruđa i svih ostalih ljubitelja pjesničkog djela vrsnog i duhovitog erotomana Milana Begovića de Vrlika.

IV.
Prstom čarka u procijepu svilnom
Nedužna nimfa i nasladom gori:
Slomljene riječi žedna usna zbori,
A tijelo cepti u drhtaju silnom...

Njen hrt uza nju. On njuškom umilnom
Za prstom ide, s kog mokrina curi
I hitri jezik usred pičke turi
I liže, liže vještinom obilnom.

A ona ruku proteže do njega
I crven – kurac prima među prste
I vozi ga, i amo-tamo gega.

Uzdah joj divlji kroz usnice srče
Njena se uda šire, lome, krste –
Razbludno pseto treska se i dršće.

V.
Međutim, faun siđe s hrpta kozi
Gurne je nogom u prezirnoj gesti.
Takvi su muški, il ljudi il bozi!
Kad gladuju tad i smrad mogu jesti,

A kad su siti nektar im se gadi!
Tad pođe tražit potočić il vrelo
Uznemirenu krvcu da rashladi
I dlakavo da opere tijelo.

Pa kad se vodi spustio do gležnja
On spazi dolje, u plićaku tihom
Djevojče golo, pahuljica nježna.

I bacivši se u valove hladne,
Za oblu sisu desnica se maša
A lijeva grli tvrde guzove.

VI.
Plaha nimfa osta izvan sebe
I pomoć ište, vapi, kriči, plače,
Pa nasilnika lupa, štiplje, grebe
A on je k sebi pritište sve jače:

U ustima mu njenih sisa vrsi;
On miluje je sprijeda i otraga
A njoj kroz tijelo slatki hrle srsi
I omaglica već je hvata blaga.

Još samo tren i gle u nesvijest pada.
On prihvati je, na travu je vuče
I kleče pred njom kao pred božanstvo.

Pa promatra je: Lijepa! Svježa! Mlada!
I znatiželjan noge joj razvuče:
Cjelovom dirnu njeno djevičanstvo.

VII.
Bez svijesti ona počiva u travi:
Ko alabastar sred smaragdnog plašta
Golo joj tijelo, puno vena plavih,
Pokriva zlatne kose gusta bašta.

On sjedi uz nju, gleda vjeđe njene
I čeka da se otvore i gleda
Čelo ravno i na usta blijeda
Na koja spušta usne užarene.

A onda prođe nježnom rukom preko
Vrška sisa, preko čarnog pupka,
I s venerine šume lišće čupka.

Oh, baršunasto lišće, nježno, meko!
I pri toj gesti teško jadnik stenje,
A kurac mu se put nebesa penje.

VIII.
I nije mogo izdržati više,
Neg skoči nad nju u protivnom smjeru
I stade lako da joj sikilj siše
Sve postepeno povećajuć mjeru.

Napokon jezik široko razvuče
Po pizdi s njime amo-tamo trče,
Ližući mljacka, po rupici tuče
I izvor soka ljubavnoga srče.

A kurac njegov, ukočen od strasti,
Baš povrh njenih malih usta visi,
A kapljica mu sja na vrhu slasti...

Obilna muda polegla na sisi;
Ručicom dotle ona kurac prima:
S jezikom s vrha, prvu kap mu snima.

IX.
Kad hrapav jezik on osjeti dolje
Tad stade lizat jače, bješnje, čvršće...
A ona cepti... i bedrima dršće
I hlapi kurac što je mogla bolje.

Iz njega snagu i sokove vuče
I ovija ga jezikom i gricka,
A onda muda pretresa i tiska
I prst u prkno njegovo zavuče.

Oh, divan pogled! Sva narav oko njih
U slatkom stade drhtat uzbuđenju:
I mrav i vrabac – bikovi i konji –

Sve mahnita u ljubavnom vrenju.
Na Olimpu također nasta strka:
Put zemlje gleda Zeus i – kurac drka.

X.
I napokon je došo čas ekstaze –
Uzdah i hropot, trzanje bedara,
Mucave riječi, raskinute fraze
I zadnji krik udovoljenog žara.

Ko s oštrige što gurman vodu srče
On s pizde sok u pohoti pijuca.
A ona mlaz što iz kurca sad trče
S ustima punim kao šerbet guca.

Suvišak probi mimo krvna usta
i cijedi joj se niz vilice svježe,
Ko pjena konju koga uzda steže.

Tad žar i ljubav najedanput susta:
Slegle se glave, smiriše se uda,
A kurac klonu preko mekih muda!

XI.
Međutim noćca koprenu navlači,
Spušta se u dol mjesečeva pređa,
I srebrnim se koncima provlači
Kroz kitno drvlje. Poput dviju vjeđa

Pod jednim čelom, umorenih od sna,
Faun i nimfa spavaju na travi.
Njezina pizda sva je jošte rosna,
Na kurcu njemu sja kaplja ljubavi!

A spavajuća mašta u njima
Prevrće želje i ne da im mira;
On grabi sad za njenim njedrima

A ona njega među noge dira –
Pa nije čudo, što kroz par časova
Među njima se borba zače nova!

XII.
On raširi joj bijela, obla bedra
I prebaci se nenadano preko nje.
Zubima zgrabi ona bujna njedra
I onda udre u tavane donje

I zarinuo tamo kurac tvrdi,
Ko hartija tad djevičanstvo puče!
On lomi mladost, šapće, ljubi, guče,
A ona stenje, jauče i prdi!

Tad zaredao udar za udarom!
On ozgor gura, jače tjera, tisne,
A ona ozdol jačim vraća žarom.

Ispod njih krvca s pjenom se prolijeva.
I reć bi pod njim ona će da svisne,
Al ipak kurcu pizda odolijeva!

XIII.
A kad im dođe obadvoma skupa
Popustiše za jedan trenut mali
Da srce stane, što nemilo lupa,
Da grlo dahne, od žara što pali.

A onda opet započeše s nova
Jačom snagom i sa bijesom divljim
U zavrtanju mahnitih guzova
I nasrtajem sve žešćim i življim.

Od udaraca zemlja iskram vrca
Od uzdisaja čitav vazduh ječi,
A on sve dalje, samo dalje gnječi.

Po treći put već kurac bijesno štrca.
A on se ne da – ne vadi ga vanka,
Već jebe dalje – jebe bez prestanka.

XIV.
A kad mu je dodijalo tako,
On slazi s cure u hitrome skoku
I obrnu je naglo naopako
Nek dupe gleda spram nebu visoku.

O krasno prkno – o okruglo milje,
O divna knjigo sa stranice dvije,
Što ljepše vonja neg ruža i smilje
Što više vrijediš nego pizde dvije.

I faun pred njim sav pobožan kleče
Po prosjeklini jezikom vrluda
I traži tjesnac otkle prdac teče:

Oblizuje ga u bezumnoj strasti,
U nj tura nos i njuši sve i svuda
A kurac poče opet rasti – rasti – –

XV.
I on ga zabi u zamahu bijesnom
I razbi dupe ko krčag od stakla:
U prolomu se kurac vrti tijesnom,
Što grije žarom najdubljega pakla.

Njegova lijeva bijele sise traži,
A druga čupka vršak od sikilja.
O neviđena, nečuvena draži!
O radosti nedostižnog milja!

I eto skoro pijanog klonuća,
I eto slasti razbludne i silne!
Čim on oćuti, da iz pizde svilne

Po prstu teče kaplja soka vruća,
Započe i on gusti sok da lijeva
Kroz usko prkno u debela crijeva.

XVI.
Dotle Olimp čitav se protura
Na rubove azurnog orizona.
I vidiš Zeusa, Heru, Apolona,
Veneru, Pallas, Kupida, Merkura.

Sve skupilo se u razbludne grupe:
I gledajući slasti ovog para
Pobjesniše od ljubavnog žara –
Pizde se šire – otvara se dupe –

Božanski kurci staše da se znoje –
I nisi više razaznati mogo
Tko muško je, a opet žensko tko je.

Jer sve je bilo zamršeno mnogo.
Tek osjećo si, da se svemir treska,
Kad jebancija nastade nebeska.

XVII.
I napokon se dalje nije moglo
Popustila je na zemlji i nebu
Strast mahnita i sve je iznemoglo:
Bozi ni ljudi više se ne jebu!

Izvalila se klonula tjelesa
I hrču grudi pritisnute snom.
Sve same hrpe trzajućeg mesa
Ko krdo svinja u brlogu svom.

Kupido spava kraj Zevsove glave,
Pod koju Hera podmetnula sisu –
Al kako sinoć dvorkinje se nisu

Sjetile da ga na vrčinu stave –
On sada u snu naglo pišat stade
A Zevsu sve u usta ravno pade!
- 17:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.01.2006., četvrtak

GRČKA PROLJEĆA MILANA BEGOVIĆA

Dakle, prije 130 godina, 19. siječnja 1876. godine, rođen je hrvatski književnik, europskog ugleda - Milan Begović. Ne bih ovdje tupio o njegovim sjajnim dramama, o izvrsnom libretu za Eru..., o Gigi Barićevoj, pripovjetkama i svemu čega se dotaklo njegovo pero.
Primjer toga su GRČKA PROLJEĆA, vrlo erotičan Begovićev sonetni vijenac, koji je oslikao i rukom ispisao jedan od naših najboljih slikara Milivoj Uzelac. Meni je žao što tu likovnu mapu ne mogu u cijelosti ovdje objaviti, u originalnoj Begović-Uzelčevoj autorskoj verziji. Objavljujem samo prva tri soneta da biste vidjeli da se hrvatski pisci nisu bavili samo onim sadržajima o kojima ste učili u školama.
Ako vas bude zanimalo, mogu ovdje objaviti i ostale sonete iz ovoga vijenca.
Time bih ispunio svoju davnu želju. Naime, te sam sonete želio objaviti 1978. godine, ali Begovićevi nasljednici nisu dopustili. Budući da je istekao rok zakonskih prava Begovićevih nasljednika, to s radošću obznanjujem ova tri soneta, nažalost bez Uzelčevih likovnih domišljaja.

I.

Klasični pejzaž: mlada šuma pupa!
A smreka želju strasnim vonjem draži;
Komarac zuji, muha krila snaži,
Veselo kozle s biljke koru čupa...

Prženim zlatom sunce svemir kupa.
U grmu jednom čuči ko na straži,
Pomaman faun: virka – vreba – traži.
A krv mu živa nestrpljivo lupa.

Još od sinoć on ovdje na nju čeka,
Još njezin miris tu u zraku diše.
U travi trag – kud stade nona meka.

I razgrijana misao ga varka:
On prostor grli, usna usnu siše,
U slatkoj strasti prstom kurac barka.

II.

Potočić žurni kroz ledinu basa,
Na ledini se cvjetna raskoš slegla:
Tu djevičanska nimfa eno legla,
U vodi njena ljepost se bjelasa.

Grud njezina od mladosti talasa,
A bokove joj čvrsta snaga stegla.
Trbušna ravan nježno se protegla,
Neoskvrnuta od kurčeva kasa.

A na dnu, dolje, kovrčava svila
Rumenu školjku pomnjivo sakrila
Jezičac stidno iz usnica virka.

Tad iznenada jedna ruke sađe
I vrh jezička vrhom prsta nađe
Pa stade da ga gladi, tare dirka.

III.

Davno sunce sišlo sa zenita –
Dulje se sjene, noć nije daleka.
Poneka koza još se rašćem skita
Nestrpljiv od želje drhtav faun čeka.

Kad iznenada, ko pomama neka
U njega uđe – poče da mahnita:
Rukama lomi – bijesno se cereka
I među koze neobuzdan hita,

Pa zgrabi jednu plavo-bradu šarku
Pod rep joj kurac podivljali meće
I tako taži svoju želju žarku.

A koza mirna – niti okom kreće
Tek uživa i misli: - Hvala, nebo,
Ovako jarac nikad ne bi jebo! –

- 22:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.01.2006., srijeda

OPOMENA ZA USPOMENU

Treba biti samo čovjek i priznati.
I ja, evo, priznajem da sam prošao raskrižjem dok je na semaforu bezobrazno uočljivo blještalo crveno.
Jasno je da sam vidio to crveno svjetlo i da sam na drugoj strani, upravo tamo kamo sam išao, vidio trojicu mladih policajaca.
Naravno, momci su me zaustavili – kao što su zaustavljali i mnoge druge. Bili su nasmijani i dobre volje. Kao pauci kad im u mrežu uleti nestašna i nepažljiva muha. Srećom, policajci nisu pauci i nisu me pojeli, to jest nisu mi naplatili propisanu kaznu. I to samo zbog toga što vas najprije dobrodušno opomenu, a tu vam opomenu lijepo napišu. Za uspomenu i dugo sjećanje.
Ako već imate jednu takvu opomenu, kao što je imala neka nervozna dama (Kaj me furt zaustavljate, kaj ne vidite da se žurim!), kojoj su, provjerom, ustanovili tri opomene u samo dva dana, onda slijedi ne baš malena novčana kazna u vrijednosti desetak kg junetine. Dama je platila, nimalo damski psujući proklete murjake koji, umjesto da nas čuvaju, ne daju nam slobodno hodati, a moj se muž...
Ja, kao i mnogi drugi nismo platili. Meni je to prva opomena, premda se mladi policajac htio sa mnom okladiti da sam sigurno evidentiran. Kad mu je onaj s druge strane motorole objasnio da me nema u podacima, zamolio ga je da još jednom provjeri. Kad je i druga provjera obavljena, pustili su me dalje, naravno uz smiješak na licu.
I ja sam se nasmijao, poželio im ugodan radni dan, zahvalio na ljubaznosti koju su pokazali i oprostu pješačkog grijeha, uredno spremio opomenu u džep i krenuo pješice od Kvatrića, gdje se ovo dogodilo, do Gavelle u Frankopanskoj.
Naravno, nisam učinio ni jedan pješačko-prometni prekršaj. A tek kao usput spominjem da sam jedva izbjegao nalet nekog agresivnog vozača koji me je za dlaku promašio baš na pješačkom prijelazu, dok mi je zeleni osmijeh semafora veselo pokazivao da slobodno prođem.
Na tom raskrižju nije bilo policajaca koji bi zaustavljali takve vozače.
Šteta.
- 21:58 - Komentari (6) - Isprintaj - #

14.01.2006., subota

ORGANIZIRANO PAMĆENJE

Sjedim u kafiću Televizije Z 1 ili kako sam je nazvao - Televizija na kraju grada. Čekam Željka Malnara kako bismo prije samog izravnog prijenosa njegove emisije Noćna mora, dogovorili sve detalje. Budući da sam došao ranije nego što smo dogovorili pokušavam skratiti vrijeme listajući tekstovima koje imam u svom laptopiću, zlu ne trebalo.
I naletim na ovaj zanimljiv tekst objavljen u knjizi Psihologija pamćenja.
Uvjeren sam da mnogi Blogovci nemaju tih problema, za razliku od mene koga polako napušta memorija pamćenja, kako smo se nekad znali rugati. Svejedno, pamćenje treba organizirati. Kad ga organizirate u smislene cjeline, bit će vam puno lakše u školi, na faksu, na poslu...

Dobar primjer za značaj dobre organizacije građe je usporedba početnika u nekom području. Budući da eksperti raspolažu sa znatno više podataka, moglo bi se očekivati da kod njih potraga za potrebnim podatkom duže traje nego kod početnika. Međutim, kako eksperimenti, tako i naše svakodnevno opažanje pokazuje da je upravo obratno. Tajna leži u dobro organiziranim pod-skupovima podataka do kojih eksperti brzo dolaze, i onda u njima brzo pronalaze potrebnu informaciju.
Skolastička zabluda da se pamćenje može razvijati poput mišića vježbom, odavno je napuštena. Međutim, ono što se može, to je učiniti pamćenje smislenijim. Možda najčešće navođen primjer za to je eksperiment Chasea i Simona (1973.), u kojem su ispitanici imali pet sekundi za promatranje šahovske ploče s figurama raspoređenim na osnovi uznapredovale igre, sa zadatkom rekonstrukcije rasporeda šahovskih figura. U slučaju netočne rekonstrukcije, ispitanici su ponovo dobivali isti raspored, sve dok ne bi postigli potpuno ispravnu reprodukciju.
Ispitanici su se razlikovali po svom šahovskom znanju i uspjehu: šahovski majstor je u prosjeku točno postavio 16 figura u prvom pokušaju, prvokategornik 8, a početnik svega 4 figure. Međutim, kad su ispitanici dobili za rekonstrukciju slučajni raspored figura, nije bilo razlike u njihovu uspjehu! Time se pokazalo da šahovski majstor nema superiornu sposobnost pamćenja. Ekspertno znanje ne povećava kapacitet pamćenje, ono jedino povećava pamćenje za smislene, na odgovarajući način strukturirane informacije u domeni ekspertnosti.
Chase i Simon smatraju da šahovski eksperti percipiraju i pamte šahovske pozicije u terminima relacija između grupa figura, a početnici pamte poziciju pojedinačnih figura. U nastavku eksperimenta dopuštali su pogledavanje na ploču i ustanovili da eksperti stvarno stvaraju grupe (chunkove), a početnici rade s pojedinačnim figurama. Reitman (1976.) je dobila slične rezultate uspoređujući eksperte i početnike u igri GO.
I u znatno svakodnevnijem pamćenju se, u nizu eksperimenata, pronašla ista zakonitost. Npr. Spilich i sur (1979.) su usporedili pamćenje osoba s malo i puno znanja o baseballu. Ispitanici su slušali pet minuta prijenos jedne baseball utakmice i zatim je ispitano slobodno dosjećanje. Analizirane su vrste informacija kojih su se dosjetili, kao i pogreške koje su učinili. Dobro poznavatelji igre dosjetili su se više akcija koje su dovele do značajnih promjena u rezultatu i informacije su bile integrirane u sekvence. Slabi poznavatelji dosjetili su se znatno manje informacija i napravili su znatno više pogrešaka u kojima su pobrkali igrače ili akcije. Za ljude koji znaju malo ili ništa o baseballu, pamćenje prijenosa je bila poput učenja besmislenog materijala! Vjerojatno ste ponekad doživjeli da konobar za velikim stolom primi niz narudžbi, ništa ne zapiše i sve naručeno točno donese. Malo tko se zapita kako mu to uspijeva. Ericsson i Polson (prema Cohen, 1989.) su ispitivali organizaciju pamćenja konobara koji je odjednom uspješno pamtio 17 narudžbi. U eksperimentima je uspijevao zapamtiti do 8 narudžbi koje su se sastojale od 8 vrsta jela s uputom kako da budu pripravljena, tri vrste priloga i pet vrsta salata. Pokazalo se da je spontano koristio kategorijalno grupiranje i zatim mnemotehniku prvog slova radi lakšeg pamćenja. Beach (1988.) je usporedio mneometehnike iskusnih i neiskusnih barmena. Neiskusni su se barmeni oslanjali na verbalno ponavljanje veće narudžbe. Iskusni su već u toku naručivanja određivali odgovarajuće čaše i predočavanjem ih smještali uz mjesta naručitelja za barom. Ta je strategija bila znatno uspješnija.
Ovi, i niz sličnih eksperimenata, jasno pokazuju da eksperti organiziraju informacije u grupe, umjesto da ih tretiraju jednu po jednu. Grupiranje se obavlja prema funkciji, pravilima, čestim sklopovima i sl., što omogućuje brz dolazak do potrebne informacije, odnosno bolje pamćenje novih informacija. Bogato iskustvo u određenoj domeni također omogućuje uspješnu rekonstrukciju čitavog sklopa i kad je neki detalj zaboravljen – na osnovi djelomičnog sjećanja lako se zaključuje koje su informacije izgubljene, jer se dobro znaju pravila, grupe, načela funkcioniranja i sl.

- 20:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #

VODENICA NA UNI

Obala rijeke, mladost, bistra voda
Zelen vrbika i draga davna lica
Bila nam je kao mirisna sloboda
Sva bijela od brašna stara vodenica

Vedrina i ljubav i rosa u kosi
Dobrim nas je kruhom othranila
Rijeka danas tek prazninu nosi
Vodenica se u meni nastanila

Na vodu se spušta blago ljetno veče
Gledam pusto mjesto ljepote i duha
Bistra voda, čujem, sasvim tiho teče
Dok ćutim u vjetru miris topla kruha

Ovu sam pjesmu napisao u Hrvatskoj Dubici neposredno poslije slavne i bljeskovite Oluje, u kolovozu 1995. godine.
Posvetio sam je mome prijatelju Sulejmanu Tabakoviću, hrvatskom branitelju i jednom od Blogera na listi s desne strane.
Objavljujem je danas kao podršku prijatelju i čovjeku.
Naime, koncem prošle godine Nepoznat Netko je kasno noću napao automobil moga prijatelja i zapalio ga. Automobil je potpuno izgorio, a izgorjela su i dva automobila koji su bili parkirani uz napadnuti. Šteta je doista golema, tim više što nitko od oštećenih nije kasko osiguran.
Žao mi je zbog automobila. Uvjeren sad da će naša policija pronaći terorista koji napao automobil, a do tada neka sve nas prati mir i bistrina rijeke na kojoj više nema vodenice o kojoj je u pjesmi riječ.
Kao što nema ni Tabina automobila.
Kao što jednom neće ni nas biti.
Ostat će samo napisana pjesma i ime moga prijatelja negdje u njoj.
Koje će svijetliti kao neki davni riječni svjetionik.
- 00:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

ŠEPANJE ZA REČENICAMA

Napisanu rečenicu možete pročitati i memorirati, možete pročitati i zaboraviti, a možete je pročitati i... onda uzeti šćap u ruke, kao što ja često činim, i pješice se uputiti tamo kamo nas ta rečenica može sve dovesti. Ako nas ikamo dovede.
Ja sam se u jednom tekstu uputio putem kamo su me povele rečenice jednog moga prijatelja. Tekst je objavio u nekom filozofskom časopisu, a potom me zamolio za mišljenje. Bio sam zadovoljan filozofskom idejom, ali nisam bio zadovoljan pisanom realizacijom ideje, budući da je tekst bio neprecizno napisan. To sam mu pokušao pismeno objasniti, a on se naljutio. Mjesec me dana mrzio, a onda priznao da je malo požurio s objavljivanjem.
Ovdje navodim samo dvije ceste-rečenice moga prijatelja, a potom slijede krivudavi sokaci kamo su me odvele.

Homo sapiens sapiens jest i dalje najslabija životinja unutar četiri tisuće vrsta sisavaca (1). Priroda ga je obdarila (genetski i memetski) (2) da omoćava ili ojačava svoje biološke i neurološke neograničenosti pomoću raznih otkrića, izuma i antropotehnika u načinu proizvodnje života. (3).

1.
Nije točno. Nije točno da ima četiri tisuće vrsta sisavaca. Ima ih oko pet tisuća vrsta. A nije točno da je čovjek najslabiji među njima. Naprotiv, čovjek je najjači, jer svaku vrstu može svladati i svladavao je. I kao pračovjek i kao čovjek. Ako si pod slabost mislio nešto drugo, onda to napiši. Znaš, prijatelju, tigar se zadovoljava očnjacima i kandžama. Zato je ostao tigar. Čovjek se nije zadovoljio očnjacima i kandžama. A ti o tome pišeš. Ali suprotstavljaš se vrlo pametno onome rješenju koje će omogućiti tigru da tigar u čovjeku jednom pojede čovjeka.

2.
U ovoj riječi se skriva – kano u memli, jer je mem skraćenica od memle, vlage, truline... – neko značenje koje valja dokučiti. Mem kao antipod genu ili što? Dakle, može bit, a ti to moraš sročiti, da kad govoriš o memu misliš na memoriju, uopće na pamćenje, te bi mem mogao biti jedinica koja označava pamćenje, premda i gen pamti pa je to malo škakljivo. Ali može biti da je riječ i o onome što bi se moglo svesti na mišljenje, um, pa i sam raz-um, jer ti o tome najviše filozofiraš u ovome tekstu. Ali, ni tu nije kraj mogućem značenju mema, jer bi se ta novonastala riječ u hrvatskom jeziku mogla odnositi čak i na sve ono što označava način mišljenja, dakle sveukupna duševna, životna orijentacija nekog pojedinca ili društvene skupine, ali to bi bio mentalitet, pa ne bi kovanica mem bila dovoljna jasna uputa pametnom čitaču kamo da se uputi krivudavim sokacima svojih moždina, što bi rekao Brešan. Tebi se čini da je previše inzistiram na sitnicama, ali drukčije ne mogu raditi. Znam da si na pravom putu, znam... ali ti mi ne znaš baš najjasnije objasniti da si na pravom putu. Shvati, ja ne znam ono što ti znaš. Molim te, nauči me tome.

3.
Ove dvije rečenice su prilično nejasne i nedorečene. Ja znam što je moć i znam što je jakost. I jasno mi je da su to dva značenja, i jasno mi je da te riječi daješ u dva značenja, dakle u značenju moći – ja posadih bosiljak, meni Friedrich Nitzsche!, štono reče humorist Zoran Stanojević – i u značenju jačanja mišića misli; da mi miso bude jača!; i tome slično. Dakle, doista razumijem da mi moć nije dovoljna i da bih je rado digao na ne znam koju potenciju, omoćao bih moć, pa bih bio moćniji, a onda i najmoćniji. Dakle moć se može omoćavati, može se težiti da ima veći utjecaj; da je se omoća upravo onako kako ti kažeš, ali ne možeš govoriti moć i jačanje u istom kontekstu kako si naveo – omoćava ili ojačava. Ti si potpuno u pravu kad kažeš da nam je priroda dala moć da budemo moćniji u prostoru i vremenu koje razumijemo. Ali, moramo znati da postoji prostor i vrijeme koje ne razumijemo, pa neće vode piti tvoja kasnija konstatacija da čovjek razara život. To će poslije doći na red, hajdemo se sad malo zabavljati s čovjekom. Homo jest na latinskome čovjek, ali na grčkom nije. Homo na grčkome znači jednak, isti, sličan, a u složenicama se upotrebljava u smislu jednako ili isto, što bi se reklo homogeno. Bijeli homo je homo drugim bijelim homonidima, a crni homo je homo drugim crnim homonidima. Bijelci su homogeni bijelcima, crnci su homogeni crncima, a žutci su homogeni žutcima. Bijeli čovjek omoćuje svoje bjelstvo da bi bio moćniji, najprije pred crnima, a potom i pred sebi homogenim... To je moć. Moć može biti slabija ili jača, ali jakost nije moć. Jakost (a ti meso) je drugi pojam upravo u filozofskome smislu, a ti se u tekstu baviš filozofijom, što je jedan lijep iskorak. Jačam mišiće da bih bio snažniji, a samim tim i moćniji. Cilj mi je da budem najjači, najbrži, najpametniji, najbogatiji..., jer samo tako mogu biti najmoćniji. Naravno, kao smrtnik. Smrću nestaje sva ta iluzija u kojoj se zabavljamo otkad nas je netko proglasio homo sapiensima, a netko sapiensu dodao još malo više razuma, pa smo tako dobili homo sapiensa na kvadrat. A zapravo je homo biće na treću potenciju, što će reći na kubik, jer shvaća i razumije samo dužinu, širinu i visinu (Uspenski, Treći organon). To je prostor koji znamo. Međutim, znamo da postoji i neki drugi prostor, ali još ne znamo gdje je taj prostor. Ne radi nam bulja (u smislu glave, a ne guzice) najoptimalnijim kapacitetom. Stručnjaci kažu da nam razum radi svega 12 %. Ostalo je još mrak. Opterećeni smo sobom (i predsobljem), pa se nastojimo domoći što više moći, kako bi te moći mogli šetati kad onemoćamo do potpune nemoći. Moći sveca onoga ili vladara ovoga. Šećemo kosti, neka nam bog oprosti! Netko tko bi želio biti moćniji od same moći fura nam kosture kroz živote, ne mareći da smo iz praha nastali i da ćemo prah postati. O, ne! Jest da smo iz praha postali, ali moćni ćemo kostur postati. Smiju nam se kosturi, krezubi ili sa svim zubima, još tamo od prvoga Južnog čovjeka. Iskezio je na nas zube Dedek Kajmbumškak, jednako oštro kao i Tutankamon, Abraham, ili kako su već sve zvali ti bivši zubati onemoćali moćnici. I tako dalje. U tom smislu te pratim, ali nisam siguran da te drugi na tom putu prate, jer rečenice nisu potpuno dorečene. Požurio si malo, a filozofija ne trpi žurbu. Ni žene ne vole žurbu, ali kod njih možeš popraviti dojam ponavljanjem, odnosno popravljanjem dojma. Međutim, jednom napisana rečenica je gotovo stvar. Dvije rečenice iz kojim sam sve ovo iscijedio nisu dostatne, jer se još uopće nismo pozabavili složenicom antropotehnika.

Sretan vam petak. Dabogda vam ovaj petak bio lijep i radostan. I, dabogda, završio onako kako bi svaki petak trebao završiti , pa bio i trinaesti - metkom ili pak cijelim rafalom.
- 07:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

10.01.2006., utorak

KURBAN BAJRAM

Neki me je dan Drug Tito zamolio da mu objasnim što je Kurban Bajram. Pa, Druže Tito, bujrum.

Kurban Bajram vuče korijene još iz davnina kad je Ibrahim, kako muslimani zovu Abrahama iz Ura, bio pozvan od Boga da žrtvuje svoga sina i tako Gospodina uvjeri da vjeruje u nj i da mu je doista poslušan.
Kad se Gospodin uvjerio da je Ibrahim/Abraham spreman učiniti žrtvu i vlastita sina, poštedi iskušenja oca i naredi mu da umjesto sina žrtvuje ovna, brava, kurbana, što ovaj i učini. Otada je običaj da se, na spomen Ibrahimove/Abrahamove žrtve poštuje zapovijed žrtvovanja kurbana.
Žrtvovanje kurbana obavlja se u doba hadždža/hodočašća, u posljednjem mjesecu muslimanskoga kalendara – zul hidždže.
Meso žrtvovanog kurbana podijeli se u tri dijela i to tako da jednu trećinu dobija rodbina, drugu siromašni, a treću onaj kome je najpotrebnije.
Premda je žrtva obvezna, ne će vam se upisati u grijeh ako materijalno niste u mogućnosti prinijeti žrtvu. Inače, to žrtvovanje prisutno je u svim svjetskim kulturama i civilizacijama još od pradavnih vremena.
Kad je riječ o simbolici, onda je riječ o žrtvi i bogobojaznosti. Jer upravo ta bogobojaznost i vjera, dakle spremnost da se izvrši Božja volja, učinila je da Gospodin poštedi Ibrahimova/Abrahamova sina.
U Islamu je Kurban Bajram najveći vjerski blagdan. On bi imao predstavljati sve ono najljepše što vjera daje čovjeku: pouzdanje, dobrotu, odanost, ljubav, poštovanje, darežljivost i solidarnost svih. Sve to se pokazuje i tako što se na današnji dan skupljaju hadžije/hodočasnici na hadždž/hodočašće u Mekku, na brdo gdje je božji poslanik održao svoju posljednju molitvu.
Jezično značenje riječi hadždž je – cilj, svrha, namjera. Hadždž je, dakle, namjera da se otputuje u Mekku s krajnjim ciljem da se obave određeni obredi, u za to određeno vrijeme i pod određenim uvjetima.
A hodočastiti Hram dužan je svaki onaj koji je to u mogućnosti. Jer Islam se temelji na pet odrednica: svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Božji Poslanik; obavljanju namaza; davanju zekata (dragovoljni prilozi); postu u mjesecu ramazanu; obavljanju hadždža.
E, pa svima koje slave Kurban Bajram neka je sretno i berićetno.
Ne trebate žrtvovati kurbana.
Bit će dovoljno ako žrtvujete svu mržnju, huju i zlovolju koju gajite prema bilo kome.
Kad to obavite, vidjet ćete kako ćete se bajramski osjećati!

- 23:55 - Komentari (11) - Isprintaj - #

08.01.2006., nedjelja

NEDJELJNI RUČAK S JEBEŽLJIVOM KRMENADLOM

MATERIJAL ZA PEČENKU: kulenova seka, dužine cca 20 centimetara; svinjska krmenadla, u komadu, 2-3 cm duža od kobase; pet većih glavica pravoga češnjaka; dvije vezice peršina u listu; dvije vezice celera u listu; tri limuna; 10 dkg putra; ružmarin, sol i vegeta.
MATERIJAL ZA PIRE OD KRUMPIRA: kilogram i pol ličkog bijelog krumpira (ako nema ličkog, onda će dobro poslužiti i međimurski); punomasno vrhnje, jedno pakovanje od 2 dcl; 1 dkg putra; sol.
MATERIJAL ZA JUHU: svinjske kosti od krmića; dvije-tri teleće kosti; tri lijepe mrkve; dva korijena peršina; jedan cijeli korijen celera; sedam-osam prokulica; omanja glavica karfiola s lišćem; dvije manje glavice crvenog luka; glavica pravog bijelog luka; korijen kupusa; petnaest zrna crnog bibera; rezanci kupljeni kod neke rumene i vesele slavonske snaše; sol.
MATERIJAL ZA SALATU: oveća glavica glaserice, kristalke iliti prajzerice; tri češnja pravog bijelog luka; pola dcl bučina ulja, tri limuna; sol.
Kad ste već na tržnici, kupite lepinjice umjesto kruha. Nećete se pokajati.
SAVJET PRI KUPOVINI: U nabavu namirnica idu žena i muškarac. Žena odabire namirnice, a muškarac nosi i plaća.

HAMLETOVA DILEMA
Mislim da je najteži izbor kobasice: kulinova seka ili srijemska?, pitanje je sad. Teško je naći pravu sekicu, dakle pikantnu ali ne ljutu, upravo onakvu kakvu sam klopao kod Mikolčevića u Lazama ili kod županjskih prijatelja Tomislava Palinića. Na tržnici Dolac Baja iz Županje prodaje odličnu seku, a u Vlaškoj 78 Galović ima cijelu Galeriju kulina i elegantne mu sekice.
Odavno nisam osjetio pravi okus srijemske, ali i one koje prodaju mogu proći.
Valja znati izabrati duljinu kobase. To svakako prepustite ženi. Jer svaka žena genetski znade da je 20 cm najoptimalnija i najsvrsishodnija dužina. Zašto je duljina važna? Zato što po duljini kobasice kupujete i svinjsku krmenadlu (kare, kotlet, krmić). Pri kupnji krmića morate pripaziti da bude mesnat. I da je duži dva-tri cm od kobase (sekice ili srijemske). Kad platite krmić, zamolite mesara da vam odvoji meso od kostiju. Ako vas upita zašto, samo namignite i recite značajno: za ono.
- Oh, sretnika li, on će tužno odgovoriti i odvojiti krmićevo meso od kosti.
Zamolite ga da vam proda još dvije-tri teleće kosti. Od svinjskih i telećih kostiju skuhat ćete dobru juhu.

PRIPREMA MESA UZ DODATNU AKTIVNOST
Kad se vratite s tržnice, zamolite roditelje da odvedu djecu na prijepodnevnu šetnju gradom ili selom. Vi i muž ili ljubavnik prikladno se i lako odjenite. Najbolje je prije same pripreme ručka da se zajednički otuširate, jer topla voda opušta mišiće. Ako koristite mirise, onda je Chanel 5 baš onaj miris koji svakoj ženi daje proljetnu svježinu, radosnu mladost i seksipilnu vedrinu. Za muškarce preporučam Brut u crvenom pakovanju. Lakši je i izazovniji. Iz iskustva znam da se ta dva mirisa najbolje slažu. Upravo kao idealni ljubavnici.
Sve namirnice koje ste donijeli s tržnice operite u hladnoj vodi. I meso. Meso zatim krpom osušite. Sve to radite s najlon rukavicama na rukama. Valja vam očistiti puno bijeloga luka, a rukavica će spriječiti da vam se miris uvuče u ruke.
Kulenovu seku vilicom lako, jedva vidljivo, probušite na nekoliko mjesta. Potom zamolite muža ili ljubavnika da dugim nožem probode meso krmića po sredini. Da ga, drugim riječima, deflorira. Kad to učini, uzmete kulenovu seku i lagano je gurate u probodeno meso.
Taj je prizor vrlo erotičan i uzbudljiv. Nevjerojatno je kako izaziva prisjećaje! Malo je onih parova koji to iskušenje mogu izdržati. Uglavnom momci prilaze damama s leđa i počne šmajhlanje i uporno skidanje gaćica, ako ste ih uopće obukli poslije tuširanja. Tada je, mile moje, najbolje da skinete rukavice, natočite u čaše šampanjca, jer šampanjac daje lepršavost seksu, i prepustite se trenutku. Neki vole popiti pivo, što nije dobro budući da će vam se za najstrasnije ševe podrigivati. Ako to ne učinite, ako se dragovoljno ne prepustite udijevanju ukrutbenika u vaše rajske dveri, on će neprestano oblijetati oko vas, što će vas učiniti nervoznom pa jelo neće biti onako ukusno kako bi trebalo biti.

OPERACIJA: PEČENJE
Kad ste, napokon kobasu ugurali u rumeno meso, cijeli krmić natrljajte mješavinom vegete, ružmarina i morske soli. Potom tu komadinu natrljate razrezanim limunom. Onda slijedi oblačenje, to jest oblaganje mesa zgnječenim češnjakom. Zato morate očistiti pet većih glavica pravoga češnjaka. Tako obloženo meso stavite u tepsiju, protvajn ili padelu. Nemojte ni slučajno tepsiju nauljiti. Dovoljno će biti da pod meso podlijete malo vode i stavite u vruću pećnicu. Najprije na 150 stupnjeva. Svakih petnaest minuta to meso trljate prepolovljenim limunom i mažete maslacem.
Kad meso dobije malo boje, okrenite ga. Neka sve meso okusi suhu vrelinu pećnice. Pri samom kraju operacije jebežljiva pečenka, pojačate temperaturu pećnice na 200 stupnjeva. Tako će meso dobiti onu boju pravog pečenja.
Nakon što je meso pečeno, izvadite ga i ukrasite sitno nasjeckanim listovima peršina i celera. Tako će pečenka izgledati kao grana s gustim lišćem. A u njenoj sredini rumenit će se stidljiva kobasica. Pečenka se reže na debljinu malog prsta lijeve ruke, ako ste dešnjak...

NEK SE JUHA KUHA
Čim ste pečenku stavili peći, pogledajte dragog i ne dirajte ga da se ne bi porezao. On, naime, guli 1,5 kg krumpira, tri mrkve, dva korijena peršina i onu komadinu celera. Ako ga baš morate poljubiti iza uha, onda ga prije toga uhvatite za ruku s nožem. Tako se neće porezati.
S njegove desne strane vidite da je sunce vaše muško očistilo crveni luk. Jednu glavicu luka razrežete na ploške i stavite ih peći na vruću ringlu. Kad obje strane luka jednako posmeđe, kao koža mlade Japanke opaljene suncem, maknete luk s pećnice. Oprane kosti posložite uredno u lonac ne prepun hladne vode i stavite na peć. Dodate sol, sva ona zrna crnog bibera, prepečene ploške crvenog luka i još jednu očišćenu glavicu crvenog luka i cijelu glavicu bijeloga luka. Onda slijedi celer, peršin, korijen kupusa i mrkva. Kad sve to prokuha, stavljate u lonac prokulice, a nakon deset minuta cijelu glavicu karfiola. Jesam li rekao da kad juha prokuha, smanjite vatru toliko da se sve lijepo krčka?
Kad ste stavili karfiol, onda morate o njemu voditi računa. Da se ne raskuha.
I, juha je gotova. Pažljivo iz nje izvadite sve povrće. Nemojte to raditi tako što ćete sve procijediti. Ne, to nije dobro, jer se zna dogoditi da se povrće zgnječi. Juhu procijedite tek kad sve povrće izvadite i stavite pažljivo u staklenu vatrostalnu zdjelu. Podlijte povrće s pola litre procijeđene juhe, pokrijete i stavite privremeno na stol. Samo u dijelu procijeđenje juhe skuhate rezance koje ste kupili kod one vesele snaše. Rezanci se stavljaju u vrelu juhu. Masa koju ste dobili je kuhano tijesto. Ostatak procijeđene juhe stavite u zdjelu s povrćem.

GROF PIRE OD KRUMPIRA I GROFICA SALATA
Za pečenja pečenke i kuhanja juhe, kuhate krumpir. Jer morate voditi računa da sve istodobno bude gotovo. Naravno da krumpir kuhate razrezan u slanoj vodi. Dok se krumpir kuha, operete salatu u tri vode i stavite u zdjelu.
Kad je krumpir skuhan, procijedite vodu, stavite na kuhan krumpir 2 dcl punomasnog vrhnja i veliku žlicu putra. Onda ga dobro zgnječite. Ukrasite pire listovima peršina i celera.
U salatu nacijedite nekoliko sočnih limuna, ubacite u nju sitno sjeckana preostala tri češnja bjeloga luka, posolite, zalijete bučinim uljem i promiješate.

ŠAMPANJAC KAO APERITIV
I upravo kad ste miješali salatu u kuću vam nahrupe klinci, roditelji, vaša plavooka sestrica Irenka i njezin švaler Mićko.
- Jebote, što ovo miriše, kaže sestrica Irenka.
- Mama, mi smo gladni, viču klinci.
- Što ste nam to lijepoga spremili za ručak, pita vas mamica.
- Svečani nedjeljni ručak s jebežljivim krmenadlima, odgovorite i značajno pogledate svoga dilbera koji slaže stol.
A na stolu servirano: kuhani rezanci, zdjela s vrućom juhom i kuhanim povrćem, pečenka narezana i složena u vlastitom soku, lepinjice, salata i zdjela s jabukama. Naravno, iz frižidera vadite bocu hladnog šampanjca kao aperitiv.

ODMOR ILI MOŽDA NE
Negdje oko tri popodne, dok zasluženo uživate u nedjeljnom odmoru, muž vam se pridružuje u krevetu s dvije čaše Martela.
- Nego, što smo mi ono danas ručali, pita.
Vi se nasmiješiti i privučete ga sebi. A on se kao iznenadi kad vas ugleda u krevetu odjevenu u najljepšu haljinu, to jest u sebe samu, tek s onim lijepim naušnicama na ušima.
- Bože, kako si samo seksi gurala onu kobasetinu u... reče i stisnu se uz vas.
Iz zvučnika radija začu se Oda radosti.
- 10:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

06.01.2006., petak

ORAHNJAČA ZA BLOGERICE I BLOGERE

Recept za dame i gospodu, jer ste to vi tražili.

MATERIJAL ZA TIJESTO: 40 dkg brašna, oštro, 10 dkg šećera, 2 žumanjca, 10 dkg putra, 2 dcl mlijeka, sol (sol nije zbog slanosti, nego zbog ukusa), korica limuna.
MATERIJAL ZA KVASAC: 2,5 dkg pjenice, 1 dcl mlijeka, 3 dkg brašna, 2 dkg šećera.
MATERIJAL ZA NADJEV: 75 dkg oraha; 20 dkg šećera; 3 dcl mlijeka; puna ženska ručica suhih grožđica; možda malo, ne više od 10 dkg, lješnjaka; pola dcl ruma; cimeta (ovisno koliko volite, ali svakako ne više od jedne vrećice); korice od limuna (limun daje miris i lakoću teškim orasima i nešto lakšim lješnjacima).

Tijesto se izmiješa u zdjeli ili na stolu, malo ga treba i tući (da ne bude zločesto), a onda tako izmiješano i prebijeno tijesto pokrijete čistom krpom i gotovo nehajno gurnete na neko toplo mjesto, da se malo odmori i digne. Sat odmora dovoljno je i najumornijem tijestu da se digne. Znam to iz vlastitog iskustva, još iz doba kad sam skupljao iskustva. Naravno tijesto se smiješa s napravljenom smjesom kvasca-prasca (oprostite, ne mogu bez bilo kakve rime).
Dok se tijesto stidljivo diže, pokriveno čistom krpom, samelju se orasi i lješnjak (ako ste se odlučili za nj). Tu samljevotinu poparite s tri decilitra vrelog mlijeka, a potom izmiješate očišćenim grožđicama, šećerom i fino naribanom koricom od limuna. Onda se dodaje rum i cimet.
Potom malo odmorite. Muža ili ljubavnika, koji sjedi i gleda erotske fotografije, zamolite da vam nareže limune, s kojih ste nježno ribali koricu, i od njih napravi limunadu. Dok on to radi, vi ga lako pomilujete po guzi, ali s prednje strane. Što ti je ženo božja, tiho će reći, vidjet će starci i klinci.
Hoće, vraga, koketno se nasmiješite i kao slučajno sisom dotaknete njegov lakat, starci gore gledaju TV, djeca igraju kompjutorske igre u svojoj sobi.
On kao ljutito ode provjeriti i vrati se zadovoljan. Vi tada zahvatite srednjim prstom desne ruke malo nadjeva i zamolite ga da kuša, jer morti nešto fali. Muškarci jako vole kušati nadjev ako mu ga date na srednjem prstu. Dok vam on liže i siše prst, vi kao slučajno spustite ruku i dotaknete ga točno tamo gdje ga i valja dotaknuti. Svega desetak cm niže od remena, a možda čak ni toliko.
Poslije sat vremena, tijesto se razdijeli na dva jednaka dijela, kao dvije dobre petice, ako znate na što mislim, razvalja i namaže nadjevom. Trebalo bi i nadjev podijeliti na dva jednaka dijela. Kad to učinite, savijete tijesto isto onako kako savijate palačinke. Te dvije štruce stavite u tepsiju, oliti protvanj, namazanu uljem ili maslacom, i ostavite da se još pola sata diže.
Dok se kolač diže, pažljivo u ruke uzmete dva nova jaja, ovdje ne smije biti zabune (barem ne onda kad ih razbijate), razbijete i odvojite žumanjak od bjelanjka. Žumanjak malkice istučete, a u bjelanjak bacite malkice šećera i napravite šlag.
Šlag vam ne treba za orahnjaču, nego ako se budete malo igrali nekih šlagiranih igara dok se kolač bude pekao.
Muž hoda oko vas i tepa: hoće li moja dobrica dati svome dobrome još malo nadjeva. Naravno, vi mu date cijelu zdjelu neka liže. On liže i cmakče od zadovoljstva.

Nakon što se stvar pola sata dizala, namaže se žumanjcem jaja i stavi u pećnicu na laganu vatru. Recimo 150 stupnjeva. Temperatura pećnice uvijek mora biti ista. Gotovo je kad je gotovo. Pazite da kolač ne zagori. Kad je jednolično pečen, dakle ona lijepa smeđa boja, izvadi se iz pećnice i pokrije krpom.

Kad se ohladi, nareže se samo onoliko koliko se misli pojesti, a ostalo se zamota u krpu. Tako se kolač ne suši. Zadržava svježinu i vlažnost nekoliko dana. Ako vam bude ukusno, ostavite pohvalan komentar na ovome mjestu.
Druge solucije nema. One po kojoj biste me nazvali i jebali sve po spisku.

Nije ovo jednostavno. Sve se radi normalnim redosljedom, pa ću vam taj redoslije ponoviti.
PLAN RADA: 1.sve prirediti (to podrazumijeva da vam bude sve pri ruci, a ne da se dovikujete, dodaj ovo, dodaj ono); 2. pripremiti kvasac oliti germu; 3. pustiti kvasac da nabuja; 4. kosati ili ribati limunovu koricu; 5. pripremiti brašno; 6. miješati maslac oliti putar, šećer, žumanjce; 7. dodati mlijeko, brašno i naribani limun; 8. dodati kvasac; 9. zamijesiti tijesto i povremeno ga tući; 10. pustiti da se tijesto sat vremena diže: 11. napraviti nadjev: 12. razvaljati tijesto i namazati ga ravnomjerno nadjevom; saviti tijesto s namazom u dvije jednake štruce staviti u nauljen protvanj i pustiti pola sata da se pristojno digne; peći.

NADJEV: 1. očistiti i samljeti orahe i lješnjak; 2. očistiti grožđice; 3. kosati ili ribati limunovu koru; 4. skuhati mlijeko; 5. popariti smjesu oraha i lješnjaka; 6. dodati grožđice i šećer; 7. dodati limun, rum i cimet.

Limun treba oprati i osušuti. Kad je suh riba se na ribalu, jednakomjerno. Naravno dok je cijel. Valja paziti da se ne riba samo jedno mjesto, nego valja limun okretati. Tako limun ostaje cijel. Ja tada limun razrežem i ocijedim, te napravim limunadu. U limunadu ne stavljam šećer, nego med. I to dosta meda. Potom sve stavim u frižider. To je medovina. Pije se nakon moguće zadihanosti, prouzrokovane djelovanjem oraha i drugih nježnih podražaja. Naravno, medovina je puno bolja kad je malo pojačana votkom. Pije se neposredno poslije. Zatim slijedi još malo orahnjače, pa novi gutljaj-dva medovine i opća zadihanost. Sve ponoviti tri puta.
Jebote, slina mi ide od prisjećaja.

Sutra slijedi recept za seksi pečenku iliti jebežljivo pečenje.
- 19:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

05.01.2006., četvrtak

KEMOTERAPEUTSKA KUHINJA

Završetak prošle godine i početak ove dijelom bilježim i kao nenadano zanimanje moje djece i prijatelja za neke od mojih kuharskih vještina.
Najprije me na Silvestrovo zvala kćerka Nataša i zanimala se za pripremanje seksi pečenja.
Potom mi se sin Amba javio iz Pule i pitao kako da ispeče odojak, a da pritom pečenka ima okus janjetine.
Jučer me Debellysimo Majetić zamolio da mu pošaljem recept za orahnjaču (orehnjaču), jer njegova unuka Tena, već gotovo trinaestogodišnja djevojka, još uvijek pamti okus orahnjače (orehnjače) koju sam svojedobno pripremio i koju je samo jednom kušala.
Već godinama ne kuham neku posebnu klopu.
Posljednja moja velika kuhanja vezana su za dvije posljednje žene. Kamelija me prije četiri-pet godina (već smo bili sretno razvedeni) zamolila da joj pripremim nekoliko vrsta jela za njen rođendan. Tim je jelima počastila škvadru s HTV-e. Bio sam vrlo ponosan kad su mnogi prepoznali u okusu pripremljene hrane moju vještinu
Lela me ove godine zamolila da isto tako pripremim nekoliko vrsta jela za proslavu u čast Ambinog završetka faksa i istodobno njenog završetka Više pedagoške. Naravno, i njihovi su gosti uživali u finim okusima.
Kad sam sinoć poslao Debellyssimu Majetiću recept za orahnjaču (orehnjaču), odvratio mi je mailom da je to najbolje što sam u životu napisao. Dakako, da me to njegovo priznanje deprimiralo, jer ne mislim da je recept za orahnjaču neko naročito literarno djelo.
Ipak Majetić predlaže da se Doktorica (Riječanka) i ja ujedinimo i pripremimo knjigu recepata. Doktorica je zaista vrsna majstorica, a ja sam više seljačina. I moja jela doista ne valjaju, jer oni koji su jeli govore da ih ne mogu prestati jesti, pa se onda nekontrolirano debljaju.
Kad sam svojedobno kuhao Histrionima na jadranskim turnejama, prozvali su me Trovač na Jadranu. Naime, mnogi su se toliko udebljali da nisu imali što odjenuti. Momci su još nekako muški podnosili zamamne muške obline koje su im se skupljale oko pupka, ali djevojke nisuu. Ena Begović, Nina Erak i druge lijepe dame mrzile su me zadivljujuće iskrenom mržnjom.
Klopale goleme količine razne klope, lizale prste, tanjure, zdjele... i mrzile me, sito i toplo.
Nataša i Amba su napravili, kažu, izvrsnu klopu. Čekam Majetića da vidim je li orehnjača uspjela.
Mislim si, mislim da vam na ovome mjestu napišem recept za seksi pečenku.
Naravno, ako to želite.
Mislim da ste svi vi u najboljim godinama za razne seksualne vragolije i vratolomije, od kojih neke još pamtim iz vremena kad sam bio aktivan muškarac, pa zašto ih ne biste povezali s kuhanjem.
Hoćete li?
- 18:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.01.2006., utorak

EPIGRAMI

Možda je najbolje da ovu godinu počnemo sa smijehom ili barem osmijehom. Znam da ima dobrih viceva, ali nekako baš danas nisam raspoložen za pričanje, odnosno za prepričavanje ili prepisivanje viceva s Interneta. Držim da mnogi od vas čine ono što i ja: svaki dan pogledam što ima novoga u svijetu vica.
Ili odem u Gavellu i zamolim glumca Pređu Vušovića, najboljeg pripovjedača viceva, da mi za šankom odigra nekoliko najnovijih. Što Pređo i učini na radost cijeloh kafića.
Nisam ni toliko sebeljubiv da bih ovdje ponudio nešto od svojih smiješnih umotvorina. I to ne iz skromnosti, nego zato što mislim da ima puno boljih epigram-mahera od mene.
Evo jednog ad hoc izbora.

Zar je Adeona tako lijepa?
Ne ona je grdoba.
Pa onda čime privlači muškarce moje dobi?
Kašlje!

(Marcijal)

U dolini nekoj, to nedavno se zbilo,
Neka jadna zmija ujela Frérona;
A znate li možda što je od tog bilo?
Fréronu ne bje ništa; krepala je ona!

(Voltaire)

Ti Pegazu svome
Vijek dižeš glavu;
Sve badava, brate –
On misli na travu.

(Petar Preradović)

Ne, Hrvatska propast neće,
Pa ma još i gore bilo:
Dok se za nju, ko i do sad,
Tol' junački bude – pilo!

(August Harambašić)

Ništa nije opasnije,
Nit' štetnijeg ima zvjera,
No kad čovjek ima duha,
Ali nema karaktera.

("Vrač pogađač", zagrebački list za šalu i podsmijevku, izlazio 1896. – 1904.)

Rekoše drevni bozi
uz olimpijski smiješak:
- Tko kadi neka se vozi,
tko kudi, nek' je - pješak.

(Gustav Krklec)

Ja sam velik čovjek bio,
Sav me svijet mudrim zvao;
Iz pune sam bačve pio,
A u praznoj stanovao!

(Diogenu, "Koprive", zagrebački humoristični list, izlazio 1906. – 1941.)

Istine se čuvaj kao vatre žive,
Svi što za njom jure, vratove iskrive,
Tko se mnogo vrti oko njenih međa,
Il' se stalno nosi, zgrbe mu se leđa,
Zamjeri se često i rođenoj braći,
A ponekad bude i za glavu kraći!

("Kokot", zagrebački humoristični tjednik, izlazio 1932. – 1936.)
- 03:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se