GRČKA PROLJEĆA MILANA BEOGOVIĆA (2)
I mislim si mislim, pa si lijepo smislim da ovdje objavim i ostalih 14 soneta Milana Begovića. Najviše zbog Udoja Krasnorječivog, Ruže U Haustoru, friškog Leba, Lopticeskočice (koja se tako slatko smije), meni dragih Boruta, Markiza De Sadea iz Zapruđa i svih ostalih ljubitelja pjesničkog djela vrsnog i duhovitog erotomana Milana Begovića de Vrlika.
IV. Prstom čarka u procijepu svilnom Nedužna nimfa i nasladom gori: Slomljene riječi žedna usna zbori, A tijelo cepti u drhtaju silnom... Njen hrt uza nju. On njuškom umilnom Za prstom ide, s kog mokrina curi I hitri jezik usred pičke turi I liže, liže vještinom obilnom. A ona ruku proteže do njega I crven – kurac prima među prste I vozi ga, i amo-tamo gega. Uzdah joj divlji kroz usnice srče Njena se uda šire, lome, krste – Razbludno pseto treska se i dršće. V. Međutim, faun siđe s hrpta kozi Gurne je nogom u prezirnoj gesti. Takvi su muški, il ljudi il bozi! Kad gladuju tad i smrad mogu jesti, A kad su siti nektar im se gadi! Tad pođe tražit potočić il vrelo Uznemirenu krvcu da rashladi I dlakavo da opere tijelo. Pa kad se vodi spustio do gležnja On spazi dolje, u plićaku tihom Djevojče golo, pahuljica nježna. I bacivši se u valove hladne, Za oblu sisu desnica se maša A lijeva grli tvrde guzove. VI. Plaha nimfa osta izvan sebe I pomoć ište, vapi, kriči, plače, Pa nasilnika lupa, štiplje, grebe A on je k sebi pritište sve jače: U ustima mu njenih sisa vrsi; On miluje je sprijeda i otraga A njoj kroz tijelo slatki hrle srsi I omaglica već je hvata blaga. Još samo tren i gle u nesvijest pada. On prihvati je, na travu je vuče I kleče pred njom kao pred božanstvo. Pa promatra je: Lijepa! Svježa! Mlada! I znatiželjan noge joj razvuče: Cjelovom dirnu njeno djevičanstvo. VII. Bez svijesti ona počiva u travi: Ko alabastar sred smaragdnog plašta Golo joj tijelo, puno vena plavih, Pokriva zlatne kose gusta bašta. On sjedi uz nju, gleda vjeđe njene I čeka da se otvore i gleda Čelo ravno i na usta blijeda Na koja spušta usne užarene. A onda prođe nježnom rukom preko Vrška sisa, preko čarnog pupka, I s venerine šume lišće čupka. Oh, baršunasto lišće, nježno, meko! I pri toj gesti teško jadnik stenje, A kurac mu se put nebesa penje. VIII. I nije mogo izdržati više, Neg skoči nad nju u protivnom smjeru I stade lako da joj sikilj siše Sve postepeno povećajuć mjeru. Napokon jezik široko razvuče Po pizdi s njime amo-tamo trče, Ližući mljacka, po rupici tuče I izvor soka ljubavnoga srče. A kurac njegov, ukočen od strasti, Baš povrh njenih malih usta visi, A kapljica mu sja na vrhu slasti... Obilna muda polegla na sisi; Ručicom dotle ona kurac prima: S jezikom s vrha, prvu kap mu snima. IX. Kad hrapav jezik on osjeti dolje Tad stade lizat jače, bješnje, čvršće... A ona cepti... i bedrima dršće I hlapi kurac što je mogla bolje. Iz njega snagu i sokove vuče I ovija ga jezikom i gricka, A onda muda pretresa i tiska I prst u prkno njegovo zavuče. Oh, divan pogled! Sva narav oko njih U slatkom stade drhtat uzbuđenju: I mrav i vrabac – bikovi i konji – Sve mahnita u ljubavnom vrenju. Na Olimpu također nasta strka: Put zemlje gleda Zeus i – kurac drka. X. I napokon je došo čas ekstaze – Uzdah i hropot, trzanje bedara, Mucave riječi, raskinute fraze I zadnji krik udovoljenog žara. Ko s oštrige što gurman vodu srče On s pizde sok u pohoti pijuca. A ona mlaz što iz kurca sad trče S ustima punim kao šerbet guca. Suvišak probi mimo krvna usta i cijedi joj se niz vilice svježe, Ko pjena konju koga uzda steže. Tad žar i ljubav najedanput susta: Slegle se glave, smiriše se uda, A kurac klonu preko mekih muda! XI. Međutim noćca koprenu navlači, Spušta se u dol mjesečeva pređa, I srebrnim se koncima provlači Kroz kitno drvlje. Poput dviju vjeđa Pod jednim čelom, umorenih od sna, Faun i nimfa spavaju na travi. Njezina pizda sva je jošte rosna, Na kurcu njemu sja kaplja ljubavi! A spavajuća mašta u njima Prevrće želje i ne da im mira; On grabi sad za njenim njedrima A ona njega među noge dira – Pa nije čudo, što kroz par časova Među njima se borba zače nova! XII. On raširi joj bijela, obla bedra I prebaci se nenadano preko nje. Zubima zgrabi ona bujna njedra I onda udre u tavane donje I zarinuo tamo kurac tvrdi, Ko hartija tad djevičanstvo puče! On lomi mladost, šapće, ljubi, guče, A ona stenje, jauče i prdi! Tad zaredao udar za udarom! On ozgor gura, jače tjera, tisne, A ona ozdol jačim vraća žarom. Ispod njih krvca s pjenom se prolijeva. I reć bi pod njim ona će da svisne, Al ipak kurcu pizda odolijeva! XIII. A kad im dođe obadvoma skupa Popustiše za jedan trenut mali Da srce stane, što nemilo lupa, Da grlo dahne, od žara što pali. A onda opet započeše s nova Jačom snagom i sa bijesom divljim U zavrtanju mahnitih guzova I nasrtajem sve žešćim i življim. Od udaraca zemlja iskram vrca Od uzdisaja čitav vazduh ječi, A on sve dalje, samo dalje gnječi. Po treći put već kurac bijesno štrca. A on se ne da – ne vadi ga vanka, Već jebe dalje – jebe bez prestanka. XIV. A kad mu je dodijalo tako, On slazi s cure u hitrome skoku I obrnu je naglo naopako Nek dupe gleda spram nebu visoku. O krasno prkno – o okruglo milje, O divna knjigo sa stranice dvije, Što ljepše vonja neg ruža i smilje Što više vrijediš nego pizde dvije. I faun pred njim sav pobožan kleče Po prosjeklini jezikom vrluda I traži tjesnac otkle prdac teče: Oblizuje ga u bezumnoj strasti, U nj tura nos i njuši sve i svuda A kurac poče opet rasti – rasti – – XV. I on ga zabi u zamahu bijesnom I razbi dupe ko krčag od stakla: U prolomu se kurac vrti tijesnom, Što grije žarom najdubljega pakla. Njegova lijeva bijele sise traži, A druga čupka vršak od sikilja. O neviđena, nečuvena draži! O radosti nedostižnog milja! I eto skoro pijanog klonuća, I eto slasti razbludne i silne! Čim on oćuti, da iz pizde svilne Po prstu teče kaplja soka vruća, Započe i on gusti sok da lijeva Kroz usko prkno u debela crijeva. XVI. Dotle Olimp čitav se protura Na rubove azurnog orizona. I vidiš Zeusa, Heru, Apolona, Veneru, Pallas, Kupida, Merkura. Sve skupilo se u razbludne grupe: I gledajući slasti ovog para Pobjesniše od ljubavnog žara – Pizde se šire – otvara se dupe – Božanski kurci staše da se znoje – I nisi više razaznati mogo Tko muško je, a opet žensko tko je. Jer sve je bilo zamršeno mnogo. Tek osjećo si, da se svemir treska, Kad jebancija nastade nebeska. XVII. I napokon se dalje nije moglo Popustila je na zemlji i nebu Strast mahnita i sve je iznemoglo: Bozi ni ljudi više se ne jebu! Izvalila se klonula tjelesa I hrču grudi pritisnute snom. Sve same hrpe trzajućeg mesa Ko krdo svinja u brlogu svom. Kupido spava kraj Zevsove glave, Pod koju Hera podmetnula sisu – Al kako sinoć dvorkinje se nisu Sjetile da ga na vrčinu stave – On sada u snu naglo pišat stade A Zevsu sve u usta ravno pade! |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv