Rage, rage against the dying of the light

22.02.2009., nedjelja

Dobar proizvod - Gliss Kur Asia-Straight od Schwarzkopfa

Na tržištu ima svega i svačega, i sve je super, i ima esenciju bisera i ekstrakt kašmira. Ali rijetko kad u tubici ili bočici dobijemo ono što su nam obećali da će nam proizvod pružiti. Zato sam odlučila na svom blogu, s vremena na vrijeme, navesti proizvod koji je stvarno dobar i kvalitetan.
Proizvodi o kojima ću danas reći dvije-tri su Gliss Asia Straight šampon, maska i regenerator za kosu.

Imam vrludavu kosu, ni kovrčavu ni ravnu. I uvijek sam htjela da bude ravna i poslušna. Peglu za kosu imam, ali ne volim je koristiti prečesto, a s obzirom da imam puno kose, ravnanje traje po sat vremena.

Od svih preparata na koje sam pljunula novce, Gliss Asia Straight, koji sam dobila za rođendan, je naj-najbolji. Da, kosa je fakat ravna, ima težinu i oblik i uopće nemam potrebu za peglom (osim ako ne cijepam dlaku na tri dijela).

To je uglavnom to. Dobar proizvod koji se isplati kupiti jer šljaka.

PhotobucketPhotobucket Photobucket

Šampon, maska i regenerator koji se ne ispire.


20.02.2009., petak

Jaka, jedra bedra

Photobucket

Ovih dana se nešto po televiziji i po radiju vrti priča o drogi, lakoj, teškoj, perolakoj. Imam nešto iskustva s ovom perolakom kategorijom, kao i većina ljudi mojih godina. Znao je uletit poneki joint, to je istina.
Zadnji put kad sam pokušala nabavit bokun trave, prije nekih godinu dana, naišla sam na zapreku. Moji prijatelji, koji imaju prijatelje koji znaju nekog tko može nabavit za par pljugi slijegali su ramenima, rekli su da se svašta može nabavit, ali trava ne. I kad sam potegla SVE veze, došla sam do cifre koju nisam bila spremna platit za dva-tri dima. Nema šanse.

Mjere naše vlade koja ne razlikuje dilera od kampanjskog konzumenta marihuane, koja ne razlikuje marihuanu od dopa, mene je uspješno odvratila od daljnih pokušaja nabavke. Doduše, ja sam u svome životu možda dva puta pokušala nabaviti perolaku marihuanu. A danas, kad je lakše doći do dopa nego do gresa, pitam se što se dogodilo sa mojim izgubljenim prijateljima koji su uvijek imali po koji panj za podijeliti na nekom dobrom tulumu. Da li su odustali od droge, ili su se okrenuli težim stvarima? Da li su prešli s "s dima na iglu ili na šmrkanje"? Nadam se da nisu. A i ako jesu, zatvorska kazna koju će dobiti pri eventualnom hapšenju bit će ista kao i da su ostali na travi. Jedina razlika, jer nema one u cijeni, ni one u kazni, je po njihovo zdravlje. Naravno, razlika je i u zaradi velikih bosova, koji veselo trljaju ruke, i ostaju u sjeni, poput nekih tajanstvenih likova koji postoje samo u bajkama.

Kako odlučiti tko ima za sebe, a tko nosi i za druge? Bivša ministrica Lovrin izjavila je da dileri nose po jedan paketić za prodavanje. Valjda kad ga prodaju trče doma po drugi i tako održavaju izvrsnu formu i jaka, jedra bedra. Doduše, čula sam i da je neka osoba uhvaćena sa određenom količinom heroina u kući, ali s obzirom da nije imala vagu, sud je zaključio da je spomenuta osoba drogu imala za vlastitu upotrebu.

Razmišljam o Hrvatskim gradovima koji su poznati po drogama i po velikom broju narkomana. Razmišljam o mladim ljudima u tim gradovima koji u nedostatku sadržaja posežu za alkoholom i za drogama. Koliko je za njih dobro ovakvo tretiranje droga? Koliko je za njih dobro da je zakon izjednačio lake i teške droge, zbog čega je tržište izjednačilo cijene i dostupnost? Koliko je dobro za zdrav razum i logiku da jedan joint i piz dopa rezultiraju dosjeom i istom zatvorskom kaznu?

12.02.2009., četvrtak

Pomalo od svega

Prije nekih tjedan dana Dragi i ja smo se uputili u garsonijeru, bez laptopa (što je značilo da ćemo provesti vrijeme pričajući, a ne gledajući filmove i/ili serije). Razgovor je skrenuo na priču o bivšima, o starim ljubavima, o svemu onome o čemu Carrie Bradshaw ne želi razgovarati sa svojim dečkima.

Moram priznati da to nije bio jedan od najugodnijih razgovora u mom životu i, dodajem, to je teški eufemizam. Imam nešto više iskustva i malo deblju 'prošlost' nego Dragi, pa reciprociteta baš i nije bilo. O Dragom sam otkrila da je bio poprilično emocionalno konzervativan prije mene, dok sam ja bila poprilično otvorena. Možda i previše, ali to je već neka druga priča koju vjerojatno neću napisati.

I rekla sam mu sve, ali baš sve, čak i ono za što sam mislila da ću zauvijek zadržati za sebe. Dragi je postavljao pitanja, a ja sam ih odgovarala. Mislim da sam mu neke stvari krila do tog trenutka zato što nisam bila u poziciji da odlučim o tome da li mu lagati ili ne. Kad sam napokon došla u tu poziciju, opcija laž – istina nije zapravo postojala, jer sam osjetila ugriz laži u našoj vezi i znala sam da mu možda mogu prešutjeti neke stvari, ali lagati nikad ne bih mogla.

Zaključak? Drago mi je što zna sve o meni i o mojim vezama i vezicama, te o emocionalnim eskapadama raznih vrsta. Ipak, istovremeno me i muči ta naša iskrenost. Možda je zato praktički jedina stvar koju ne zna o meni ovaj blog. Treba mi nešto moje, nešto što ne moram dijeliti s njim, moja privatnost.

Ne znam zašto, ali treba mi nešto samo moje, nešto tajno i nepovredivo za što nitko ne zna, makar i prividno. Smiješno je zapravo što Dragi i hrpetina svi moji frendovi znaju adresu ovog bloga, jer sam prije nekoliko godina imala blog s istom adresom koji sam preselila u napadaju paranoje.

No, ako je itko ikad čitao ijednu od mojih ispovijesti, sigurno mu je poznata rečenica: započela sam ovaj post želeći pisati o nečem sasvim drugom. Ovdje važi isto. Priča je skrenula na moj razgovor s Dragim jer je dio tog razgovora bio neugodniji od svega ostaloga, a to bi bio dio o Edipovom kompleksu.

Inače nije lako razgovarati o nečem takvom, nije lako ni razmišljati o tome, a kamoli priznati postojanje istog. Najzanimljivije je bilo kad sam Dragom počela objašnjavati zašto je on utjelovljenje mog Edipovog kompleksa. Osjećala sam se neizrecivo debilno dok sam mu to govorila, ali eto, ja puno pričam.

Uglavnom, zaključila sam da sam ipak bila u krivu (to mi je uvijek teško priznati). Dragi nije utjelovljenje mog Edipovog kompleksa, upravo obratno, u njemu sam nadišla svoj Edipov kompleks. Kako sam došla do tog oslobađajućeg zaključka?

Nedavno mi je bio rođendan. Cijeli dan sam se zajebavala sa nekom glupavom tortom i kolačićima jer sam odlučila ipak pozvati dvoje mojih najdražih prije 'službene' proslave. Stari je došao doma oko osam, Dragi je već bio kod mene i naslušao se mojih strepnji oko torte i čangrizanja oko keksića. Od svih ljudi koji su mi čestitali rođendan, stari je to učinio zadnji i to na jedan poprilično bezvezan način. A nakon što je došla i Jelena uslijedili su raznorazni prigovori o mom cjelokupnom dočeku i ugošćivanju, što mi je poprilično izišlo na kurac s obzirom da sam se cijeli dan jebala s tim glupostima i što mi je bilo jako stalo da za svoj rođendan napravim barem nešto.

Sve je to bila zajebancija, istina, ali smetalo mi je. Shvatila sam da je beskorisno i da je moj stari takav, da će naći neku sitnicu koja mu ne odgovara i onda će je preuveličati. Najviše mi je zapravo smetalo što se tako ponašao dok su Dragi i Jelena bili tu. Ispalo je kao da je sve što sam napravila bilo zakurac, a stvarno sam se trudila.

Bez da se potrudio uspio mi je uništiti rođendan, moj mali trud da na svoj dan ugostim dvoje mojih najdražih ljudi i da s njima provedem malo vremena. I činjenica da mi je rođendan čestitao u pol osam, nakon što sam ga ja nazvala i nakon što smo pričali na telefon nije mnogo pomogla.

U svakom slučaju, Dragi cijeni moj trud, čak i onaj najmanji. Ne uzima ono do čega mi je stalo zdravo za gotovo i nema se običaj okrutno šaliti s tim stvarima. Nije hladan i nema problema sa iskrenošću i sa izražavanjem osjećaja bilo kakve vrste. U svakom slučaju on je daleko od mog oca.

Mislim da je moj stari sad u fazi u kojoj je on sam sebi na prvom mjestu u svemu. I razumijem to, ja sam ipak do sada trebala diplomirati i odseliti se. Možda je razumljivo zašto se sve više osjećam kao smetnja, pomalo nevoljeno. Na kraju krajeva, ipak sam malo produžila svoj boravak u roditeljskoj kući.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se